Roman “Drugi dnevnik Pauline P.” zanimljiva je zbirka duhovitih pričica hrvatske autorice knjiga za djecu Sanje Polak. Smišljena je kao nastavak prvog romana o Paulini P. “Dnevnik Pauline P.”, a nakon njega slijedi još cijeli niz knjiga o Paulini i njenim svakodnevnim dogodovštinama.
Priče koje tvore ovaj roman zapravo su humorističan prikaz života desetogodišnje djevojčice Pauline, koja na zanimljiv način opisuje razne situacije i izazove s kojima se nosi svaki dan, a koji su jednaki problemima i situacijama s kojima se susreću sva djeca njene dobi. Upravo zato, ona se mogu i poistovjetiti s glavnom junakinjom romana.
Roman je autobiografski i s elementima humora, a dojam autobiografije pojačava to što je pisan u obliku dnevnika. Cijeli roman sastoji se od deset poglavlja koja kronološki prate školsku godinu, pa naslovi poglavlja imaju imena mjeseca u kojima se radnja događa, počevši od rujna, pa sve do lipnja. Svako poglavlje sastoji se od se tri dnevnička zapisa, koja su zapravo priče s posebnim naslovima. Naslovi priča ujedno su i njihova tema, a svaka priča na kraju ima i jedan “P.S.” koji nerijetko znači zaključak priče, posljednju misao ili ideju samog dnevničkog zapisa.
I ovaj roman o Paulini P. pisan je jednostavnim, neposrednim jezikom, bez kompliciranih izraza i pun humora, tako da malim osnovnoškolcima neće biti samo jednostavan za čitanje i razumljiv, već i jako zabavan. I ovaj roman je nastavio uspjeh prvijenca, pa je 2004. godine bio nagrađen nagradom Mato Lovrak, te ubrzo smješten među obaveznu osnovnoškolsku lektiru.
Vrsta djela: roman
Vrijeme radnje: današnje vrijeme
Mjesto radnje: Zagreb
Tema djela: svakodnevica Pauline P.
Ideja djela: kroz pogreške i izazove najbolje naučimo o životu
Kratak sadržaj
1. Rujan
Kupite, kupite !
Paulina je ove godine ljetovala s mamom i tatom na otoku Krku. Mislila je da će se grdno dosađivati jer tamo nije poznavala nikoga, a njeni roditelji su odabrali Krk za odmor upravo zato što tamo ne poznaju nikoga. Siti su i privatnih i poslovnih druženja. Paulina je ostala zbunjena jer grad i otok Krk imaju isto ime, ali to joj je i zgodno jer i čitano s lijeve i s desne strane zvuči isto. Tati je bilo najvažnije da iznajmljeni apartman ima roštilj i televizor, a mama je inzistirala da je blizu plaži koja ima i sunca i hlada, stijene za skakanje i plićaka za hodanje, kafiću s dobrim kapučinom i mjesta na kojem može iznajmiti bijelu plastičnu ležaljku. Ubrzo su shvatili da su odabrali savršeno mjesto za odmor, a i Paulina je ubrzo našla i društvo.
Već prve večeri upoznala je Anu i Dadu koji su na dvorišnim vratima susjedne kuće prodavali teglice slavonskog meda. Paulinina mama je brzo započela razgovor s njima, kupivši odmah tri teglice meda. Sutradan su ih ponovno sreli na plaži, a mama im je ponovno prišla, znajući da se Paulina srami. Ubrzo je mama otišla s tatom na kavu i ostavila djecu da se sama druže. Paulina je ubrzo bila pozvana da im pomogne oko prodaje meda. Svaki dan su se družili i igrali, a svaku večer prodavali med.
Šesti dan ljetovanja Paulina je saznala da su Dado i Ana već zaradili oko tisuću kuna pa su joj objasnili kako svaki svoj rad naplaćuju – od pranja auta, usisavanja, odlaska u trgovinu…. Paulina je potaknuta njihovim riječima i sama odlučila nešto zaraditi pa je izrađivala svijećnjake i broševe od glinamola koje je izložila uz Dadine i Anine teglice meda.Ana je proširila ponudu i buketićima lavande i lovora,a Dado izrađenim figuricama od oblutaka s plaže. Sljedećih dana prodavali su i maslinovo ulje, stare ljubavne i strip romane, a Ana je odlučila pjevati i plesati, skupljajući novce u šešir.
Nakon povratka s ljetovanja, Paulina je i sa svojima dogovorila posao. Više joj ništa nije bilo teško raditi, ni u kući, ni oko nje. Pranje posuđa naplaćuje deset, odlazak u dućan petnaest, a usisavanje dvadeset kuna. Palo joj je na pamet da bi s početkom školske godine mogla naplaćivati i učenje te ostvariti svoj san da postane bogatašica. Jedino joj je baka kvarila užitak govoreći da nema sreće s novcima i neka prvo nauči raditi pa tek onda zarađivati. Paulina je odlučila da će možda ipak odustati od zarađivanja i umjesto toga bezbrižno se igrati.
U životu je važno imati pet
Paulini su roditelji kupili novu torbu, knjige, bilježnice i tenisice za novu školsku godinu. Bila je sretna i zadovoljna sve dok joj nisu počeli govoriti da je u životu važno biti dobar, poslušan i točan, te da je važno pisati zadaće na vrijeme i slušati učitelja. To joj je potpuno narušilo raspoloženje, pogotovo kada su počeli pričati kako su oni sami bili besprijekorna djeca. Paulina je odlučila prvo otići do tatine mame od koje je zatražila njegovu učeničku knjižicu na uvid, pa je saznala kako je tata ipak bio samo solidan, vrlo dobar đak. Baka joj je počela pokazivati i fotografije iz tatinog djetinjstva, na kojima se vidi koliko je tata bio nestašan. Palo joj na pamet nazvati maminu mamu i pitati je kakva je mama bila kao djevojčica. Iznenadila se kad je čula da mama nije voljela čitati. Stalno je nešto zaboravljala, svađala se i čak jednom prilikom bila na razgovoru kod ravnatelja.
Zahvalila se bakama na informacijama i vratila se kući. Odlučila je organizirati obiteljski sastanak na temu “Kad smo bili mali”. Na sastanku su bili svi članovi njene uže i šire obitelji, hvaleći se nestašlucima iz svog djetinjstva. Paulina je shvatila je kako je dosadno biti dobar i pristojan. Međutim, roditelji su joj objasnili kako se to svejedno od nje očekuje. Paulina je zaključila kako su petice manje bitne jer ako bude savršena, neće imati o čemu pričati svojoj djeci kada odraste.
Radni i neradni dani
Paulina je cijeli tjedan pokušavala razgovarati s mamom, ali bezuspješno. Mama zbog posla jednostavno nije imala vremena. Zato joj je obećala da će cijela subota biti rezervirana za nju. Paulina ju je stoga nestrpljivo čekala. Subota je došla, ali mama je zaboravila na svoje obećanje. Htjela je još malo odspavati, popiti kavu u miru, ići na tržnicu, oprati kupaonicu, skuhati ručak, popričati prijateljicom, pospremiti ormar…
Navečer je bila iscrpljena od posla i neraspoložena za čitanje slikovnice. Paulina ju je ukorila jer se obećanje mora izvršiti. Rekla joj je da zaslužuje dvije jedinice velike kao kuća. Mama ju je začuđeno promatrala, ali je shvatila svoju pogrešku te je, čvrsto zagrlivši Paulinu, obećala sutra joj sve nadoknaditi. Paulina je bila nepovjerljiva prema mami i njenom obećanju, ali zaključila je da ne mora nedjelja biti njihov dan – zadovoljila bi se ona bilo kojim danom u tjednu. Možda je vrijeme da se obje prehlade, kako bi mogle skupa provesti cijeli tjedan ispod pokrivača.
