Škrtac obrađena lektira Jean-Baptiste Poquelin Moliera. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Pročitajte kompletno djelo Škrtac online >>>
Analiza djela
Škrtac pripada među najpoznatije komedije francuskog komediografa Jeana Baptista Poquelina Molièrea. Napisana je po uzoru na Plautovu Aululariju i talijanske farse. Komedija je to karaktera i komedija intrige gdje je ostvareno jedinstvo radnje. Tema se postupno razvija od prvog do petog čina u kojemu se raspletom zaokružuju svi motivi, odnosno čimbenici, glavne teme, opsesivno zgrtanje novca kojim se zanemaruju osobni i tuđi osjećaji, a glavni je motiv patološka škrtost glavnog lika Harpagona koji predstavlja oličenje gramzivosti, škrtosti i sebičnosti. Tema je i svevremenska i općeljudska jer se svako društvo do sad prepoznavalo u vječitom pitanju odnosa prema novcu.
Molière je interpretirao gotovo sve svoje glavne junake, istaknuvši se posebice kao Orgon u Tartuffeu, Alceste u Mizantropu, Argan u Umišljenom bolesniku, Harpagon u Škrcu, Arnolphe u Školi za žene i Sganarelle u Don Juanu. Molière je napisao više od trideset kazališnih djela različitih vrsta od kojih nije sačuvan ni jedan dramski rukopis. I najbanalniji Molièreovi autografi prava su rijetkost. Postoje tek dva ili tri njegova potpisa, neke novčanice priznanice osobno pisane, i to je sve. Nema rukopisa Škrca, Tartuffea ili bilo koje druge komedije.
Više od trideset Molièreovih djela, koliko ih danas poznajemo možemo podijeliti u nekoliko stilskih skupina a to su: farse, komedije-baleti, operni libreti, prigodnice za kraljevske svečanosti, komične pastorale i herojske medije, polemičke komedije, komedije temeljene na zapletima, komedije u kojima se kritički promatra društvo i tipovi pojedinih značajeva.
Poštujući klasicistička pravila gotovo uvijek, Molière ipak katkada odstupa i od njih smatrajući da je općinstvo jedino mjerodavno u prosudbi njegova djela. Značajna su posebice Molièreva polemička dramska djela, iz kojih najizravnijim putem saznajemo sve optužbe što su se nadvile nad velikog pisca ali i bistrinu britkog odgovora kojom se obarao na mnoge protivnike, često zavidne njegovoj književnoj reputaciji.
U tzv. velikim komedijama, Molière napušta takav dramaturški princip pri kojemu se pokretačka snaga komedije usredotočuje na zaplet te se posvećuje oblikovanju najraznovrsnijih značajki, proučava sva njihova obličja. Shema tih komedija pričinja se pomalo tradicionalističkom jer je obično riječ o nekom nametnutom braku što ga otac nastoji prisilno nametnuti svojoj kćeri. Takav je otac gotovo uvijek neobičnih karikaturalnih karakternih obilježja, koja tijekom dramske radnje dolaze do punog izražaja. Oko tako obilježenih osoba nalazimo niz spletkara, slugu i pomoćnika mladih ljubavnika, koji nastoje napakostiti starom čudaku, a pomoći mladu i prirodnu ljubav.
Raspleti Molièreovih djela su raznovrsni. Česti nevjerojatni događaji na završetku Molièreovih komedija, kada, gotovo paradoksno, odjednom nalazimo izgubljenu braću, koja usput pronalaze oca kako je u Škrcu, a sve se dogodilo u najpogodnijem trenutku za osobe koje su to trebale. Provizornost rješenja tih komedija upućuje prema dubini problema, na koje Molière gleda zapravo do kraja pesimistički.
Svoje komedije, pisao je u stihu i u prozi. Stih kojim se služio jest klasičan francuski stil, a nazivamo ga aleksandrincem, po starofrancuskom spjevu o Aleksandru Velikom. Aleksandrinac je dvanaesterac s cezurom iza šestog sloga, to je stih bez strofe.
