Hrabri krojač je priča koju su napisala braća Grimm. Pročitajte originalnu cijelu priču! Priča za djecu o hrabrom krojaču koji je svojom pameti uspio dobiti princezu za ženu i postati kralj.
Analizu lektire Hrabri krojač pročitajte ovdje >>
Jedno lijepo ljetno jutro jedan krojač sjedio je za svojim stolom pored prozora i marljivo šio. Odjednom do njega dođe glas žene s ulice koja je pozivala ljude da dođu kupiti njen džem. Krojač je odmah povikao ženi da dođe kod njega i da će on kupiti puno džema. I doista, kada je došla u stan, žena je krojaču prodala nekoliko teglica slatkog džema.
Krojač je odlučio odmah isprobati džem pa je kupio kruha i namazao ga po njemu. Ali prije nego ga je pojeo, odlučio je završiti rukav na jakni koju je šio, pa je ostavio kruh s džemom sa strane. Kako je ljeto bilo vruće, a džem mirisao na sve strane, vrlo brzo su se na njega počele skupljati muhe.
Kada je krojač napokon zašio rukav i htio pojesti kruh s džemom, vidio je kako oko kruha lete muhe. Brzo je uzeo štap i udario po stolu, a onda se jako iznenadio kada je shvatio da je jednim udarcem ubio ni više ni manje nego sedam muha! Krojač je bio jako ponosan na sebe. Sedam muha jednim udarcem! Bio je toliko ponosan da je odlučio sebi sašiti pojas na kojem će pisati “Sedam jednim udarcem”, tako da cijeli grad vidi što je napravio!
I doista, hodajući po gradu, svi su vidjeli da je krojač ubio sedmoricu, ali nitko nije znao čega. Budući da su u to vrijeme svi pričali o divovima s obližnje planine, pretpostavljali su da se krojač hvali kako je ubio sedam divova jednim udarcem. Ubrzo se proširila priča da je taj krojač najveći tamanitelj divova u kraju.
Krojač je jednog dana odlučio otići od kuće kako bi pronašao mjesto gdje će otvoriti veću krojačku radnju. Uzeo je svoju ptičicu i malo sira, pa se preko planine uputio u bijeli svijet. Ali čim je došao na planinu, susreo je jednog diva. Krojač je oduševljeno pozvao diva da mu se pridruži na putovanju, ali div je bio velik i ljut, pa ga je mrko pogledao i zaprijetio mu da će ga spljoštiti.
Krojač je bio hrabar pa je pitao diva nije li čuo za krojača koji je jednim udarcem ubio sedam divova, a kako bi mu dokazao da je to upravo on, pokazao mu je pojas na kojem je pisalo “Sedam jednim udarcem!”. Div je odmah osjetio poštovanje prema krojaču, ali nije ga htio samo tako pustiti. Želio je najprije testirati njegovu snagu.
Div je zato uzeo jedan kamen i zdrobio ga svojom šakom. Rekao je krojaču da učini isto; ako je toliko snažan kako priča, to mu ne bi trebao biti problem. Ali krojač je bio domišljat, pa je iz džepa izvadio ono malo sira što je ponio sa sobom na put i zdrobio ga pred divom, pretvarajući se da je to kamen. Div je ostao zaprepašten, a onda je uzeo drugi kamen i bacio ga što dalje može. Krojač se domislio, pa uzeo pticu koju je poveo sa sobom i bacio je u zrak. Div je mislio da je i to kamen, pa je ostao zadivljen kako taj kamen nije ni pao na tlo, nego je poletio u nebeske visine.
Vidjevši koliko je krojač snažan, div ga je pozvao da mu pomogne odnijeti jedno srušeno stablo iz šume. Krojač je pristao i rekao divu da ide prvi i uhvati deblo, a on će iza njega uhvatiti granje. Div je poslušao, ali kada je uhvatio deblo i stao ga nositi, krojač se iza njega popeo na granje umjesto da ih podigne. Tako je jadan div morao nositi čitavo stablo, a krojač je iz njega pjevušio kao da nosi granje bez pola muka. Ubrzo se div jako umorio, a kada je stao, krojač je skočio s granja i pretvarao se da nosi stablo, ljuteći se na diva što nije jak poput njega.
Div i krojač došli su do stabla trešnje okrijepiti se. Div je spustio najviše granje kako bi krojač s njih mogao brati trešnje, ali kada je krojač uhvatio granje, bio je preslab da ih zadrži. Granje su poletjele u visinu i povukle krojača sa sobom te ga bacile daleko na polje.
