Razbojnici

Schillerovo djelo Razbojnici je drama u pet činova. Premijera same drame bila je 13. siječnja 1782., a publika je “pala u delirij oduševljenja”. U pozadini priče se nalazi parafraza Lukinog Evanđelja, odnosno parabola o izgubljenom sinu.

Ovo je priča o dva brata u kojoj mlađi brat želi napakostiti starijem bratu kako bi sve pripalo njemu. Mlađi brat Franz Moor, želi ocrniti svog brata Karla pred ocem pa mu govori o njegovom razbojništvu. Nije mu dovoljno samo ocrniti brata, već govori ocu da ga se treba odreći kako ne bi tako jako tugovao za njim. Nakon što mu otac govori da on sam to ne može napraviti, Franz piše pismo bratu u kojem mu u ime oca govori da se više ne vraća kući. Karl, ponižen očevim odricanjem, s grupom svojih istomišljenika stvara razbojničku skupinu kojoj je on vođa.

Franz želi samo jednu stvar, a to je postati grof. Kako je mislio da se uspješno riješio brata, sada mu je još samo preostao otac. Nakon što nagovori Hermanna, nezakonitog sina jednog plemića da se preruši i kaže starom Mooru da je Karl poginuo, stari Moor se onesvijesti. Franz je odmah pomislio da je otac mrtav, pa ga je što prije želio pokopati. Starac se ipak probudio, pa ga je Franz sakrio u šumu. Kako su svi mislili da je stari grof umro, Franz je zasjeo na njegovo mjesto. Međutim, sada je imao novi cilj, a to je osvojiti Amaliju, zaručnicu njegova brata, koja je ostala vjerna Karlu iako je mislila da je on mrtav.

Za to vrijeme Karl sa svojim razbojnicima razara, ruši i pljačka. Međutim, uviđa da on i njegovi razbojnici čine zlo. Nakon što mu je Kosinsky ispričao svoju sudbinu, Karl odlučuje ponovno vidjeti Amaliju. Oslobađa svog oca, a Franz umire od vlastite ruke. Karl se želi vratiti Amaliji i oprostiti od svog razbojničkog života, ali njegovi razbojnici mu to ne dopuštaju, jer su oni mnogo puta stavili svoj život na kocku zbog njega.

Drama završava tragično jer Karl ubija svoju zaručnicu, a sebe predaje u ruke siromaha kako bi on dobio novac za njegovo izručenje.

Vrsta djela: drama

Tema djela: zavada Franza i Karla, zbog Franzovih spletki

Ideja djela: U borbi između dobra i zla, dobro nekad može biti i poraženo

Mjesto radnje: Njemačka

Vrijeme radnje: 18. stoljeće

Kratak sadržaj

Prvi čin

Prvi prizor

U prvom prizoru nalazimo se u Franačkoj u dvorcu Moorovih. Franz govori ocu Maximilianu von Mooru da su došle vijesti o njegovom starijem sinu Karlu. Franz mu se ispričava zbog Karlova ponašanja i govori kako bi trebao njegovu sramotu skrivati zauvijek. Franz vadi pismo iz džepa i čita ga. U pismu piše kako Karl živi razuzdanim životom, te da je u takav svoj život uveo još sedam mladića i da je obeščastio kćer poznatog bankara, a njezinog zaručnika ubio u dvoboju. Franz govori ocu kako mu čita najblaže dijelove, jer ga želi poštedjeti muke. Također, govori ocu da ne vjeruje ni jednoj riječi koja piše u tom pismu. Stari Moore je jako tužan i razočaran u sina. Franz se prisjeća kako je otac govorio za Karla: “Plameni duh koji bukti u tom dječaku, duh koji ga čini tako osjetljivim za sve što je veliko i lijepo… stvorit će jednom od njega pravog druga, izvrsna građanina, junaka, velikog, velikog čovjeka.”

