Koko u Parizu obrađena lektira Ivana Kušana. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Analiza djela
Poznati dječji roman, Koko u Parizu, prominentnog hrvatskog autora Ivana Kušana, prava je kombinacija intrige, zaigranosti i blage doze komedije. Koko doživljava nove pustolovine, ovaj put na prostorima Pariza.
Roman je podijeljen na trideset poglavlja, a započinje Kokovim iščekivanjem putovanja u Pariz. Dok se Koko muči s učenjem glagola i francuskih riječi, njegov prijatelj Zlatko, kod čijeg ujaka putuju, puni mu glavu strašnim pričama o opasnostima koje vrebaju u Parizu – i to posebno na mlade dječake, strance.
Koko u Pariz stiže s pomiješanim osjećajima uzbuđenja, ali jednako tako i strepnje i straha. Ujak Poklepović ih odmah uputi u veliku tajnu koja se nalazi na njegovom tavanu, čuvenu sliku Mona Lize. Naime, u Parizu se snima film o krađi Mona Lize, a Poklepović je uspio naslikati tako dobru kopiju da će je koristiti tijekom snimanja kako se prava ne bi oštetila.
U sljedeća dva dana nižu se bizarni događaji i razne intrige zaokupljaju život dvojice dječaka. Isprva svjedoče tome kako pokušavaju oteti sliku sa slikarevog tavana, zbog čega se Koko baca u potragu za sumnjivim bogaljem. To ga dovodi u neprilike jer se izgubi i na kraju ga otmu Jean i Michele, dva jako dobra prijatelja koja se žele osvetiti svojim očevima jer ih nisu vodili na ljetovanje, a završili su razrede s vrlo dobrim uspjehom. Ono što dječaci ne znaju je to da su njihovi očevi također upleteni u tajnu oko putujuće Mona Lize.
Kako bi platio otmičarima da puste Koka, Zlatko nosi sliku Mona Lize, no na posljetku im uspiju pobjeći. Putevi im se presjeku s Marie Clever i Katsaridom koji provode svoju neovisnu istragu po pitanju Mona Lize. Katsarida sumnja na svog oca, Zlatko je siguran da se njegov ujak upleo u nešto veliko kako bi podigao vrijednost svoje kopije Mona Lize i tako se obogatio dok Koko smatra da iza svega stoji misteriozni bogalj.
Tajna oko Mona Lize na kraju se razriješi upravo u predsoblju Somaisovih, gdje svi shvate kako su sumnjali jedni na druge, ali nitko od njih nije zapravo krivac. Priča završava tako što se Koko budi iz groznice koja je trajala dva dana i shvaća da je sve zapravo bio samo san.
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Video lektira
Književni elementi
Književni rod: epika
Književna vrsta: detektivski roman
Vrijeme radnje: jedno ljeto
Mjesto radnje: Zagreb i Pariz
Tema: Kokova avantura u Parizu
Ideja: Nemirna savijest dovest će nas do noćnih mora
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Kratak sadržaj
1. Nemaš ti pojma što je Pariz
Koko Milić već danima lista knjige o Parizu, više-manje uspješno uči konjugaciju francuskih glagola i deklinaciju, a sve to kako bi bio spreman za put u Pariz. Naime, njegov susjed i najbolji prijatelj Zlatko Brnčić, pozvao ga je da mu se pridruži na putovanju u Pariz, gdje će posjetiti Zlatkovog ujaka slikara. Zlatko je bio kod ujaka i prošle godine, ali ovaj put je inzistirao da s njim ide i njegov najbolji prijatelj. Zlatko bi svake večeri posjetio Koka kako bi provjerio što je taj dan naučio, uglavnom se ispostavilo da nije zapamtio mnogo toga.
Ostatak vremena Zlatko bi pričao različite činjenice o Parizu, neke više istinite, neke manje. Večeras je, na primjer, pričao kako se trebaju dobro paziti kad stignu u Pariz, jer su tamo otmice česta pojava, a najčešća žrtva su im upravo dječaci njihovih godina. Otmičari tad traže milijune, a ako im se učini da im je trag uhvatila policija, onda ubijaju svoje žrtve. Slušajući o svim tim opasnostima koje vrebaju iza svakog ugla, Koko nije mogao prestati razmišljati o tome kako će se vratiti živ s tog putovanja. Morat će biti izrazito oprezan. Nakon večere se pozdravi s roditeljima i sestrom te ode na počinak.
2. Najvrednija slika na svijetu
Ostatak tjedna je proletjelo kao u snu i Koko se našao na aerodromu. Ovo je prvi put da napušta svoju obitelj na duže vrijeme, uz to, ovo mu je prvo letenje avionom. Nije htio pokazati Zlatku koliko je zapravo uplašen pa je s obraza poskrivećki obrisao dvije suze.
Kad su stigli na pariški aerodrom Koku kao da je sve letjelo pred očima, činilo mu se kao da je na aerodromu doista deset tisuća aviona, kako je Zlatko tvrdio. Prijatelj ga trgne prema sebi i odvede do ujaka koji ih je čekao u pristanišnoj zgradi. Tad je već počeo sumnjati da Zlatko ipak možda malo pretjeruje, ujak mu se činio kao sasvim normalan muškarac, nimalo neobičan.
Ujak ih odvede do autobusa, putovali su neko vrijeme, a zatim su prešli na peron podzemne željeznice i vozili se nekoliko stanica. Zlatkov ujak bio je poprilično zagonetan, a obećavao im je da će vidjeti nešto što nikada u životu nisu vidjeli. Ujak je stanovao u ulici Bretonneau, u kući broj 3, a na vratima je stajalo prezime Pokle jer su ga tako zvali u Parizu.
