“Pad kuće Usher” djelo je koje je napisao jedan od najvećih svjetskih književnika – Edgar Allan Poe. Poe je poznat po svojim jezivim, fantastičnim pričama u kojima su zastupljeni gotički elementi i elementi horora. Svjetsku slavu donijela mu je mračna poema o izgubljenoj ljubavi “Gavran”, objavljena 1845. godine, a djelo o kojemu ćemo sada pisati, “Pad kuće Usher”, dio je njegove prve zbirke pod nazivom “Priče groteske i arabeske”, koja je objavljena 1840. godine.
Glavna tema novele “Pad kuće Usher” je smrt lijepe žene. Poe se u priči dotakao graničnih područja znanosti u kojoj se miješaju natprirodni i tajanstveni događaji, događaji koji se ne daju znanstveno protumačiti. No, u priči ima i simbolike. Smrt je simbol pobjede sna nad javom; čovjekove posljednje borbe da se oslobodi tijela ili stvarnosti koja ga okružuje, nakon čega ga čeka smirenje. Kuća (dvorac) je poistovjećena s likovima. To se može vidjeti u situaciji kada umre Madelina, jer tada mora umrijeti i Roderick, a s njima se ruši i dvorac, kao simbol njihova jedinstva.
Kao gotičke motive u toj pripovijesti Poe koristi stari dvorac, podzemne hodnike, strah, jezu, smrt, mračna duševna stanja likova, raskošne interijere, duboko i tajanstveno jezero, oluju te natprirodne i tajanstvene događaje. Poe je prikazom interijera tmurnih boja, teških pokreta i mračnih strana uma izgradio jezivu atmosferu. Tako je zanimljiva slika Usherovog dvorca koji se cijepa, i kroz pukotinu nam otkriva mjesec na nebu.
Tema djela: smrt lijepe žene
Mjesto radnje: dvorac Usherovih
Vrijeme radnje: 19. stoljeće
Tema djela: čudnovatost dvorca i njegovih stanara
Ideja: povezanost dvorca s Usherovima
Kratak sadržaj
Jašući cijelog dana, pripovjedač u predvečerje stiže pred dvorac Usherovih: Osjetih lednost, propadanje, gnušanje u srcu. Kuća je u njemu izazvala sumorno raspoloženje i tjeskobu. Ipak, naš je junak odlučio u njoj provesti nekoliko tjedana. Prihvatio je poziv svog prijatelja iz djetinjstva, želeći mu svojim društvom olakšati bolest. Promatrao je staro zdanje i opasno napukli zid, a uzbudilo ga je tiho i duboko jezero oko dvorca. Ušao je u dvorac i u njegove mračne odaje. Sve mu se činilo mračno i tužno.
Atmosfera tog starog zdanja odgovarala je duševnom stanju njegovih stanovnika – Rodericku Usheru i njegovoj sestri blizanki Madelini. Roderick je, iako intelektualac, bio živčano rastrojen, melankoličan i hvatao ga je strah od budućnosti. Njegova sestra Madelina imala je česte napadaje bolesti ukočenosti mišića, bolesti koja je zbunjivala i liječnike. Osamila se i nije željela društvo.
Pripovjedač se svesrdno trudio ublažiti melankoliju Usheru. Zajedno su čitali mistične knjige i slikali. Usher je želio naslikati ideju – idealnu ljepotu povezati sa stravom. Volio je svirati gitaru i smišljati nove i fantastične izvedbe. Boraveći s prijateljem, pripovjedač je shvatio da je Roderick povezan s ozračjem dvorca, stablima koja ga okružuju i mirnim jezerom.
Jednoga dana Usher je izvijestio gosta da Madeline više nema među živima, i da će, prema tadašnjem obrednom običaju, truplo čuvati četrnaest dana u podrumu zgrade prije konačnog pokopa. Namjestili smo poklopac i zavrtali ga, pa zakračunavši željezna, krenusmo, s naporom, u ne manje sumorne gornje kućne odaje.