Govori ocu neka dobro pogleda u što se taj njegov sin pretvorio. Otac mu se ispričava što je krivo mislio o svom sinu, a Franz govori kako će žrtvovati svoj život, samo da se produži njegov. Nagovara oca da se odrekne Karla, jer kada ga ne bi trebao zvati svojim sinom tada sigurno ne bi bio ovako nesretan. Govori mu kako nisu očevi i sinovi u toj vezi zbog krvi, već zbog srca. Starac se nećka, jer to je ipak njegov sin. Franz mu zatim govori kako se puno ljudi nakon razvrata, popravilo ali samo kroz patnju. Govori kako će se Karl sigurno popraviti, ako ga otac prepusti jadu. Franz predlaže da on napiše pismo, jer se navodno boji da će otac previše iskazati svoj bijes u njemu. Otac pristaje na to da Franz napiše pismo, ali samo ako ga pismo neće natjerati u očaj.

Nakon što je otac otiša, Franz se počeo podlo smijati, jer je znao da otac više nikad neće Karla priviti na grudi. Sretan je jer je ukolnio, kako on kaže, ljubimca, jer je s tim činom ocu nestalo pola života. Uništava pismo koje je sam napisao, kako ga nitko ne bi pronašao. Franz se ljuti na prirodu zato što je, kako on smatra, ružan. “Zašto mi je priroda natovarila ovo breme rugobe? Baš meni? Upravo kao da je pri mom rođenju izigrala svoje najlošije karte! Zašto je baš meni dala taj laplandski nos, ta crnačka usta, te hotentotske oči?”  Na kraju prizora govori kako će sve iskorijeniti, sve što mu smeta na putu da postane gospodar.

Drugi prizor

U drugom prizoru se nalazimo u krčmi na granici Saske, gdje Karl čita Plutarhovu knjigu. Spiegelberg mu priča o jednoj zgodi u svom životu. Govori mu o jarku koji se nalazio kraj njegove kuće, a kojeg nitko nije mogao preskočiti. Blizu nje živio je i jedan čovjek s psom, kojeg je Spiegelberg volio dražiti. Jednog dana je pogodio psa kamenom u rebra pa je on počeo trčati za njim  i to tako brzo, da je Spegelberg bio na sto muka, jer je ispred njega bio taj jarak, a iza njega bijesni pas. Odlučio ga je preskočiti… i preskočio ga je. Spiegelberg mu govori da mu je to ispričao kako bi vidio da “odvažnost raste u opasnosti” i neka krene s njim u Pariz i London.

Karl mu odgovara da neće ići s njim, jer se želi vratiti svom ocu i svojoj zaručnici Amaliji. Također mu govori da je već pisao ocu da mu oprosti i da mu dopusti da se vrati kući. Ubrzo mu Scwarz donosi pismo od oca i Karl ga čita. Naravno, u pismu piše kako ga se otac odriče i da se ne treba vraćati kući. Za to vrijeme Spiegelberg okuplja prijatelje u bandu razbojnika koji će se utaboriti u češkim šumama. Na to dolazi bijesni Karl i govori da će im on biti vođa. Traži od njih da prisegnu na vjernost i poslušnost do smrti.

Treći prizor

Vraćamo se u dvorac Moorovih, ovaj put u Amalijinu sobu. Amalia je ljuta na Franza jer se otac odrekao Karla. Govori im da se trebaju stidjeti toga što su napravili. Amalia traži od Franza da ju zamrzi i da ju ostavi na miru. Franz joj laže kako je Karl prsten koji mu je ona dala, dao nekoj bludnici i kako ga je Karl prije nego što je otišao pozvao na razgovor u sjenicu. Navodno mu je rekao kako ostavlja Amaliju i da je on ne smije napustiti već ju mora čuvati. Amalia se odmakne od njega i govori mu da je izdajica i lažov, jer je njoj Karl u toj istoj sjenici rekao kako nikome drugome ne smije dati svoju ljubav, ni u slučaju njegove smrti. Govori mu da ga prezire i da ju ne bi smetalo ni to da je Karl prosjak, jer ona ne bi zamijenila njegove prnje ni za kakav grimiz.

Drugi čin

Prvi prizor

Nalazimo se u sobi Franza Moora koji je ljut zato što je njegov otac još uvijek živ. Govori kako ne bi htio ubiti svoga oca, ali ni da ne bi želio da ostane živ. Traži gracije (grčke božice dražesti) da mu dođu u pomoć. Na to dolazi Hermann, kojem govori kako zna da ga je njegov otac uvrijedio. Hermann mu govori kao bi htio da Franz bude vladar. Saznajemo da ga je Amalia odbila zbog Karla, a on je još uvijek gnjevan zbog toga. Franz mu priznaje kako je njegov brat protjeran već jedanaest mjeseci i kako će ga otac sigurno uskoro početi tražiti. Traži od Hermanna da se presvuče i da ode kod oca te da mu kaže da dolazi iz Češke gdje je bio u borbi s Karlom i da je ovaj umro na bojištu.

