Kralj žabac (Željezni Henrik) obrađena lektira braće Grimm. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Analiza djela
Kralj žabac jedna je od najljepših bajki svijeta, koja poput ostalih iz poznate zbirke braće Grimm nudi zanimljive likove, ništa manje zanimljivu radnju te pouku. Wilhelm i Jacob Grimm autori su nekih od najpoznatijih bajki koje pored pouka nude zanimljive rasplete i isto tako posebne likove s kojima smo još kao djeca mogli naučiti razliku između dobrog i lošeg.
Jacob i Wilhelm Grimm inspiraciju za svoje priče pronalazili su u narodnim pričama. Ali kako se tadašnje narodne priče nisu smatrale prikladnim dječjim bajkama, s vremenom su prošle kroz nekoliko promjena. Iako su velik dio svog života posvetili pisanju bajki, braća Grimm su ostala poznata i po političkom djelovanju te suprotstavljanju kralju Ernestu Augustu I. Neke od najpoznatijih bajki su: “Snjeguljica i sedam patuljaka”, “Kralj žabac”, “Matovilka” i mnoge druge.
Kralj žabac (Željezni Henrik) je poznata bajka o kraljeviću kojeg je zla vještica pretvorila u žapca. Kako bi čarolija nestala dobra kraljevna mu je morala ispuniti želju. Srećom je najmlađa kraljevna iz kraljevstva dolazila svakoga dana igrati se s loptom uz jezero te je žabac dobio priliku opet postati kraljević. Priča je imala sretan završetak kao i mnoge druge bajke.
Kako skoro svaka priča ima poruku, tako ima i bajka “Kralj žabac”. Pored toga što je morala ispuniti svoje obećanje kraljevna je morala biti odgovorna za svoje postupke. Ona je žapcu izrekla laž stoga se njezin otac naljutio jer je samo mislila na svoju izgubljenu loptu, a žapca je sudila po njegovom vanjskom izgledu, a ne dobroti.
Kroz priču upoznajemo glavne likove kao što su žabac i princeza sa svim svojim manama, ali isto tako i prednostima. Koliko god je na početku kraljevna izgledala kao razmaženo derište, na kraju je ipak pokazala određenu dozu zrelosti. Kraljevna je u ovom slučaju morala poslušati razboritog oca jer bi bilo nepristojno neispuniti dato obećanje. Ona ga je poslušala i nije se pokajala jer se žabac pretvorio u kraljevića te postao njezin muž.
Književni elementi
Književni rod: epika
Književna vrsta: bajka
Mjesto radnje: kraljevstvo
Vrijeme radnje: neodređeno
Tema: Mladi kraljević kojeg je zla vještica začarala i pretvorila u žapca.
Ideja: Prije nego se bilo kome da obećanje, potrebno je dobro promisliti jer bi se ono moralo ispuniti. U životu treba biti dosljedan jer se u suprotnom ne može očekivati ni da drugi budu pošteni.
Cijelu priču “Kralj žabac (Željezni Henrik)” pročitajte ovdje >>
Kratak sadržaj
Nekada davno živjela je prekrasna mlada kraljevna. Bila je najljepša od triju sestara. Od njezine je ljepote ponekad i sunce zastalo kako bi ju obasjalo. Poželjela se poigrati uz jezero svojom zlatnom loptom. To je radila redovito svakoga dana jer se obožavala igrati s loptom bacajući ju visoko u zrak. Nehotice joj je lopta pala u jezero i istog trena potonula. Bila je van sebe te od očaja nije znala što napraviti već se samo rasplakala.
Njezin plač bi rastužio i onoga koji ima “kameno srce” jer je zvučao toliko očajno da se uznemirio i veliki zeleni žabac koji je odmah skočio iz jezera. Priupitao je kraljevnu zbog čega toliko glasno plače, a ona mu je rekla kako joj je zlatna lopta upala u jezero i odmah potonula. Nije znala kako bi ju dohvatila i iz očaja se strašno ražalostila i počela neutješno plakati.
Žabac je rekao kraljevnoj da ništa ne brine jer će joj on pomoći. Naravno, pitao ju je što će dobiti zauzvrat, a kraljevna mu je istog trena odgovorila što god poželi. Rekla je da mu može dati zlatni nakit, raskošne haljine, pa čak i mali dvorac. Žabac je zakreketao i rekao kako mu ništa od toga ne treba nego želi postati njezin prijatelj kako bi mogli zajedno večerati, uživati u raznim jelima uz skupocjeni pribor, dijeliti isti jastuk za spavanje. Ako pristane on će se pobrinuti vratiti joj zlatnu loptu.
Kraljevna je pristala na zahtjeve žapca iako nije imala namjeru ispuniti njegove želje. Žabac je odmah zaronio kako bi iz jezera izvukao zlatnu loptu, a čim ju je dobila u ruke podsmjehnula se i potrčala prema dvorcu misleći kako se žabac samo šalio kada joj je rekao da želi živjeti kod nje u dvorcu.
