Palčić obrađena lektira braće Grimm. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Pročitajte cijelo djelo Palčić online >>
Analiza djela
Jacob i Wilhelm Grimm su poznati pisci koji su napisali mnoge bajke i postali slavni zahvaljujući objavi zbirke njemačkih bajki “Dječje i obiteljske priče” iz 1812. godine te drugih izdanja. Pored izvornih njemačkih djela, u zbirku priča braće Grimm ušle su i francuske priče jer ih je ispričao jedan od glavnih izvora, hugentoski pripovjedač. Novija izdanja bajki predstavljaju pročišćene verzije za djecu, budući da se narodne priče koje su braća skupljala nekad nisu smatrale prikladnim štivom za djecu.
Palčić, Vuk i sedam kozlića, Mačak u čizmama… To su samo neke od bajki uz koje su odrastale mnoge generacije. Zahvaljujući zanimljivim pričama i poukama na kraju svake knjige, spomenute bajke bit će uvijek rado čitane u svakoj obitelji. Svaka od priča nudi zanimljive rasplete kao i likove. Tako svaka priča nudi hrabre i poštene junake dobrog srca te sebične ljude sitne duše i vječnog nezadovoljstva.
Palčić je samo jedna od priča braće Grimm o bračnom paru koji nisu mogli imati djece. Svaki dan su razmišljali kako bi bilo lijepo da i njihova kuća bude ispunjena dječjim smijehom i radošću. Bili su tužni što nemaju barem jednog sina kojeg bi voljeli najviše na svijetu i o kojem bi se brinuli. Uskoro im se želja ostvarila i dobili su malenog dječaka, za kojeg se ubrzo ispostavilo da iako nikad neće biti veći od palca, da je dobar, mudar, pametan i da će uvijek rado pomoći.
Upravo je visina dječaka pomogla da se izvuče iz teških situacija i da pomogne spriječiti nepravdu. Zahvaljujući domišljatosti i hrabrosti uspio se vratiti ocu i pobjeći od stranaca kao i lopova. Dok je Palčić opisan kao dobar i pametan dječak, roditelji su prikazani kao jednostavni ljudi čiju su dobroti drugi htjeli iskoristiti. Stranci i lopovi u ovoj su priči prikazani kao ljudi kojima je važno samo materijalno.
Palčić je lijepa, ali isto tako i poučna priča s kojom su braća Grimm na prvom mjestu htjela poručiti kako nikada nikoga ne treba mjeriti prema vanjskom izgledu. Isto tako je dobro znati koliko je važna obitelj te kako treba cijeniti ono što imaš.
Književni elementi
Književni rod: epika
Književna vrsta: bajka
Mjesto radnje: kuća i šuma
Vrijeme radnje: jedno davno
Tema djela: Bračni par koji nije mogao imati djece sve dok im se jednog dana nije ostvarila želja i dobili su sina Palčića.
Ideja djela: Nije važno ono izvana (vanjski izgled) i ono što se može opipati, nego duša koja se nalazi unutar svakog od nas i čini nas dobrima. Dobro se dobrim vraća, a kako su drvosječa i žena bili dobri ljudi, tako su na kraju dobili dobro dijete.
Kratak sadržaj, citati
Jednom davno živio je drvosječa sa svojom ženom i dok je preko dana naporno radio, sjekao drva i nosio ih grad te prodavao, navečer je tugovao sa ženom jer nemaju djece. Drvosječa je uvijek prvi započinjao razgovor govoreći kako su oboje nesretni jer nemaju djece, pa da barem imaju jedno bili bi puno sretniji, a on bi kao otac svom djetetu radio cipelice da ima u čemu hodati.
Seljak je tako jednom rekao:
“Žalosno je ovdje jer nemamo djece! Tako je pusto i tiho, dok je u drugim kućama veselo!”
Žena bi se uvijek složila s njim govoreći da bi bila sretna i s jednim, pa da je manji i od palca, ne bi bilo važno. Voljeli bi ga kao što svaki roditelj voli svoje dijete, samo da imaju barem jednog potomka.
Žena se uskoro razboljela i nakon samo sedam mjeseci rodila je potpuno razvijeno dijete.
Sljedeće godine im se ostvarila želja pa su drvosječa i njegova žena postali roditelji malom dječačiću koji nije bio veći od majčinog palca. Zbog toga su ga nazvali Palčić.
Otac i majka su ga odlučili hraniti kako treba, ali unatoč tome nije dalje raslo nego je ostalo maleno. Ipak moglo se primijetiti da je dijete pametno.
Kada je Palčić napunio pet godina otac mu je rekao da mora ići u šumu natovariti drva. Pričao je ženi kako bi bilo dobro da imaju nekog tko će im pomoći upregnuti konja i dovesti u šumu.