Drugi prizor

Nalazimo se u spavaćoj sobi staroga Moora koji spava. Pored njega se nalazi Amalia. Stari Moor u snu doziva svoga sina Karla. Moor se budi i govori kako je u snu htio tražiti oproštenje od svoga sina. Ubrzo u sobu ulazi Daniel s vijestima da je došao jedan čovjek koji Mooru nosi važnu vijest. U sobu ulaze Hermann i Franz. Hermann promijenjenim glasom govori kako je on poznavao njegovog sina. Govori mu o žestokom okršaju kod Praga u kojem se Karlo hrabro borio, ali je nažalost poginuo. Posljednja želja mu je bila da ovaj mač kojeg Hermann drži donese njegovom ou, a njegov posljednji uzdah je bilo Amalijino ime. Uz to Franzu daje Amalijinu sliku, jer mu je Karl tako naložio. Franz je malo bolje pogledao mač i rekao da se vidi kako je krvlju napisano “Franz ne ostavljaj moju Amaliju. Amalija, tvoju je zakletvu poništila svemoćna smrt!” Amalia odlazi  i govori kako ju Karl nikada nije volio, ali se vraća. Starom Mooru nije dobro i zove pastora da ga pričesti.

Treći prizor

U trećem prizoru odlazimo u Češku. Schwarz dolazi i govori kako je Roller pogubljen, a da je Karl jako bijesan jer mu je Roller najviše značio. Međutim, ubrzo dolaze Karl i ostatak čete razbojnika, među kojima je bio i Roller. Roller im govori kako je živ samo zahvaljujući Karlu. Govori kako su zapalili cijeli grad.

Za to vrijeme Moor govori kako se želi odreći svoje namisli i da se želi sakriti i dočekati sudnji dan. Dolazi jedan svećenik koji im govori da ih je opkolilo 1.700 ljudi i da ih čekaju vješala i kotač. Moor govori svećeniku kako se tu nalazi 79 muževa i da im je on vođa. Govori mu kako je istina da je on ubio grofa i zapalio crkvu svetog Dominika.

Treći čin

Prvi prizor

Amalia pjeva u vrtu. Dolazi Franz. Saznajemo da je njegov otac umro i da je sad on došao na vlast. Franz joj govori da se on “dobrovoljno proglašava Amalijinim robom”, no ona ga s prezirom odbija. Franz joj govori da će ju poslati u samostan ako ne prihvati njegove zapovijedi. Amalia je zbog toga sretna, jer ga barem u samostanu neće morati gledati. To razljuti Franza koji joj govori kako će ju odvući u kapelu i mačem od nje iznuditi njen pristanak. Amalia mu opali šamar, a Franz joj bijesno kaže da ju neće učiniti svojom ženom, već će mu postati ljubavnica. Amalia ga otjera, a na to dolazi Hermann koji joj govori kako su živi i Karl i stari Moor.

Drugi prizor

K razbojnicima dolazi Kosinsky koji traži Karla jer se želi pridružiti razbojnicima. Karl mu kaže da je nepromišljen i da “razbojničke pobjede ne prati slavlje, već kletva, opasnost, smrt i sramota!” Konsinsky mu ispriča svoju priču – on je češki plemić koji je nakon smrti svoga oca postao vladar i da je zaprosio svoju Amaliju i trebao ju odvesti pred oltar. Kad je čuo Amalijino ime, Karl je naglo ustao.

Konsinsky nastavlja kako je pripremao svadbu kada su ga pozvali na dvor i oduzeli mu mač i bacili ga u tamnicu. Tamo je bio mjesec dana kada su ga proglasili nevinim i vratili mu mač. Odmah je išao potražiti svoju Amaliju, ali ona je bila zatvorena u dvoru. Uspjela mu je reći da je mogla ili postati kneževom ljubavnicom ili će joj ubiti Konsinskyja. Konsinsky je krenuo kod kneza, kad su ga uhvatili i opet mu oteli njegov mač, samo su ga ovaj put protjerali preko granice.