Najpoznatiji je Molièreov uzor za Škrca, svakako, Plautova komedija Aulularia (Komedija o lončiću), odakle je autor preuzeo niz situacija i scenskih odnosa. Molièreov Harpagon, svoje bogatstvo stječe postupno, lihvom. I dok su tako Plautovo i Držićevo djelo uglavnom kao središte zanimanja uzeli pojedinca, njegov značaj, tek s nekim upletanjem autorovih intencija u društvene odnose njihova doba, Molière je tom bitnom značajkom, odnosno podrijetlom Harpagonovih zlatnika, vrlo profilirano istakao sliku sasvim točno određenih društvenih zbivanja i pulsiranja.
Uz crtanje karaktera, Škrtac je istodobno i kritička slika Molièreova vremena. Odnosno onoga njegova odsječka u kome se zrcali svemoć novca i odnosa prema njemu.
U Škrcu možemo opaziti tri temeljna sadržaja radnje. Prvi je, sinovo nastojanje da uz pomoć sluge pokrade oca. Sljedeći smjer radnje mogli bismo ustanoviti u rivalstvu oca i sina koji se bore za naklonost iste djevojke, a u treći bi plan došla romantična ljubav Valera i Mariane.
Scenska zbivanja oko naizgled jednostavne činjenice, Harpagonove škrtosti, Molière je protkao zanimljivim vođenjem radnje, u kojoj se odmah očituju i neki otvoreni problemi, koji će se riješiti tek pri njezinu kraju. Četvero mladih, Valere-Elise i Cleante-Mariane prikazani su prilično stereotipno i šablonski, posebice djevojke. U Valerea opažamo nešto više karakterološke razvedenosti, napose u njegovu načinu lukava ulaska u Harpagonovu kuću, a Cleanteov karakter osobito dolazi do izraza u prijeporima s ocem.
Sluga La Fleche, nasljednik Strobilove uloge iz Plautove komedije, Molièreova uzora, nosi podosta tradicionalnih obilježja takve tipologije. Svakako, među sporednijim osobama najzanimljiviji je Harpagonov kuhar i kočijaš Jacques, koji, premda stvoren po uzoru mnogih sličnih obličja, ipak nosi dosta izvornih Molièreovih težnja za fiksiranjem priprosta mišljenja u sredini kakva je bila Harpagonova kuća.
Radnja se odvija u Parizu u 17. stoljeću, a komedija započinje razgovorom Elise i Valera.
U djelu se sukobljavaju tragično i komično, zaljubljeni pred kojima su goleme zapreke, odnos slugu i gospodara, roditelja i djece, traganje za izgubljenim članovima obitelji, sve se zbiva u ozračju odnosa prema novcu.
Molière ovom komedijom kritizira građane Pariza zbog licemjerja i škrtosti, a osnovna je poruka komedije izrugivanje pretjerane štedljivosti i škrtosti.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 34 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Video lektira
Kliknite na video 
i pogledajte prepričanu lektiru o čovjeku čija su škrtost i pohlepa ključni pokretači radnje, dok se suočava s vlastitim moralnim dilemama i posljedicama svojih sebičnih postupaka. Video lektira Molièreovog remek-djela Škrtac, u kojem se kroz oštru satiru istražuju ljudska pohlepa i licemjerje 💰💰💰.
Književni elementi
Književni rod: drama
Knjževna vrsta: satirična komedija
Mjesto radnje: Pariz, Harpagonova kuća (nije strogo definirano)
Vrijeme radnje: 17. Stoljeće; jedan dan
Tema: Opsesivno zgrtanje novca kojim se zanemaruju osobni i tuđi osjećaji
Ideja: Novac nam nikada ne bi trebao biti glavni cilj u životu
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 34 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj, citati
Glavni lik ovog djela, šezdesetogodišnji Harpagon, otac Cléantea i Élise, zbog svoje pretjerane škrtosti i opsjednutosti vlastitim blagom, konstantno sve ukućane prisiljava na oskudan život. Bešćutan i škrt starac svoj imetak nastoji uvećati lihvarenjem, usprkos bogatstvu štedi na svim izdatcima, želi se oženiti Marianom koja voli njegovog sina, Cléantea, a život provodi u strahu hoće li netko pronaći njegovu skrivenu škrinjicu i okrasti ga.