2. Listopad
Štednja
U školi su razgovarali o štednji, pa je učitelj je rekao kako se sve može štedjeti. Paulina je razmišljala o tome i počela štedjeti već za vrijeme ručka. Nepojedeno varivo mami je objasnila štednjom, isto kao i neoprane zube. Štedjela je vodu zaobilazeći kupaonicu, a školski pribor pišući svaku drugu zadaću. Štedjela je i vrećicu bombona koju je dobila od tete Ane i novce koje je dobivala za sendvič. Štedjela je čak i papuče, hodajući po školi u cipelama, a po kući bosa. Sedam dana nosila je istu haljinu, štedeći deterdžent. Tiho je pričala jer je štedjela i glas. Malo je hodala da poštedi noge, a bila je štedljiva i u osmijesima, pusama i pozdravima.
Zbog štednje je izgubila pet kilograma, postala prvoklasna škrtica žutih zubi, a djeca su je zvala “Anka zamazanka “. Nakupila je i jedinice zbog domaćih zadaća i kaznu zbog lijenosti. Postala je nesretna pa se potužila učitelju koji joj je rekao kako je sve krivo shvatila. Vjerojatno je štedjela i mozak. Paulina se nije usudila reći kako joj ništa nije jasno pa je dosad ušteđene novce od užine potrošila na slatkiše, kojima je počastila sve prijatelje. Zaključila je da zna što je štednja jer je njeni roditelji svaki mjesec neuspješno provode, pa kako onda očekivati od nje da uspije?
Lopov u razredu
Sve je počelo jedno jutro kada se Luka potužio da mu je netko ukrao olovku pod odmorom. Učitelj mu je posudio svoju kako ne bi gubili vrijeme za pisanje kontrolnog iz matematike. Drugo jutro, Nikolini su nestali flomasteri pa su zaključili kako imaju lopova u razredu. Nestanak Ivanovih tenisica iduće jutro samo je produbio njihove sumnje. Sljedećih nekoliko dana nestale su Majine vodene bojice, Ratkova kapa i Paulinine papuče.
Nepokradeni učenici su željeli i sami postati žrtve lopova, a učitelj ih je poticao da otkriju tko je lopov. Tih danas samo su o tome razgovarali, a neki učenici su tvrdili da su ga vidjeli za vrijeme odmora, kako se šulja u crnom kaputu. Nagađali su posjeduje li pištolj i zna li možda judo ili karate. Učitelj, koji je oduvijek htio postati detektiv, sve je bez riječi bilježio u svoju detektivsku bilježnicu. Gledali su filmove o lopovima i policiji za vrijeme odmora, crtali lopove pa čak i pisali prijeteća pisma. Učitelj ih je danima promatrao i baš kad su pomislili kako on nije sposoban riješiti slučaj, došao je u razred s velikom vrećom preko ramena iz koje je izvukao sve izgubljene predmete i vratio ih vlasnicima.
Rekao im je da lopove nije ulovio jer jednostavno ne postoje. Ivanovu olovku je našao ispod ormara jer je pod odmorom pisao po podu, Nikolinine flomastere pored prozora, Ivanove tenisice su zaboravljene ležale u svlačionici. Ratkovu kapu je na dvorištu pronašla spremačica, a Paulinine papuče ostale su na školskom hodniku.
Posramljeni učenici pognuli su glave, a učitelji im je zadao novi detektivski zadatak za sutra – moraju istražiti broj imenica i glagola u tekstu iz čitanke. Paulina je bila razočarana krajem kojem je falilo uzbuđenja pa je razmišljala da i sama počne pisati krimi- priče umjesto dnevnika. Priznala je i krađu dvije Dorine gumice za kosu, koje se boji nositi kako ih Dora ne bi primijetila, a ne zna kako ih neopaženo vratiti. Također, prošli mjesec je pokušala ukrasti čokoladnu torticu u dućanu, ali ju je mama primijetila i kaznila. Tako je Paulina došla do zaključka da se ne isplati biti lopov.
Uf, taj telefon
Paulina je imala vrlo uzbudljiv dan u školi i jedva je čekala podijeliti ga s mamom. Ali, kada je došla kući, mama je pred ogledalom razgovarala na plavi bežični telefon, usput promatrajući svoj odraz. Za to vrijeme, Paulina je skinula cipele, poigrala se sa psom, jela, spremila krevet i napisala zadaću. Taman kad je mama završila razgovor i pozdravila Paulinu, ponovno joj je zazvonio telefon. Paulina joj je htjela ispričati sve o tome kako je Andrej darovao Kristini pet istreniranih Pokemona. Razočarano je posložila svoje Pokemone u album, napravila kolut na krevetu, pospremila bojice…
Kad je mama ponovno prekinula razgovor, željela joj je ispričati kako je Matej lovio Emu i Mateu, ali sada je zazvonio mamin žuti mobitel. Tako je prošlo cijelo poslijepodne, a nakon što je mama završila i sedmi telefonski razgovor Paulina je zgrabila bežični telefon i nazvala mamu na mobitel. Počela joj pričati kakav joj je bio dan. Mama je shvatila u čemu je pogriješila, pa je isključila oba telefona. Paulina je shvatila da mama voli telefonirati i da se mora pomiriti s tim, ali je za svaki slučaj poslala sms svim kontaktima iz maminog mobitela da poslije tri sata poslijepodne nije dostupna zbog važnog sastanka.
3. Studeni
Don’t worry, be happy
U školu je stigao novi učenik Hrvoje pa ga je učitelj predstavio uz pljesak cijelog razreda. Učitelj je volio kada djeca plješću pa su pljeskali za svaki razlog kojeg se mogao sjetiti. Paulina je zaključila da je Hrvoje zgodan dečko, plavih očiju i kose i zdravih zubi, ali činio se nekako povučen. To je još više došlo do izražaja pod velikim odmorom, kada se držao po strani, ali i nakon nastave, kada je odbio sve pozive druge djece za druženje, igru i odlazak u kino. Opravdavao se da ima važnijeg posla.
Iako su ga druga djeca smatrala umišljenim, Paulini je postajao sve zanimljiviji i tajanstveniji pa se odlučila raspitati o njemu. Počela je razgovarati s mamom koja nije znala ništa više od nje, a odlučila je pitati i tetu Ljubicu koja ju je ponudila bombonom. Teta Ljubica joj je ispričala kako je Hrvojeva mama osuđena na život u kolicima nakon teške prometne nesreće, a Hrvoje joj je jedina pomoć jer je Hrvojev tata odsutan. Paulina je svoje saznanje brzo ispričala Dori, koja se zaklela da neće nikome reći, međutim do jutra je o tome znao cijeli razred. Učitelj im je pljeskao jer su pokazali da ne znaju čuvati tajnu i obavijestio ih kako je Hrvoje srećom odsutan zbog prehlade.
Nastavu su počeli satom matematike, ali Paulina je mogla razmišljati samo o Hrvoju i njegovoj bolesnoj mami. Odlučila je s Dorom nakon nastave posjetiti Hrvoja, gdje ih je Hrvojeva mama, teta Slavica, lijepo ugostila.Unatoč strahu od pogleda na invalidska kolica, Dori se svidjela lijepa, nasmijana teta Slavica, u majici s natpisom “Don’t worry,be happy”.