Karl se nakon priče obratio svojim razbojnicima i rekao im da svi idu brzo u Franačku, da mora vidjeti Amaliju.

Četvrti čin

Prvi prizor

Razbojnici su došli u blizinu Moorova dvora. Karl će se pretvarati da je grof Brand iz Mecklenburga, a Konsinsky da je konjušar.

Drugi prizor

Amalia i Karl (grof Brand) gledaju slike u galeriji. Amalia mu govori kako je stari Moor umro, a Karl ju pita za sliku koja se nalazi pored Franza. Amalia mu nije u stanju reći da je to Karl, nego počinje plakati i brzo odlazi. Karl je svjestan da ga ona još uvijek ljubi. On također odlazi.

Kasnije Franz dolazi u galeriju gdje gleda bratovu sliku. Shvaća da je grof Brand zapravo prepušeni brat Karl. Dolazi Daniel koji nosi vino kako mu je Franz naredio. Franz misli da je vino otrovano i da ga je na to nagovorio Karl. Franz mu govori kako grof više ne smije biti među živima i nakon nekog vremena ga nagovori da ubije grofa, ako želi svoju starost provesti spokojno.

Treći prizor

Nalazimo se u drugoj sobi u dvorcu u kojoj je Karl. Ulazi Daniel i govori mu kako mu želi poljubiti ruku jer je on njegov najdraži mali gospodin. Isprva se Karl i dalje pretvara da je grof Brand, ali nakon što mu Daniel ispriča kako mu je u džep znao staviti neki slatkiš i kako mu je dopustio da jaše gospodinova riđana, Karl priznaje da je to on. Karl ispituje Danijela je li ga njegova Amalia zaboravila i što je radio njegov brat. Daniel mu govori kako je njegov otac mislio da je on mrtav i kako je brat ostao kao jedini nasljednik.

Karl shvaća da ga je brat ocrnio i krivotvorio njegova pisma. U bijesu govori Kosinskyju da odsedla konja, jer ako ostane mogao bi se razbjesniti na svoga brata kojeg je uvijek volio. Nakon što je odsedlao konja Kosinsky se vraća, a Karl mu govori da mora još jednom pogledati svoju Amaliu.

Četvrti prizor

Karl dolazi u vrt u kojem Amalia plače i gleda Karlovu sliku. Karl ju ispituje o tom sretniku na slici zbog kojeg ona plače. Amalia mu govori da je on umro i da “luta besputnim pješčanim pustinjama”. Karl joj govori o svojoj ljubavi koja je mislila da je on mrtav. Amalia ne shvaća da govori o njoj. Govori kako je njegova Amalia nesretna djevojka. Pita Amaliu kako bi njoj bilo da zna da je njen ljubljeni ubojica. Amalia mu na to odgovara kako njezina ljubav “nije mogla ni muhu gledati kako trpi”. Moor odlazi.

Peti prizor

Razbojnici su se smjestili u šumi nedaleko od dvorca. Spiegelbrg je ljut jer je Karl vođa i govori Razmannu “Dođi! Dva pištolja rijetko promaše, a tada – mi ćemo biti prvi koji će zadaviti i posljednje dojenče!” Na to dolazi Schwizer i ubija Spiegelberga.

Na to dolaze Kosinsky i Moor koji uzima lutnju te svira. Nakon što je odložio lutnju hoda po šumi. Dolazi Hermann i odlazi prema zamku, čovjeku koji je unutra govori da dođe i neka jede. Hermann se sprema otići, ali ga Karl zaustavlja. Hermann mu govori kako ne smije ići prema glasu kojeg čuje da govori. Karl shvaća da je to glas njegova oca, ali misli da je to duh. Otac mu govori kako to nije duh i kako u njegovom grobu leži mrtvo pseto, a da je on ovdje zatvoren već tri mjeseca. Govori Karlu kako mu je to napravio Franz i nastavlja s pričom.

Kada je čuo da je Karl mrtav, onesvijestio se, a kada se probudio već je bio u lijesu. Počeo je grebati po lijesu i to je čuo Franz koji je bio ljut što nije mrtav i pitao ga je zar će zauvijek živjeti. Nakon što je čuo te riječi starac se opet onesvijestio i probudio se pred ovom kulom. Karl ne želi vjerovati u tu priču. Otac mu priča kako cijelo ovo vrijeme životari, ali da on za to ne mari jer je to zaslužio.