Suprotno od glavnog lika, Harpagona, mladim likovima komedije Škrtac bitna je istinska ljubav, brak zasnovan na čistoj ljubavi u kojemu nije bitan novac. Elise, Harpagonova kći, prezire očevo bogatstvo i u tajnoj je vezi s Valèreom koji se ulizuje Harpagonu kako bi se približio Élisi. Cléante, Élisin brat i Harpagonov sin, poštuje oca i njegovu volju iako se njoj protivi jer je i on zaljubljen u Mariane.
Zatomljivanje osjećaja ostalih likova u knjizi dolazi do velikog izražaja kojemu je također povod pretjerana škrtost starca Harpagona koji određuje svojoj djeci za koga će se udati i oženiti. Harpagona progoni strah jer smatra da ga potkradaju, no to je samo izvanjska slika mnogo bitnije tjeskobe.
Njegova karakterna mana, strast za zgrtanjem novca prerasta u bolest, maniju, jer novac u njegovoj svijesti postaje sebi svrhom. Osim što brižno skriva novac, gramzivo zgrće kapital, upropašćujući bestidno golemim kamatama one koji se moraju zadužiti. Harpagon zapovijeda svima u vlastitoj kući i svi mu se pokoravaju.
Na početku djela razgovaraju zaručnici Elise i Valere. Elise brine što će biti s njima; očeva srdžba, prigovori rodbine, prijekori ljudi ali i promjena Valereovih osjećaja.
Valere
“Ah, ne budite tako nepravedni prema meni da me sudite prema drugima! Posumnjajte u sve, Elise, samo ne u to da ću zaboraviti što vam dugujem: odviše vas volim da bih to učinio, a moja će ljubav prema vama trajati sve do moje smrti.”
Elise
“Ah, Valere, svi isto govore. Svi su muškarci slični po riječima, a samo njihovi postupci pokazuju jesu li različiti.”
Valere je Elisi spasio život kada se utapala, od tada se među njima javila ljubav i povjerenje. Valere taji svoj pravi identitet, zaposlio se na Harpagonovom imanju kao upravitelj kako bi zadobio Harpagonovo povjerenje i bio što bliže Elisi. Valere objašnjava Elisi kako je nemoguće zadovoljiti i pridobiti povjerenje i oca i sina, stoga moli Elisu neka iskoristi svoje prijateljstvo s bratom te mu neka otkrije o njihovoj vezi što misli da bi bilo zgodno.
Cleante dolazi u želji da razgovara sa svojom dragom sestrom te da joj povjeri tajnu o onoj koju voli. Cleante prije svega želi udovoljiti očevoj volji jer se ne smije vezati ni s kim bez pristanka onih koji su život dali i njemu i njegovoj sestri.
Cleante moli sestru da mu ne prigovara jer smatra da ona ne poznaje slatku moć kojom nježna ljubav svladava srca s obzirom na to da ona nikoga ne voli (ljubi). Elise je po bratovim riječima zaključila koliko voli svoju dragu, no Cleante joj se žali kako ona nije imućna a on joj ne može ništa dati zbog prevelike škrtosti svoga oca, štednje kojoj su i sami podvrgnuti.
Cleante govori Élisi kako je to jedna mlada djevojka koja je odnedavno doselila u četvrt i čini mu se kao stvorena da u svakome tko je vidi probudi ljubav. Vrlo je dražesna te Cleante objašnjava Élisi kako se zanio čim ju je ugledao. Ime joj je Mariane i živi pod nadzorom svoje stare i bolesne majke koju dvori i tješi.
Cleante
“…možeš shvatiti kako sam ojađen kad vidim da zbog škrtosti našeg oca ne mogu uživati tu radost i da ne mogu toj djevojci dati nikakav dokaz svoje ljubavi.”