Drugog dana je kraljevna večerala sa svojim ocem. Jelo je bilo posluženo u zlatnim tanjurima, a vino se pilo iz zlatnih pehara. Uskoro se na vratima pojavio žabac koji je od kraljevne zahtjevao neka ispuni svoje obećanje.
Kraljevna nije bila oduševljena njegovom posjetom i htjela ga je otjerati s dvora, ali njezin otac je htio saznati zašto je ona takva prema jadnom žapcu. Ispričala mu je kako je izgubila zlatnu loptu u jezeru i dala obećanje žapcu ukoliko joj pomogne izvući potonulu loptu, a otac se naljutio zbog toga što nije održala svoje obećanje i još se usudila tjerati životinju iz kuće koja joj je pomogla u nevolji.
Kralj je dozvolio žapcu neka večera s njima pa je tako uživao u jelima posluženim u skupocjenim tanjurima, a svojim dugim jezikom je hvatao sa stola sve što je stigao. Kraljevna je bila užasnuta tim prizorom, ali obećanje je obećanje i morala ga je ispuniti.
Nakon slasne večere žabac je htio prileći. Zamolio je kraljevnu neka ga odvede do njezine sobe kako bi mogao leći na njezin udoban jastuk. Kraljevna je bivala sve više očajna od same pomisli kako mora spavati pored ljepljivog žapca. Otac ju je ponovo upozorio da je morala paziti što obećava jer se data obećanja moraju uvijek ispuniti.
Žabac se udobno smjestio na njezin jastuk i pokrio svilenom plahtom, a kraljevna cijelu noć nije mogla zaspati. Cijelo vrijeme je razmišljala kako mora spavati pored tog zelenog stvorenja.
Sutradan kada se pojavilo sunce žabac je veselo ustao iz kreveta, sav poletan i odmoran. Ponudio je kraljevnoj neka mu da poljubac, a on će istog trena nestati iz njezinog života. Ona je razmislila i nevoljko pristala na njegovu ponudu. Napučila je usnice, primila ga za malenu glavu i poljubila ga. Uzviknula je da je to to od nje i neka se više nikada ne pojavi u njezinom dvoru.
Nakon svega nekoliko trenutaka ružni žabac se pretvorio u prelijepog mladića. Kraljevna je bila osupnuta njegovom pojavom. Nije mogla vjerovati da od tako ružne ljepljive žabe može nastati tako naočit mladić.
Mladić ju je počeo zadirkivati i rekao joj kako će odmah nestati iz njezinog života i više se nikada neće pojaviti na dvoru. Ipak, upitao ju je prihvaća li živjeti s njim umjesto s ljepljivim žapcem.
Kraljevna se nasmijala i prihvatila njegov prijedlog, a on joj je ispričao kako je postao žabac i kako ga je zla vještica začarala. Tu čaroliju je mogla biti prekinuta samo ako mu dobra kraljevna ispuni želju. Na kraju su se vjenčali te živjeli sretno i bezbrižno do kraja života.
Cijelu priču “Kralj žabac (Željezni Henrik)” pročitajte ovdje >>
Analiza likova
Likovi: kraljevna, žabac (kraljević)
Kraljevna– mlada djevojka koja svojom nespretnošću gubi zlatnu loptu uz jezero. Taj gubitak ju je toliko pogodio da je dugo i neutješno plakala. U pomoć joj je pristigao zeleni žabac koji joj je obećao pomoći ako ona njemu ispuni želju. Kraljevna je sva radosna pristala na sve što je žabac tražio. Nije to bila neka teško ostvariva usluga, sve što je žabac htio bilo je postati prijatelj s kraljevnom, ponekad večerati s njom, razgovarati i zabavljati se. Ali kada je došlo vrijeme da Kraljevna ispuni svoje obećanje, odjednom joj je postalo mrsko. Nije htjela ništa imati s ružnim žapcem, pa ga je otjerala s dvora kad je prvi put došao. Išak, nakon očeve pokude, morala je ispuniti svoje obećanje. Kraljevni se to nije ni malo sviđalo. S negodovanjem i gađenjem je večerala sa žapcem, a onda mu dopustila i da spavaju i istom krevetu. Sutradan je pristala ispuniti i njegovu posljednju želju – poljubiti ga – samo zato što je obećao da će nakon toga izaći iz njena života. Ali onda se dogodilo čudo i žabac se pretvorio u kraljevića. Kraljevna je naglo promijenila mišljenje i sada joj se princ sviđao, željela je da ostane s njom. Tako su Kraljevna i Kraljević završili zajedno.