Karl odjednom ispali iz pištolja i probudi razbojnike. Schweizeru govori da osveti njegova oca, a za nagradu će dobiti jedan milijun. Govori mu da želi Franza dobiti živa, da mu ga ne smije predati mrtva.

Peti čin

Prvi prizor

Daniel se sprema na put, međutim, dolazi Franz i zaustavlja ga. Rastrojen je i govori da su duhovi izašli iz grobova. Čuje topove i bojne povike. Govori Danielu da ima groznicu i da neka povoze pastora, a zatim  mu ispriča svoj san u kojem je pripremio kraljevsku gozbu. Nakon što je omamljen ležao u vrtu do njega je doprla grmljavina, a pusta polja su počela izbacivati ljudska tijela i lubanje. Franz je u snu podigao pogled prema Sinaju, a tamo su na tri stola sjedila tri čovjeka. Sva tri su istupila, dok je treći rekao kako on važe ljudske mislli u “posudi svoje srdžbe” i da važe njihova djela “utezima svoga gnjeva”. Čuo je svoje ime, a svaki sat je na vagu bacao jedan smrti grijeh.

Kasnije je došao pastor Moser koji nije znao hoće li se Franz opet rugati religiji ili će pred njom početi drhtati. Pastor mu govori kako on u rukama drži tisuću života, a njih 999 je on unesrećio. Govori mu kako Bog neće gledati kako on krvoločno gospodari. Dolazi uplašeni Daniel i govori mu kako dolazi četa konjanika, a Franz mu govori da neka svi pođu u crkvu i neka mole za njega. Dvorac je počeo gorjeti, a Franz govori Danielu da ga ubije mačem. Daniel to ne želi napraviti, a Franz uzima zlatnu vrpcu sa šešira i zadavi se njome.

Drugi prizor

Karl i stari Moor razgovaraju, a stari Moore još uvijek ne zna da je to njegov sin. Stari Moor još uvijek oplakuje svoga sina Karla, a on mu govori da mu sin sigurno sve oprašta. Dolaze Karlovi razbojnici i govore mu kako je Schweizer otišao, a da je njegov brat Franz mrtav. Dolazi Amalia i grli svog ujaka, starog Moora. Amalia zna da je ovaj razbojnik njezin Karl. Karl se odmiče od nje i govori joj kako je ubio puno ljudi “Duše onih koje sam ugušio u opojnosti ljubavi, duše onih koje sam smoždio u spokojnom snu, duše”.

Stari Moor, nakon što shvati da su njegovi spasitelji razbojnici izdahne. Amalia govori Karlu da ga ne može ostaviti. Karl shvaća da ga još uvijek voli. Ljubi je. Jedan razbojnik ljutito istupi i govori Karlu kako je izdajnik, neka se sjeti čeških šuma i kako su sve stavljali na kocku zbog njega. Karl ispušta njezinu ruku i govori kako je bio lud zato što je mislio da se može vratiti. Amalia mu govori da je ubije, jer ne želi opet ostati sama. Karl ju ne želi ubiti, pa ona govori drugim razbojnicima da je ubiju. Karl to ne dopušta, pa ju on ubija i govori svojim razbojnicima kako je dao “život svetice, za život lupeža”.

Karl se želi ubiti, ali mu to razbojnici ne dopuštaju. Na kraju odlučuje kako će se predati siromašnom nadničaru koji ima jedanaestero djece, kako bi za njegovo izručenje dobio tisuću zlatnika.