Stan je više nalikovao na kompaktno uređenu sobu. Ujak Pokle se rastrči po stanu, izvuče četiri ključa s kojima je otključao vrata što su vodila na tavan. Čitavo to vrijeme, dječaci su ga šutke promatrali. Koko je počeo sumnjati u razum Zlatkovog ujaka. Pratili su ga na tavan gdje se nalazila silna slikarska oprema i slika prekrivena platnima. Ujak skine platna i otkrije čuvenu sliku Leonarda da Vincija, Mona Lisu. Zlatko je sliku odmah prepoznao, dok je Koko ostao zbunjen. Ujak nije ponudio nikakva objašnjenja, osim da je to tajna koju nitko ne smije znati.
3. Najslavniji novinar Francuske
Marie Clever, uskoro trinaestogodišnjakinja, stajala je u svojoj novoj sobi, koju je napokon dobila sad kad su kupili novi stan. Nestrpljivo je iščekivala trenutak kad će krenuti s ocem na more. Nadala se da će tamo možda sresti nekoga od poznatih glumaca. Sobu je ispunila njihovim posterima i špijunskim knjigama.
Zabrinjavao ju je doduše njen tata, jedan od poznatijih novinara u Francuskoj koji je pisao za novine Večernja truba, jer se još uvijek prema njoj odnosi kao da je djevojčica, a ona će uskoro napuniti trinaest godina. Sjetila se nečega što je htjela reći ocu, ali je brzo ustanovila da ga nema. Obećao joj je da će je povesti sa sobom na set, gdje se snima film o krađi Mona Lise. Toliko se veselila upoznavanju sa slavnim glumcem i režiserom Allesom Worsonom, ali ništa od toga.
Dok je parkirao svog Citroena, Marcel je razmišljao kako će ljuta biti njegova kćerka jer je nije poveo sa sobom, ali posao je posao. Obećao je Worsonu da neće nikoga povesti te da će biti oprezan kako ne bi otkrio njegovu lokaciju. Sastanak je bio kratak, a dvojica prijatelja imala su uzbudljiv plan.
4. Krc! – reče papagaj
U kući grčkog bogatog brodovlasnika, Nikolasa Somaisa sve se grmjelo od njegove ljutnje. Katsarida Somais, njegov sin upravo je izjavio kako bi se htio baviti biciklizmom. Nije bilo dovoljno što ga boli noga u koju je ranjen u ratu, sad još i njegov sin izmišlja takve lude ideje. Nikolas je htio da njegov sin bude glazbenik, možda pijanist. Katsarida se očito nije slagao s očevim planovima za njegovu budućnost. Ljutilo ga je što se prema njemu otac ponaša gore nego prema papagaju Cezaru.
Iz druge sobe pojavi se sluga Maurice. Nikolas ih sve nazove luđacima i napusti prostoriju. Katsarida se okrene prema Mauriceu, znao je da mu je sluga izrazito privržen pa odluči iz njega izvući istinu. Nikako nije mogao shvatiti što je toliko mučilo njegova oca. Maurice naposljetku prizna kako otac sprema pustiti najveći brod dosad, a nazvao ga je Mona Lisa. Katsaridi su stvari sad već bile jasnije, sjetio se koliko su problema imali s prošlim brodom kojega su nazvali Kleopatra. Naime, otac je kao dječak sanjario o tome da će postati slikar, s obzirom na to da nije imao talenta, to se nije ostvarilo, ali zadržala se njegova ljubav prema umjetninama. Svaki brod nazvali bi prema nekoj od poznatih slika. Dok su se u glavi tamnokosog dječaka vrtjele razne teorije, nazove ga Marie, kako bi javila da će ga uskoro posjetiti.
5. Koljač s britvom i škarama
Koko je pomalo isfrustrirano grabio za svojim prijateljem po ulicama grada Pariza. Naime, Zlatkov ujak poslao ih je na šišanje. To se Koku nije svidjelo, ta nije zato došao u Pariz. Nije im dugo trebalo da pronađu obližnju brijačnicu.
Dok je vlasnik brijačnice raščešljavao Kokovu kosu, u prostoriju uleti muškarac s primjerkom novina Večernja truba u rukama. Dva muškarca su neometano razgovarala pred dječacima. Zabrinuo ih je članak o snimanju filma o krađi Mona Lise. Kako bi se zaštitili od potencijalne krađe, na zidu će tijekom snimanja biti kopija jer nikako nisu htjeli da se ponovi scenarij s ukradenom slikom Kleopatra, koju su kasnije sasvim slučajno pronašli u maloj grčkoj luci.
Pridošlica objasni vlasniku brijačnice kako je zabrinut za njihov plan, na što ga brijač Charles upita što na to kaže papagaj. Frederic se trgne pa povuče prijatelja u stranu kako bi imali privatnosti. Također se sjete kako je sumnjivo da je Fredericu netko na ulici dao primjerak. Neko vrijeme su šaptali u stražnjoj prostoriji nakon čega Frederic istrči iz brijačnice.
Frizure dvojice dječaka izgledalo su očajno, a to sakaćenje je potrajalo puna dva sata. Zlatko je s podsmijehom putem do stana pričao prijatelju kako ona dvojica još uvijek misle da će im plan uspjeti, ali njegov ujak napravio je tako dobru kopiju da nitko ne bi mogao uočiti razliku. Također ih je zanimala uloga bogalja i papagaja u cijeloj priči.
6. Hladan tuš
Zlatko je odlučio kako je vrijeme za tuširanje, a Koko ga je smrknuto promatrao. Bio je siguran da namjerno odugovlači kako bi što kasnije krenuli u šetnju. Koko je već gubio strpljenje, slušao je o Parizu mjesecima i htio je vidjeti grad. Zlatko mu objasni kako će se otići prošetati prije mraka, ali se svakako moraju vratiti u stan prije noći jer nitko po Parizu ne šeta po mraku bez revolvera u džepu.
Kako mu se nigdje nije žurilo, odluči pojasniti Koku čitavu zbrku oko Mona Lise. Naime, njegov ujak naslikao je verziju Mona Lise za koju tvrde da je ne moguće razlučiti od originala. Ta će se slika koristiti za vrijeme snimanja, što je brijaču i ostalima sigurno pomrsilo sve planove.
