Matko na štakama

Knjiga “Matko na štakama” posvećena je djeci stradaloj u prometu. U djelu je pobliže opisan oporavak djeteta stradalog u prometnoj nesreći.

Roman je ispripovijedan u prvome licu, znači iz vizure Matka, učenika prvoga razreda. Takav izbor pripovjedača važan je za samu strukturu priče jer pripovjedač pripovijeda u prvome licu i tako nam pokazuje kako je ono o čemu pripovijeda za njega izuzetno važno.

Matko je, zbog svoje mladosti, neupućen pripovjedač i upravo to daje djelu začuđenu i duhovitu atmosferu iako se pripovijeda o teškoj i ozbiljnoj temi.  Dječak pripovijeda na ispovjedni način odnosno onako kako bi sedmogodišnjak mogao svom prijatelju ispričati što mu se sve događalo za vrijeme liječenja.

Djelo je podijeljeno na trinaest poglavlja i svako poglavlje ima naslov koji daje naznaku o temi i radnji poglavlja. Jezik kojim se Matko koristi je razgovorni jezik što znači da se razlikuje od standardnog govora.

Roman također diskretno upozorava na još jednu važnu temu, a to je zlostavljanje što ga nad mlađom djecom provode starija.

Vrsta djela: dječji roman

Mjesto radnje:  Matkov dom – mali gradić pokraj Zagreba, toplice

Vrijeme radnje: razdoblje između proljeća i Božića

Tema djela: oporavak sedmogodišnjeg dječaka Matka nakon što ga je udario auto

Kratak sadržaj

Iz kojega se vidi kako me je puknuo auto i koliko sam metara letio

Upoznajemo dječaka Matka koji na vrlo duhovit način kratko opisuje svoj život i vrlo važan događaj, trenutak kada ga je udario auto. Prvo saznajemo kako je svoje ime dobio jer je mama nakon poroda rekla tati “Ma tko bi sada na ime mislio”, a tata koji nikad ne sluša do kraja, čuo je samo dio “Ma tko…” i tako je ostalo ime Matko.  Zatim slijedi opis kako su ga zbog debljine prijatelji u školi prozvali Bumbar ili Debeli te kako mu se ponekad rugaju i zlostavljaju ga.  Na putu kući iz škole sjetio se da mu je prijatelj Ratko zaboravio dati olovku koja se ne šilji. Prijatelj Ratko već je prešao ulicu preko zebre i kad je Matko potrčao za njim kako bi uzeo olovku, udario ga je auto. Auto hitne pomoći bio je u blizini te su ga brzo prevezli u Zagreb, u dječju bolnicu.  Doktor je pregledao Matka i poslao ga na rendgen, kako bi provjerili što je sve slomljeno. Uspostavilo se da lubanja nije pukla, ali ima potres mozga i ruka je bila slomljena. Ono loše bilo je to što mu je pukla bedrena kost, što je zahtijevalo operaciju kako bi mu mogli ugraditi pločicu. Zatim slijedi oporavak koji  će trajati osam mjeseci do godinu dana.

Kako sam pričao viceve u žalosnoj sobi gdje flaše vise s vješalica za kapute

Matko je sada smješten u sobu na intenzivnoj. Doktor je shvatio kako mu kost u nozi pritišće jednu važnu žilu i živac te ga uspavljuju kako bi to ispravili. Matko zbog svjetla u intenzivnoj, ali i zbog šoka, ne može spavati te do njega dolazi medicinska sestra i pita ga kako se dogodila nesreća. Objašnjava kako je imao sreće što u ulici nema rubnog kamena jer mu je to vjerojatno spasilo život. Zatim stiže doktor i kaže Matku kako će uskoro ići na operaciju, kako bi mu stavili pločicu u nogu. Matko još uvijek ne može spavati i sada razgovara s dječakom koji je smješten u krevet pokraj njega. Stariji dječak mu objašnjava, putem metafore o popravljanju sanjki, kako će mu doktori pomoću bušilice pričvrstiti pločicu, kako bi povezala kost. To Matka još više uplaši.

