Griselda obrađena lektira Charles Perraulta. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Cijelu priču Griselda pročitajte ovdje >>
Analiza djela
Junakinje u bajkama su obično prikazane kao slabe osobe blagog karaktera. Ponekad je riječ o djevojci u nevolji, o djevojci koja mora biti spašena od zle maćehe ili vještice te o djevojci koja je u potrazi za mužem.
Ovaj blagi, pokoran ženski lik dosegla je Perraultova Griselda koja je konstantno, kroz cijelu priču, bila zlostavljana od strane svoga ljubomornog muža. Ipak, ona je bez pogovora ili protestiranja pristala na takav život s njim jer je smatrala kako je zapravo sretnica što je između svih drugih šarmantnih žena odabrao upravo nju. Njezina apsolutna poslušnost bila je nagrađena na kraju priče, kada se ponovo ujedinila sa svojom okrutno oduzetom kćeri, vraćena joj je pozicija moći i na kraju joj se muž obraćao s potpunim poštovanjem.
Iako je Perrault želio prikazati Griseldinu priču kao parodiju, braća Grimm su stabilizirani njezin poslušan i ponizan lik kroz priče o Pepeljugi i ostalim ženskim likovima o kojima su pisali. Iako Pepeljuga nije željela poslušati svoju maćehu te je izgledalo kako se zauzela za sebe prisustvujući na raskošnom balu, ona je zapravo ukazala svoju poslušnost prema višem moralnom autoritetu, umjesto prema ljudskom autoritetu u samoj priči. Ove bajke mogu naučiti čitatelje kako je poslušnost najvažnija osobina, ali Perrault nije želio prikazati Griseldu kao model koji treba slijediti već ju je želio prikazati kao uzor vrline i strpljenja kojeg se ne mora uzimati zdravo za gotovo, jer bi to ipak bilo pretjerano.
Jasno je kako je Griselda prikazana kao osoba koja može podnijeti okrutnost svoga muža, ali je ipak, iako ima dominantnu ulogu u njihovom braku, princ prikazan kao osoba kojoj je na kraju svega žao kako se odnosi prema svojoj ženi. To je dokazano u dijelu priče kada on otkriva istinu i odluči ponašati se primjerenije prema Griseldi.
Na kraju, moguće je zaključiti kako je zapravo Perraultova namjera bila ukazati ženama na što ne smiju pristati u braku i na koji način da se obrane od ljubomornih muževa.
Književni elementi
Vrsta djela: bajka
Vrijeme radnje: nekada davno
Mjesto radnje: podno planine gdje izvire rijeka Po (Italija), palača, šuma
Tema: iskušavanje Griseldine dobrote i strpljivosti
Ideja: ljubomora može dovesti čovjeka u očaj zbog čega se priklanja okrunim radnjama, ali dobrota i strpljivost će je uvijek pobijediti
Kratak sadržaj
Priča o Griseldi dogodila se prije mnogo vremena, u šumi gdje rijeka Po izvire podno planine. U toj je šumi Griselda vrlo skromno živjela sa svojim ocem. Hranili su se samo mlijekom koje su dobivali od stada, a od runa su tkali odjeću. Iako su živjeli skromno, ne znači da nisu bili sretni.
Nedaleko šume, živio je mladi princ koji je kasnije postao Griseldin muž. Nije imao pretjerano povjerenja u ženski rod te je o njima mislio sve najgore. Smatrao je kako su sve žene licemjerne i preponosne te bio uvjeren kako možda nikada neće pronaći onu u koju će se istinski zaljubiti. Zbog takvih se osjećaja često u njemu javljala melankolija i dovodila ga do depresivnih stanja ljubomore, koji su bili glavni izvor problema u kasnijem odnosu s Griseldom.