Dok se Zlatko tuširao, Koko se odluči popeti na tavan. Prijatelju je rekao da bi htio pogledati Mona Lisu, ali zapravo ga nije toliko zanimala slika, koliko pogled na Pariz s terase. Na svoj užas shvatio je da slika nije na svom mjestu. Brzo se spustio stepenicama i pozvao Zlatka. No, kad je Zlatko otišao do tavana slika je bila na svom mjestu. Koko se sjeti nečega te požuri do terase. Stigao je taman na vrijeme kako bi ugledao crveni auto koji se udaljava od njihove zgrade te bogalja koji je sada gledao točno u njega.
Zlatko se sad već ozbiljno ljutio i prijeteći gledao Koka jer je bio siguran da se poigrava s njegovim strpljenjem, jer kad je Zlatko izašao na terasu nije bilo crvenog auta, niti bogalja. Koko brzo skoči do potkrovlja, uzme majicu i izleti van iz stana. Odlučio je pokazati prijatelju kako je bar jednom u pravu, pa i ako ga to bude koštalo samog života.
7. Tata, zašto kidaš?
Marie je bila zadovoljna sobom. Bila je sigurna da iz Katsare, kako je skraćeno zvala Katsaridu jer nije mogla izgovoriti to grčko ime, može izvući bilo kakvu tajnu. Ogledala se zadovoljno po sobi, prešla pogledom preko postera poznatih glumaca, te špijuna i špijunki. Poseban značaj imala je slika najpoznatije špijunke Mata Hari, koju su strijeljali u Prvom svjetskom ratu. Odlučila je pokazati ocu kako ona više nije balavica kakvom je on očito smatra.
Na izlasku iz stana ugleda da su vrata očeve radne sobe odškrinuta. Otac objavi kako za vikend ide na selo kako bi se odmorio. Sve je to bilo izrazito sumnjivo pa je Marie na putu do nove brijačnice pokušala izvući iz oca istinu. Kad je vidjela da neće uspjeti zaprijeti mu kako onda ni ona njemu neće odati svoju tajnu te otrči dalje. Gospodin Clever se nasmije i uđe u brijačnicu kod Frederica. Za nekoliko trenutaka trčao je van uništene kose i brade, sretan što je uopće preživio.
Frederic je bio još očajniji zbog čega nazove prijatelja i za nekoliko trenutaka uleti u brijačnicu kod Charlesa gdje su sjedili Koko i Zlatko, bez ikakvog saznanja kako su im se životni putevi isprepleli.
8. Predaj se! Naš si!
Koko je još neko vrijeme trčao, bez mnogo razmišljanja kročio je ulicama, a sve što mu je bilo na pameti je to da Zlatko misli da je on blesav, da ništa ne razumije. No, Ratku Miliću je sve bilo jasno. Uvidio je da je terasa potencijalna opasnost za sliku, samo što ništa nije rekao. Također ga je zanimalo zašto je slikar sliku ključao s četiri lokota, a pristup terasi je ostavio slobodan.
Koko je bio siguran kako su upravo s terase stigli lopovi, samo što ih je on zatekao tamo baš kad su stigli po sliku i vjerojatno je vratili na mjesto dok se on dolje natezao sa Zlatkom. Dok je tako lutao ulicama Pariza sjeti se kako je iz stana istrčao kako bi pratio crveni automobil ili bogalja, ali sada više nije znao niti gdje se on sam nalazi.
Bojao se obratiti nekome jer nije znao tko sve radi za bogalja. Tako je lutao dalje u nadi da će nekako pronaći put do stana. Stigao je do rijeke Seine, prešao preko mosta i našao se pred čuvenom crkvom Notre Dame. Sjeo je kraj grma iscrpljen. Htio je da ga Zlatko pronađe i da napokon bude na sigurnom. No, dogodilo se upravo suprotno. Netko mu je bio iza leđa i šapatom naredio neka se preda.
9. Zapetljano kao paučina
Mladi Katsarida je mirno sjedio u naslonjaču i čitao knjigu kad je čuo pištanje zviždaljke. Bila je to Marie. Odmah je poletio van i pri tom skoro srušio Mauricea. Marie nije bila zadovoljna Katsaridom. Prvo, zato što mu je toliko trebalo da izađe, a drugi razlog bio je to što se toliko bojao svoga oca koji nije volio Marie pa joj je zabranio ulazak u njihovu kuću.
Katsarida je bespomoćno kimao glavom. Trebali su negdje održati sastanak, a s obzirom na to da nisu smjeli u kuću, Marie predloži da se sakriju u njihovom dvorištu. U sjenici ih nitko ne bi trebao primijetiti.
Katsar prizna Marie kako sumnja da bi njegov otac mogao pokušati ukrasti sliku Mona Lise, baš kao što je pokušao s Kleopatrom. Sjećao se kako je uzrujan bio njegov otac kad je u Večernjoj trubi izašao članak o tome kako se ukradena slika ne može prodati jer će je svatko prepoznati pa je sigurno čuva nekakav čudan bogataš, kakvih ima mnogo među brodovlasnicima recimo.
Katsaridin otac se nije smirio sve dok se slika nije pojavila u nekoj luci nakon što su se oni već vratili u Pariz. Marie i Katsarida bili su svjesni veličine i značaja ove tajne koju su sada dijelili i nisu bili sigurni što im je dalje za činiti.
10. Đavolji savjet
Jean i Michel bili su nerazdvojni. Jean je bio pet godina stariji od Michela i nikome nije jasno kako to da su njih dvojica uopće bili prijatelji. No, dječaci kao da su bili sinkronizirani. Kad je jedan bio tužan bio bi i drugi i obrnuto.