Ako će se otac opirati njihovim željama oboje će ga ostaviti i osloboditi se tiranije u kojoj ih već duže vremena drži njegova nepodnošljiva škrtost i pobjeći zajedno iz roditeljskog doma, no prije toga, Cléante će zatražiti zajam kod lihvara a u tome će mu pomoći njegov sluga, La Fleche.
Cleantov sluga i Harpagon prepiru se u razgovoru. Harpagon brine o tome jesu li ga okrale njegove sluge, u ovom slučaju Cleantov sluga, La Fleche kojemu provjerava džepove i je li slučajno otkrio štogod u vezi svojih škuda.
Harpagon
“Neću da neprestano imam kraj sebe uhodu koga zanimaju moji poslovi, izdajicu čije proklete oči vrebaju sve što radim, proždiru moju svojinu i njuškaju na sve strane da vide ima li se što ukrasti.”
O silnoj opsjednutosti hoće li tko otkriti da je svojih deset tisuća škuda zakopao u vrtu, Harpagon razgovara sam sa sobom i uopće ne zamjećuje kako se približava svojoj djeci koja su naumila razgovarati s njime o ženidbi.
Provjerava jesu li ga čuli ili na sreću ipak nisu, usput ujedno prigovara načinu na koji se oblače, silnoj rastrošnosti te kako bi bilo bolje da Cleante zarađeni novac uloži u kamate kako bi danas – sutra nešto imao.
Harpagon
“Kako? Najveća je sramota ta raskošna odjeća u kojoj šetaš gradom! Jučer sam korio tvoju sestru, ali ti si još gori. Bog će te za to kazniti! Novac koji si potrošio da se obučeš od glave do pete mogao bi ti svake godine nositi lijepe kamate.”
Cleante i Elise govore ocu kako žele razgovarati o ženidbi na što im on odgovara da će sigurno biti zadovoljni njegovom odlukom, ali prije im skreće pažnju na svoju odabranicu koja je nedavno doselila i stanuje nedaleko odavde, a zove se Mariane.
Cléante je ispočetka mislio kako njegov otac, Harpagon, Mariane misli oženiti njime, svojim sinom, dok mu na kraju otac nije otkrio da je njezina ljupkost osvojila njegovo srce te ju je odlučio uzeti za ženu ako ima bar nešto imetka. Cléantea je u trenutku očeva priznanja počela hvatati nesvjestica pa je izašao na zrak kako bi sam sebi pokušao objasniti što je upravo čuo.
Cleanteu je Harpagon dodijelio jednu udovicu a Elisi Anselma, Valerova i Marianina oca. Iznenađeni i razočarani svime što su čuli, odlučili su se suprotstaviti ocu, no nije bilo većeg uspjeha. Harpagon je odlučio pozvati Valerea kako bi on donio presudu te kako bi potvrdio Harpagonove mudre odluke i uvjerio njegovu djecu da ga moraju poslušati.
Valere je bio prisiljen složiti se s Harpaganovim mišljenjem samo kako bi mu se još bolje umilio te kako ga ne bi napravio ozlojađenim što će mu svakako pomoći da zadobije njegovo povjerenje i približi se svojoj voljenoj zaručnici, Élisi. Ako će se Élise morati udati još večeras, smislit će neku bolest kako bi izbjegla vjenčanje, a kasnije Valère i Élise mogu pobjeći kako bi se zaštitili od svega.
Elise
“Ali kakav da izlaz nađemo ako se budem još večeras morala udati?”
Valere
“Trebate tražiti da se odgodi i hiniti kakvu bolest.”
Elise
“Ali ako pozovu liječnika, otkrit će da se pretvaram.”
Valere
“Ne mislite valjda ozbiljno! Zar se liječnici u što razumiju? Ne bojte se, pokrajnjih možete izabrati koju vam drago bolest, oni će joj pronaći razlog i kazati vam zašto ste oboljeli.”
Cleante otkriva svome slugi kako mu je otac suparnik, La Fleche se zamislio pitajući svoga gospodara kako je uopće moguće da Harpagon ima bilo kakve veze s ljubavlju i je li ljubav stvorena za ljude kao što je on.
