Pleonazam je stilska figura ili općenito jezični postupak koji označava nagomilavanja istoznačnica pri tvorbi nekog izraz ili jednako takvo proširivanje iskaza kada se tvori nova riječ. Kada neke riječi ili izraze proširujemo dodavanjem istoznačnica to nazivamo pleonazmom.
Pa tako razlikujemo dvije vrste pleonazma, a to su neosviješteni pleonazam i stilistički pleonazam. Neosviješteni pleonazam je onaj koji činimo nesvjesno, a iskazuje se kao greška pri izražavanju. Ovakav pleonazam izgleda kao pogreška jer zvuči nezgrapno i nespretno. Primjer ovakvog pleonazma je npr. “mladi mačić” (pojam mačić već sam sugerira da je mlad, pa nije potrebno to dodatno naglašavati) ili “popeti se gore” (čim se nešto penje, logično je da ide prema gore).
Stilistički pleonazam je kada namjerno nagomilavamo istoznačnice kako bi istaknuli neku misao. Subjekt je svjestan ovakve vrste pleonazma pa se on ne može smatrati greškom, već vještim nadopunjavanjem izraza. Jedino se ova vrsta pleonazma može smatrati stilskom figurom.
Primjer ovakve vrste pleonazma možemo vidjeti u pjesništvu naših najpoznatijih pjesnika. Na primjer, u pjesmi “Svakidašnja jadikovka” Tina Ujevića:
“I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran i očajan.”
Stih “sam bez igdje ikoga” tipični je primjer pleonazma, jer čim je netko sam, pretpostavlja se da nema nikoga. Ipak, u ovom slučaju, pleonazmom se naglašava ta samoća.
Pleonazam dolazi od grčke riječi pleonasmos, a znači višak, obilje ili imati nečega napretek.
Odgovori