Simploka je glasovna figura ponavljanja uz koju se ujedinjuju epifora i anafora. Epiforom se iste riječi ponavljaju na kraju stihova, a anaforom na početku stihova.
Najčešće se koristi u poeziji, a iste riječi se ponavljaju na početku i na kraju stiha. Naziva se još i simploha.
Simploka se često koristi kao retorička figura, odnosno sredstvo uvjeravanja u politici i tijekom suđenja.
Dobriša Cesarić: “Djetinjstvo”
To sada gleda on
To sada misli on
To sada sanja on
Ivan Mažuranić: “Smrt Smail-age Čengića”
Slušaj, pobre, je l’ i jauk tlapnja?
Slušaj zveku, je l’ i zveka tlapnja?
Odgovori