Evgenije Onjegin

Evgenije Onjegin obrađena lektira Aleksandra Sergejeviča Puškina. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.

Analiza djela

Evgenije Onjegin najpoznatije je djelo Aleksandra Sergejeviča Puškina, slavnog ruskog pjesnika, dramatičara i prozaika. Ono je roman napisan stihovima. Ima osam poglavlja i čak 5.600 stihova. Puškin ga je pisao skoro 8 godina, a sada se smatra jednim od najznačajnijih djela ruske književnosti. Roman je bio početni znak rasta popularnosti ruske literature koji se dogodio u 19. stoljeću. Njime se Puškin okrenuo od romantizma prema realizmu te je djelo zbog svoje inovativnosti bilo inspiracija mnogim ne samo književnicima, već i ostalim umjetnicima.

Roman Evgenije Onjegin pisan je dok je Puškin bio u izgnanstvu. Napisao je devet poglavlja u stihovima, ali je prije objavljivana sam Puškin cenzurirao neke njegove dijelove, kako ga prevelika kritika politike i društva, koja se jasno očitava kroz djelo, ne bi dovela do uhićenja. Tako je ne samo izostavio, već i zapalio cijelo jedno poglavlje. Na kraju je roman tiskan u osam dijelova, a redom kako su izlazili je i objavljivan. Prvi dio objavljen je 1825. godine, cijeli roman je dovršen 1831. godine, a u cijelosti objavljen dvije godine kasnije.

Svako poglavlje romana opisuje neki važni događaj u ruskoj i svjetskoj povijesti, tako da se cijeli roman dotiče političko-društvenih promjena od Napoleonovog pada pa do pobune dekabrista u Rusiji. Iako roman obiluje mnoštvom raznih događaja, razmišljanja, polemika i problematika, njegova osnovna radnja je ljubavna priča, oko koje se vrte sve ostale radnje. Ali ono zbog čega je roman posebno važan i izuzetan i za vrijeme u kojem je nastao, a posebno danas, su realni prikazi svakodnevnog života, kojima obiluje. Puškin je opisivao ljude, način života, probleme i izazove života početka 19. stoljeća, politička zbivanja, pa i običaje, modu, jednostavnu svakodnevicu ruskog čovjeka. Upravo zato se roman smatra enciklopedijom ruskog društva 19. stoljeća. A vjerodostojan je upravo jer je pisan u vremenu kada se njegova radnja i događala.

Zbog svoje tematske strukture, sva poglavlja mogu se čitati zasebno, ali i kao dio cjeline, jer se nastavljaju jedno na drugu, a ipak, svako tematski zatvara cjelinu.

Glavni lik romana Jevgenije Onjegin, još je jedan Byronovski lik u ruskoj književnosti. On je plemić koji odlazi iz Petersburga na selo. On je obrazovan, navikao na udobnost i besposličarstvo, a jedno čime se istinski bavio su ljubavne avanture. Sve to dovodi ga do depresije, pa počinje brinuti o velikim problemima svijeta i društva, nanoseći na svoja pleća tzv. “svjetsku bol”. Njegov nemiran duh i nepomirenost sa svijetom, ali i samom sobom, sprječava ga da se smiri sa ženom koja ga voli i koja mu može pružiti udoban obiteljski dom. Zato Jevgenije na kraju ostane sam i obeshrabren životom pred njim.

Lik Evgenija Onjegina je Puškinu poslužio da u književnost uvede prototip “suvišna čovjeka”, koji će kasnije biti model glavnog junaka mnogim drugim piscima. “Suvišan čovjek” je onaj koji društveno-političkim promjenama završi na margini društva, bez značaja i posve nepotreban. Zato taj čovjek propada bez smisla i uloge u društvo, često osiromašen i doslovno gladan kruha, ali i smisla postojanja.

Za roman je Puškin osmislio posebnu vrstu strofe, koja se sastoji od 14 stihova četverostopnog jamba. Ona se kasnije nazvala onjeginskom strofom. Roman je preveden na mnoge svjetske jezika, te adaptiran za filmska ostvarenja, opere i skladbe, od kojih je najpoznatija istoimena opera Petra Iljiča Čajkovskog.

👉 ZA VIŠU OCJENU!Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>

Književni elementi

Književni rod: epika, lirika (epsko-lirski)

Književna vrsta: roman u stihovima

Vrijeme radnje: oko 19. stoljeća

Mjesto radnje: Rusija

Tema: ruska povijest i ljubavna priča ispričana od strane glavnog lika

Ideja: promišljanje o ulozi individualca u kontekstu društva

👉 ZA VIŠU OCJENU!Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>

Kratak sadržaj

Prvo poglavlje

Roman Evgenija Onjegina započeo je opisom dječaka koji se i sam tako zvao. Opis dječaka se nastavlja kasnije i do izrastanja u mladića. Bio je iznimno inteligentan i talentiran. Znao je povijest, ekonomiju, latinski jezik, a i vrlo se lijepo odnosio prema ženama i bio je ugodan sugovornik. Bio je rad pozivan na različite zabave kojima se odazivao.