Žabac (kraljević) – mladić kojeg je začarala jedna zla vještica i pretvorila u žapca. Dugo je živio u tom obliku sve dok mu se nije ukazala prilika da se vrati u svoj prvotni oblik, što se moglo dogoditi samo ako ga poljubi neka princeza dok još izgleda kao žabac. Kada je ugledao kraljevnu uz jezero ukazala mu se prilika da se opet pretvori u kraljevića ako mu kraljevna ispuni želju. Bio je mudar i smislio način kako će uz pomoć kraljevne opet živjeti normalno, a ne i dalje kao ljepljiva žaba kreketuša. Ipak, to ne bi uspio da kralj nije stao na njegovu stranu i nagovorio svoju kćer da ispuni svoje obećanje. Srećom, kraljevna je pristala poljubiti ga. Tada je vidjela da on nije žabac, već jako privlačan princ. Kraljevna je brzo promijenila mišljenje i dala priliku kraljeviću koji se zbog toga vratio normalnom životu, a usput i oženio kraljevnu.
Kralj – otac kraljevne bio je mudar i pošten. Nije mogao vjerovati da je njegova kći tolik drska i da namjerava pogaziti obećanje koje je dala žapcu. Zato je kralj održao lekciju svojoj kćeri i rekao joj da nikada ne smije pogaziti svoju riječ niti davati obećanja koja ne namjerava ili ne može ispuniti. Nije dopustio da se kraljevna izvuče nego joj naredio da učini ono što je rekla da će učiniti. Kralj je bio vrlo moralan i nije trpio nepravdu, pa čak ako ona dolazi i od njegove kćeri. To mnogo govori o njegovoj dobroti i poštenju. Na kraju se njegova dobra namjera pokazala plodonosnom, jer ne samo da je naučio kraljevnu poštenju, nego je usput dobio i vrijednog ženika za nju.
Bilješka o piscima
Braća Jacob i Wilhelm Grimm jedni su od najpoznatijih njemačkih pisaca bajki. Postali su slavni nakon objavljivanja zbirke “Dječje i obiteljske priče” (Kinder – und Hausmärchen). Zbirka je prvi put objavljena 1812. godine, drugi svezak je objavljen dvije godine kasnije, 1814. godine.
Jacob Ludwig Karl stariji je brat rođen 1795., a mlađi brat Wilhelm Karl Grimm 1805. u mjestu Hanauu u blizini Frankfurta. Djetinjstvo su proveli u malom gradu Steinauu. Školovali su se u Friedrichs Gymnasium nakon čega su upisali pravo na Sveučilištu Marburg. Jedan i drugi brat su se bavili filologijom i lingvistikom.
Ubrzo su se počeli zanimati za istraživanja i sakupljanje njemačke narodne književnosti. Nakon smrti majke, Jacob je počeo raditi kao bibliotekar. Wilhelm i Jacob su počeli sve više vremena posvećivati sakupljanju bajki i drevnih legendi koje su bile prenesene usmenim putem.
Pored istraživanja narodnih priča Jacob i Wilhelm su bili i politički angažirani. U periodu od 1837. do 1841. poznatoj braći su se pridružila petorica kolega sa Sveučilišta u Göttingenu. Uskoro su postali poznati kao Göttingenska sedmorka koja se bunila protiv kralja Ernesta Augusta I. od Hanovera, optužujući ga da je kršio ustav. Kralj ih je uskoro potjerao sa sveučilišta.
Tri godine su proveli u progonstvu u Kasselu sve dok ih pruski kralj Friedrich Wilhelm IV. nije pozvao da mu se pridruže u Berlinu. Odmah nakon dolaska kralj ih je angažirao da napišu Njemački rječnik “Deutsches Wörterbuch”, s 33 sveska i težine 84 kg. Rječnik je predstavljao stvaranje modernog njemačkog jezika, a koji se i danas smatra autoritetom kada je u pitanju njemačka etimologija. Na rječniku su braća radila sve do svoje smrti.
U Berlinu su živjeli 20 godina i u to vrijeme objavili “Male zapise”, a potom i prvo izdanje “Povijest njemačkog jezika”.
Pretpostavlja se da je Jacob iznio germansku glasovnu promjenu poznatiju kao Grimmov zakon. Prvi ju je primijetio filolog Rasmus Kristian Rask, a koja se smatra prvim otkrićem glasovne promjene.
Wilhelm je umro 1859. godine, a stariji brat Jacob četiri godine kasnije.
Prvu kolekciju priča objavili su 1812. godine. U njoj se nalazilo 86 priča, a kroz ponovna objavljivanja broj je tijekom četrdeset godina narastao na preko 200. Najpoznatije bajke braće Grimm su: “Zlatna guska”, “Pepeljuga”, “Ivica i Marica”, “Vuk i sedam kozlića” i mnoge druge.
Godine 2005. UNESCO je uvrstio zbirku “Bajke za djecu i dom” na popis nematerijalne kulturne baštine.
Autor: L.V.
Odgovori