Ljubavna pjesma obrađena lektira Pabla Nerude sadrži detaljan kratak sadržaj, analizu djela, književne elemente, analizu pjesme i bilješku o piscu, sve potrebno za kvalitetnu obradu i aktivno sudjelovanje u … [više]
Pablo Neruda
Pablo Neruda jedan je od najpoznatijih čileanskih pjesnika. Pravo ime mu je Ricardo Basoalto, ali je veći dio života koristio pseudonim, uzet po Češkom pjesniku Janu Nerudi.
Pablo je rođen 1904. godine u Parralu, u Čileu. Već se kao desetogodišnjak predstavio kao pjesnik, a s 13. godina objavio je svoje prvo djelo, esej "Entuzijazam i ustrajnost", objavljen u lokalnim novinama. Sljedećih godina objavljivao je mnogo pjesama i eseja u lokalnim časopisima, pod pseudonimom Neftaly Reyes (što mu je jedno od srednjih imena).
Sa 16. godina, Neruda se preselio u Santiago na studij francuskog jezika na čileanskom sveučilištu. Iako je htio postati učitelj, ubrzo je sve vrijeme posvećivao pisanju. 1923. objavio je zbirku pjesama "Knjiga sumraka", a već sljedeće godine jednu od svojih najpoznatijih zbirki pjesama "Dvadeset ljubavnih pjesama i jedna pjesma očaja". Obje knjige bile su odlično prihvaćene među kritikom, te prevedene na mnoge jezike, iako su bile pomalo kontroverzne zbog erotike koja se u njima prikazivala, pogotovo s obzirom na mladost autora dok ih je pisao.
Kasnije je Neruda mnogo putovao po svijetu, ponajviše zbog financijskih kriza zbog kojih je bio primoran uzimati poslove ambasadora u zemljama Dalekog istoka. Živio je i radio u Burmi, New Delhiju, na Javi i Singapuru. Za vrijeme svojih putovanja eksperimentirao je s različitim pjesničkim formama, te napisao dva toma zbirki pjesama "Rezidencija na Zemlji".
Nakon povratka u Čile, Neruda je najprije radio kao diplomat u Buenos Airesu, a onda u Barceloni i Madridu u Španjolskoj. Tamo je upoznao mnoge slavne i utjecajne španjolske pjesnike u umjetnike, poput Lorce i Dalija. Kada je započeo španjolski građanski rat, Neruda se po prvi puta uključio u politiku. Postao je komunist i ekstremni ljevičar, što je potaklo i smaknuće njegova prijatelja Lorce, zbog čega je stao na stranu Španjolske Republike, te je na račun toga 1938. objavio zbirku pjesama "Španjolska u mom srcu". Nakon drugog svjetskog rata, Neruda se bojao da će ga nova čileanska vlast uhititi i smaknuti, pa je otišao u ilegalu. Vratio se u Čile tek 1952. godine.
Unatoč burnom životu, Ostao je jedan od najvažnijih čileanskih pjesnika, a njegov književni rad okrunjen je Nobelovom nagradom za književnost, koju je dobio 1971. godine.
Pablo Neruda umro je 1973. godine u Santiagu, Čile.