Djevojčica sa šibicama obrađena lektira Hansa Christiana Andersena. Lektira sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu likova i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u nastavi.
Pročitajte cijelo djelo Djevojčica sa šibicama online >>
Analiza djela
Ova bajka priča je o maloj siromašnoj djevojčici koja je nastojala prodati šibice jer joj je to naredio strogi otac. Nije se smjela vratiti kući dok to ne bi učinila jer bi dobila batine. Trudila se prodati šibice, ali zbog hladnoće umire na smrznutom pločniku. Pokušala se ugrijati posljednjim šibicama koje je držala u ruci i kada bi svaku zapalila ukazali bi se oni događaji o kojima je uvijek sanjala.
Najčešće je znala sanjati o ukusnoj hrani i toploj odjeći, ali svaki puta kada bi to htjela dohvatiti šibica bi se ugasila, a čarolija bi nestala. Kada je zapalila posljednju šibicu vidjela je svoju pokojnu baku koju je neizmjerno voljela i koja ju je na kraju povela sa sobom na nebo. Jadna se djevojčica tako riješila svih briga i zločestog oca koji ju je samo iskorištavao.
Andersen se u svojoj dugoj spisateljskoj karijeri najviše proslavio svojim bajkama koje su pročitala djeca diljem svijeta jer su prevedene na više od 40 jezika. Napisao je preko 150 priča za djecu i time postao jedan od najznačajnijih svjetskih pisaca. Neke od njegovih najpoznatiji bajki su: Mala sirena, Snježna kraljica, Ružno pače, Princeza na zrnu graška, Carevo novo ruho, Palčica i druge. Velik broj njegovih djela do današnjeg je dana ostalo nadahnuće za brojne animirane filmove, kazališna djela, balet, slike i skulpture.
No, Andersenove bajke nisu oduvijek bile svjetski poznate i priznate. Kritika i publika na njegove bajke nisu obraćale previše pažnje te su smatrali da nemaju preveliku vrijednost. Ispočetka one su bile prepričavanje priča koje je čuo i koje mu je netko ispričao u djetinjstvu, no kako je vrijeme prolazio i sam ih je počeo smišljati i stvarati. U njegovim bajkama se na najbolji način spajaju legende, fantastika i mit sa stvarnim svijetom.
Ovo je vjerojatno jedna od najtužnijih Andersenovih bajki smještena u 19. stoljeće koja opisuje nesretnu sudbinu malog djeteta koje proživljava teške trenutke i doslovno umire od hladnoće i gladi dok su ostali zaokupljeni blještavilom novogodišnje noći.
Ovime nam autor govori da ponekad zastanemo i razmislimo. Život nisu samo slavlja i blještavilo već i ovakvi nesretni trenuci. Moramo biti zahvalni na onome što imamo, a ne samo težiti materijalnim stvarima i bogatstvu. Moramo ispuniti naša srca ljubavlju i toplinom i misliti i na one koji žive u siromaštvu i neimaštini.
Književni elementi
Književni rod: epika
Književna vrsta: bajka
Mjesto radnje: na ulici
Vrijeme radnje: posljednji dan pred Novu godinu
Tema: Jedan dan siromašne djevojčice koja je pokušavala prodati šibice na hladnoj zimi.
Ideja: Moramo znati da postoje i siromašni ljudi koji nemaju novca kako bi uživali u ispraćaju stare godine. Ponekad se moramo osvijestiti da Božić i doček Nove godine nisu samo blještavilo i pokloni, već ispunjena srca i zahvalnost prema onome što imamo.
Kratak sadržaj
Bajka započinje u vrijeme hladne noći kada je snijeg neprekidno padao. Bila je to jedna od najjačih zima, surova, hladna i snažna. Bila je to i noć kojom se ispraćala Stara godina. Posljednji dan prije Nove godine inače je poznat kao jedan od najveselijih dana u godini. U to vrijeme u mnogim se kućanstvima, na ulicama i trgovima te u ugostiteljskim objektima, organizira doček Nove godine. No, autor nam nije htio prenijeti takav dan. Ovaj dan nije bio nimalo veseo i sretan. Bio je sumoran i depresivan te ispunjen sivilom.