Likovi: Franz, Karl, razbojnici, Amalia, Maximilian von Moor, pastor, Daniel, Herman i nekoliko sporednih osoba

Analiza likova

Karl je stariji Maximilianov sin, kojeg otac obožava. Karl se na početku drame pokušava vratiti ocu, moleći ga za oprost. Iako se želio vratiti kući, Spiegelberg mu govori kako mu ne vjeruje: “Ti nisi više Moor. Sjećaš li se kako si bezbroj puta s bocom u ruci ismijavao svog starog škrca.” Franz ima druge planove za njega i piše mu pismo u kojem mu govori da ga se otac odriče. Bio je ponižen nakon što se ispričao ocu, a ovaj ga se navodno odrekao, pa se s grupom istomišljenika odmetnuo u razbojnike koji se stavljaju izvan zakona. Karl postaje vođa razbojnika, nepotkupljiv i hrabar. Buntovan je i često ima eksplozivne nepromišljene reakcije. Karl se borio za svoju slobodu, za slobodu svojih uvjerenja, djelovanja i mišljenja. “Kakva sam bio luda što sam se htio vratiti u kavez! Moj duh žeđa za djelima, a moj duh za slobodom.” Njegovi su razbojnici imali jako visoko mišljenje o njemu, čak je jednom Roller rekao: “Bez Moora mi smo tijelo bez duše.” Borio se protiv licemjerja i nečovječnosti. Kada se vratio kući bilo je prekasno jer je “spalio sve mostove iza sebe”. Iako je dobio očev oprost i Amalijinu ljubav, njegova je sudbina tragična poput sudbine njegove zaručnice koju ubija, jer ne želi da to učini netko od njegovh razbojnika. Shvaća da će ga pravda dostići i ne želi provesti život u skrivanju: “Zašto da poput kradljivca skrivam život koji mi je u vijeću nebeskih čuvara već davno oduzet?” Možemo reći da na kraju ipak čini dobro djelo jer se dao u ruke siromašnog nadničara kako bi on mogao dobiti novac za njegovo izručenje.

Franz je mlađi sin grofa Maximiliana. On pod svaku cijenu želi postati grof, pa ne bira sredstva kako će doći do tog status. Franz je čista suprotnost svom bratu, a ogorčn činjenicom da otac više voli Karla osvećuje se za nedostatak privrženosti. Franz je ružan lik, što možemo vidjeti kada je sam sebe opisao: “Zašto mi je priroda natovarila ovo breme rugobe? Baš meni? Upravo kao da je pri mom rođenju izigrala svoje najlošije karte! Zašto je baš meni dala taj laplandski nos, ta crnačka usta, te hotentotske oči? Zaista mi se čini da je od svih ljudskih vrsta sakupila ono najodvratnije i mene iz toga umijesila.”  Uz to što ima ružan vanjski izgled, takva mu je i duša. “Sve ću iskorijeniti oko sebe, sve što me sprečava da budem gospodar. Moram biti gospodar da mogu silom zadobiti ono za što mi nedostaje privlačnosti.” Ocrnio je svog brata pred ocem i uspješno ga otjerao od doma. Međutim, znao je kakav je otac i da će ubrzo poslati svoje ljude da traže Karla, pa je uz pomoć Hermanna obmanuo oca jer mu je Hermann rekao kako je Karl mrtav. Oca se nije uspio riješiti, ali ga je zatvorio na dobro sakrivenom mjestu. Nije mu uspjelo osvojiti bratovu zaručnicu, iako je to pokušao na nekoliko načina, a svaki od njih je uključivao laži. Zaprijetio je Amaliji, da ako se ne uda za njega da će ju učiniti svojom ljubavnicom i da će sve žene pričati o njoj. Na kraju se ponašao kao kukavica i sam sebi uzima život. Uzima zlatnu vrpcu sa šešira i zadavi se njome.

Amalia je Karlov zaručnica, koja mu je iznimno vjerna. Kada ju Franz upita kako može njega žrtvovati za jednog prosjaka, Amalia mu odgovara: “Ja ne bih njegove prnje zamijenila za grimiz pomazanika. Pogled s kojim on prosjači mora da je uzvišen, kraljevski pogled –  pogled koji uništava veličanstvo, sjaj i slavlje mogućnika i bogataša!” Nije htjela ostaviti Karla ni onda kada joj je Franz rekao da je on mrtav. Prihvatila je Karla i kada joj je priznao da je bio razbojnik i ubijao ljude. Na kraju pogiba upravo od Karlove ruke, jer ona nije željela živjeti bez njega.