Pokušale su započeti razgovor s bolesnim Hrvojem koji je na svako pitanje kratko odgovarao, pa su najviše razgovarale s teta Slavicom. Ona se pokazala kao odlična slušateljica, poznavateljica glazbe i nepobjediva igračica Playstationa. Idućih nekoliko dana Dora i Paulina su nastavile posjećivati tetu Slavicu i Hrvoja, pomažući im pritom u kupovini, igrajući se s Hrvojem i svaki dan provodeći sve više vremena kod njih. Paulini je teta Slavica prirasla srcu poput njene mame, za koju bi ponekada voljela da pokaže isto strpljenje kao teta Slavica, ali i da se manje brine poput nje. Nada se kako će teta Slavica ipak jednog dana ozdraviti i prohodati.
Učitelj na službenom putu
Učitelj je razljutio Paulinu i ostalu djecu iz njenog razreda otišavši na službeni put. Otišao je na skijaške treninge gdje polaže ispit za “Demo ski team”. Dogovorio se s djecom da budu doba prema učiteljicama koje ga mijenjaju, ali to nije bilo lako jer je već prvi dan na zamjenu došla učiteljica Mikić. Mala, ali stroga učiteljica, stalno je vikala i nakon svake druge rečenice pitala je li sve bilo jasno. Djeca su jedva dočekala zvono i sljedeći dan. Na nastavi ih je dočekala učiteljica Žderić koja je postavljala nemoguće teška pitanja i čudila se što nitko ne zna odgovoriti na njih. Paulina bi je najradije poslala na Mars.
U srijedu je stigla učiteljica Mira koja ih je prebrojavala nakon svakog odmora, uvjerena kako će joj netko sigurno pobjeći s nastave. Četvrtak su proveli s učiteljicom Hrnić koja je bila toliko krupna da su je prozvali Regoč. Uz to je stalno nešto jela. Paulina se kod kuće požalila na zamjenske učiteljice. Mama ju je pokušala tješiti, ali tata je smatrao kako se treba naučiti privikavati drugačijim ljudima, posebno jer nagodinu kreće u peti razred.
Paulina ih je sve nazvala glupima pa je za kaznu morala prepisati dvadeset mudrih izreka iz istoimene mamine knjige. U petak im je na zamjenu, kao šećer na kraju, stigla lijepa, modno osviještena, mlada učiteljica koju su odmah prozvali Zgodnička. Ali Paulina je ipak jedva dočekala ponedjeljak. Sva djeca u razredu zaključila su kako ipak najviše vole svog učitelja. Najbolja stvar je što cijeli tjedan nisu pisali zadaće jer ih nitko nije kontrolirao.
Meksičke serije
Paulinina mama ima mnogo posla jer je odlučila kupiti novi auto. Svaki slobodan trenutak provodi za knjigom ili kompjuterom, a Paulinu potpuno zanemaruje. Paulina vrijeme krati gledajući po cijele dane meksičke serije, uključujući i vikende. Serije gledaju svi njeni prijatelji i poznanici, osim mame, koja ih smatra glupima. Paulina se ne slaže s njom. Misli kako su sapunice divne zbog ljetne klime, lijepih kuća i lijepih glumica koje iskreno plaču kada im muž umre. Tako je i Paulina plakala zbog smrti jednog glumca, sve dok joj Dora nije objasnila kako je on i dalje živ, samo više ne želi glumiti u toj seriji.
Ponekad Paulini navečer nedostaju serije pa zove govorni automat, gdje može preslušati kratke sadržaje epizoda koje slijede. S vremenom, Paulina je zapostavila sve ostalo gledajući serije, a to je otkrila i njena mama. Jako su se posvađale jer je Paulina krivila mamu da stalno bulji u knjige i kompjutor, a mama Paulinu jer neprekidno gleda televizor. Paulina je poželjela novu mamu, a mama novi auto.
Nakon tri dana ipak su se pomirile jer su obje zaključile kako ne trebaju ni novu mamu ni novi auto. Paulini je ipak ljepše družiti se s mamom, a mami je bitnija Paulina nego auto. Međutim, Paulina ipak poskrivećki gleda serije, ali čim čuje mamu kako se približava, ugasi televizor i uzme knjigu u ruke.
4. Prosinac
Iako Paulina zna da sv. Nikola ne donosi darove, nego to čine roditelji, odlučila je napisati pismo sv. Nikoli. Zaželjela je novi discman i gumene bombone. Iznenadila se kada je nakon par dana primila odgovor. Sv. Nikola je odlučio razmisliti o tako skupom poklonu, ali samo ako Paulina očisti cipele svima – sebi, mami, tati, baki i djedu, i to sve cipele koje zajedno posjeduju.
Iznenađena veličinom zadatka, Paulina se ipak nije dala obeshrabriti. Uz glazbu grupe Colonia, pjevušeći je očistila sve cipele. Završila je s poslom čišćenja svih dvadeset i šest pari, tik prije ponoći. Otišla je spavati u radosnom iščekivanju discmana. Razočarala se kada je ujutro pronašla dvadeset i šest zamotuljaka s poklonima, u svakoj cipeli po jedan, popraćenih s pismom u kojem je pisalo da Sveti Nikola nije mogao pronaći određeni model discmana.
U suzama je otišla u školu gdje je saznala da su sva djeca dobila još nešto osim slatkiša. Najviše ju je živcirao Alen koji je dobio novi mobitel s kojim se hvalio danima. Jedan dan je došao na nastavu bez mobitela, pravdajući se da ga je zaboravio kod kuće. Za vrijeme trajanja posljednjeg sata, iz hodnika se čula zvonjava mobitela koji je naposljetku pronađen u Alenovoj cipeli. Alen je priznao da je mobitel ukrao svojoj sestri Katici jer mu je tata jučer oduzeo njegov kojeg je prekomjerno koristio. Zaključio je da više ne može živjeti bez mobitela, ali učitelj je odlučio zadržati mobitel dok po njega ne dođe Alenov tata. Paulini je odmah bilo lakše. Smatrala je kako time nije ispala jedini nesretnik zbog svetog Nikole. Odlučila je poslati dvadeset šest pisama Djedu Mrazu i Djedu Božićnjaku, kako bi imala više šanse dobiti discman za Božić.
Sretan Božić!
Početkom prosinca učitelj je najavio tjedan likovne kulture pa je Paulinin razred cijeli tjedan izrađivao umjetnička djela na temu Božića. Bilo je tu platnenih čizmica, jaslica, adventskih vijenaca, šiba za Krampusa i ukrasa za božićna drva. Bio je to najljepši i najuzbudljiviji tjedan, ali učitelj ih je posebno zbunio zatraživši od njih da dođu u školu i u subotu, kako bi prisustvovali školskom božićnom sajmu. Na sajam su pozvali roditelje, susjede, profesore i ostale učenike. Po završetku sajma, učitelj ih je potaknuo da daruju svoje rukotvorine gostima izložbe i da zapamte kako se darovano dvostruko vraća.
Iako nepovjerljivi, Paulina i drugi učenici postupili su po učiteljevom naputku, a nakon toga su zamoljeni da se smire. Ugostili su Djeda Božićnjaka i Baku Božicu koji su ih nagradili brojnim darovima – društvenim igrama, loptama, vijačama za preskakivanje i olovkama za pisanje testova. Baka Božica je podijelila božićne kolače i slatkiše, a Paulina se smijuljila jer je pod krinkom prepoznala svoje roditelje, koji su izostanak s njene izložbe pravdali službenim putovanjem. Sjetila se kako ih je protekli tjedan nekoliko puta uhvatila u razgovorima o kupovini slatkiša i igračaka, a mama je pekla velike količine kolača. Odlučila je cijeli tjedan izrađivati božićne ukrase i čestitke za sve susjede, rođake i prijatelje, kako bi si osigurala još jedan dolazak Djeda Božićnjaka i Bake Božice.