Princ je dobro i mudro vladao, narod ga je volio, a veliko mu je zadovoljstvo pričinjavalo odlazak u lov. Iako ga je smatrao okrutnim, više je volio lov od susreta sa šarmantnim ženama. Kao što to obično biva, njegovi su ga dvorjani bodrili da pronađe svoju srodnu dušu, koja će vladati jednako dobro poput njega. Njemu je laskalo što mu to žele, ali je jasno i glasno rekao kako će se udati samo za onu djevojku koja je lišena taštine i ponosa. Smatrao je kako ljubavna veza može uspjeti samo ako je jedan od partnera u vezi dominantniji. Dalje im je rekao ako pronađu djevojku koja neće jasno izražavati svoju volju, u tom slučaju može postati njegovom ženom.
Princ je svakog dana odlazio u lov ni ne sluteći kako će upravo u obližnjoj šumi pronaći onu u koju će se strastveno zaljubiti. Dok su drugi lovci tragali za životinjama, nisu ni primijetili kako je on skrenuo zavojitom cestom te naišao na malenu kolibicu. Je li to bila sudbina ili samo slučajnost, ne zna se, ali upravo je na tom čarobnom mjestu upoznao Griseldu. Duboko u sebi je osjećao uzbuđenje stigavši tamo te se pokušao sakriti da ga ona odmah ne spazi. No, čim je zakoračio, ona je začula buku i pogled joj je bio usmjeren upravo prema njemu. Bila je to pastirica izvanredne ljepote i blagosti, a kada je princ shvatio koliko je sramežljiva, znao je kako je riječ o divnoj i neiskvarenoj osobi. Odlučio je s njom započeti razgovor. Rekao joj je kako se izgubio u ovom djelu šume, a ona mu je rekla kako do sada nitko nije ovuda prolazio. Nadalje, pokazala mu je kojim se putem treba vratiti u svoj dvorac zbog čega joj je bio neizmjerno zahvalan.
Dok je Griselda pokazivala princu put prema dvorcu, on je uživao u prekrasnom krajoliku i pamtio svaki detalj, kako bi se jednog dana mogao vratiti na to čarobno mjesto kojeg je vidio prvi puta u svome životu. Približavao se kraj njihovom druženju, a njega je već obuzela tuga. No, da bi što prije ponovo vidio Griseldu, uskoro je organizirao lov te je ponovo posjetio.
Nakon nekog vremena, princ je svojim dvorjanima objavio kako će uskoro doći vrijeme da upoznaju njegovu odabranicu. Njihovo je veselje bilo neizmjerno te su jedva čekali upoznati buduću vladaricu. Uskoro su počele pripreme za vjenčanje. Gradski obrtnici su se prihvatili posla i uskoro je sve bilo spremno za dugoočekivanu ceremoniju.
Princ se ukazao, narod je radosno uzvikivao, a on se uputio prema obližnjoj šumi. Tada su svi pomislili kako ipak nad njime nije pobijedila ljubav, već odlazak u lov. No, to nije bila istina, što im je princ uskoro i dokazao. Stigavši pred Griseldinu kolibicu, izjavio joj je ljubav. Ona je bila začuđena time, ali ni u kojem slučaju nije željela odbiti gospodarevu prosidbu. Princ je tada naredio neka je ukrase nakitom i odjenu joj prikladnu odjeću za vjenčanje. Uskoro su se kočijom uputili prema crkvi, gdje je bilo održano vjenčanje.
Nakon što su dvoje mladih izrekli jedno drugome zavjete, stigli su do dvorca u kojemu se nastavilo slavlje.
Sutradan su mnogi pristizali iz susjednih zemalja ne bi li im uputili čestitke povodom vjenčanja, a Griselda se već tada ponašala poput prave princeze. Iako je do nedavno čuvala ovce, uloga vladarice joj je pristajala, kao da je to bila cijelog života.