Div je iznenađeno pitao krojača kako to da je preslab da zadrži obično granje trešnje, a krojač je mudro odvratio da nije on preslab da bi držao granje, nego je on skočio u dalj jer je vidio lovce kako pucaju prema njima. Zadivljeni div pozvao je krojača da prenoći u njegovoj špilji s ostalim divovima.
Krojač i div došli su u pećinu u kojoj su divovi naložili vatru i svaki je jeo po jednu ovcu s ražnja. Špilja je bila velika i prostrana, baš onakva kakvu je krojač želio za svoju novu radnju. Divovi su krojaču dali krevet na kojem može prespavati, ali krevet je bio prevelik, pa je krojač zaspao na njegovom gornjem kutu, umjesto na sredini.
Usred noći, div se probudio i odlučio dokrajčiti krojača. Uzeo je sjekiru i njome udario nasred kreveta, misleći da će tako presjeći krojača na pola. Ujutro su se svi divovi ustali i krenuli na polje. Kada se krojač probudio, krenuo je za njima, ali kad su ga divovi ugledali kako im se približava cupkajući i zviždeći, mislili su da im se dolazi osvetiti zato što su ga htjela ubiti. Ipak je to bio krojač koji je odjednom ubio sedam divova! Divovi su se u strahu razbježali.
Nakon dugog lutanja, krojača napokon svlada umor i on zaspe na livadi. Pronašli su ga lokalni seljani, pa kad su vidjeli njegov pojas “Sedam jednim udarcem”, pomislili su da se radi o nekom važnom junaku. Podigli su ga sa zemlje i odveli na kraljev dvor, jer takva junačina sigurno će kralju biti od neke koristi.
Kada su kralju ispričali tko je taj krojač, ovaj ga je odmah primio u službu. Ali njegovi ostali vojnici su se pobunili jer su se smatrali nedostojnim da služe s čovjekom koji sam može ubiti sedmoricu divova odjednom. Zato je kralj krojaču dao poseban zadatak. Poslao ga je u šumu da ubije dva diva koja su kraljevstvu već neko vrijeme stvarala probleme. Ako uspije, dati će mu da oženi princezu i dobiti će u miraz polovicu kraljevstva. Krojaču se to svidjelo, pa je odmah pristao.
Krojač je otišao u šumu gdje su dva diva upravo zaspala. Popeo se na stablo pod kojim su divovi spavali, pa počeo bacati kamenje na njih. Divovi su se probudili i počeli se svađati jer su mislili da je ovaj drugi bacao kamenje na njih. Uskoro se svađa pretvorila u tuču, a tuča je završila tako da svu oba diva pala mrtvi. Krojač je tada izvadio svoj mač i dobro porezao divove, kako bi kralj pomislio da ih je on ubio.
Kada se krojač vratio sa svoje misije, svi su se čudili kako li je uspio ubiti ova diva, a bez i jedne porezotine. Krojač je rekao da mu divovi nisu mogli skinuti ni vlas s glave, a onda otišao kod kralja tražiti svoju nagradu. Ali kralj je bio škrtica, pa je htio smjestiti krojaču. Rekao mu je da ima još jedan zadatak koji mora izvršiti ako želi dobiti nagradu, a to je da mora uloviti jednoroga iz šume.
Krojač je odmah uzeo sjekiru i konop, pa otišao u šumu uloviti jednoroga. Čim je jednorog vidio krojača, zaletio se prema njemu. Krojač se stao uz stablo čekao jednoroga da dojuri do njega, a kada mu je ovaj bio tik blizu, izmaknuo se i jednorog se sa svojim rogom zabio u stablo. Krojač ga je zavezao, a rog mu oslobodio sjekirom.
Iako je izvršio svoj zadatak, kralj još uvijek nije htio dati mu nagradu. Umjesto toga dao mu je naredbu da uhvati divlju svinju koja je seljacima uništavala usjeve. Krojač je otišao na polje i vrlo brzo pojavila se divlja svinja. Kada je ugledala krojača, pojurila je prema njemu, a mudri krojač pojurio je u obližnju kapelicu. Uskočio je u kapelicu kroz prozor, a kada je za njim ušli i divlja svinja, on je izjurio van kroz vrata i zatočio divlju svinju u kapelici. Pozvao je lovce, koji su vrlo brzo ubili divlju svinju.
Sada kralj nije imao izbora nego dati krojaču svoju kćer za suprugu, a s njom i pola kraljevstva. Održalo se veliko vjenčanje i krojač je tako postao kralj.
Izvor: Bajke.hr
Odgovori