Nakon polaganja svoje sestre u lijes, Usher je kopnio i fizički i psihički. Patio je od izoštrenosti čula i predosjećao da dolazi zlo. Usherov strah prešao je i na gosta. A onda, jedne olujne noći raskalašene u užasu i ljepoti, obojica su se užasnuli. U dvorcu su se zbivali događaji upravo onakvi kakve je opisivao pisac čiju knjigu su čitali. Čulo se vrištanje, neprirodan krik, udarci i lomljava. Atmosfera se ispunila strahom. Usher je sjedio na stolcu ukočen poput kamena. Madelinu su živu pokopali i ona je nakon ogorčene borbe izašla iz lijesa. Stajala je na vratima sva krvava.
Pripovjedač je pobjegao iz odaje, iz dvorca, užasnut, nakon što su Roderick i Madelina Usher pali mrtvi. Vani je još uvijek bješnjela oluja. Iznenadna svjetlost obasja dvorac. Pukotina na dvorcu se raširila, zidovi su se rastvorili, i uz grmljavinu, cijeli je dvorac Usherovih utonuo u duboko jezero.
Analiza likova
Pripovjedač – kao i u većini priča (i poema) Edgara Allana Poea, i u ovoj postoji pripovjedač koji je odraz samog pisca. Iako je propovjedač u ovoj djelu aktivan lik, čini se da je njegova najvažnija uloga promatrati i prenositi čitatelju svoja zapažanja, zaključke i atmosferu. Čini se da su pisac i pripovjedač ista osoba, što priču čini vjerodostojnom, kao da je dnevnički zapis, a time i stvaran događaj. Upravo taj dojam čini djelo još više jezivim i strašnijim.
Pripovjedač se na početku priče čini poput nevinog, posve nesvjesnog lika koji ulazi u jedan mračan, nesvakidašnji svijet, bez da ima pojma što ga sve čeka. Pri dolasku ima samo jednu misiju – razvedriti svog depresivnog prijatelja. On to pokušava na najočitije načine – pjesmom, pošalicama, čitanjem priča; ukratko- zabavom. Ne samo da mu to ne uspijeva, već je i njemu i čitatelju očito da depresija i tmurnost preuzima i njega. Jednostavan zaključak je da kuća, kao što djeluje na Rodericka i njegovu sestru, počinje djelovati i na njega. Ipak, on je tek kratko tamo. Pripovjedač još ima jasnu predodžbu što je stvaran svijet, a što igra njegove mašte. Uspijeva se othrvati jezi i nekim nesvakidašnjim, gotovo nadrealnim zbivanjima, ali kako vrijeme prolazi, i njegova razboritost počinje popuštati. Sve eskalira pred sam kraj, kad ga panično prestraši nešto što on definira kao duha, pa učini jedinu logičnu stvar – pobjegne koliko ga noge nose.
Nakon ovoga, pripovjedač nije izgubio pamet, ali to je spriječio samo zato što je bio dovoljno pametan i priseban da pobjegne onda kada se više nije mogao nositi sa svojim strahovima. Iako se čini da je postupio kao kukavica, to je bio jedini način na koji je mogao spasiti svoj razum, a možda i život.
Roderick Usher – bio je aristokrat i intelektualac, kojemu slabe biološke i psihičke osobine izazvane nasljeđem i starenjem onemogućavaju normalan život. Njegova je zakopčanost bila očajna i pretjerana. Bio je bolesno osjetljiv umjetnik, volio je glazbu i slikarstvo. Već se u početku požalio pripovjedaču da pati od fobija i prevelike nervoza, ali zanimljivo je da se ovaj lik pomalo i boji kuće u kojoj živi. S druge strane, on je, poput svojih predaka, poistovjećen s kućom: …naposljetku se toliko poistovjetilo to dvoje da se izvorno ime posjednika stopilo u čudan dvosmislen naziv: Kuća Usherovih…
Turobnost kuće preslikala i na ovoga lika. Baš poput kuće, Roderick je izvana odavao da je dio plemstva, izgledao je bogato, ali i ta raskoš bila je trošna. Iznutra, poput kuće, bio je tmuran, bolestan, pomalo jeziv. Potjecao je iz obitelji čija je loza propadala, pa tako ni Roderick nije imao nasljednika. Bio je poput svoje obitelji, osuđen na propast – psihičku i fizičku.