Drukčiji Božić
Paulininom tati je dosadila predbožićna kupovina, mami je dosadilo pečenje kolača, a Paulini svečana odjeća i smišljanje igrokaza za Božić. Ulijenili su se i odlučili pobjeći na selo kako bi izbjegli predblagdansku groznicu. Brzo su spakirali toplu odjeću u ruksake, sjeli u automobil i krenuli u selo Salopek pored Ogulina. Išli su u kućicu pored jezera koju je sagradio Paulinin djed. Unatoč zimskim gumama i lancima, snijeg ih je zameo, a cesta je postajala sve uža pa su bili prisiljeni parkirati sa strane i pozvati susjeda Ivicu u pomoć. Paulina i mama su se na trenutak pokajale što su poželjele drugačiji Božić, a Paulinu je cijela situacija podsjetila na knjigu “Vlak u snijegu”.
Susjed Ivica je stigao po njih konjima upregnutim u drvene saonice. Snijeg je sve slabije padao, a Paulina je zamišljala sebe kao princezu na putu prema dvorcu. Kad su došli u kućicu, naložili su vatru, Paulina je napravila obiteljskog snjegovića, a odlučili su i okititi bor u dvorištu. Kad je pao mrak, roditelji su popili kuhano vino, a Paulina topli čaj. Međusobno su razgovarali, pa je Paulina zaspala u majčinom krilu.
Sljedeće jutro pomogla je tati nacijepati drva, a mami oko pripreme ručka i kolača. Javili su se i susjedima koji su bili sretni što ih vide. Tata je uz pomoć susjeda uspio dovesti auto do kuće, a Badnju večer proveli su sami u opuštenoj atmosferi. Paulini čak nisu nedostajali ni darovi ispod bora. Umjesto električnog svjetla, služili su se svijećama i nisu gledali televiziju, nego su slušali glazbu i igrali igru “Pet prekrasnih priča”, u kojoj su se prisjećali lijepih događaja iz protekle godine.
U ponoć su si čestitali Božić, pomolili se za obitelj od koje su ove godine pobjegli i otišli čestitati susjedima. Kod susjeda se skupio ostatak sela i svi su se zabavljali dugo u noć. Sve opisano, Paulina je pisala na drugačiji način nego inače – pod svjetlom svijeće.
5. Siječanj
Nova godina s Ivanom
U klupi iza Pauline sjedi Ivana, djevojčica s najlošijim ocjenama u razredu, s kojom se nitko ne druži. Učitelj je smatrao da Ivani treba pomoć oko učenja, a nakon što se cijeli razred okomio na nju zbog njegove izjave, učitelj je požalio što je išta spomenuo.
Ivana je živjela samo s tatom u malom stanu. Mama joj je preminula prije nekoliko godina. Učitelj je predložio Paulinu kao osobu koja bi Ivani trebala pomoći s učenjem preko praznika, što je Paulina nevoljko prihvatila. Paulina je posjetila Ivanu u njenom domu i ostala zatečena veličinom stana. Sastojao se samo od male sobe i kuhinje. Ivana joj je objasnila kako je njen tata policajac, pa je često odsutan zbog posla. Zato je ona zadužena za kuhanje i spremanje stana. Jako joj je nedostajala mama jer se nakon njene smrti i tata promijenio. Često je kući dovodio prijatelje nakon posla, koji bi ostajali do dugo u noć. To je ujedno i razlog zašto je Ivana često kasnila na nastavu.
Paulina je dala sve od sebe da Ivani pomogne s učenjem. Mnogo je naučila i ona od Ivane, posebno kako obaviti neke kućanske poslove, ali i kako je važno biti sretan, čak i kada se čini da za to baš i nema razloga. Saznavši da će Ivana biti sama uoči Nove godine, jer će njen otac dežurati u policijskoj postaji, Paulina ju je pozvala svojoj kući, gdje su se zabavljale i zajedno dočekale ponoć. Iskreno su si poželjele sve najbolje, bogatije za još jedno prijateljstvo. Paulina je odlučila poslušati savjet svog djeda koji smatra kako su gotovo svi ljudi dobri, ako ih se bolje upozna i potrudi razumjeti.
Papirići
Nakon što su mama, tata, baka i djed vikali na Paulinu da prestane toliko pričati, ona je odlučila zašutjeti zauvijek. To joj je jako teško palo pa je odučila izraziti svoje osjećaje pisanjem. Pronašla je samoljepljive papiriće na maminom radnom stolu i počeka pisati uvrede namijenjene svojim ukućanima, Usput se sjetila izreke kako lijepa riječ sva vrata otvaraju, pa je odlučila pisati samo lijepe stvari. Pohvalila je mamin ručak, tatin izbor filma, bakinu vještinu krpanja hlača i učiteljevo zanimljivo predavanje. Pisala je komplimente upućene i prijateljima iz razreda, a zatim sve te poruke polijepila na njima vidljiva mjesta.
Šutnja joj je tako bila izdržljivija, a pozitivno se iznenadila kada je počela dobivati povratne poruke sa svim lijepim stvarima koje je ona učinila za nekoga – pospremila sobu, otišla na tržnicu, napisala lijepi sastavak. Čak je i učitelj odlučio donijeti blok samoljepljivih papirića na nastavu pa su proveli dan ukrašavajući učionicu lijepim porukama. Zajedno su odlučili barem jedan školski sat tjedno provesti zapisujući lijepe rečenice sa što više riječi. Paulina je odlučila i u buduće koristiti papiriće za istu svrhu.
Obiteljski semafor
Paulini je dosadilo biti poslušna jer je mislila da je takvu nitko ne primjećuje. Počela je izbjegavati svoje kućanske obaveze i divljati sa psom Flokijem po stanu, iako ju je mama više puta opomenula zbog toga. Nakon što je mama izgubila strpljenje, za kaznu je morala prepisati priču “Lav i miš”.
Paulina se ispričala očekujući da će mama popustiti, ali nije djelovalo. Zaplakala je, a mama joj je obrisala suzu. Brisanje suza Paulina je krivo protumačila kao pomirenje pa je ustala od stola, nakon čega ju je mama opet vratila za stol. Paulina je za stolom šizila i živčanila, tresući se, šireći ruke i glasno pušući. Mama ju je upozoravala da počne s prepisivanjem, ali nakon Paulininog pokušaja bijega od stola i drskog odgovora, zaradila je pljusku i ponovno je bila dovučena do stola. Paulina je u strahu od mame započela prepisivati dugačku priču od trideset i pet redova, plačući i očekujući podršku od tate koji je došao s posla. Tata je stao na maminu stranu.
Nakon što je završila prepisivanje, mama joj se ispričala zbog pljuske, a tata je obavijestio o uvođenju obiteljskog semafora. Zeleno svijetlo značilo je da je sve u redu, žuto je zahtijevalo promišljanje o svojim postupcima, a crveno je značilo oduzimanje vozačke dozvole. U ovom slučaju, crveno svjetlo su zaradile i mama i Paulina – mama zbog pljuske, a Paulina zbog neposluha. Obje su čvrsto odlučile razmisliti o bojama na obiteljskom semaforu, jer je za Paulinu gubitak vozačke značio tri mjeseca zabrane vožnje bicikla ili koturaljki. Paulina se nadala ljepšim događajima s prvim zrakama sunca koje očekuje. Siječanj, u kojem su od nje zahtijevali razne nemoguće stvari, napokon je bio pri kraju.
