Pjesma o Cidu jedna je od najvećih djela u španjolskoj književnosti te najveći ep svih vremena. Od velikog broja španjolskih poema, sačuvana je samo Pjesan o Cidu (El cantar de Mio Cid) i ona je najstarije djelo na kastiljanskom jeziku. Vjeruje se da je autor ovog epa bio kršćanin koji je rođen negdje na granici Zaragoze i Kastilje te da je bio pod muslimanskom vlašću.
Pjesan o Cidu nastao je oko 1140. godine, a sačuvan je u jednom rukopisu koji je pronađen 1779. godine. Sastoji se od 3730 stihova koji nisu jednaki i po svemu tome možemo zaključiti da pripada kasnijem razdoblju epa. Stihovi su organizirani u tri pjevanja. Ep slavi život Cida, legendarnog viteza koji je živio na kraju 11. stoljeća, u vremenu kada su se španjolskih kršćani borili protiv Maura.
Iako se ep temelji na povijesnoj ličnosti, mnogo je toga izmijenjeno. Naime, kako bi se na idealiziran način prikazao život glavnog lika te kako bi se dodatno naglasila njegova ključna uloga u vrijeme kada je trebalo obraniti španjolski narod, mnogi su dijelovi radnje izmišljeni.
Cid je prikazan kao vitez prognanik te štovatelj tradicionalne španjolske kulture i običaja. Pridaje puno pažnje vjeri u Boga te je beskrajno odan kralju i zemlji u kojoj živi. Osim toga, privržen je obitelji, velikodušan i od pomoći svima.
Spjev se bavi dvjema različitim tematikama. Dok je prvi dio posvećen životu Cida, od vremena njegovih progona pa sve do njegove smrti, u drugom dijelu saznajemo kako je izgledao život njegovih kćeri. S obzirom na to, prvi dio pjevanja sastoji se od 1084 stiha, drugi dio ima 1193 stiha dok se treće pjevanja sastoji od 1453 stiha.
Sve upućuje na to da je autor htio unijeti simboliku broja 3 i u svoje pjevanje. Spominju se tri pokrajine i tri poklona. Brojem tri autor je vjerojatno htio unijeti u ep važnost Svetog Trojstva.
Pripovijedanje je realistično i dosta kratko. Nema puno opisivanja, jako rijetko mogu se vidjeti opisi likova, predmeta ili prostora. Kada se nešto i opisuje to je uklopljeno u samu radnju.
U djelu postoji velika upotreba glagola, a mala upotreba pridjeva. Razlog tomu je taj što nam autor želi glagolima što bolje predočiti radnju, tijek i promjenjivost različitih likova.
Stih je nejednak, izmjenjuje se od dvanaesterca do osamnaesterca, s time da prevladava četrnaesterac koji ima u sebi dva sedmerca. Poveznica svih stihova je asonanca, odnosno rani oblik rime.
Slava i čast glavne su polaznice epa. Nakon što je bio protjeran iz Kastilje, Cid je svoj život morao započeti negdje drugdje. U Valenciji je ponovo stekao slavu i tada je bio u poziciji da svojom vojnom moći i slavom može prijetiti kralju Alonsu.
Ep nam govori o sustavu vrijednosti koji je vladao u to vrijeme u Kastilji. Događa se demokratizacija i sve se više potiču građanske slobode. Postoje i mjesta gdje se na podrugljiv način priča o vladajućim modelima moći.
Pretpostavlja se da je autor poznavao i Pjesan o Rolandu, ali je ipak odlučio primijeniti drukčiji stil, a inspiraciju je tražio u španjolskim kronikama koje su sadržavale mnogo iz kastiljanske bogate povijesti. Od tamo je preuzeo način obrade teme i stil.
Španjolska je u Srednjem vijeku bila podijeljena na više manjih država, a jednim njezinim djelom upravljali su Arapi. Ratno stanje i razni sukobi bili su svakodnevica. Ponekad su se ljudi sukobili između sebe, a bilo je i trenutaka kada su se ujedinili i borili zajedno protiv Arapa. Sve to stvorilo je u tim vremenima – junački ep.
Kao i u svim drugim europskim zemljama i u Španjolskoj se smatralo da ep potječe iz naroda i da se prenosio usmenom predajom. Također, svima je zajedničko da su im autori anonimni i da im je malobrojan rukopis sačuvan. Temelj svakog epa su svakako povijesni događaji koji su se ticali određene zemlje gdje je ep spjevan.
U španjolskom epu se može vidjeti i utjecaj francuske i germanske epike, no isključivo u ponekim pojedinostima. Španjolsku epiku možemo razlikovati od ostale srednjoeuropske po tome što je ona više sklonija realističnim pričama dok su ostali europski epovi skloni fantastici i idealiziranju u svojim rukopisima.
Prve epske pjesme u Španjolskoj su pjevali žongleri, odnosno putujući pjevači koji su često nastupali na dvorovima ili pak na ulicama, pjevajući za običan narod. Sve to činili su kako bi zaradili novac za život.