Tako je seljak jednom rekao:
“Volio bih imati nekoga tko će mi pomoći dovesti kola!”
Palčić se nadovezao i rekao kako nema problema da će on dovesti kola, a neka otac krene ispred njega. Objasnio je kako mu mama treba pomoći zavezati kola za konja, a da će on govoriti konju gdje treba ići jer poznaje put.
Otac je na to odgovorio:
“Ne znam kako ćeš to učiniti jer si suviše malen da bi vodio konja na uzdi.”
Palčić odgovori:
“To nije nikakav problem oče, majka neka samo upregne konja, ja ću se sjesti na njega i na uho mu govoriti gdje treba ići!”
Otac se složio i rekao kako će pokušati onako kako je rekao Palčić.
Palčić se popeo na konja i počeo mu govoriti gdje treba ići. Drvosječa nije bio siguran treba li Palčića pustiti samog, ali je mu je odlučio vjerovati i pustiti ga da krene na konju. Palčić je davao glasne upute konju, pa su ga čula i dva stranca. Kada su se napokon približili dječaku, Palčić je viknuo ocu kako mu je dovezao kola i zamolio da ga spusti na zemlju.
Strancima je bilo čudno to što su čuli jahača kako zapovijeda, ali ga nisu mogli vidjeti. Počeli su pričati međusobno gdje se jedan nije mogao prestati čuditi kako čuju kočijaša, ali ga ne vide, dok je drugi govorio kako to ne mogu biti čisti poslovi i da bi bilo najbolje približiti se konju kako bi utvrdili o čemu se radi.
“Nije li tebi ovo čudno, netko viče, a kola kao da se sama voze?!” – čudili su se stranci.
Odlučili su pratiti kola koja je vozio Palčić kako bi otkrili o čemu se radi.
Kada su se približili drvosječi primijetili su kako spušta maleno biće na zemlju i pitali kakvo je to čudno stvorenje.
“Oče vidiš da sam uspio! Pomozi mi da siđem!” – rekao je Palčić.
Stranci su se iznenadili nakon što su ugledali tako malog dječaka, rekli su da dolaze iz grada i pitali drvosječu bi li bio zainteresiran da im proda to malo stvorenje. Priznali su kako bi mališan bio veliki hit u gradu i da žele organizirati nastupe na kojima će dječak biti glavna zvijezda.
Nudili su mu pet zlatnika na što je drvosječa rekao kako nije na prodaju. Otac ih je namjeravao odbiti, ali dječak ga je nagovorio da pristane jer će se brzo vratiti.
“Pristani oče! Nemoj se brinuti jer ću se vratiti!” – rekao je Palčić.
Drvosječa naposljetku pristane uzeti novce od stranaca.
Stranci su tako nastavili putovanje s dječakom pitajući ga prije toga gdje želi da sjedi. Palčić je izjavio kako želi biti na šeširu jer može vidjeti sve bez straha da bi mogao pasti. Tako su putovali cijeli dan dok dječak nije izrazio želju da ga spuste na zemlju kako bi ispružio noge.
Hodali su sve dok se nije spustio mrak i u tom trenutku je Palčić rekao:
“Molim vas da me skinete, imam potrebu!”
“Možeš ostati gore, meni ne smeta jer i od ptice mi ponekad nešto padne na šešir!” – odgovorio je stranac.
“Molim vas da me ipak spustite! Ja sam ipak pristojan dečko!” – odgovorio je Palčić.
Stranac je pristao i skinuo šešir te stavio mališana na njivu pored puta. Palčić je iskoristio priliku i odlučio se sakriti.
Nakon nekog vremena dječak se sakrio strancima i spustio sa šešira te sakrio u mišju rupu.
“Laka vam noć! Krenite slobodno bez mene!” – doviknuo je podrugljivo dječak skrivajući se u rupi.
Stranci ga nisu mogli naći, bili su ljuti, ali kako više nisu imali ideja gdje da ga traže krenuli su dalje svojim putem.
Kada su stranci otišli mališan je tražio mjesto gdje bi mogao prespavati i srećom je naišao na napuštenu kućicu od puža. Trenutak prije nego što je zaspao čuo je prolaznike kako pričaju o pljački i tome kako žele ukrasti zlato od svećenika.
“Što misliš kako da bogatom župniku uzmemo srebro i novac?” – razgovarali su međusobno lopovi.
“Mogao bih vam ja pomoći!” – rekao je Palčić.
“Gdje si? Čujemo te, ali te ne možemo vidjeti!” – odgovorili su lopovi.
Palčić je u tom trenutku izašao iz skloništa.
Iznenadili su se njegovoj visini i čudili kako im on može pomoći, ali dječak je objasnio da baš zato što je tako malen može se provući kroz rešetke bez da ga itko vidi.
