Farsa je u književnosti naziv za šaljivu igru, lakrdiju te vulgarnu ili lakomislenu komediju. Riječ farsa dolazi od francuske riječi farce. Zanimljivo je da to da je francuska riječ farce u početku značila sjeckano meso, nadjev, kruh, žitarice ili povrće kojim se punilo pečeno meso. Kasnije, tijekom godina, ona se počela koristiti kao metafora za “začin” prilikom izražavanja na sceni ili u nekom književnom djelu.
Farsa se najčešće koristi prilikom izražavanja u književnosti i kao kazališna vrsta, no može se koristiti i u glazbi.
Farsom izražavamo kratko i veselo djelo ili kazališni komad u kojima je humor često izrečen grubo, jeftino i drastično, tako da šokira gledatelje ili čitatelje.
Farsa se tijekom svoje povijesti često koristila i u crkvenim prikazivanjima Srednjeg vijeka kako bi se razbila njihova monotonija jezika u strogim biblijskim temama. Ona se umetala između kao neka vrsta međuigre.
Kazališne predstave Srednjeg vijeka ograničene su na doba godine, a obično se vežu za crkvene blagdane i nemaju nikakva repertoarna obilježja. Takvi tipovi predstava zovu se još prikazanja, a razvile su se iz pjesama i pučkih pobožnosti 14-og i 15-og stoljeća. No, organizirani oblici s vremenom se razvijaju u posebne segmente i tako nastaje farsa.
U farsama glume profesionalni glumci, a teme koje nastoje prenijeti su one svima svakodnevne. Prikazuju farsama razne bračne probleme, sudske sporove i običan svakodnevni život.
Najpoznatiji autori farsa su: Marin Držić, Carlo Goldoni, Molière, Eugène Labiche i mnogi drugi.
Odgovori