Anafora je stilska glasovna figura uz koju se ponavljaju iste riječi, više riječi ili dijelovi rečenica. Ponavljanje se događa na početku nekoliko stihova (najmanje dva ili više) u pjesmi.
Anafora je figura dikcije kojem se uz glasove u stihovima pojačava učinak te ono što je pisac htio prenijeti.
Anafora potječe od grčke riječi ἀναφορά, a anaphora znači “nositi natrag”. Anaforom se postiže simetrija i pojačava se ritam pjesme.
Ivan Mažuranić: “Smrt Smail-age Čengića”
Kamo l’ slijepit mješte raje Turke, Kamo l’ da mu zlurad krste se smije…
Đura Jakšić: “Ponoć”
Mnogo je dana, mnogo godina, mnogo je gorkih bilo istina…
Tin Ujević: “Svakidašnja jadikovka”
I nema sestre ni brata
I nema oca ni majke I nema drage ni druga…
Antun Gustav Matoš: “Samotna ljubav”
Ljubav nije sreća! – znaš li kad mi reče?
Ljubav, to je rana, i ta rana peče,
Ljubav boli, boli, kao život boli
Odgovori