Napokon su došli do svećenikove kuće i Palčić je počeo glasno pričati i ispitivati gdje se nalazi vreća sa zlatom.
“Recite što želite i to ću vam pronaći!” – vikao je dječak.
Njegova vika je probudila sluškinju koja došla provjeriti što se događa. Dvojica provalnika su odmah pobjegla, a Palčić je našao mjesto na sjeniku i tamo odlučio provesti noć.
Sljedeće jutro sluškinja je nakon ranog ustajanja krenula uzeti sijeno kako bi nahranila krave i to baš na onom mjestu gdje je spavao dječak. Budući da je bio umoran Palčić se probudio tek u kravljem trbuhu i istog trena je počeo vikati kako ne treba nositi više sijeno jer krava više nije gladna.
“Gdje sam to završio! Nigdje ne vidim prozor kroz koji bi mogao pobjeći! Pustite me van, molim vas!” – vikao je dječak.
Sluškinja se prestrašila kada je vidjela kravu kako viče i odmah pobjegla. Otišla je do gospodara govoreći kako je krava progovorila što joj svećenik nije vjerovao, ali je svejedno krenuo u staju. Čim su ušli u staju čuli su dječaka, ali misleći kako je u kravu ušao zao duh naredili da je zakolju.
Tako je na kraju i bilo, a od kravljeg mesa su napravili ručak dok su iznutrice bacili u smeće. Dječak je pokušavao izaći iz želuca, ali nije mogao sve dok nije naišao vuk koji je pojeo iznutrice i Palčića.
“Dragi vuče, mogu ti pronaći najbolji obrok!” – kaže Palčić.
Dječak mu se ubrzo obratio i pitao je li još gladan, a nakon što mu je vuk potvrdno odgovorio, rekao mu je kako zna gdje ima mesa i da se nalazi u kući njegova oca. Vuk je odmah otrčao do kuće, ušao u ostavu i pojeo meso.
Vuk nije mogao otići jer bio pretežak, a Palčić je odmah iskoristio priliku i počeo dozivati roditelje, koji su se ubrzo probudili.
Nakon što su muž i žena ušli u smočnicu, muž reče:
“Nemoj se još približavati! Nakon što ga udarim, a on ne bude mrtav, tada trebaš doći i rasjeći mu trbuh.”
Kada je Palčić čuo svog oca počeo je vikati:
“Oče to sam ja, tvoj sin! Nalazim se u vučjoj utrobi!”
Otac je nakon što je ugledao vuka otišao po sjekiru, nije prošlo puno vremena i dječak je opet bio slobodan. Roditelji su bili presretni što im se sin vratio, a otac je plačući govorio kako ga više neće pustiti od sebe. Svi su živjeli sretno još puno vremena.
Analiza likova
Likovi: drvosječa, žena od drvosječe, Palčić, dva stranca, sluškinja, svećenik i vuk
Palčić – mudar, zabavan i veseo dječak koji je zahvaljujući tome što je bio pametan uspio spasiti se od mnogih nevolja i na kraju pomoći svojim roditeljima. Pokazao je da visina nije važna ako želiš nešto učiniti. Iako je bio malen, uspijevao je više toga učiniti nego velika osoba. Svoju manu pretvorio je u vrlinu. Kao osoba veličine palca mogao se svugdje sakriti i zavući, mogao je prisluškivati i pobjeći gdje želi. Iako su mnogi htjeli iskoristiti njegovu malenost, on bi ipak izvukao kraći kraj. Palčić je bio vrlo pametan, a više od svega volio je svoju obitelj. Zbog njih je i radio sve što je radio, pristao otići s nepoznatim ljudima, a onda se obogatiti i vratiti kući. Karakteristično za ovaj lik je da nije prihvatio svoju sudbinu malog čovjeka i zbog toga se samo žalio, već je živio u skladu s okolnostima u kojima je rođen. Na kraju je završio sretno sa svojom obitelji.
Drvosječa – je bio dobar čovjek koji je zajedno sa ženom sanjao kako će jednog dana postati roditelj. Zahvaljujući vjeri koju je imao na kraju je dobio sina, kojeg je volio unatoč tome što nije bio veći od ljudskog palca. I on je prihvatio sinovljevu čudnovatost i koristio je za dobrobit obitelji. Drvosječa je bio marljiv čovjek koji je puno radio, ali svejedno se nikad nije obogatio. Živio je s obitelji siromašno, ali zadovoljno. Ipak, odlučio je poslati sina u svijet kada mu je za to došla prilika. Najprije je odbio, ali je na njegov nagovor ipak prihvatio novac. Jako se brinuo za sina jednom kada je otišao. Požalio je što ga je dao od sebe i zato je bilo silno radostan kada mu se Palčić vratio. Tada je napokon mogao odahnuti.