Danas su obojica bili ljuti jer su im očevi prekršili obećanje. Michel je nakon završetka školske godine trebao s ocem na more, a Jean sa svojim na rijeku Loiru nakon čega će obići francuske dvorce koji datiraju još iz srednjeg vijeka. To jutro su saznali da im očevi, Frederic i Charles moraju hitno za Pariz i tu nije bilo pomoći.
Odlučili su sjesti u kavani kako bi popili Coca-Colu i raspravili o nepravdi koju su im njihovi očevi nanijeli. Izgledno je da će cijelo ljeto sada morati provesti u gradu. Napola ozbiljno, a napola u šali razmišljali su o tome kako bi mogli napraviti nešto, kao na primjer opljačkati banku, kako bi privukli pažnju očeva. Bogalj koji je sjedio stol do njihovog, predloži otmicu. Tako će sigurno doći u novine, a sam pothvat nije toliko težak, sigurno se upravo sad mota oko crkve kakav dječak, stranac. Jean i Michel odmah nakon toga napuste kafić.
11. Pazi da ga ne zakolješ
Nakon što je poslao dječake na šišanje, slikar Poklepović se povukao u sobu u koju je smjestio čuvenu Mona Lisu. Često je to činio i pri tom bi zamišljao što će sve napraviti kad postane slavan i bogat. Nedugo zatim zaključa sve četiri brave, spremi ključeve i izađe iz stana. Dok je šetao ulicom, ugasi mu se lula i odjednom se ispred njega nađe bogalj sa šibicama u rukama. Nakon što je ponovno zapalio lulu ovaj ga pozove na vino.
Poklepović ode te nastavi hodati, razmišljajući i Zlatku i Koku te kako ih je zaboravio nahraniti. Dok je tako zbunjeno lutao nađe se pred brijačnicom Kod Charlesa. Ondje je zatekao Frederica i Charlesa kako se oko nečega prepiru. Prvo što su ga pitali kad su ga vidjeli bilo je zna li on možda čime se hrane papige.
Kad su ga malo bolje proučili, Charles i Frederic shvate tko se to nalazi pred njima. Plan su brzo dogovorili, a Poklepović se ni sam siguran kako, našao na brijačevom stolcu. Muke su trajale puna dva sata, na kraju mu je bilo svejedno zbog brade, samo da brijačnicu napusti živ.
12. Među morske pse u jezero
Jean i Michele su isprva odbacili ideju o otmici, ali nije im dugo trebalo da se predomisle. Ipak će morati čitavo ljeto provesti u gradu, treba napraviti neku glupost kako bi digli uzbunu. Crkva je bila blizu kafića i dok je Koko zabrinuto kružio uokolo, u nadi da će ga Zlatko uskoro pronaći, pronašli su ga Michele i Jean.
Nije im trebalo puno napora niti vremena da ščepaju Koka, ubace ga u auto i upute se prema obližnjoj šumi, gdje se navodno većina gradskih zločina odvija. Nedavno je jedan otmičar usmrtio svoju žrtvu jer mu je policija bila na tragu.
Koko je odjednom, na svoje veliko iznenađenje, pričao francuski. Razumio je što mu otmičari govore i na tečnom francuskom im je pomogao smisliti plan. Naime, Kokovi roditelji nisu bogati tako da ne mogu tražiti otkupninu. No, Poklepović ima vrlo vrijednu sliku. Koko ni sam nije znao zašto im to govori jer je ispalo da je za dobar dio plana bio odgovoran sam Koko na kraju, čak je i on obavio poziv s Poklepovićem.
Michele i Jean bili su oduševljeni razvojem događaja, sad je još samo trebalo izvršiti primopredaju.
13. Petak je, i još trinaesti
Poklepović je krenuo prema stanu. Mučilo ga je što nije nahranio dečke i nadao se da su sada u stanu, no kad je stigao stan je bio prazan. Slikar se sad ozbiljno zabrinuo, što ako im se nešto dogodilo. Pao je mrak, prvi su dan u Parizu i još je uz sve to petak trinaesti.
Pokle se zaprepastio kad je ugledao odškrinuta vrata tavanske radionice. Nije mogao vjerovati da su dečki uspjeli pronaći ključeve, a mislio je da ih je tako dobro sakrio. Kad je stigao na tavan nije bilo nikoga. Provirio je na terasu, ali i ona je bila prazna. Kad se već našao tamo, nije moga odoljeti nego još jednom pogledati Mona Lisu. Kad je ugledao prazan stalak onesvijestio se.
Nakon pola sata je došao k sebi. Prvi instinkt bio mu je zvati policiju no brzo se zaustavio, policija je zadnje što mu treba. Razmišljao je što će mu reći Grk kad sazna, a tek Alles Worson. Dok je očajavao slučajno ugleda poruku koju ranije nije zamijetio. Zlatko mu je napisao kako se ne treba brinuti, Koko je samo upao u nekakve probleme s gangsterima, a s obzirom na to da nemaju za otkupninu, on je odnio sliku. Dječak je samodopadno napisao kako nesretnici ne znaju kako je riječ o kopiji. No, stvar je u tome što je upravo original bio kod slikara Poklepovića, koji se još jednom pokuša uhvatiti za svoju uništenu bradu prije nego što se po drugi put te večeri onesvijesti.
14. Gdje je ta policijska stanica?
Kad je Koko onako izletio iz stana, Zlatko je samo odmahnuo glavom i zakolutao očima. Nakon što su prošla puna dva sata, a Koku niti ujaku nije bilo ni traga, počeo se brinuti. Osjetio je snažnu glad i baš kad je tražio što bi mogao pojesti nazvao je Koko kako bi ga obavijestio da su ga oteli gangsteri.
Zlatko tad brzo uhvati sliku, ostavi ujaku poruku i sjedne na vlak. Kad je stigao do zadnje postaje već je imao plan kako će nasamariti otmičare. Kad je stigao do muzeja i pitao prolaznika gdje se nalazi najbliža policijska postaja. Tad, nažalost nije znao kako izgleda Jean, koji ga je nasamario. Nedugo zatim, Zlatko se našao u rukama otmičara.