Ubrzo se središte radnje prebacuje na malenu djevojčicu. Autor je opisuje kao promrzlu i nahlađenu. Iako nije bila bosa, imala je odjeću koja je nije mogla ugrijati zimi, a na glavi nije imala kapu koja bi je ugrijala. Autor nam sugerira da se djevojčica osjeća kao da je gola usred zime.
Na nogama nije imala čizme poput ostale djece, već prevelike papuče. Bile su to papuče njezine majke koje su joj bile toliko velike da je u njima jedva koračala. U taj tren začuje kola koja su iznenadna prošla cestom, prepadne se i od straha počne bježati. U bijegu je ostala bez jedne papuče, a drugu joj je u bijegu oteo dječak koji se ismijavao na njezin račun govoreći joj da će mu papuča poslužiti kao kolijevka kada bude imao dijete.
Sada kada je ostala i bez papuča, koje, iako joj nisu mogle ugrijati noge, bile su joj zaklon od promrzlog tla, morala je nastaviti dalje bosa. S obzirom na to da su temperature bile niske, njezine noge su ubrzo poprimile crvenu boju od hladnoće. Bile su hladne i ukočene od zime.
Nije imala zimski kaput niti jaknu, već samo staru pregaču u kojoj je držala sve šibice koje je morala prodati. Iako je bila ustrajna u tome da proda sve što joj je otac naredio, u tome nije uspijevala. Zima je bila sve jača i bližila se noć. Bila je gladna, a znala je kako se ne smije vratiti kući bez novca. Njezin otac je bio neumoljiv. Morala je prodati sve šibice, a ona nije uspjela prodati niti jednu.
Osjetila je miris pečene guske koji ju je doveo do kuhinje gdje je kroz prozor ugledala vesele ljude koji se pripremaju za doček Nove godine. Poželjela se ugrijati i najesti, ali znala je da joj je to sve nedostižno.
Temperatura je sve više padala pa je odlučila potražiti zaklon od hladnoće budući da se nije usudila vratiti kući. Pretpostavila je da će je prostor između kuća barem malo zakloniti od hladnoće pa se stisla u kutu između dvije koje su bile jedna do druge. Noge je podvila ispod tijela kako bi ih malo ugrijala.
Iako je vani bila jaka zima, kući se nije rado vraćala. Otac joj je bio strog i često ju je tukao. Živjeli su u hladnom potkrovlju u kojem je toliko puhalo da je osjećaj ponekad bio identičan onom vani na otvorenom. Njezina kuća nije bilo mjesto sreće i veselja i nije je mogla zvati domom.
Hladnoća ju je vratila u sadašnjost. Kako bi se barem malo ugrijala, sinulo joj je da bi mogla zapaliti jednu šibicu. Ubrzo je to i učinila, a kada ju je svjetlost obasjala, imala je osjećaj kao da se nalazi pored toplog kamina. No, osjećaj topline nije trajao dugo. Šibica je ubrzo izgorjela i njoj je opet postalo jako hladno.
Odlučila je upaliti još jednu šibicu. Tada joj se pred očima stvori slika lijepo postavljenog stola. Krasio ga je bijeli stolnjak i predivni porculan. No, najviše ju je privuklo jelo. Na stolu je bila servirana pečena guska uz dodatak šljiva. I upravo kada je guska počela koračati prema djevojčici, šibica se ugasila, a pred njom je ostao samo sivi i hladni zid.
Zapalila je još jednu šibicu, a ona ju je odvela pred predivno okićeni bor s mnoštvom svjećica. No, čim je podigla ruke kako bi jednu od njih dohvatila, šibica se ugasila i vratila je u surovu realnost kojom je bila okružena.