No, uskoro su počele nevolje za Griseldu. Ljubomoran i zlovoljan princ odlučio je iz njezine sobe maknuti sav nakit i lijepe haljine, kako ona više u njima ne bi mogla uživati, ali njoj to nije nimalo smetalo. Dapače, rado se toga odrekla, ako njega to veseli. Smatrala je kako ako bude dovoljno trpjela i patila, to joj može samo biti od koristi, jer samo ako netko dovoljno pati, kasnije može biti sretan. Zapravo, bila je zahvalna princu što joj je omogućio lagodan život, a na taj čin je gledala kao na neku vrstu odgoja.
Uskoro im se rodila malena princeza, ali princ je Griseldinu ljubav i dalje stavljao na kušnju. Njoj je tek rođeno djetešce predstavljalo neizmjerno veselje, te je princ poželio oduzeti joj djevojčicu kako bi napokon saznao voli li ga Griselda iskreno ili ne. Bio je to najokrutniji čin kojeg je priuštio Griseldi. Doslovno joj je oteo dijete iz naručja rekavši joj kako ga netko drugi mora primjereno odgojiti i kako ona sigurno nije ta osoba. Malena mora imati sve vrline, kao što to dolikuje jednoj princezi, stoga neka se pripremi jer će uskoro netko doći po nju.
Princ je kukavički otišao u lov dok je Griselda skupila hrabrost i stojički podnijela oduzimanje djeteta iz naručja. Nije mogla suspregnuti suze, ali je smatrala kako se i ovoga puta mora pokoriti svome mužu. Nakon samo dva dana, priopćio joj je da je njihovo dijete preminulo, ali to nije bila istina jer je živjelo sretno u obližnjem samostanu, u kojemu su je čuvale redovnice. Griselda ni tada nije zamrzila muža, već ga je, naprotiv, stala tješiti.
Prošle su mnoge godine i malena je djevojčica odrasla. Bila je predivna poput majke i ponosna poput oca. Ugledavši je, jedan se mladić istog trena zaljubio u nju. Saznavši to, njezin je otac smislio plan kako će njihovu ljubav staviti na kušnju, no, istovremeno će iskušati Griseldino strpljenje.
Tako je rekao Griseldi da mora otići iz palače i ponovo živjeti u kolibici jer tako od njega traži narod, a on će se oženiti mladom princezom. Griselda je poslušala muža bez pogovora te i dalje osjećala neizmjernu ljubav prema njemu.
Nakon nekog vremena do nje je stiglo pismo u kojemu je princ molio za njezinu uslugu. Zahtijevao je da se pobrine za mladu princezu, za koju će se on uskoro vjenčati. Griselda je na to pristala, a kada ju je upoznala, osjetila je neopisivu majčinsku ljubav prema njoj. Nije slutila kako je to zapravo njezina izgubljena kćer. Molila je princa neka se prema njoj odnosi blago i bez okrutnosti jer ona nije navikla na surovost života.
Uskoro je trebalo biti održano vjenčanje, ali srećom, do toga nije došlo jer je princ ipak odlučio priznati istinu. Prisutnim dvorjanima rekao je kako je mlada princeza njegova kći, čiju će ruku dati mladome princu, a Griselda će se vratiti živjeti k njemu u palaču te će se potruditi iskupiti za sve okrutnosti koje joj je priuštio tijekom svih ovih godina.
Narod je bio oduševljen čuvši istinu, a Griselda od sreće nije mogla doći k sebi. Čvrsto je zagrlila sada već odraslu djevojku, a Princ im je rekao kako će s izljevima ljubavi nastaviti kasnije jer je sada bilo vrijeme za vjenčanje dvoje mladih ljubavnika.
Princ je napokon smogao hrabrosti i premašio svoju okrutnost te priznao istinu koju je godinama skrivao. Svi su bili sretni i zadovoljni, a narod nije mogao prestati pričati o Griseldinoj iskrenoj dobroti i strpljivosti.