Najstarije kastiljanske junačke pjesme možemo primijetiti još u 12. stoljeću, a one su obuhvaćale tek nešto više od 50 stihova. Njihov rukopis nije sačuvan, a o njima znamo iz poroznih kronika koje se tiču povijesnih događaja.
Vrsta djela: epska pjesma
Vrijeme radnje: potkraj 11. stoljeća
Mjesto radnje: Španjolska
Tema djela: prvi dio epa bavi se životom i djelima viteza Cida dok su drugi i treći dio posvećeni njegovim kćerima
Ideja djela: odanost, pravednost, velikodušnost i privrženost obitelji značajke su o kojima govori ovaj ep, a koje bismo i danas mogli primijeniti u svakodnevnom životu u drugim životnim okolnostima
Kratak sadržaj
U epu “Pjesan o Cidu” opisan je Rodrigo Diaz de Vivara, povijesna ličnost. Ime Cid Campeador, što u prijevodu znači Gospodin borac, dobio je zbog toga što su ga Arapi tako prozvali.
Rodrigo Diaz rodio se u drugoj polovici 11. stoljeća i to u vrijeme velikih političkih tenzija. Bio je jedan od nasljednika kraljevske loze koji je zbog svojih vrlina postao kastiljanski junački heroj. Naime, on je bio izrazito pošten i hrabar te ponosan.
Cid se nije slagao s kraljem Alonsom koji ga je dva puta protjerao u egzil. Tako je prvotno odlučio služiti muslimanskom glavnom vladaru Zaragoze da bi kasnije postao poznat po osvajačkim pohodima na maurske gradove u kojima je samostalno sudjelovao.
1904. godine Cid je osvojio Valenciju, bogati maurski grad i tamo je živio u moći i svom obilju sve do smrti. Umro je 1099. godine.
Podaci kada je Cid umro govore nam o tome kako je pjesma o njemu nastala nakon samo pedesetak godina. Cid je bio povijesna ličnost Španjolske i kao takav spominjao se u španjolskim kronikama 1100. godine. Vjeruje se da je autor poznavao latinsku kroniku imena “Historia Roderici”.
“Pjesan o Cidu” može se podijeliti na tri dijela.
U prvom djelu radnja se tiče Cidova progona iz Kastilje. Bio je prognan jer je nepravedno optužen da je zatajio jedan dio poreza koji je skupio. Cid je bio primoran ostaviti svoju ženu i dvije kćeri u jednom samostanu i otići. Putem se molio da život provede u sreći i u miru. Nakon toga možemo vidjeti detaljan opis dobrih djela koja je junak Cid počinio lutajući Španjolskom sa svojim odanim vojnicima.
Vrhunac njegovih pohoda bilo je osvajanje Valencije koju su ranije zaposjeli Mauri. Tamo je bio doveo i svoju obitelj te se smirio i vodio lijep i lagodan život.
Drugi i treći dio epa bavi se životom Cidovih kćeri prije i poslije udaje. Cid je ponovo zadobio naklonost kralja jer je postao bogat pa mu tako Alonso nudi za mladoženje svojih kćeri dva infanta od Kariona. Oni su odlučili oženiti djevojke iz nižeg sloja samo iz razloga što one imaju bogat miraz koje će unijeti u brak.
Obje svadbe bile su organizirane u Valenciji. No, nakon što prinčevi budu poraženi u bitkama s Maurima, pate od osjećaja frustracije pa se iskaljuju na svojim ženama, Cidovim kćerima. One nakon toga odluče pobjeći s mirazom što dalje od njih.
Kralj je odlučio sazvati sud u Toledu. Tamo se pojavljuje Cid koji traži da prinčevi vrate njegova dva mača i miraz koji su njegove kćeri donijele u brakove. Sud je sve to odobrio, a Cid je još na kraju htio i obraniti čast svojih kćeri u borbi. Sud je morao razmotriti taj zahtjev, a u međuvremenu stigli su glasnici kraljeva Aragona i Navarre koji su htjeli zaprositi Cidove kćeri.
Kralj je naposljetku odobrio i nove udaje Cidovih kćeri, ali i borbe s prinčevima. Ipak, u borbama ne sudjeluje Cid već njegovi nećaci. Prinčevi su poraženi i osramoćeni.
Analiza likova
Cid – junak i glavni lik epa. Upoznajemo ga u srednjim godinama kada je prognan i opet se mora potruditi izgraditi svoju čast i miran život. Izrazito je hrabar, sposoban i uvijek se želi ponovo dokazati, ostvariti slavu i bogatstvo. Kada je bio prognan, postao je i avanturistički nastrojen jer se morao ponovo izboriti za sebe i vratiti mir i sreću u svoj život. Poštuje zakone i izrazito je savjestan u obavljanju zakonskih obveza. Razuman je i prirodan što su sve karakteristike za dobrog vođu. Prikazan je u epu kao veličanstvena ličnost i svi ostali likovi su naspram njega samozatajni ili negativni.
Autor: M.L.
Odgovori