Cleante, znajući da mu je otac škrt i da mu neće pozajmiti novac odlučuje uzeti zajam kod lihvara kojeg mu nalazi njegov sluga, La Fleche. Nemajući izbora, morao je prihvatiti vrlo neobičnu ponudu u kojoj je uvjet za dobivanje novca bila kamata od dvadeset i pet posto na petnaest tisuća franaka. Dvanaest tisuća dobiva se u novcu, a ostale tri su u beskorisnim stvarima s kojima ništa neće moći i koje neće nikome trebati.
Simon, posrednik, te neočekivani lihvari i Cleante iznenada su zatečeni u istom poslu. Iznenađeni neočekivanim susretom, Harpagon i Cleante počinju se prepirati i ocrnjivati jedan drugoga. Cleante ostaje zaprepašten nakon spoznaje da je gulikoža lihvar njegov vlastiti otac.
Cleante želi posramiti oca ispitujući ga kako to da ne crveni jer takvim poslovima sramoti svoj stalež, čast i ugled i sve to žrtvuje zbog želje za gomilanjem škude na škudu te što je po svom kamatnjaku nadmašio najprepredenije prijevare što su ih ikada izmislili najslavniji lihvari. Cleante je tako ostao bez novca, povrijeđen i razočaran što ništa neće moći odnijeti svojoj dragoj Mariane.
Simon
“Ovo je mladi gospodin koji hoće od vas uzajmiti petnaest tisuća franaka o kojima smo govorili.”
Harpagon
“Kako, ništarijo! Ti se to upuštaš u te zločinačke ludorije?”
Cleante
“Kako, oče! Vi se to bavite tim prljavim poslovima”?
Nakon svih događanja, pojavljuje se Frosine, svodnica koja svojom slatkorječivošću pokušava zaraditi na škrtom starcu Harpagonu ali to čak ni njoj ne uspjeva. Harpagon odlazi prigledati svoje škude a za to vrijeme savodnica Frosine ostane razgovarati s La Flecheom koji joj govori ako uspije izvući novac od Harpagona koji je kod njega “prokleto skup” onda je pravi majstor.
Laskajući i ulagujući se bešćutnom starcu, Frosine, pokušava na spletkarski način doći do svog cilja a to je novac, no Harpagon ogluši na njezin zahtjev da joj ga da za “parnicu”.
Frosine
“Razumije se. Prvo, odrasla je i odgojena je vrlo štedljivo što se tiče hrane. To je djevojka koja je navikla živjeti od salate, mlijeka, sira i jabuka. Njoj, dakle, neće biti potreban bogato prostrt stol ni birana jela, ni vječiti kolači, ni druge poslastice koje bi neka druga žena zahtijevala.”
Frosine pokušava uvjeriti Harpagona u to kako je Mariane vrlo skromna djevojka, kako nije raskošna u jelu, izbiranju, odijevanju, ne troši na skupe haljine te živi jednostavnim životom. Frosine na vrlo dobro smišljen način želi prikazati Harpagonu koliko će škuda uštedjeti na njoj a tim novcem Harpagon može platiti nju, odnosno pomoći joj da dobije parnicu.
Frosine, usprkos svojim čarima i snalažljivošću nije uspjela Harpagona uvjeriti da joj da novac, ali ga je uspjela uvjeriti u Marianinu ljubav prema njemu, prema njegovim godinama i njeno gađenje na mlađe muškarce.
Frosine
“Groznica te izjela, škrto pseto, sto te vragova odnijelo. Toga gadnoga tvrdicu nisu smekšale sve moje navale. Ali se ipak ne smijem okaniti toga posla. Uvijek mi još ostaje druga strana, gdje sam sigurna da ću izvući nagradu.”
Harpagon je oko sebe okupio sluge kako bi im razdijelio zapovijedi tko mora što napraviti oko večere. Svi su stajali u čudu i počeli se protiviti njegovoj oholosti i škrtosti, nemoguće je nešto napraviti ako za to nema sastojaka., javio se Jacques, Harpagonov kuhar i kočijaš.