Puno je pažnje posvećivao izgledu, imao je najbolja odijela i skupe parfema. Ured mu je bio uređen do najsitnijih detalja koje je opremio pariškim i londonskim stvarima.

Pripovjedač za kojeg se smatra da je u biti i sam Puškin često komentira i ubacuje svoje monologe. Iskazuje vlastito mišljenje i priča s dječakom.

Knjiga započinje radnjom kada Onjegin odlazi na ples. Tamo se zabavlja do ranih jutarnjih sati. Spominje se i djevojka imenom Elvina u koju je Onjegin zaljubljen, a njezine lijepe noge nije mogao suzbiti iz razmišljanja. Onjegin se vraća u ranim jutarnjim satima kući. Umoran je i vjerojatno će spavati do podneva.

Onjegin nije dobre volje. Cijeli takav način života ostavio je traga na njemu. Postao je mrzovoljan te više nije imao volje za upoznavanjem žena, po cijele dane je ljenčario, a odustao je i od knjiga. Pisac nam daje do znanja da je i on vodio u tom trenu takav život pa su se njih dvoje sprijateljili.

Često su uživali u zajedničkim druženjima, no pripovjedač se htio vratiti u Rusiju. Onjegin mu je htio praviti društvo na tom putu, no na kraju nije mogao. Umro je Onjeginov otac, a ubrzo su došli i njegovi dugovi na naplatu. Pošto nije imao snage ići na sud kako bi izvolijevao zadovoljštinu, prepustio im je svu imovinu jer je ionako pretpostavljao da će mu stric ostaviti svo nasljedstvo.

Pošto je čuo da će mu stric uskoro umrijeti, uputio se k njemu kako bi si osigurao njegov novac i imovinu nakon njegove smrti. No, on kasno stiže, stric je bio umro. Ipak, Onjegin je naslijedio sve i počeo svoj životu na selu. Ubrzo je shvatio da mu taj život ne odgovara, a pisac nam daje i svoje mišljenje o tome. On priča kako voli miran život na selu. Time se završava prvo poglavlje

Drugo poglavlje

Ono započinje opisom dvorca i sela gdje je boravio Onjegin. Pošto je on smatrao da je život na selu dosadan, razmatrao je mogućnost kako bi mogao donijeti novi zakon. Radi toga je bio podvrgnut ruglu i svi su ga smatrali čudakom.

Tada se pojavio u selu Vladimir Lenski. Osamnaestogodišnje mladić koji se u potpunosti razlikovao od Onjegina. Bio je drag, ljubazan, pun energije i strasti. Za njega je prijateljstvo bilo sveto, a živio je za dan kada će upoznati svoju srodnu dušu. Nije volio puno izlaziti i prisustvovati bučnim zabavama. On je imao samo jednu želju. Htio je upoznati Onjegina.

Iako su njih dvojica bili skroz različiti, postali su nerazdvojni prijatelji. Pričali o svim temama, a kako je Lenski volio dijeliti svoju intimu s Onjeginom, ispričao mu je kako je od djetinjstva jako zaljubljen u Olgu. Ovdje se ubacuje pisac ponovo sa svojim razmišljanjima, govoreći nam kako je Olga bila dobra i draga no on će ipak prvotno govoriti o Tatjani, Olginoj starijoj sestri. Olga je bila mirna i povučena djevojka, uvijek je djelovala zamišljeno s blagim izrazom lica.

Tatjana je voljela miran život i čitala je romane kao i njezina majka. Majka je bila u braku s Dmitrijem Larinom, a nakon što su se vjenčali, preselili su na selo gdje je on živio i prije braka. Tatjaninoj majci se život na selu nije svidio, no ubrzo joj je postalo svejedno. Bila je presretna jer je naučila kontrolirati supruga koji ju je neizmjerno volio. Ubrzo on umire. Lenski mu odlazi na grob i zamišljeno sa sjetom se sjeća kako ga je ovaj nosio u naručju dok je bio mali. Isto tako htio je da Lenski stupi u brak s Olgom.

Treće poglavlje

Lenski i Onjegin ponovo razgovaraju o Tatjani i Olgi. Lenski želi posjetiti Larinove, a nakon kratke prepirke Onjegin također odlazi s njim. Kasnije ponovo razgovaraju o njima. Onjegin se raspituje o tome koja je od njih dvije Tatjana, smatrajući je zanimljivijom. Cijelo mjesto bavilo se nagađanjima koji će od njih dvojice biti sretnik koji će uspjeti oženiti Tatjanu. U isto vrijeme Tatjana je razmišljala o njima i shvatila da joj je Onjegin zanimljiviji. Misli su je vodile ka tome da je on sve što je ikada tražila od muškarca.