Tada su se sve svjećice počele uzdizati u visine, poput zvijezda. Jedna od njih je pala na tlo i ostavila na njemu plameni trag. Djevojčica je u prvi mah pomislila da je netko preminuo, a to je znak da je jedna duša našla svoj put do neba. Ali u tom trenutku ugledala je svoju pokojnu baku koju je neizmjerno voljela.
Bojeći se da baka ne nestane, odluči zapaliti sve šibice. U tom trenu, baka ju je povela u nebo gdje više nikada neće osjetiti hladnoću, glad, usamljenost i tugu.
Sljedećeg dana, na novogodišnje jutro, djevojčica je pronađena mrtva. Tijelo joj je bilo smrznuto, obrazi rumeni, a na licu joj je bio osmijeh. Prolaznici su komentirali kako se vjerojatno željela ugrijati šibicama.
Analiza likova
Likovi: djevojčica sa šibicama, baka, dječak, prolaznici, otac
Djevojčica – malena siromašna djevojčica koja je pod prisilom strogog i zločestog oca morala prodavati šibice kako bi zaradila novac za cijelu obitelj. Šibice je morala prodavati bez obzira na vremenske uvjete koji su ponekad bili surovi. Izložena hladnoći i loše odjevena, navikla je na život u neimaštini, siromaštvu i bez podrške roditelja. Kada ne bi prodala šibice, otac bi je tukao pa se kući nije voljela vraćati. No, bez obzira na to i uvjeti u kojima je živjela bili su sve samo ne dobri. Na trošnom i hladnom tavanu prepunom rupa i propuha, zime su često bile neizdržive. Djevojčica je bila dobrog srca, a život kojim je živjela bio je jako nesretan. Često je bila gladna i bosa.
Imala je osjećaj kao da je cijeli svijet ne primjećuje i svi su je zaboravili. Nitko joj nije ponudio pomoć iako je loše odjevena usred zime pokušavala preživjeti. U tuzi i bez podrške, jedina utjeha bio je svijetli plamičak upaljene šibice.
Osim što bi se malo ugrijala kada bi je upalila, tada bi joj se pred očima ukazali predivni prizori: topli kamin, guska na stolu i lijepo okićeni bor. No, na kraju je ugledala i najljepši prizor, svoju pokojnu baku koju je jako voljela. Osjetila je radost u svom tužnom srcu, a budući da ju je baka podsjećala na topli dom, veselo je otišla s njom u nebo. Nakon toga, više nikada neće osjetiti glad, siromaštvo i neimaštinu.
Bilješka o piscu
Hans Christian Andersen rođen je 2.4.1805. u Odenseu, u obitelji siromašnog postolara te majke koja je nakon smrti oca morala sama preuzeti brigu za malog Andersena. Kako bi prehranila sebe i njega prihvaćala je razne poslove, a iako je htjela da nauči neki zanat, Andersen je imao drugu želju.
Samo četrnaest godina krenuo je put Kopenhagena, bez bilo kakve financijske pomoći. Odlučio je čim stigne upisati kazališnu školu. Unatoć velikoj želji u školi se nije dugo zaddržao. Od početka karijere put dokazivanja nije bio nimalo lagan.
U životu je mnogo putovao pa je tako objavio razne putopise, a najpoznatiji i ujedno prvo uspješno djelo je “Šetnja od Holmenskog kanala do istočne točke otoka Amagera”. Svoje zanimljivo putovanje opisao je 1835. godine. Među zapaženim djelima ostala je i autobiografija “Bajka mog života”.
Ipak je postao poznat po romanu “Improvizator”. Djelo je napisao 1835. godine, a u njemu je prikazao želju mladog pisca da se dokaže. Roman je bio preveden na nekoliko stranih jezika. Iza sebe je ostavio veliko naslijeđe u raznim djelima kao što su: “Snježna kraljica”, “Mala princeza sirena”, “Carevo novo ruho”, “Princeza na zrnu graška”…
Umro je u Kopenhagenu, 4.8.1875. godine.
Autor: M.L.
Odgovori