Harpagon
“Kaži mi, hoćeš li mi nešto dobro spremiti?”
Jacques
“Hoću, ako mi date dosta novaca.”
Harpagon
“Kako, do vraga, uvijek samo novca! Čini mi se da ne znaju ništa drugo reći nego: Novca, novca, novca! … Njihova je vječna pjesma novac i novac.”
Valere
“Tako bezobrazan odgovor nisam još nikad čuo. I to mi je neko čudo: prirediti večeru s mnogo novca! To je najlakše, i svaka budala bi to znala. Ali vješt kuhar mora znati prirediti nabolje poslastice s malo novca.”
Valere se ovdje pokušava što više dodvoriti Harpagonu kako bi ga on još više cijenio i poštivao.
U društvu Mariane pojavljuje se svodnica Frosine. Opazivši ih, Harpagon stavi naočale kako bi izgledao što zrelije i starije baš kako mu je Frosine rekla da Mariane voli. Mariane se vrlo uznemirila vidjevši kako stari škrtac i lihvar zapravo izgleda, ne mogavši se lako pomiriti sa svojom budućom sudbinom da će morati biti njegova žena.
Mariane
“Ah, Frosine, pa on je strašan!”
Mariane je bila zgrožena Harpagonovim izgledom, njezino je raspoloženje palo u očaj, sve dok se nije pojavio njezin voljeni Cléante i ozario joj lice. Frosine je želi umiriti govoreći joj kako bi Harpagon bio doista drzak kad za tri mjeseca ne bi umro. Mariane u trenutku pojave Cleantea otkriva svodnici Frosine kako je to onaj o kome joj je govorila.
Mariane
“Ah, Frosine, kakva li susreta! To je upravo onaj o kome sam ti govorila.”
Svi su zajedno razgovarali, Cléante je nahvalio Marianinu ljepotu i govorio joj na način kao da izjavljuje ljubav na što se Harpagon također naljutio i uznemirio.
Harpagon
“Ovo je zbilja bezobrazan doček! Krasno joj je priznanje učinio!”
Mariane i Elise trebale su poći na sajam, no Cleante je pokušao uvjeriti Mariane neka uzme Harpagonov dijamantni prsten. Ispočetka nije željela no, kasnije ga je uzela i obećala vratiti na što je stari škrtac Harpagon poludio.
Cleante
“Ne gospođice! On je u prelijepim rukama. Moj vam ga otac daruje.”
Harpagon
“Ja?”
Cleante
“Zar ne, oče, vi želite da ga gospođica zadrži vama za ljubav?”
Harpagon
“Što ti pada na pamet?”
Stari škrtac Harpagon jedva se suzdržavamo da ne poludi pred Marianom. Sav u bijesu, tiho je govorio Cléanteu razne pogrdne izraze i nazive ali kako Mariane ne bi primijetila. Harpagonov sluga, La Merluche, došao je obavijestiti svoga gospodara kako konji nemaju potkove na što mu je Harpagon odgovorio neka ih odmah odvede kovaču, a Valèreu zapovjedio da sve drži na oku i pripazi da što više hrane spasi i vrati trgovcu.
Nakon što je Harpagon zamakao, Cleante, Elise i Frosine ostali su razgovarati. Pokušavali su smisliti najbolji mogući način kako starca odgovoriti od Mariane. Svodnica Frosine sjetila se kako bi starcu mogla podmetnuti bogatu udovicu, a imala je prijateljicu koja bi baš tu ulogu bila spremna odglumiti.
Vraćajući se, Harpagon je načuo Marianin i Cleantov razgovor o njihovim osjećajima. Na prevaru, odlučio je Cleantu reći kako je uvidio svoju starost i kako on nije za Mariane te ju je odlučio prepustiti njemu, no vidjevši njegov prijezir prema maćehi neće ga tjerati da je uzme već će po njegovoj volji sinu naći drugu i bolju, no tada mu se Cleante potpuno razotkriva.
