Lakrdija je pojam kojim označavamo vrstu komedije veoma sličnu farsi. Ona poput farse ima veoma sirov, lascivni humor. Ostale karakteristike su te da ima jednostavan zaplet, jer njena je primarna funkcija zabaviti publiku. Ipak, lakrdija ne mora imati ni satiričan izraz ni satiričnu ideju. Likovi u ovoj vrsti komedije su strogo određeni prema tipovima, a najčešće su svedeni i na karikature. Ističu se njihove mane, mnogo češće nego vrline, pa često prikazuju ono najprimitivnije u čovjeku. Likovima u ovakvim komadima upravljaju primarni ljudski nagoni, tjelesnost, povodljivost i niske strasti. Po uzoru na takve likove, šaljivce se često naziva “lakrdijašima”, čak i ako nisu dio predstave.
Lakrdija na humorističan način govori o neugodnim istinama društva ili pojedinca, a za takva priznanja često ostaju nekažnjeni, iako publika smatra da bi trebali nekako platiti za neugodnosti koje prouzroče.
Lakrdija je svoj vrhunac doživjela u 19. i 20. stoljeću, a nekada je označavala i kazališne komade iz srednjeg vijeka ili renesanse. Ovaj tip predstava bio je jako popularan u 20.stoljeću na području naše regije, baš zbog grubih šala i tipičnih likova koji su na humorističan način prikazivali svakodnevicu. Šale u lakrdijama često su improvizirane i baš zato naročito smiješne. S vremenom su čak i improvizirane lakrdije dospjele do statusa književnosti.
Lakrdija je pojam koji dolazi od turske riječi lakirdi, a znači govor. Danas ona ne označava samo vrstu komedije nego i šalu, zezanciju, zafrkavanje općenito.
Odgovori