6. Veljača
Moda i književnost
Glavna atrakcija bila je mala Mia iz susjednog razreda, koja se oblačila po najnovijoj modi u markiranu odjeću. Svi dečki okretali su se za njom,a djevojčice su bile ljubomorne. Ona je uživala kada je bila u središtu pažnje zbog svojih krpica iz Milana, Londona, Pariza i Rima… Paulinu je sve više počela živcirati njena mama koja joj je umjesto lijepe odjeće stalno kupovala nove knjige. Mama je pokušavala privoljeti Paulinu na čitanje, a ona se uporno opirala. Kupila joj je i brdo jastuka, plavu noćnu svjetiljku i natpis za sobu “Ne smetaj, čitam”. Rekla joj je da će se smjeti udati tek kada pročita dvjesto knjiga.
Paulina je pomalo počela čitati svaki dan, a onda je i učitelju pala na pamet ideja da zainteresira djecu na čitanje. Pozivao je poznate pisce dječje književnosti u školu. U tjedan dana, tamo su gostovali Sanja Pilić, Anto Gardaš, Zoran i Ana Pongrašić, Hrvoje Kovačević i Tito Bilopavlović. Paulina je postala školska zvijezda jer je dosad već pročitala sve knjige književnika koji su gostovali pa je sa svakim mogla pametno porazgovarati. To je izazvalo divljenje ostale djece.
Paulina je s lakoćom pisala sastavke svoj djeci, a jednom čak i Miji, koja ju je posjetila kod kuće i ostala zadivljena količinom knjiga koje Paulina posjeduje. Brzo su se dogovorile kako će međusobno mijenjati knjige za odjeću. Obje su bile zadovoljne, a njihov primjer slijedile su i ostale djevojčice, jer su sve željele biti i lijepe i pametne. Paulina se nadala da će jednog dana, kada pročita dvjesto knjiga, naći lijepog, pametnog i bogatog muža, baš kao na nekoj reklami koja se njenoj mami ne dopada. Mama ne odobrava ni njeno mijenjanje garderobe, ali zbog posuđivanja knjiga se nije bunila.
Janica i matematika
Paulina je učila zbrajati i oduzimati do tisuću, što nikako nije mogla savladati. Traume koje joj je zadalo komplicirano gradivo, liječila je slušanjem glazbe i gledanjem crtića. Zadaće nije mogla riješiti pa se pravila da matematika ne postoji, sve dok jednog sunčanog dana učitelj nije ušao u razred i podijelio im testove. Paulina je jedva dobila trojku, a kad je pokazala ocjenu mami, ona je otišla kupiti sve vježbenice iz matematiku koje je mogla pronaći. Prije nego što je izašla iz stana, prenaglašeno je rekla kako se matematika mora vježbati!
U to vrijeme, Janica je osvajala zlatne medalje na Zimskoj olimpijadi, a Paulina se paralelno s njom i dalje se mučila s matematikom. Paulina je zavidjela Janici na njenim uspjesima, dok joj tata nije predložio da postane matematička Janica. Tata joj je postao osobni matematički trener, a Paulina je trenirala nekoliko sati dnevno, s ispletenim pletenicama po uzoru na Janicu. Zbrajanje su nazvali slalom, oduzimanje spust, a zadatke zadane riječima kombinacija.
Uz tatu trenera Paulina se ohrabrila i ispravila trojku iz matematike, a kad god bi nešto smatrala teškim, bacila bi pogled na Janičin poster iznad kreveta, ponovno se ohrabrila i trenirala dalje. Paulina bi jako voljela upoznati Janicu, pojesti kremšnitu i porazgovarati si njom o tome kako postati jača, hrabrija i primiti se posla.
U laži su kratke noge
Paulina je najprije lagala da nema ništa za zadaću, onda da je izgubila bilježnicu iz lektire, a zatim da je odvela Flokija u šetnju, iako je gledala televizor. Mama je ubrzo otkrila njene laži i kaznila je. Tata i baka su se zgražali nad njenim ponašanjem. Kazna je bila najgora – zabrana odlaska na maskenbal u Samobor. Paulinina obitelj je tvrdila kako nikada ne lažu, pa je ona odlučila uhvatiti ih u laži, što joj je brzo pošlo za rukom.
Mama je lagala susjedi da se osjeća odlično, iako ju je boljela glava, tata je lagao da je na poslu, odgovarajući na telefonski poziv iz kade, djed je lagao kako nema novaca, a baka da su susjedini unuci preslatki. Paulini nije bilo jasno zašto ona jedina ne smije lagati, kada je očito kako svi oko nje lažu.
Nakon što je pročitala roman “Lažeš Melita”, laganje joj se učinilo još privlačnijim. Odlučila je izboriti se za odlazak u Samobor laganjem, pa je zamolila baku da sudjeluje s njom u laži. Nakon što je roditelje obavijestila da idu u kino, Paulina se s bakom uputila u Samobor, prerušena u kostim koji je baka za nju šivala. Neugodno se iznenadila kada je tamo srela svoje roditelje koji su se pravili da je ne prepoznaju, dok su molili baku da ih ne oda Paulini jer su bez nje pošli u Samobor. Paulina je bila jako zbunjena. Došavši kući, mama ju je pitala kako je bilo u kinu. Paulina je odgovorila kako je bilo lijepo, a mama kako je i njima bilo lijepo kod kuće. Nakon uzajamnog laganja, Paulina se jako loše osjećala i poželjela je da sve laži nestanu. Usput je obećala kako ona više neće lagati.
7. Ožujak
Neka sve bude proljetno
Djeca iz Paulininog razreda primijetila su da se više uopće ne igraju u školskom dvorištu jer je zapušteno i prljavo, a tobogan, koš i ljuljačke su potrgani. Inspirirani knjigom koju su čitali,”Družba Pere Kvržice”,odlučili su, na učiteljev poticaj, sami obnoviti školsko dvorište. Učitelj ih je oslobodio zadaće za cijeli tjedan, a oni su sazvali sastanak na kojem su, uključivši roditelje, brzo osmislili plan rada. Podijelili su zaduženja i prikupili novac za novi koš i penjalice pjevanjem na obližnjem trgu i donacijom Martinovog tate, vlasnika benzinske crpke.
Iako su ih prvog dana akcije čišćenja učenici susjednih razreda čudno promatrali, naposljetku su im se svi pridružili, kompletno obnovivši igralište i travnjak. Zasadili su mnogo novih čempresa, napravili cvijetnjak i kamenjar, a sve uz glazbu koja je dopirala iz velikog zvučnika koji je na školsko dvorište postavio učitelj. Likovna sekcija je oslikala i fasadu škole, a Nikolinina mama novinarka, čak je objavila prilog s njihovim fotografijama u Jutarnjem listu. Zadovoljna novim izgledom školskog dvorišta, djeca su od učitelja dobila obećanje da će održavati i nastavu na otvorenom. Paulina je zaključila kako se čitanje isplati jer je za sve kriva knjiga “Družba Pere Kvržice”.