Iako su dobili Mona Lizu, Jean i Michele nisu planirali pustiti Koka i Zlatka, bar ne još neko vrijeme kako ih ne bi odali policiji. Sad su još samo morali dogovoriti cijenu i susret s Grkom i sve je riješeno.
15. Najdublji razgovor na svijetu
Marie je smislila čitav plan, a Katsarida je samo trebao slijediti upute. U vrtu ga je dočekala adresa slikara Poklea na papiriću omotanom oko kamena. Nakon toga trebalo je nazvati Poklea. To je bio Katsaridin zadatak. U slučaju da Pokle na bilo koji način pokaže da je u nekakvom dosluhu sa starim Somaisom, znači da su Katsarida i Marie nabasali na istinu.
Dok je skupljao hrabrost i smišljao što će reći, zazvoni telefon. Bio je to upravo slikar Pokle, ispričavao se gospodinu Somaisu, kojega je glumio Katsarida, jer je nestala slika Mona Lise – i to ne kopija, već original.
Bilo je jasno kako je slikar očajan, Katsarida je isprva bio preplašen, ali ubrzo se sabrao, pokušao smiriti slikara. Dogovore se da će se Somais javiti slikaru. No, olakšanje nije dugo trajalo jer telefon zazvoni po drugi put. Bili su to takozvani gangsteri otimači koji su htjeli Somaisu prodati sliku Mona Lise. Katsarida nije znao što napraviti pa dogovori sastanak s gangsterima obećavši da će im donijeti deset milijuna franaka u zamjenu za sliku.
16. Nevidljivi znak
Zlatko i Koko noć su proveli u automobilu, dok su Jean i Michele vani stražarili. Kad su ujutro probudili Koko je bio izrazito gladan. Napomenuo je otmičarima kako m u njegova mama svako jutro, čim se probudi, donese šalicu bijele kave i tost s maslacem.
Jean i Michele nisu imali namjeru nositi Koku tost s maslacem, pa su se uputili do mjesta sastanka s gospodinom Somaisem. Dok su putovali ulicom Auteuil prema trgu, Jeanu se učini neobičnim to što nije bilo znaka za jednosmjernu ulicu, no ipak nastavi dalje. Brzo se nađu pred četiri policajca.
Jean je stigao zastati kako bi Michel izašao s Kokom, Zlatkom i Mona Lisom, nakon čega je produžio dalje ususret policajcima. Četiri policajca odvedu Jeana do znaka, koji se prije deset minuta nije nalazio. Dok je Jean stajao zbunjeno, na trgu Jean-Lorrain, Michel je, s čašom mlijeka za Koka u rukama, zaprepašteno stajao i gledao autobus kojim su mu upravo pobjegla dvojica zarobljenika.
17. Slikaru se loše piše
Već oko sedam ujutro pred Louvreom se počela skupljati gomila radoznalih ljudi. Policija je ogradila prilaz dugačkom vrpcom, kako bi osigurala mirno snimanje filma o krađi Mona Lize. Počeli su stizati puni kamioni opreme, a vrlo brzo nastala je prava pomutnja dok su zaposlenici raznosili kablove, rasvjetu i kostime.
Polako su počeli stizati i glumci, odlazili su na šminkanje i pripreme dok je čuveni redatelj Alles Worson pokušavao doznati gdje je nesretni slikar Pokle. Kad je već prošlo devet sati, kad se film trebao početi snimati, Worson ljutito naredi nekome da pronađe slikarevu adresu. Ubrzo izleti van i probije se kroz rulju.
Gomilom je počela kružiti glasina kako je Worson ljut jer se nekakav slikar nije pojavio s kopijom Mona Lize, zbog čega se ne može započeti sa snimanjem filma. Netko je dodao kako je vidio da je redatelj spremio pištolj u džep. Sve je to slušao uplašeni muškarac, čudno ošišane brade i unakažene kose. U tom trenu čovjek problijedi i onesvijesti se, a Marie Clever povikne neka netko donese vode kako bi mu pomogli.
18. Milijuni u zraku
Nakon što su se prevezli autobusom nekoliko stanica, Koko i Zlatko izađu na stanici te krenu prema metrou. Zlatkov plan bio je što bolje zagubiti njihov trag i zatim pronaći ujaka kako bi mu vratili sliku. Dok su se kretali prema podzemnoj željeznici Koko je imao osjećaj da ih netko promatra, ali ništa nije govorio.
No, kad je ugledao obrise Eiffelovog tornja, na sve je zaboravio. Uspio je nagovoriti Zlatka da se popnu na toranj, jer kako ih je krenulo, možda ih još netko otme ili tko zna što im se još može dogoditi i onda više nikad neće imati priliku vidjeti čitav Pariz s tornja.
Zlatko je nevoljko pristao kad je shvatio da će mu dobro doći pauza kako bi malo razmislio o sljedećem potezu. Nisu imali dovoljno za lift, tako da su se na vrh morali popeti. Koko je vrlo brzo požalio što je tražio da se popnu na toranj, bio je sav zelen u licu. U međuvremenu, Zlatko je pokušao shvatiti u što se to njegov ujak upetljao.
Dok je Koko promatrao ulice preko dalekozora, Zlatko odloži sliku na pod i nasloni je na ogradu kad Koko povikne iz sveg glasa te brzo pruži dalekozor prijatelju. Gledali su nekoga kako se pokušava s helikoptera popeti na prozor. Zlatko je tvrdio kako u gradu budu takve gužve da neki ljudi doma putuju helikopterom. Koko je bio izrazito zbunjen te zamahne rukom i udari u sliku. Dječaci su zaprepašteno gledali kako Mona Liza polako leti prema dnu.