Maximilian von Moor je otac dvaju sinova, koji nije bio svjestan Franzove spletke. Volio je Karla, pa je zanemarivao Franza koji mu se osvetio na najbolji mogući način, rekavši mu da mu je njegov miljenik mrtav. Na samom početku drame vidimo ga kao očajnog oca koji samo čeka vijesti od svoga sina. Kada mu Franz pročita pismo u kojem se govori o Karlov nedjelima, Franz ga uspijeva nagovoriti da se odrekne sina. Međutim, stari Moor to nije mogao napraviti sam, nego je Franz morao napisati pismo umjesto njega: “Piši mu, sine. Ah, meni bi ipak srce prepuklo!” Maximilian je često sanjao svoga sina i molio ga za oprost. Franz ga nije uspio ubiti, pa ga je sakrio u šumi i starac je polako kopnio.

Bilješka o autoru

Johann Christoph Friedrich von Schiller bio je poznati njemački književnik, dramatičar, teoretičar umjetnosti, filozof i povjesničar. Friedrich Schiller rodio se 10.11.1759. u mjestu Marbach u obitelji vojnog liječnika.

Bio je jedini sin i imao je petero sestara. Budući da je odgojen u obitelji koja je puno držala do vjere, odlučio je posvetiti se pravu i teologiji, što na početku nije bilo moguće jer ga je vojvoda Karl Eugen poslao u vojnu školu i potom na Vojnu akademiju.

Za vrijeme studiranja prava u Stuttgartu završio je i medicinu te paralelno proučavao i druge znanosti te čitao djela poznatih teologa, filozofa i dramatičara. Za vrijeme studija počeo se baviti poezijom kada je napisao ljubavnu poeziju u kojoj je iznio svoj pogled na istinu, dobrotu i ljepotu.

U vojnoj školi se nije najbolje snašao jer je teško podnosio strogi vojnički režim. Upravo je zbog toga već kao dijete sve više počeo cijeniti život bez puno ograničenja.

Prvo djelo koje je napisao bila je drama “Razbojnici” o mladiću koji je postao razbojnik kako bi se mogao boriti protiv nepravde. Nakon dva izdanja drama je u 1. mjesecu 1782. godine izvedena u Mannheimu. Friedrich nije mogao izdržati da ne ode na premijeru, a zbog čega je kasnije prijavljen vojvodi te uhićen.

Kako mu je bilo sve teže trpjeti manjak slobode, iste godine bježi i započinje veliku karijeru kao kazališni pisac. Tako je već 1783. napisao dramu “Fiescova urota u Genovi” gdje je ponovno obradio temu prava i slobode.

Godine 1784. Izvedena je drama “Spletka i ljubav” s kojom je izrazio nezadovoljstvo apsolutizmom te netolerancijom koja je tada prevladavala u društvu. 1785. osniva časopis “Rajnska Thalija” gdje je objavio “Odu radosti”.

Dvije godine kasnije, 1787. objavio je povijesnu dramu “Don Carlos” koja je poput većine njegovih djela bila puna buntovnih misli, nakon čega je postao počasni građanin Republike Francuske. U drami se odlučio za poetsko stiliziran način govora udaljivši se od proze. U to je vrijeme počeo pisati u jampskom stihu.

Godine 1789. kada je radio kao profesor na Sveučilištu, pisao je povijesna djela kao što su “Vitezovi i srednjovjekovlje”, “Povijest Tridesetogodišnjeg rata” itd.

Pored toga što je pisao drame, Friedrich je sve više vremena posvećivao filozofskim studijama pa su tako nastala djela “O naivnom i sentimentalnom pjesništvu” i “O estetskom odgoju čovjekovu”.

Napisao je i nekoliko balada: “Ibikovi ždralovi”, “Jamstvo”, “Polikratov prsten”, “Poema o zvonu”, “Borba sa zmajem” i “Rukavica”.

Na nagovor Goethea kod kojeg je s obitelji živio od 1799. počeo je pisati dramsku trilogiju “Wallenstein”, “Messinska vjerenica”, “Turandot”, “Djevica Orleanska” i “Maria Stuart”.

Godine 1802. Weimarski vojvoda mu je dodijelio plemićku titulu za sva njegova postignuća. Dvije godine kasnije, 1804. napisao je djelo “Wilhelm Tell” o borbi naroda protiv tuđinske vlasti. Wilhelm Tell je bila jedna od najpopularnijih drama u 19. stoljeću.

Friedrich Schiller umro je 9.5.1805. u Weimaru nakon što je duže vrijeme bolovao od tuberkuloze.

Autor: N.B.