Žena – žena drvosječe je dobra duša kao i njen muž, jednostavna osoba kojoj je najveću sreću predstavljalo njeno dijete, ne veće od palca. I ona je bila jako marljiva. Radila je po kući i pomagala mužu kad god je trebalo. Znala je napraviti puno od skromnoga što su imala. Jako ju je boljelo što nije imala djece, pa joj je Palčić, jednom kad ga je dobila, predstavljao svu sreću. I ona je jako patila kada je Palčić otišao. Laknulo joj je nakon što se vratio neozlijeđen. Bila je nesretna dok je bio daleko i mogla je biti na miru tek nakon što je obitelj napokon opet bila na okupu.
Stranci – opisani su kao pravi trgovci kojima nije važno ništa osim dobre zarade, pa tako u Palčiću nisu vidjeli dijete nego priliku da postanu glavna atrakcija u gradu. Ponudili su drvosječi novac za njegova sina kao da je neka stvar, a ne mala osoba. Mislili su da će se dobro okoristiti Palčićem jednom kada je pristao otići s njima. Ali Palčić ih je prešao. Iako su ga pokušavali uloviti, u tome nisu uspjeli, jer Palčić se znao dobro sakriti zahvaljujući svojoj visini.
Lopovi – su opisani kao osobe kojima ništa nije vrijedno osim materijalnog i da su spremni učiniti bilo što kako bi došli do onog što žele. Oni su pokvareni i ne misle na ničiji sreću osim na svoju.
Sluškinja – je priprosta djevojka koja je živjela kod svećenika.
Vuk – je opisan kao nezasitna životinja koja se želi samo dobro najesti.
Bilješka o piscu
Braća Jacob i Wilhelm Grimm jedni su od najpoznatijih njemačkih pisaca bajki. Postali su slavni nakon objavljivanja zbirke “Dječje i obiteljske priče” (Kinder – und Hausmärchen). Zbirka je prvi put objavljena 1812. godine, drugi svezak je objavljen dvije godine kasnije, 1814. godine.
Jacob Ludwig Karl stariji je brat rođen 1795., a mlađi brat Wilhelm Karl Grimm 1805. u mjestu Hanauu u blizini Frankfurta. Djetinjstvo su proveli u malom gradu Steinauu. Školovali su se u Friedrichs Gymnasium nakon čega su upisali pravo na Sveučilištu Marburg. Jedan i drugi brat su se bavili filologijom i lingvistikom.
Ubrzo su se počeli zanimati za istraživanja i sakupljanje njemačke narodne književnosti. Nakon smrti majke, Jacob je počeo raditi kao bibliotekar. Wilhelm i Jacob su počeli sve više vremena posvećivati sakupljanju bajki i drevnih legendi koje su bile prenesene usmenim putem.
Pored istraživanja narodnih priča Jacob i Wilhelm su bili i politički angažirani. U periodu od 1837. do 1841. poznatoj braći su se pridružila petorica kolega sa Sveučilišta u Göttingenu. Uskoro su postali poznati kao Göttingenska sedmorka koja se bunila protiv kralja Ernesta Augusta I. od Hanovera, optužujući ga da je kršio ustav. Kralj ih je uskoro potjerao sa sveučilišta.
Tri godine su proveli u progonstvu u Kasselu sve dok ih pruski kralj Friedrich Wilhelm IV. nije pozvao da mu se pridruže u Berlinu. Odmah nakon dolaska kralj ih je angažirao da napišu Njemački rječnik “Deutsches Wörterbuch”, s 33 sveska i težine 84 kg. Rječnik je predstavljao stvaranje modernog njemačkog jezika, a koji se i danas smatra autoritetom kada je u pitanju njemačka etimologija. Na rječniku su braća radila sve do svoje smrti.
U Berlinu su živjeli 20 godina i u to vrijeme objavili “Male zapise”, a potom i prvo izdanje “Povijest njemačkog jezika”.
Pretpostavlja se da je Jacob iznio germansku glasovnu promjenu poznatiju kao Grimmov zakon. Prvi ju je primijetio filolog Rasmus Kristian Rask, a koja se smatra prvim otkrićem glasovne promjene.
Wilhelm je umro 1859. godine, a stariji brat Jacob četiri godine kasnije.
Prvu kolekciju priča objavili su 1812. godine. U njoj se nalazilo 86 priča, a kroz ponovna objavljivanja broj je tijekom četrdeset godina narastao na preko 200. Najpoznatije bajke braće Grimm su: “Zlatna guska”, “Pepeljuga”, “Ivica i Marica”, “Vuk i sedam kozlića” i mnoge druge.
Godine 2005. UNESCO je uvrstio zbirku “Bajke za djecu i dom” na popis nematerijalne kulturne baštine.
Autor: S.Š.
Odgovori