Bljedilo kože, sada sablasno, i sjaj oka, sada natprirodan… svilenkastoj kosi dopustio je da raste bez ikakve njege… više lebdjela, nego padala oko njegova lica… Bio je hirovit, nestalan i praznovjeran. Plašio se budućih događaja. Stalno je slutio zlu kob.
Madelina – ona je lijepa, mlada i nažalost bolesna žena. Trajna apatija, postepeno kopnjenje njene osobe, česti, premda prolazni napadi kataleptičkog značaja… Bolest, koja je pokopala ovu gospu u cvijetu mladosti, ostavila je privid jedva primjetnog rumenila na njenim grudima i licu, i onaj upadljivi zaostali osmjeh na usnama koji je tako stravičan u smrti… Na vratima… uzvišena i plaštem zakukuljena… krv joj je zamrljala bijele halje, a dokazi ogorčene borbe bili su na svakom djeliću njena izmoždena lika.
Zbog bolesti je Madalina izgubila osjet u jednom svom udu, a liječnici je od toga ne mogu izliječiti. Čini se kao da je i ona žrtva kuće u kojoj živi. Pripovjedač primjećuje da kuća negativno utječe na sve, pa tako i na nju. Zbog toga je gotovo nemoguće očekivati da će se Madelinino stanje popraviti. Vrlo brzo ona umire, što ne iznenađuje ni likove u djelu, a ni samog čitatelja. Madelinin život i brza smrt samo su dio zapleta, a kasnije i vrlo važan dio vrhunca i raspleta ove priče.
Bilješka o piscu
Edgar Allan Poe rođen je 1809. godine u Bostonu, kao srednje od troje djece. Otac mu je bio odvjetnik, koji se počinje baviti glumom, oženivši se engleskom glumicom. Oba roditelja mu umiru 1811. godine od tuberkuloze.
Kada su mu bile tri godine, Edgara je u svoj dom primio imućniji škotski trgovac John Allan, čije je prezime Edgar kasnije pridodao svojemu. Od 1815. do 1820. godine, Allanovi žive u Engleskoj. Vrativši se u SAD, Edgara upisuju na Virginijsko sveučilište, gdje se Edgar počinje opijati, kartati i zaduživati. Saznavši to, očuh ga ispisuje sa sveučilišta i zapošljava kao činovnika.
Ne želeći taj posao, Edgar bježi u Boston, gdje objavljuje svoju prvu zbirku pjesama Tamerlan (1827.). Zbog neimaštine stupa u vojsku, ali ga očuh otkupljuje i upisuje u West Point, odakle je Edgar, svojom zaslugom, vrlo brzo izbačen. Dolazi do nesuglasica između Edgara i očuha, pa Edgar biva izbačen iz kuće. 1831. godine Allan umire, ne ostavljajući Edgaru nikakvo naslijeđe.
Ostavši na ulici, Edgar pokušava zaraditi izdavanjem zbirke pjesama Pjesme. No, to mu ne uspijeva, pa se seli u Baltimore k svojoj tetki. Počinje se baviti novinarstvom, a 1835. godine ženi se svojom sestričnom od 13 godina, Virginijom Clemm.
Seli se u New York, Philadelphiu, pa se, ne postigavši mnogo, opet vraća u New York. 1847. godine umire njegova žena Virginija. Vjerojatno osjećajući svoj skori kraj, Edgar zapada u misticizam koji kulminira djelom Eureka – transcendentalnim tumačenjem svemira. 1849. godine obećava brak trima ženama. Ne oženivši se ni jednom, odlazi u Baltimore. Tamo i umire. Pokopan je na lokalnom groblju uz svoju dragu Virginiju i svoju punicu.
Poe je strahovito pogriješio kad je svoju književnu ostavštinu povjerio Rufusu Griswoldu, osrednjem antologičaru i piscu članaka, koji je Poea mrzio i bio mu zavidan. Griswold je nakon Poeove smrti učinio sve kako bi ga ocrnio, čak je krivotvorio njegova pisma. Tek je stotinjak godina kasnije Arthur Hobson Quinn utvrdio netočnost Griswoldovih tvrdnji o Poevom životu.
Autor: F.V.
Odgovori