19. Čudaci iz prošlog stoljeća
Slikar Poklepović uspio je nadoći k sebi nakon što su ga pošpricali vodom. Marie Clever čitavo je vrijeme bila uz njega. Nisu se dugo zadržavali u gomili već su krenuli dalje. Ispostavilo se da se Marie i slikar poznaju.
Krenuli su ususret detektivu s kojim su surađivali. Poklepović je bio rastresen i očajan te je cijelo vrijeme spominjao kako će morati do Eiffelovog tornja, kako mu nema spasa. Djevojčica se zabrinula za slikara pa ga nagovori da odu do njegove najdraže gostionice kako bi popio čašu vina, možda mu to pomogne da se malo smiri.
Marie je još kod Louvrea primijetila neobičan par starčića koji ih je nastavio pratiti. Uspjeli su zamesti trag kod podzemne željeznice. Marie ostavi slikara u gostionici i ode na sastanak s detektivom, dok su ogorčeni starac i starica, ili tata Charles i tata Frederic, skidali staračku odjeću sa sebe. U brijačnici se sjete kako bi mogli provjeriti je li papagaj ostavio novu poruku.
20. Samo drži sliku na oku
Čuveni detektiv bio je Katsarida i sve je to bilo dio plana koji je osmislila Marie. Naime, nakon što je Katsarida obavio dva vrlo neobična poziva, prvo sa slikarom, zatim s gangsterima, znao je da će za ovo trebati pomoć.
Marie nije trebalo dugo da osmisli čitav plan. Katsarida je nazvao slikara, predstavio se kao detektiv koji je upućen u krađu slike i obećao mu pomoći. Trebali su se naći u sedam ujutro, u isto vrijeme i kad su gangsteri zahtijevali otkupninu. No, plan se izjalovio. Jeana je zaustavila policija, Michel je gledao kako im dva dječaka iz Hrvatske bježe pred nosom.
Tako da je Marie morala improvizirati i krenuti dalje s Poklepovićem, a zadatak Katsaride bio je pratiti dvojicu dječaka sa slikom umotanom u novinski papir. Tako su se Marie i Katsarida našli u kavani Malacoff, smještenoj točno u podnožju Eiffelovog tornja.
Dok su promatrali bijelu mrlju na tornju, Katsarida ispriča Marie kako se sinoć dogodilo nešto neobično. Maurice se nije javljao na telefon, što je bilo neobično jer zadnjih deset godina nije izlazio van predvečer. Kad se Katsar vraćao od Marie ugledao je Maurice kako izlazi iz očevog novog automobila, a zatim iz prtljažnika izvadi nešto zamotano u papir, a nalikovalo je na sliku. Marie odmah odbaci tu ideju, a razgovor prekine Mona Liza koja je upravo padala s Eiffelovog tornja.
21. Po kiši se ptići poznaju
Brodovlasnik Somais nervozno je šetao po boravku. Kraj njega je na podu stajao primjerak novina Večernja truba. Bacio je pogled na novine, lecnuo se te živčano dozvao Mauricea. Odmah se okomio na nesretnog sobara.
Somaisa je zanimalo koliko toga zna njegov sin. Bio je siguran da mu je Maurice sve ispričao. Kako bi drugačije novinari opet njuškali oko njegovih poslova. Ta nije on kriv što su odlučili snimati film o Mona Lizi baš kad se on spremao pustiti svoj najveći brod dosad.
Maruice na kraju poklekne pred napadom Somaisa te prizna kako je ipak razgovarao s mladim Katsaridom. Somaisu nije bilo drago čuti kako ga njegov vlastiti sin uhodi i to u društvu male Marie, unatoč svim zabranama. Sve što je Somais htio za sina je da bude umjetnik, no Katsaridu zanimaju bicikl i električna gitara.
Kad je primijetio da nema njihovog papagaja Cesara, Somais ponovno vikne i dozove sobara. Maurice se sjeti kako je papagaj ostavljen na terasi, no kad su otišli po njega kiša je sprala svu boju sa stare papige koja zasigurno nije bila Cesarev papagaj. Kad ju je pobliže promotrio, brodovlasnik otkrije skriveni mikrofon. Nakon toga zgrabi slikarevu adresu i odluči uzeti stvari sam u svoje ruke.
22. Ni inspektor Simo ne bi pomogao
Slika je sletjela točno na glavu bogatog turista, koji je baš u tom trenu pokušavao fotografirati suprugu, kako bi mogli pokazivati prijateljima slike s Eiffelovog tornja. Koko i Zlatko su se brzo spustili za slikom te se spustili liftom.
Odmah su pojurili do autobusa te su na kraju završili u podzemnoj željeznici. Čitavo to vrijeme nisu ni bili svjesni kako ih pomno motre s terase kavane Malacoff. Odlučili su za početak otići do slikarevog stana.
Koko se dosjetio kako ne bi bilo pametno ući kroz vrata, u slučaju da ih tamo netko već očekuje, već bi mogli preko terase doći do sobe na tavanu. Zlatko se složi s njim te se polako popnu preko krova susjedove kuće. Na terasi su se opremili šipkama i užetom za veš. S druge strane, Worson je mahnito lupao po vratima stana, te ih na kraju uspije probiti. Zlatko i Koko ga spremno dočekaju i zavežu užetom. Redatelja su ostavili svezanog, sliku su zgrabili i krenuli dalje.
23. Kit ima lažnu bradu
Marie su stvari počinjale biti jasnije. Odlučili su pratiti dvojicu dječaka s Mona Lizom. Marie se sjeti da se slikar brinuo o njima te pretpostavi kako su Koko i Zlatko uspjeli preuzeti sliku od otmičara i sad je pokušavaju vratiti ujaku.