Harpagon
“Vrlo mi je drago što sam otkrio ovu tajnu. To sam upravo htio znati. E, sine moj. Znaš li, što? Ti ćeš se lijepo potruditi odreći svoje ljubavi prestati salijetati djevojku koju sam ja izabrao za sebe, a oženit ćeš se što prije onom koju sam ti odredio.”
Cleante
“Dakle tako me hoćete izigrati, oče! Dobro, kad je stvar došla dotle, objavljujem vam da neću odustati od svoje ljubavi za Marianu i da ću upotrijebiti sva krajnja sredstva da vam je preotmem. Ako vi za sebe imate pristanak majke, možda ću ja naći druge saveznike koji će se boriti za mene.”
Harpagon je zatim bio ljut kako se Cléante usuđuje imati toliko drskosti i miješati u njegove poslove, a kako mu se Cléante suprotstavlja, Harpagon ga pita zar ga nije dužan poštovati pošto mu je otac te mu zaprijeti batinama.
Harpaganov kuhar i kočijaš pokušava pomiriti zaraćene strane, Harpagona i njegova sina Cleanta što uspijeva samo privremeno, dok na kraju Harpagon ne otkrije kako njegov sin ne ide po njegovoj volji i ne baci prokletstvo na njega.
Harpagon
“I bacam na tebe svoje prokletstvo!”
Cleante
“Ne treba mi vaših darova.”
Cijelu tu situaciju iskoristio je Cleantov sluga, La Fleche, dok su se oni svađali on je ukrao škrinjicu s blagom.
La Fleche
“Pođite sa mnom! Na konju smo!”
Cleante
“Kako?”
La Fleche
“Evo vašega spasa!”
Nakon što je to Harpagon razotkrio odmah je poludio, izgubio zdrav razum i okrivljavao sve oko sebe. Od silne pomutnje i šoka, Harpagon pokušava doći k sebi ali shvaća da je potpuno smućen te da ne zna ni gdje je, ni tko je, a niti što čini. Za njega daljnji život nema smisla, sve propada, nema što više tražiti na ovom svijetu jer bez njegovih škuda nema života i nemoguće je dalje živjeti.
Harpagonu nije bitno ni hoće li umrijeti koliko mu je bitno da ga netko digne iz mrtvih tako da mu vrati njegov dragi novac ili da mu kaže tko ga je oteo. Zbog gubljenja zdrava razuma, starac Harpagon prijeti kako će predati na mučila cijelu kuću, a potom i sebe.
Harpagon
“…Svatko mi se čini da je lopov. Hej! O čemu vi to govorite? O onome tko me je okrao? Kakva je to buka tamo gore? … Dat ću povješati sve ljude, pa ako ne nađem svoj novac, sam ću se zatim objesiti.”
Sudski istražitelj pojavio se na Harpagonov poziv kako bi otkrio kradljivce. Upozorava Harpagona kako ne bi bilo dobro okriviti sve ljude, jer Harpagon zahtijeva da se svi strpaju u zatvor, cijeli grad, no sudski istražitelj govori da to nije pametno jer će time uplašiti ljude.
Prvi s kim je sudski istražitelj razgovarao bio je Jacques koji je iskoristio priliku kako bi se osvetio Valereu radi izreka oko hrane. Harpagon je okrivio Valerea izrekavši mu grozne stvari.
Harpagon
“Priđi bliže! Dođi priznati najcrnje djelo, najstrašnije razbojstvo koje je dosada učinjeno.”
Valere
“Što izvolite, gospodine?”
Valere je bio iznenađen i zatečen, bio je uvjeren kako ga Harpagon napada radi Elise jer nije znao ništa o krađi škrinjice. Kada je vidio da će mu Harpagon suditi, odlučio je reći pred Anselmom kako mu je on otac.
Valere je otkrio da je plemićkog podrijetla i da voli Élisu. Tako se odrekao krivnje koju je na njega svalio Harpagon koji je mislio da ga je Valere okrao.
Valere
“…reću ću vam da je neki španjolski brod spasio iz brodoloma njegova sedmogodišnjeg sina s jednim slugom i da taj spašeni sin stoji sada pred vama…Kapetan španjolskog broda može to posvjedočiti, zatim rubinima optočeni pečatnjak koji je pripadao mome ocu, agatna narukvica koju mi je majka stavila na ruku i, napokon, stari Pedro, sluga, koji se sa mnom spasio iz brodoloma.”