Nakon toga pisac nam otkriva što će se dalje događati u romanu. Otkriva razgovor Tatjane i njezine dadilje Filipjevne. Tatjana joj ispriča kako je zaljubljena u Onjegina i moli je da joj nabavi papir i pero kako bi mu napisala pismo. Pisac govori kako će njegov stil i dalje biti stihovi i kako će sada morati prevest Tatjanino pismo s francuskom na ruski.

Tatjana piše Onjeginu u pismu kako se zaljubila na prvi pogled u njega i pita ga zašto je uopće morao posjetiti njezinu obitelj. Jer da nije ona bi već uočila nekoga drugoga za koga bi se udala. Piše mu nadalje o tome kako mu ne bi pisala pismo, ali nema mogućnosti nigdje ga sresti. Tatjana je pismo završila tek sutradan, a po dadiljinom unuku ga je poslala Onjeginu.

Prošla su dva dana, a Onjegin nije odgovarao. Lenski je posjetio Olgu pa je ona pitala zna li nešto o Onjeginu. On joj odgovara na to da će je posjetiti danas pošto prijašnjih dana nije imao vremena jer je bio zauzet poštom. Na to se Tatjana posrami.

Tatjana je Onjegina nestrpljivo čekala i čujući topot kona, on konačno dolazi. U tom trenutku pisac govori kako će nastaviti pisati poslije jer sada mora ići u šetnju i na spavanje.

Četvrto poglavlje

Zbog neugodnih ljubavnih iskustava Onjegin govori kako je osam godina bio zaljubljen, ali je sada više nije. Ipak, kaže Tatjani kada su se sreli u njezinom vrtu kako nije ostao ravnodušan na njezino pismo. U priči joj spomene kako bi ona bila idealna žena za njega kada bi se on odlučio oženiti. Ipak, on to ne planira. Otkriva je da je voli na način kao što brat voli sestru, a možda i malo više od toga, da će se kasnije zaljubiti ponovo u nekoga drugoga i kako nema razloga da bude tužna.

Ipak, Tatjana je sve tužnija, a Lenski i Olga sve sretniji. Sve se više druže zajedno, sve su zaljubljeniji i pišu si pisma.

Dolaze zimski mjeseci, Onjegin dane provodi ne radeći ništa. Posjećuje ga Lenski i poziva ga na Tatjanin imendan. Onjegin mu kaže da će se odazvati. Lenski otkriva kako će se on i Olga vjenčati.

Peto poglavlje

Tatjana je voljela hladnu rusku zimu i snijeg. Snijeg je pao netom prije njezinog imendana, u siječnju. Radnja petog poglavlja započinje Tatjaninim snom. Ona je usnula ružan san u kojem Onjegin ubija Lenskog i to joj nije dalo mira. Osjećala je duboku u sebi da će se dogoditi nešto loše.

Larinovi su te subote kada je bio Tatjanin imendan imali mnogo gostiju. Došli su i Onjegin i Lenski, a Onjeginu je bilo vidno neugodno što je sjedio preko puta Tatjane. Ona također nije bila ravnodušna, taj nemir ju je mučio. Onjegin čestita Tatjani imendan samo se blago poklonivši što kod Tatjane pobudi olakšanje.

Onjegin se međutim htio osvetiti Lenskog što mu je prouzročio takve neugodnosti. I to je učinio na način da je primio Olgu u naručje i zaplesao s njome. Plesali su dugo zajedno što je jako razbjesnilo Lenskog. Poglavlje je završilo tako da je Lenski otišao kući ljutit po pištolje.

Šesto poglavlje

Onjegin je bio zadovoljan svojom osvetom. Tatjanu je mučilo to što je vidjela i radi toga nije mogla zaspati. Pisac nam daje do znanja da će nam o tome dalje nastaviti pričati sljedeći put.

Radnja se prebacuje na Zareckog. Radi se o poštenom čovjeku i prijatelju Onjegina koji ga je jednoga jutra posjetio. On mu donosi poruku Lenskog koji ga izaziva na dvoboj. Onjegin mu odmah odgovara da je spreman na to, a Zarecki pritom odlazi. Onjegin tada razmišlja o tome kako se ipak nije trebao petljati u sve to. Lenski je pak pomalo iznenađen kada saznaju da je Onjegin prihvatio njegov poziv na dvoboj te se njih dvoje moraju sastati sutradan kod mlina na dvoboju.

Jutro je stiglo i obojica su pohitali na dogovoreno mjesto. Pištolji su bili spremni, a trebali su jedan od drugoga se udaljiti šesnaest koraka. Kada su ih izbrojali, okrenuli su se jedan prema drugome i naciljali. Ipak, Onjegin je bio brži u upucao Lenskog. Tada mu je bilo žao no nije mogao više ništa učiniti.

