Poja priča ima dvije definicije. U užem smislu ona je definirana kao zapisana pripovijest, ali u širem smislu može označavati bilo kakvo verbalno ili pismeno svjedočenje o nekom stečenom iskustvu ili posvjedočenom događaju, o kojem se govori i sa subjektivne strane – budući da smo kroz to iskustvo prošli; ali i s objektivne strane – jer smo ga mogli sagledati i o njemu promišljati nakon što je ono završilo.
Zbog retrospektive koju imamo na događaj, priča može manipulirati proživljenom istinom. Ona zbog toga ne mora sadržavati samo stvarne, istinite događaje, već i (bar djelomično) izmišljene. U svakom slučaju, priča bi trebala sagledavati prošlost, ali dati i neku pouku za budućnost, izvučenu upravo iz stečenog iskustva.
Sedamdesetih godina prošlog stoljeća priča u užem, književnom smislu, u francuskom je strukturalizmu zamijenjena pojmom fabula. Ovaj pojam označavao je duboko strukturirani, ispripovijedani tekst čiji sadržaj čitatelj jasno razumije. U priči su događaji vremenski povezani i prikazani kao uzročno-posljedični. Kod pripovijedanja dijelovi radnje mogu biti preinačeni s obzirom na trajanje, učestalost ili čak redoslijed, u odnosu na njihovo stvarno trajanje, učestalost ili redoslijed. To je posljedica namjerne ili slučajne izmjene od strane pripovjedača ili pisca.
Nekada je priča poprilično izmijenjena s obzirom na njenu stvarnu podlogu, baš zbog subjektivne perspektive i emotivnog stava naspram doživljaja od strane osobe koja je događaju svjedočila ili ga je doživjela, pa ga kasnije ide prepričati.
Odgovori