Pratili su ih sve do Pelleporta, do kuće broj tri. Dok su Marie i Katsar tražili Poklepovićev stan, unutra se odvijala prava zbrka. Upravo kad su oni stigli na terasu, Koko i Zlatko istrčali su iz stana. Marie i Katsar nisu prepoznali o kome je riječ te se nisu htjeli petljati kako se ne bi našli u nevolji, a kad su čuli korake u daljini pobjegnu natrag na terasu.
U stan stižu Michel i Jean, koji su se uspjeli naći nakon što su im se svi planovi izjalovili te odlučili kako će pronaći Zlatka i Koka te tako preuzeti Mona Lizu. Oni su pretražili redatelja, ali njegova putovnica nije im bila dovoljan dokaz te ga i oni odluče ostaviti te se upute na adresu na Worsonovim posjetnicama.
Dok su oni sjedali u svoj Citroen, Somais ljutito parkira auto te se jedva uspne do posljednjeg kata. Pretražio je čitav stan, ali nije bilo ni traga Poklepoviću niti Mona Lizi, samo muškarac zavezan za stube. Brodovlasniku nije padalo na pamet ostavljati svoje otiske kako ne bi još njega za nešto optužili te napusti stan i bijesnog Allesa Worsona.
24. Sve je lažno
Koko i Zlatko odlučili su otići u sam neprijateljski stožer, kako je to Zlatko nazvao, tamo gdje je sve počelo. Bila je to rezidencija Somaisovih. Dok su se šuljali po dvorištu, s Mona Lizom čvrsto u rukama prekine ih zvuk zviždaljke zatim ih dozove glas djevojčice.
Bila je to Marie Clever u društvu Katsaride. Naime, oni su pretpostavili kako bi sljedeći potez Koka i Zlatka mogao biti posjet Somaisu pa su ih odlučili dočekati. Marie preuzme inicijativu, poreda ih sve u sjenici i objasni im kako su oni zapravo saveznici.
Katsarida je prvi ispričao sve što mu je poznatu o slučaju Mona Lize, zatim je slijedio Zlatko, a Koko je na kraju izjavio da je gladan. Dok je jeo posljednje krumpire razmišljao je kako bi sad rado bio kod kuće.
25. Idemo nikome
U međuvremenu, Jean i Michel stajali su ispred kuće redatelja Worsona. Odnosno, trebali su još potvrditi da je zaista riječ o njegovoj kući. Na ulazu nije pisalo ime stanara, ali tako bi i bilo kad bi poznati redatelj ovdje stanovao. Sigurno ne bi htio oglašavati svoju adresu i tako olakšati ljudima da ga gnjave.
Vrata im je otvorila Linda, Worsonova tajnica. Pretpostavila je da su dječaci očito nekako otkrili pravu adresu redatelja te su došli po autogram. Objasnila im je kako redatelj nije doma, već snima film u Louvreu. Jean i Michel su bili uporni te je uspiju uvjeriti da provjeri radnu sobu.
S obzirom na to da je fanovi redatelja dosad nisu gnjavili, smiluje se nad dječacima i povede ih do radne sobe. Na zaprepaštenje Linde i dječaka u radnoj sobi dočeka ih Alles Worson. Očito je u stanu Poklepovića bio netko tko se pretvarao da je slavni redatelj. Worsonu je već bilo dosta zavrzlama te povede dječake do slikarevog stana kako bi se stvari napokon razjasnile.
26. Gdje je prava slika
Tata Frederic i tata Charles sjedili su u stražnjoj prostoriji brijačnice i preslušavali snimke. Nije im dugo trebalo da dođu do novijeg materijala, u kojemu se jasno čuje kako Somais otkriva kako je riječ o lažnom papapagaju sa skrivenim mikrofonom u kljunu.
Obojica su problijedjela, nisu znali što im je dalje činiti. Bili su sigurni da Somais sumnja da su oni iza svega toga. Sve je bilo tako dobro isplanirano. Naime, Charles i Frederic su zamijenili slike, pravu su smjestili u potkrovlje slikara. Tako, kad bi se počelo snimanje filma, zapravo bi pravu sliku koristili, a da to nitko ne zna. No, netko se upleo i tijekom noći nestaje prava slika Mona Lize.
Dok su tako premišljali o sljedećem koraku ugledaju Somaisovu limuzinu kako je projurila ulicom. Uspjeli su ga nekim čudom stići jer je Somais stao na kiosku kako bi kupio primjerak Večernje trube. Nešto ga je u članku toliko razljutilo da je novine bacio kroz prozor, a vjetar ih je odnio ravno na prednje staklo crvenog Peugeota u kojem su se vozili Charles i Frederic.
Naslov novina glasio je: Gdje je prava Mona Liza?
27. Glavno je ostati živ
Marie je u jednom trenutku na sat vremena otišla kući, kako bi provjerila što se događa s njenim ocem i je li se možda vratio kući. Dok je ona izbivala dječaci su još jednom raspravili o zbrci zvanoj Mona Liza. Zlatko je bio siguran da se njegov ujak odlučio obogatiti tako što je pokušao prodati bogatom brodovlasniku pravu Mona Lizu.
Katsarida je vjerovao kako je upravo njegov otac organizirao čitavu prijevaru kako bi se domogao čuvene slike, pa je naveo slikara da mu ukrade pravu Mona Lizu. Koko je s druge strane imao svoju teoriju, u kojoj za zamjenu i krađu Mona Lize nisu krivi slikar niti Somais, već banda otmičara s bogaljem na čelu, a sve su učinili kako bi krivnja pala na Poklepovića i brodovlasnika.
Raspravu je prekinuo dolazak Marie, a zatim i Maurice s novinama u rukama. Izašao je novi članak u Večernjoj trubi u kojemu je ispričana čitava priča o lutanjima Mona Lize po Parizu. Dječacima nikako nije bilo jasno kako je novinar Clever uspio saznati sve te detalje. U međuvremenu se kući vratio Somais, a ubrzo su za njim prošli tata Charles i tata Frederic.