Dani prijateljstva
Paulina se ne raduje proljeću zbog prijateljica koje su se odlučile ne družiti s njom.Marija joj je bila najbolje prijateljica dok ju nije zaboravila zbog Sare,zatim Matea koja se zbog Pauline posvađala Emili,a nakon tri dana Paulina se odlučila za Kristinu .Kristinu ja Andrea nagovorila da se ne druži s Paulinom i tako tri dana prije početka proljeća Paulina nije imala nijednu prijateljicu.Mama joj se ponudila da će joj ona biti najbolja prijateljica pa su zajedno u subotu otišle u grad.Paulina je bila razočarana jer je mama nekako uspjela izvesti da sve bude po njenom uvjeravajući pri tome Paulinu kako e ona divna prijateljica.Tako je mama kupovala odjeći samo sebi,odabrala kavu s tetom Sanjicom iako je Paulini obećala kolače,odabrala film s Tomom Cruiseom umjesto novog Harry Pottera.Sljedeći dan mama je napravila škampe iako je Paulina htjela lazanje,spavala dok se Paulini igrao ” Monopoly” i preskočila rolanje na Jarunu jer ju je boljelo koljeno.Tata je svoje probleme povjerila tati koje se poput profesora Baltazara dosjetio rješenja.Nazvao je sve bivše Paulinine prijateljice i pozvao ih k njim,posluživši na stolu sve slatkiše koje je pronaša.Sve prijateljice su se pojavile i htjele se pomiriti ,a tata je ispričao što on misli o prijateljstvu i objasnio kako danas slave Dan prijateljstva i prvi dan proljeća.Tata je i mami izmislio dane prijateljstva koje i sam ima dva puta tjedno,na košarci i na tenisu,a Paulina je odlučila ubuduće nesporazume s prijateljicama rješavati sama.Slučajno je u knjizi “Kako razmišljati kao Einstein” pročitala kako su svi problemi rješivi.
Teta Mirica
Paulinina mama je stalno zabrinuta i neprekidno radi. Ima nekoliko zanimanja i nekoliko ureda, a čak je i kod kuće napravila jedan. Ozbiljno se odijeva, stalno je u žurbi, a i s Paulinom samo ozbiljno razgovara. Kupila je naočale s ozbiljnim okvirima i rijetko je kod kuće. Jedno poslijepodne, u razgovoru s prijateljem Ivanom, saznala je da je njegova mama samo domaćica. Kada ga je otišla posjetiti, Ivanova mama, teta Mirica, dočekala ju je s osmijehom. Ispekla im palačinke i igrala se s njima. Paulini se odmah svidjela nasmijana teta Mirica koja nosi šarenu odjeću i ukosnice. Ona često vrijeme provodi sa svojom djecom po parkovima, a njen žuti automobil je pun igračaka.
Sve češće je Paulina dolazila Ivanu u goste pa su se zajedno igrale, smijale, išle na kazališne predstave i čitale, dok je Paulinina mama dane provodila u jednom od svojih ureda. Jednog dana, učitelj je predložio da svojim mamama izrade čestitku bez nekog posebnog povoda. Paulina je na svojoj nacrtala nasmijanu tetu Miricu okruženu cvijećem i igračkama, u kojoj je napisala svojoj mami kako želi da opet postane neozbiljna, zatvori svoje urede i bude samo mama. Teta Mirica je rekla kako se lijepe želje uvijek ostvaruju pa je Paulina razmišljala što će biti kada ona odraste. Odlučila se postati profesionalna mama nakon što završi gimnaziju i fakultet za roditelje, ali prije toga se mora raspitati gdje su te škole i što je potrebno da bi se upisala u njih.
8. Travanj
Teta Renata
Teta Renata je Damirova mama kojoj se Paulina divila. Uvijek je bila dotjerana, nasmijana i smirena, a Paulinina mama je govorila da je to zato što ima dobrog muža koji umjesto nje obavlja sve kućanske poslove. Teta Renata je vodila računa o sebi posjećujući frizere, kozmetičare, fitness centre, krojačice i saune, a Paulina je zavidjela Damiru jer ima tako lijepu i glamuroznu mamu.
Paulinini roditelji odlučili su provesti proljetne praznike u Parizu, a ona je za to vrijeme ostala na čuvanju kod teta Renate, stričeka Jože i Damira. Bilo im je jako zabavno jer ih je teta Renata stalno izvodila u šetnje i u kino, u pratnji svog kolege s posla, stričeka Tomice. Teta Renata je blistala od sreće, a striček Joža je za to vrijeme kuhao obroke i čistio stan. Paulini je sve to djelovalo sumnjivo i previše slično situacijama koje je gledala u meksičkim sapunicama, ali je smatrala kako te serije ionako nemaju veze sa stvarnim životom – tako je govorila njena mama.
Nekoliko tjedana kasnije, njene sumnje su se obistinile. Nazvao ju je Damir i rekao kako više nema mamu, jer je teta Renata nakon velike svađe sa stričekom Jožom otišla sa stričekom Tomicom, bez namjere da se vrati. Paulinina mama to nije htjela s njom komentirati, ali joj je tata zaključio da si je striček Joža djelomično sam kriv jer je obavljao sve one kućanske poslove. Ta izjava naljutila je Paulininu mamu pa se Paulina zabrinula za brak svojih roditelja. Iako ju je tata brzo razuvjerio, odlučila ih je neko vrijeme pomno promatrati i za svaki slučaj sakriti sve putne torbe. Razmišljala je i o Damiru kojem bi rado pomogla naći neku novu mamu, koja se malo manje šminka, a za početak ga je odlučila pozvati da se druži s njenom mamom.
Mobiteli
Od dana svetog Nikole pa do Uskrsa sva djeca u Paulininom razredu dobila su mobitele. Dobila ga je i ona kada je naučila koristiti perilicu za rublje. Tog dana trebala je izvaditi tatine pulovere iz perilice. Nakon što ju je tata treći puta zamolio, napokon je krenula u kupaonicu. Dok je vadila pulover nešto je zašuškalo, a nakon što je izvadila zamotuljak, otkrila je iz pripadajuće poruke, da je to mobitel kojeg su joj roditelji kupili.
Stalno ga je nosila sa sobom, čak i u WC, a najviše je uživala razmjenjivati sms poruke. Dok ih učitelj nije uhvatio, pomoću mobitela su jedni drugima slali odgovore na testovima. Nakon toga, mobiteli su za vrijeme nastave morali biti isključni i ostavljeni na polici u razredu. Ubrzo su uvidjeli i negativne strane mobitela, jer su sada morali stalno biti dostupni svojim roditeljima. Postalo je nemoguće zakasniti kući ili ne obaviti nešto za što su bili zamoljeni.
Također, zvuk mobitela je često prekidao njihove igre i razgovore, a najveća panika je nastala kada je Kristina izgubila skupi uređaj pod klupom u travi. Tražili su ga cijelo poslijepodne koje bi inače mogli bolje iskoristiti za igru. Ratko je prvi darovao svoj mobitel baki, Paulina je svoj posudila mami, Dori je mobitel ispao u kadu, a Ivan je dobio zabranu korištenja mobitela naredna tri mjeseca. Djeca su zajedno zaključila kako mobiteli nisu cool i da HT i Vip uzalud troše novce na skupe reklame.
Teta Katarina
U stanu je vladao neopisiv nered. Ormari su bili prazni, košara za glačanje puna, a ostatak stana bio je prekriven prašinom. Paulinina mama jednostavno nije stizala spremiti stan nakon posla, a i njen tata sve je rjeđe bio kod kuće. Nakon razgovora s bakom i tatom, mama je odlučila pozvati u pomoć tetu Katarinu, na preporuku tete Vesne.