Pisac nam dalje daje uvid u to kakav bi život Lenskog bio da je ostao živ. Otkriva nam da je sahranjen pokraj potoka i ispod borova. U prolazu pored njegova groba, mnogi su zastajkivali i pitali se što je s ostalima. Što je s Tatjanom, Olgom i Onjeginom.

Pisac nam govori da će nam to razotkriti nekad kasnije, a sada priče o svom životu i o tome kako mu prolazi mladost…

Sedmo poglavlje

U sedmom poglavlju pisac nam govori da je došlo proljeće. Priča priču dalje i govori o tome kako je Olga već našla novu ljubav te se udala. Tatjana je ostala sama, a Onjegin je nestao iz sela.

Za vrijeme jedne šetnje, Tatjana odlazi do Onjeginove kuće i razgleda unutrašnjost. Sve ju je to jako dirnulo pa sutradan ponovo odlazi tamo. Ulazi u biblioteku te razgleda Onjeginove knjige. Čita ih i primjećuje kako je pisao svoje osvrte.

Majka odlučuje da je za nju najbolje da ode u Moskvu kako bi se tamo što prije udala. Tada se oprašta od života na selu i s tugom odlazi u grad.

Nakon dugog putovanja dolaze Tatjana, njezina majka i teta u Moskvu i smjeste se kod stare tete koja je već dugo bolovala od tuberkuloze. Ubrzo je Tatjana svakodnevno odlazila u goste, a rodbina se trudila kako bi joj što prije našla supruga. Na kraju, našli su joj stanovitog generala, ali pisac nam govori da već vidi da joj se on ne sviđa te će o njemu pričati kasnije.

Osmo poglavlje

Pisac priča o tome kako je još za vrijeme studentskih dana upoznao djevojku u koju se zaljubio. Primijetio je Onjegina. On je sada mladić u dobi od 26 godina, nema obitelj i ne radi ništa. Putuje puno, a sliku mrtvog prijatelja ne može izbaciti iz glave. S jednog putovanja odmah je otišao na ples te tamo ugleda poznatu damu. Odmah mu se učini da se radi o Tatjani. Susreće kneza i pita ga o kome se radi, a on mu govori da je to njegova žena Tatjana Larinova. Onjegin se pritom začudi i pita kako su dugo zajedno, a ovaj mu odgovara da već jako dugo, skoro dvije godine.

Nakon nekog vremena Onjegin je pozvao na večeru kod kneza i Tatjane. On tada shvati da je ponovo zaljubljen u nju i ne može se pomiriti s njezinom ravnodušnošću. Sada je on njoj odlučio napisati pismo. Iako se razbolio, nije htio otići u bolnicu.

U pismu Onjegin joj govori kako je zaljubljen u nju i moli je da mu izjavi isto. Iako je napisao još dva pisma nije dobio Tatjanin odgovor. U proljeće je odlučio posjetiti je. Dugo su pričali i ona mu govori kako se na nagovor majke morala udati. U to, čuje se topot kona. Dolazi knez, a radnja romana tako završava.

Analiza likova

Likovi: Evgenije Onjegin, Lenski, Olga, Tatjana, pripovjedač

👉 ZA VIŠU OCJENU!Analiza djela i likova + 30 najvažnijih pitanja / odgovora za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>

Bilješka o piscu

Aleksandar Sergejevič Puškin bio je ruski pjesnik, novelist, dramatičar i romanopisac. Rođen je 26.svibnja 1799. godine u Moskvi. Također se smatra da je bio ponajbolji pjesnik i otac moderne ruske književnosti.

Potječe iz plemićke obitelji. U ranom djetinjstvu prepušten je odgoju kmeta Nikite Kozlova i kmetice Arine R. Jakovljeve. 1811. godine obitelj ga je poslala na školovanje u licej u Carsko selo pored Carigrada. Već je tada počeo pisati.

Kretao se u društvu mnogih intelektualaca, zbog kojih je njegovo stvaralaštvo još jače.

Car mu je cenzurirao djela i ograničavao njegovu književnu slobodu. Razdoblje od 1828. do 1836. godine bilo je najplodnije razdoblje, kako za Puškina, tako i za rusku književnost.

Pisao je i obavljao poslove na dvoru, a 1831. godine oženio se s Natalijom Nikolajevnom Gončarovom.

Najpoznatija djela su mu: “Mozart i Salieri”, “Pir za vrijeme kuge” , “Kapetanova kći”, “Dubrovski”, “Pikova dama”, “Kavkaski zarobljenik”, “Cigani”, a životno djelo nosi mu naziv romana “Jevgenij Onjegin”.

Umro je 29. siječnja 1837. godine, od posljedica ranjavanja.

Autor: M.L.