Anselmo, koji je bio uvjeren da mu se cijela obitelj utopila odrekao se Napulja i pod drugim imenom započeo novi život, nije nikako mogao vjerovati da je to on, da je on Valerev i Marianin otac. Na kraju je ipak prepoznao sina i shvatio kako u istom gradu žive i njegova kći Mariane i supruga.
Na kraju se sve dobro svršilo. Dogodilo se čudo jer jedino je to moglo spasiti budućnost dvaju parova koje je u svojoj bezumnoj pohlepi Harpagon osudio na život bez ljubavi i radosti, pretpostavljajući i djeci i ljubavi vrijednost novca.
Pobjedu je ipak odnijela Harpagonova ljubav prema škrinjici s blagom za koju je Cleante rekao da će je vratiti ocu ako mu dozvoli oženiti se Marianom, na što je stari škrtac naravno pristao.
Mariane je bila presretna što je pronašla svoga brata i oca. Zagrlili su se i uživali u svojoj sreći dok im je otac govorio kako je on, Don Thomas d’ Alburcy, koga je providnost spasila iz valova sa svim novcem što ga je sa sobom nosio i koji je više od šesnaest godina smatrao da mu je obitelj mrtva, htio se oženiti milom i razboritom djevojkom kako bi pronašao utjehu u novom obiteljskom životu.
Elisa se udala za Valerea, Cleante za Marianu, a Harpagon je svu svoju ljubav posvetio škrinjici.
Harpagon
“Hoćete li vi platiti sudskog istražitelja?”
Anselme
“Neka bude. Ali sada pođimo odmah obavijestiti majku o našoj radosti.”
Harpagon
“A ja vidjeti svoju dragu škrinjicu.”
Analiza likova
Likovi: Harpagon, Cléante, Elise, Valerie Mariane, Anselme, Prosine, meštar Simon, Jacques, La Fleche, Povjerenik…
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 34 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Bilješka o piscu
Molière je jedan od najpoznatijih francuskih komediografa te uz Corneillea i Racinea, najbolji predstavnik “zlatnog vijeka” francuske drame koja je svoj vrhunac doživjela u 17. stoljeću. Osim kao književnik Molière je djelovao i kao scenarist te doprinio mnogo razvoju humoristične satire.
Molière je rođen kao Jean-Baptiste Poquelin 15. siječnja 1622. godine u Parizu. Rastao je u imućnoj sredini, a pod utjecajem djeda u njemu se probudilo zanimanje za kazalište. Još je kao mladić odlučio da neće nastaviti karijerom pravnika, nego se posvetiti teatru, gdje će kao glumac, pisac, redatelj te direktor glumačke družine raditi sve do kraja svog života, a tako je na kraju i bilo.
Napisao je 33 komedije, neke u stihovima, a neke u prozi, a koje se smatraju ogledalom francuskog društva 17. stoljeća. Molière se uvijek trudio pokazati karaktere iz svih slojeva društva te sredine Francuske iz 17. stoljeća, osuđujući pritom i ismijavajući sve što je smatrao da ne ide u skladu s prirodom, koja je po njemu bila simbol razuma.
Najpoznatije komedije su: “Tartuffe”, “Kaćiperke”, “Don Juan”, “Škola za žene”, “Umišljeni bolesnik”, “Škola za muževe”, “Škola za žene”…
Molière je ipak više želio pisati tragedije, ali je na kraju postao slavan zbog farsi koje su bile izvođene uvijek nakon tragedija i za razliku od njih pisane u jednom činu. Kasnije se posvetio pisanju glazbenih komedija.
Bolovao je od tuberkuloze s kojom se zarazio još kao mladić, a samo nekoliko sati nakon što je na pozornici iskašljavao krv Molière je umro. Bilo je to 17. veljače 1673. godine u Parizu.
Autor: T.B.
Odgovori