Teta Katarina stigla je u utorak ujutro, iznenadivši Paulininog tatu koji je još spavao, ali i Paulinu, koja je umjesto tete u sivoj uniformi s kapicom, ugledala zgodnu tetu u sandalama s potpeticom. Teta Katarina se brzo presvukla u trenirku i nakon tri sata rada uz glasnu glazbu, stan je blistao, a ona se mogla posvetiti peglanju. Teta Katarina se šalila i igrala s Paulinom, a čak joj je i obećala pokloniti sandale s visokom potpeticom kada bude dovoljno velik. I Paulinina mama je zavoljela tetu Katarinu, a i Paulinin tata jer je stan stalno bio uredan i sva odjeća čista. Paulina i mama su imale više vremena za druženje, a kada je Paulina otkrila da mama dolazak tete Katarine plaća, odlučila je štedjeti novce kako teta Katarina nikada ne bi prestala dolaziti.
9. Svibanj
Školski list
Učitelj je organizirao razredni posjet redakciji Jutarnjeg lista, gdje je Nikolinina mama radila kao novinarka. Ona ih je provela kroz cijelu redakciju, objašnjavajući kako nastaju novine. Sljedećeg jutra, svi su kupili dnevne, tjedne i mjesečne novine, a učitelj im je objasnio razliku. Umjesto udžbenika čitali su novinske članke, a onda je Dori palo na pamet da osnuju i školski list.
Osnovali su redakciju, podijelili si međusobno zadatke, a Paulina je intervjuirala Roberta Knjaza i Sanju Pilić. Krajem tjedna, učitelj je donio gotove stranice novina koje su nazvali “Jupi”. Odlučili su prodavati ih po cijeni od deset kuna obitelji i prijateljima. Iako je učitelj predložio i buduće izdavanje tematskih “Jupija” poučnog sadržaja, Paulina i ostatak razreda su zaključili kako im nedostaje igranje i vožnja bicikla uz nove pjesme Nine Badrić. Paulina je smatra i naslovnicu neuspjelom jer Tamara i Ivan, koji se drže za ruke, uopće nisu zgodan par. Zaključila je kako bi tiraž bio daleko veći da je umjesto Tamare na naslovnici s Ivanom bila baš ona.
Idemo na dijetu
Ljeto je pred vratima, a Sandra i Paulina su isprobavale ljetnu garderobu. Zaključile su da su debele, a do istog zaključka došla je i Paulinina mama, koju je Paulina zatekla kako negoduje pred ogledalom u donjem rublju. Mama je očajnički htjela smršavjeti, pa se odlučila podvrgnuti strogoj dijeti. I Paulini je zabranila ručati kod bake. Zaključile su kako je baka glavni krivac za njihovo debljanje jer je stalno kuhala ukusna jela i inzistirala da ih Paulina pojede do kraja. Drugi krivac je bila teta Marica iz dućana koja je prodavala najfinije slatkiše po najnižim cijenama.
Na dijetu su odlučile krenuti Paulinina i Sandrina mama, a potajno i Paulina i Sandra. Odlučile su se za dijetu “jogurt i jabuka”, koja je podrazumijevala da se jedu samo jabuke s jogurtom. Nakon tri dana su posustale i otišle na pizzu. Sandrina mama je pričala kako su obline moderne. Otišle su i u šetnju i zaključile kako svijet ne bi bio lijep kada bi svi bili jednaki i mršavi. Ipak, odlučile su ubuduće pojačati fizičku aktivnost. Paulinu i Sandru posebno zanima kakve će bicikle i koturaljke njihove mame kupiti. Unatoč svemu, Paulina više neće ići baki na ručak jer njenim specijalitetima nikada ne može odoljeti.
Sretna godišnjica braka
Paulinini roditelji slavili su trinaestu godišnjicu braka. Ona je gledala snimku s njihovog vjenčanja, na kojoj se mama pravi važna u uskoj bijeloj vjenčanici, tata ima više kose, a svi uzvanici plešu kao da nisu normalni. Ona sama nikada neće imati svadbu kao oni jer ne želi da je itko sramoti takvim ponašanjem. Nije joj jasno zašto svake godine slave godišnjicu braka, ali su joj zanimljiva iznenađenja koja svake godine mama i tata priređuju jedno drugom. Prošle godine se tata htio napraviti važan pa je mami kupio zlatne naušnice, ogrlicu i skupu bundu, ali to se njoj nije svidjelo jer ne podržava kinđurenje i ubijanje životinja.
Ove godine međusobno su razmijenili novce pa su odlučili kupiti veći televizor. Shvatili su da im treba i drugačiji videorekorder, a kada su sve donijeli kući, uvidjeli su da sve to ne stane u regal. Kupili su novi stolić za televizor, ali sada su morali premjestiti namještaj, što je otkrilo sive zidove, pa su platili i novo ličenje stana. Mama je poželjela promijeniti i lustere, pobrusiti parkete i staviti novi tepih i zavjese, zbog čega se tata zadužio na tri strane. Kada je sve bilo gotovo, Paulina je predložila da skupa gledaju video snimku njihovog vjenčanja, ali su joj roditelji odbrusili da se vjenčanje i godišnjica više ne spominju. Paulina je poželjela za svoj rođendan preuređenje svoje sobe i veći kasetofon. Iako roditelji ne žele razgovarati o vjenčanju, ona se već priprema za dan kada će se udavati, promatranjem vjenčanica u izlozima.
10. Lipanj
Ništa nije teško
Paulinin učitelj je pred kraj školske godine poludio i zadao im jako opsežnu zadaću: trideset zadataka iz matematike, trideset pitanja iz prirode i društva i pjesmu iz hrvatskog, s dijalogom koji je potrebno naučiti napamet. Iako su se bunili, nisu imali izbora pa su prionuli na posao. Paulina i Sandra odlučile su uopće ne naučiti pjesmicu, smišljajući kako se izvući, ali sutradan je učitelj prozvao sve učenike. Sve koji su bar nešto naučili nagradio je peticom, a ostale je nazvao malim bebama. Namjerno je zadao puno zadaće kako bi im pokazao da nisu svi dani u životu jednaki, ali da se moraju naučiti boriti i s teškim danima.
Zamolio je učenike nagrađene peticama da podijele svoj način učenja s ostatkom razreda. Najviše ih je fascinirala Tamara, koja je sve naučila i napisala zadaće čekajući sestru da završi nastavu i rukometni trening. Zatim je otišla na trening plivanja, a onda s mamom na razgovor za posao. Učila je i pisala zadaće cijeli dan usput,u hodu i po tramvajima, uz pomoć sestre, za vrijeme večere i prije spavanja. Svi su je zadivljeno promatrali jer su znali da stanuje na drugom kraju grada, a njeni nemaju auto. Paulina je bila posramljena i do sutra naučila dijalog za pet. Svejedno zahvalna je što školska godina uskoro završava jer joj se više ne da učiti i boriti s teškim danima.
Seoski turizam
Mama je započela razgovor o ljetovanju i izrazila je želju da posjeti Dubrovnik ili bar Opatiju. Tata se protivio jer ne želi potrošiti hrpu novaca na bezukusnu hotelsku hranu i gužvanje na plaži. Zaključio je kako uz milijune turista koji pristižu na Jadran odmor postaje umor i radije želi svoje slobodno vrijeme provesti na selu. Mama ga je optužila da nije normalan, ali Paulini se ideja svidjela jer je u školi učila sve o brežuljkastom i gorskom kraju, gdje mame sade povrće i cvijeće, a tate voze traktor. Paulina je bila presretna, ali mama se durila pet dana. Šesti dan je rekla kako je pročitala u novinama da je seoski turizam u modi pa tako ove godine svi idu u Gorski kotar, u jedno malo selo s velikim jezerom. Paulina se nadala da će je tata provozati traktorom i da će zabraniti roditeljima čitanje novina. Ipak, kada bolje razmisli, zaključila je kako će vjerojatno na kraju biti po maminom pa će ići na more. Ali, nije joj jasno kako mama uvijek uspijeva tatu na sve nagovoriti. Mama joj je obećala upoznati je sa svim ženskim tajnama kada malo odraste.
