Simbolizam je umjetnički, pa tako i književni pokret koji se razvio u 19. stoljeću, unutar moderne. Stilski, simbolizam nalikuje romantizmu, jer se suprotstavlja realizmu i naturalizmu, ali i zato što stavlja emotivnost ispred socijalnih, političkih i sličnih problematika. Simbolizam se ustalio uglavnom u poeziji, jer jedino se tamo mogla posve ispuniti njegova ideja.
Ideja ovog pravca posve je suprotna ideji proze i načinu njenog ostvarivanja. Simbolisti su smatrali da se u ljepoti riječi krije i njihov sadržaj, pravo značenje i istinska ideja. Zato su im one služili kao simboli kojima su izricali svoje mišljenje. Nisu opisivali niti objašnjavali svoje izraze, već pustili čitatelju da ih sam rastumači. Upravo zato je teško razumjeti simbolistički pjesnički izraz. On je vrlo subjektivan, a riječi i stihovi redaju se više po njihovoj zvučnosti, nego sadržajnoj logici. Simbolisti su nastojali ostvariti što bolju zvučnost i melodioznost svoga izraza, što je stavljalo opisnost u drugi plan.
Simbolisti su prije svega vjerovali u kult ljepote, a umjetnost su smatrali jedinim razlogom zbog kojeg se ona stvara. Pokušavali su pročistiti pjesništvo, učiniti ga svrhom samom sebi, a sve to odvajanjem poezije i stiha od svakodnevnih, već ustaljenih tumačenja. Tumačenje simbolističkih pjesama više je intuitivno, nego logično.
Simbolisti su ideje i motive za svoju poeziju pronalazili u mitologiji, odakle se izvlačila i ljubav prema prirodi. Oni su govorili o vanjskim prilikama samo kako bi time izrazili svoja unutrašnja stanja, što i jest glavna odlika modernističkog pjesništva.
Smatra se da je simbolizam započeo pjesništvom Charlesa Baudelairea i njegovom zbirkom pjesama “Cvjetovi zla“. Ostali važni simbolisti su Stephane Mallarmé, Paul Verlaine, Arthur Rimbaud, Rainer Maria Rilke, W. B. Yeats, Oscar Wilde i mnogi drugi.
Odgovori