28. Bivši lažni bogalj
Slikar Poklepović još uvijek je sjedio u kavani s čašom vina u ruci, gdje ga je Marie Clever ranije ostavila. Dok je tugovao nad svojom nesretnom sudbinom, s trinaestom čašom vina, pred njega stane iznenadni posjetitelj, čuveni bogalj.
Bogalj uspije nagovoriti slikara da se povuku u osamu unutar kavane kako bi mu objasnio neke stvari. Slikar je bio pod utjecajem alkohola, a nije imao više što izgubiti pa pristane. Ondje bogalj makne drvenu nogu i otkrije svoju zdravu lijevu na slikarevo iznenađenje. Predstavio se kao pisac Ivan Kušan i glavni odgovorni za sve zaplete oko Mona Lize. Upravo se u ključnim trenutcima pojavljivao bogalj, odnosno Ivan Kušan, i usmjeravao rasplet događaja.
Naime, Ivan Kušan, pisao je roman, i kako se Koku i Zlatku ništa značajno nije događalo u životu, odluči nagovoriti prijatelja da pošalje svog sina Zlatka i njegovog prijatelja Koka u Pariz. Pisac je bio u pravu kad je pretpostavio da bi im se tamo mogle dogoditi posve nove pustolovine. Na kraju objasni Poklepoviću kako ipak nije on taj koji je do kraja zapetljao čitavu priču, već onaj koji sada sjedi svezan u slikarevom stanu te se upute do kuće broj tri.
29. Svi protiv svih
Nesporazumi su se napokon raspetljali i razjasnili, i to u predsoblju kuće Somaisovih. Nakon što su ugledali lažne brijači, Marie i dječaci su ih pratili u kuću. Dok je Maurice smirivao Somaisa, Marie objasni što se događalo sa slikom, a Frederic i Charles dodaju kako su oni zamijenili pravu Mona Lizu koja se nalazila u stanu Poklepovića tako da je kod Zlatka Mona Liza koju je naslikao njegov ujak.
Tad su se svi opustili. Brodovlasnik je ispričao kako je nesretnim slučajem opet izabrao ime broda baš kad su se događale zavrzlame sa slikom, kao i ranije s Kleopatrom. Katsarida se osjećao postiđeno jer je sumnjao na vlastitog oca.
U tom trenu pojavi se novinar Clever kojega je Poklepović oslobodio u svom stanu. Naime, novinar je glumio redatelja kako bi imao bolji pristup događajima te kako bi lakše motrio što se događa sa slikom. Poklepović je na kraju uspio u svom naumu, digla se vrijednost njegove slike jer je identična onoj pravoj te je uspije prodati Somaisu. Slikar se tad sjeti bogalja i objasni o kome je zapravo riječ te poruči Koku da ga Kušan čeka vani.
Koko uplašeno krene prema izlazu te u daljini začuje glas koji mu govori probudi se.
30. Nemaš ti pojma što je san
Zlatko je kružio po sobi u nevjerici, dok je Koko ležao u krevetu pokriven dekom. Naime, Koko se od toliko uzbuđenja razbolio, uhvatila ga je groznica tako da se dva dana nije budio. Čitavo vrijeme buncao je o papagajima, kitovima, bogalju i otmičarima.
Zlatko nije mogao vjerovati da Koko nije odmah shvatio da je to san. Nakon što mu je Koko u detalje ispričao što se sve događalo, Zlatko mu objasni kako su svi ljudi iz njegovog sna zapravo njegovi poznanici. Upravo zbog toga je bio siguran da bi on odmah shvatio da je to san i probudio se, kako je već nekoliko puta naglasio.
Koko naposljetku skoči iz kreveta i optuži Zlatka kako je on za sve to kriv. Toliko mu je pričao o opasnostima koje vrebaju u Parizu da se jadni Koko zbog toga i razbolio. Zatim mu odbrusi kako on čak ni ne mora putovati da bi vidio daleke krajeve, samo legne u krevet i može biti gdje god on poželi. Zlatko još jednom objavi kako je Koko lud te izađe iz sobe, a Koko stane razmišljati na koju stranu svijeta bi večeras mogao otputovati.
Analiza likova
Likovi: Koko, Zlatko, slikar Poklepović, dječaci Jean i Michel, Marie Clever, Katsarida Samais
👉 ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>
Bilješka o piscu
Ivan Kušan je rođen u Sarajevu, 30. kolovoza 1933. godine, a umro je u Zagrebu 20. studenoga 2012. godine. Riječ je o poznatom hrvatskom književniku i akademiku. Diplomu je stekao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je poslije i radio kao redovan profesor dramaturgije od 1980. do 1994. godine.
Radio je na uređivanju nekoliko časopisa, kao što su Telegram, Most, kao i na uređivanju biblioteka Modra lasta, Smib. Uz to bio je i prevoditelj s engleskog, francuskog i ruskog jezika. Također je bio urednik za književnost na Radio Zagrebu, te za crtani film u Zagreb filmu.
Godine 1956. godine objavio je svoj prvi poznati dječji roman “Uzbuna na Zelenom vrhu”, koji i danas doživljava brojna izdanja i nalazi se na popisu za lektiru. Nakon toga, 1958. izlazi jedan od njegovih najvažnijih romana, “Razapet između”. Poslije 1970. piše za kazalište, radio i televiziju.
Autor je dobitnik niza nagrada za svoj književni rad kao što su: Nagrada Vladimir Nazor za životno djelo u području književnosti, Nagrade Grigor Vitez i Ivane Brlić Mažuranić za knjigu Koko u Parizu.
Neki od poznatijih romana za djecu su: “Uzbuna na Zelenom vrhu”, “Koko i duhovi”, “Domaća zadaća”, “Zagonetni dječak”, “Lažeš, Melita” i drugi. Kušan je pisao i romane za odrasle, među kojima su: “Trenutak unaprijed”, “Razapet između”, “Zidom zazidani”, “Toranj” i drugi.
Autor: M.L.
Odgovori