Analiza likova
Likovi: Griselda, princ, Griseldin otac, mlada princeza, zaručnik mlade princeze
Griselda – lijepa, dražesna, dobra, skromna, strpljiva i iskrena djevojka, koja udajom za princa postaje vladarica. Dobro se snašla u toj ulozi te se, kao što je obećala, uvijek pokoravala svome mužu i ispunjavala sve njegove želje i naredbe. On se prema njoj ponio okrutno i tako stavio njezinu ljubav na kušnju, ali na kraju je shvatio kako ima dobru i plemenitu ženu pored sebe, koja će učiniti sve za njega.
Bila je sretna kada je on upravo nju odabrao za ženu, ali nije smjela imati nikakvih želja. Zaklela se kako će mu dobro služiti i u niti jednom trenutku nije pomislila kako je njegova ljubomora uništila njihov idiličan život. I onda kada se morala odreći svojeg tek rođenog djeteta nije posumnjala u njegove okrutne namjere, već je smatrala kako on to sve čini s razlogom i kako bi nju preodgojio s obzirom na to da je prije živjela u šumi. Ipak, na kraju priča ima sretan kraj, Griselda je ponovo uživala s obitelji i svojom mladom kćerkom te bila neizmjerno vesela radi toga.
Princ – okrutan, ali mudar vladar. Svako malo ga je obuzimao osjećaj melankolije pa je u tim trenucima najčešće smišljao okrutne planove kojima će sam sebi dokazati kako Griselda nije potpuno iskrena osoba, kao što se prikazuje. Misleći kako zapravo radi dobro i kako bi dokazao da su baš sve žene licemjerne i zle, napakostio je zapravo samome sebi.
Više je puta poželio Griseldi reći istinu, ali je zlo njime prevladalo. Bio je sve okrutniji prema njoj i zadavao joj jake udarce, ali je jednog dana odlučio cijelome narodu pokazati koliko je dobrote i strpljivosti u Griseldi pa čak i onda kada joj je priuštio najteže trenutke u životu. Pred svima je rekao istinu što je njegov narod naposljetku cijenio, te mu okrutnost prema Griseldi nije zamjerao. Ipak, u njihovim je očima Griselda izazvala divljenje, što je bio prinčev krajnji cilj, koji je na kraju bio ispunjen.
Bilješka o piscu
Charles Perrault rođen je 12. siječnja 1628. godine u Parizu u Francuskoj u obitelji buržuja kao sedmo dijete Pierre Perraulta i Paquette Le Clerc. Od početka je imao sve uvjete da se školuje u najboljim ustanovama.
Zahvaljujući školovanju koje je imao Charles je na kraju bio visoko obrazovan čovjek koji je tijekom svog života radio puno toga, pa je tako pisao galantna djela o prijateljstvu i ljubavi, rasprave o književnosti. Unatoč svemu do kraja života je ostao najpoznatiji kao autor bajki s kojima su odrasle mnoge generacije.
Priče koje je pisao i u kojima nisu uživala samo djeca, imala su uporište u narodnim pričama. Neke od njih su preuzela braća Grimm, a neka su prenesena usmeno. Charles iza sebe ima nekoliko poznatih djela kao što su “Priče moje majke guske”.
U Pričama moje majke guske nalazile su se priče iz nižih slijeva društva koje je potom Charles prilagodio za čitatelje iz viših slojeva društva. Priče su bile sastavljene od osam bajki i činile su posebnu zbirku. Priče moje majke guske nizu izašle pod njegovim imenom nego pod imenom njegova sina.
Charles Perrault je bio veliki oslonac za sve mlađe generacije jer je u vječnoj borbi između starijih i mlađih zastupao one koji su smatrali kako se treba okrenuti novom načinu pisanja. Stariji su bili uvjereni da je pravi put onaj koji su slijedile generacije prije njih.
Bajke s kojima se proslavio su: “Mačak u čizmama”, “Crvenkapica”, “Pepeljuga” i “Modrobradi”. Prvu bajku “Usnula ljepotica” objavio je 1696. godine.
Umro je 16. svibnja 1703. godine u Parizu.
Autor: L.V.
Odgovori