Paklena vrućina
U učionicama nema klimatizacijskih uređaja pa se Paulinin razred preznojavao, sve dok se Martin nije dosjetio da bi mogli imati nastavi vani. Učitelj je odlučio zaključivati ocjene u dvorištu, pod hladom lipe, a svi su mu obećali da se neće grebati za veće ocjene. Iako je Ratko zaslužio četvorke iz hrvatskog jezika i matematike, učitelj mu ipak, na nagovor razreda, odluči pokloniti petice jer ga u suprotnom njegova stroga mama neće voditi na more. Učitelj je narednih nekoliko dana s ravnateljem dogovorio terensku nastavu, pa su se, umjesto da se znoje u učionici, lijepo zabavljali obilazeći grad Zagreb.
Pretposljednjeg dana, učitelj im je rekao da nastava zadnjeg dana škole počinje u 19.oo sati u restoranu “Pri zvoncu” i neka povedu roditelje. Paulina je s Dorom, u njenom klimatiziranom stanu, cijeli dan razmišljala što će obući. Na kraju se odlučila za crvenu majicu, crne lanene hlače i crne japanke s crvenim cvijetom. Tata se odbio svečano odjenuti, ali učitelj ih je zato dočekao pred restoranom kao pravi gospodin. Učitelj se svima zahvalio i pohvalio svu djecu, nakon čega su mu svi pljeskali, a neke mame su i zaplakale. Slavlje u restoranu je trajalo dugo u noć pa se Paulina posljednjeg dana škole jedva probudila. Odlučila je otići na godišnji odmor na koji će zaboraviti ponijeti olovku i bilježnicu. Ili možda ipak neće?
Analiza likova
Paulina – glavni lik, a ujedno i pripovjedačica radnje u pričama. Paulina je tipična desetogodišnja, zaigrana djevojčica, sklona zanemarivanju svojih obaveza, ali sve pod šaljivim i dovitljivim izlikama. Voli se igrati, šaliti i provoditi vrijeme s prijateljima, a kao i većina djece njene dobi, ne voli pisanje zadaće, pospremanje stana i čitanje (iako priznaje da je ono ponekad korisno). Ljuti je što se ne može izvući iz svake situacije lažima, kako je vidjela da odrasli čine i bila je ljuta kada ju je sveti Nikola ignorirao,ali to je nije sputalo da i dalje tvrdoglavo pokušava da sve bude po njenom. Ipak, ona je pametna djevojčica, pa i iz situacija koje joj nisu po volji, nauči neku pouku. Odrastanjem i primjerima iz okoline, vidi da život nije uvijek lak i da je mnogim ljudima gore nego njoj. Postoje neke stvari iz života koje bi htjela promijeniti, primjerice, da mama provodi više vremena s njom, ali i uči da se na neke stvari ne smije ljutiti iako joj nisu po volji. Paulina nas sve uči da nekada treba biti strpljiv, nekada reći oprosti, ali i prihvatiti ispriku. Ipak, ona je samo dijete kojem je još uvijek najvažnija bezbrižna igra i ljubav obitelji.
Tata – Paulinin tata je, kako saznajemo iz romana, zaposlenik jednog geodetskog ureda. Ponekad je neozbiljan pa voli zbrisati s posla kući na kupanje. Drag je i nikada ne viče na Paulinu. Strpljiv je i dobar, a mama ga uspije na sve nagovoriti. Najbolji je kao prijatelj, što svakog tjedna dokazuje na večerima košarke i tenisa. Često ima ulogu mirotvorca između Pauline i njene mame. Uvjeren je da je jako lijep i šarmantan. Iako se protivi obavljanju kućanskih poslova, često se uhvati krpe i usisivača.
Mama – Paulinina mama puno radi, ozbiljna je, voli čitanje, dobar kapučino, filmove s Tomom Cruiseom i igranje s Paulinom, iako za potonje često nema vremena. Puno vremena provodi pred ogledalom pričajući na telefon ili mobitel i promatrajući svoj izgled. Lako sklapa prijateljstva i nagovara tatu da uvijek postupi kako ona želi. Prezire meksičke serije i razmjenjivanje odjeće, a kćer pokušava naučiti kako su najljepše žene one pametne. Najdraža kazna za neposluh joj je natjerati Paulinu da prepisuje mudre izreke ili pripovijetke. Paulinina mama je pametna žena koja nam dokazuje da se mogu uskladiti karijera i obitelj, a kada bi imala veću pomoć iz kuće, to bi joj još bolje išlo. Iako je pametna i dobra, i mama nije savršena, pa je primjer da i odrasli ponekad pogriješe. To nije loše, pogotovo ako priznaju svoju pogreški, ispričaju se i, baš kao djeca, iz nje nešto nauče.
Učitelj – Paulinin učitelj fanatični je obožavatelj skijanja, a još više pljeskanja, zbog čega je Paulina zaključila kako je trebao graditi karijeru u show-biznisu. Trudi se biti pravedan prema svojim učenicima i naučiti da se bore za znanje, a ne ocjene. Smatra kako se samo tako može napredovati u životu. Kod djece želi razvijati kreativnost, ali i naučiti ih da podjednako podnose lake i teške dane. Strogo kažnjava nedisciplinu, prepisivanje i neposluh, oduzimajući mobitele i pozivajući roditelje na razgovor. Unatoč tome, djeca ga vole jer je duhovit i praktičan, podupire njihove ideje i voli nastavu izvan učionice. Učitelj je odličan primjer kako djeca najviše vole i poštuju onoga koji poštuje njih. Učitelj uvažava mišljenje svakog učenika, ali to ne znači da dopušta neposluh. Ipak, ako neko dijete ima neku dobru ideju, on će je podržati, pokazujući svima da su odrasli tu da podupiru djecu i uče ih na primjerima i radu, a ne samo iz udžbenika.
Bilješka o autoru
Sanja Polak hrvatska je književnica rođena 5. studenog 1968. u Zagrebu gdje živi čitav život. Ovdje završava osnovnu školu i gimnaziju. Pohađa Učiteljsku Akademiju i stječe zvanje diplomirane učiteljice za razrednu nastavu.
Već više od 20 godina radi kao učiteljica u osnovnoj školi Davorina Trstenjaka i istodobno djeluje kao urednica časopisa za djecu Prvi izbor.
Vrlo je aktivna u pisanju za djecu i mlade, a objavljuje i unutar časopisa Smib i Radost. Također piše i scenarije za dječje radijske i televizijske emisije. Suautorica je većeg broja udžbenika za osnovnu školu i razrednu nastavu.
Dnevnik Pauline P. njena je izuzetno popularna knjiga koja je uvrštena i u obaveznu lektiru za osnovnu školu. Osim ove, napisala je još 5 knjiga za djecu: Drugi dnevnik Pauline P., Pobuna Pauline P., Mali Jan ima plan, Petrica Pričalica i Dnevnik dobrih anđela.
2004. osvaja nagradu Mato Lovrak za najbolji dječji roman knjigom Drugi dnevnik Pauline P.
Članica je Društva dječjih pisaca, Društva hrvatskih književnika, Matice hrvatske – odjel za školstvo, Hrvatskog čitateljskog društva i Hrvatske udruge istraživača dječje književnosti.
Autor: N.M.M.
Odgovori