Figure konstrukcije ili sintaktičke figure su one stilske figure koje su zasnovane na poretku riječi, a ostvaruju se posebnim poretkom riječi u stihu ili rečenici. Taj osobiti raspored riječi odstupa od gramatički ispravnog ili učestalo primjenjivanog rasporeda.
Takvim odstupanjem tvore se nova značenja postojećih riječi, dajući im novi izraz i novi smisao.
U figure konstrukcije spadaju:
Inverzija – stilska figura kojom se stavlja obrnuti poredak riječi ili izraza u stihu, radi pojačavanja dojma, npr: “U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne/ U dvorani kobnoj, mislima u sivim.” (A.G. Matoš, “Utjeha kose)
Retoričko pitanje – stilska figura u kojoj se na postavljeno pitanje ne očekuje odgovor, npr: “Teče i teče, teče jedan slap;/Što u njem znači moja mala kap?” (D. Cesarić, “Slap”)
Elipsa – stilska figura u kojoj se izostavljaju riječi iz stiha, ali tako da se njegov smisao još uvijek može nedvosmisleno razumjeti, npr.: “Sverazorni će ritam po ulici da ori:/”Gori! Gori!”” (M. Krleža, “Plameni vjetar”)
Asindeton – stilska figura koja nastaje nizanjem riječi, bez da se gramatički povezuju, npr.: “Zuji, zveči, zvoni, zvuči/ Šumi, grmi, tutnji, huči, -/ To je jezik roda moga!” (P. Preradović, “Jezik roda moga”)
Polisindeton – stilska figura u kojoj se u stihovima nižu veznici, iako za time nema potrebe, npr.: “I kosti su mu umorne,/ i duša mu je žalosna,/ i on je sam i zapušten.” (T. Ujević, “Svakidašnja jadikovka”)
Odgovori