U kojemu me operiraju i stave mi pijavice povezane s pokvarenim televizorom

Operacija je bila teška i duga, ali je uspješno završena. Matko se budi u sobi gdje su ga dočekali zabrinuti mama i tata.  Mama mu je donijela plišanu igračku Zeku, koji ga je strašno razveselio i uspio ga malo utješiti.  Nekoliko dana imao je temperaturu, ali mu je uskoro bilo bolje i osjećao se dovoljno dobro da bi mogao gledati televiziju. U sobi je bila i mala djevojčica Adela, koja se jako svidjela Matku, ali je bila jako bolesna i nije htjela razgovarati. Matku su roditelji tek mnogo kasnije ispričali kako su djevojčici morali amputirati nogu kako bi je spasili.

Kako su djeci nosili hranu, a meni gusku i zašto su me šivali šavovima za slonove

Matka su premjestili s intenzivne njege na dječji odjel. Rana na glavi mu je već gotovo zarasla i osjećao se bolje. Još uvijek nije mogao jesti puno, što je tatu poprilično začudilo i zabrinulo jer je Matko uvijek mogao jako puno pojesti. Matkovi roditelji su sada mogli duže ostati za vrijeme posjeta, ali soba je uvijek bila puna ljudi i rodbine druge djece, što je Matku smetalo. Za vrijeme mijenjanja zavoja na nozi, Matko je prvi put vidio svoju ranu i šavove od operacije te se zbog toga rasplakao i vikao na doktora. Spavati nije mogao nikako jer je televizija bila upaljena gotovo cijelu noć i u sobi je bilo mnogo djece koja su galamila.

U kojemu se sjećam kako je doma i zašto djeca postanu anđeli

Matko navodi kako je toliko dugo u bolnici da je zaboravio kako mu izgleda dom. Prisjeća se svog psa Potoka, kojeg su njegovi roditelji  jednoga dana našli u potoku i zbog toga ga tako i nazvali. Uskoro su mu skinuli šavove i stavili nogu u gips, što je značilo da sada može napustiti bolnicu. Roditelji su došli po njega i odvezli ga kući.

Kako smo trebali jednog jakog i bedastog, ali ga nismo imali

Zbog težine i ozbiljnosti ozljede, Matko je bio u gipsu sve do trbuha i nije se mogao kretati. Zato nije mogao boraviti ni spavati u svojoj sobi, koja je bila na katu. Roditelji su mu kupili krevet na kotačiće, ali taj krevet bio je preširok i  nije mogao proći kroz vrata sobe u prizemlju, koja je sada postala Matkova privremena  soba. Zbog toga ga je tata svake večeri morao nositi u tu sobu, a svakog jutra natrag u boravak, što je dodatno pogoršalo očev problem s kralježnicom. Zbog toga je sada morao uzeti bolovanje. Uskoro su Matku skinuli gips s ruke. To ga je jako razveselilo jer je sada mogao igrati Playstation i listati stripove. Ubrzo nakon toga, mogao je skinuti i gips s noge, iako i dalje nije mogao hodati. Neko vrijeme morati će se voziti u kolicima.

Kako mi je bilo u toplicama i kako sam od šajbača postao štakač

Sljedeći korak u Matkovom oporavku od nesreće bio je posjet toplicama. Iako je Matko očekivao da će taj proces završiti jako brzo, nakon što kratko vrijeme provede u ljekovitoj vodi, nije tako bilo. Smješten je u sobi s nekoliko starijih dječaka, koji su se uglavnom ozlijedili na skijanju. U ovom poglavlju se jasno ocrtava razlika u godinama mladoga Matka i starijih dječaka. Oni su mijenjali programe kako im je odgovaralo, bez obzira na Matka. Kartali su se, psovali i puštali glasnu glazbu na radiju. Oni su se uglavnom već oporavili, mogli su hodati potpomognuti štakama, dok je Matko još uvijek bio u kolicima. To mu nije još dobro išlo, zbog čega su ga zafrkavali. To se i pogoršalo nakon što su vidjeli da spava s igračkom Zekom.

U ovom poglavlju se također jasno očituje uska emocionalna povezanost Matka s njegovom mamom. Zvao ju je svakih nekoliko minuta kako bi ju pitao voli li ga, što je starijim dječacima bio još veći povod za zlostavljanje.  Vrhunac tog zlostavljanja bio je kada su stariji dječaci objesili za vrat Matkovu igračku Zeku. Uskoro su stigli njegovi roditelji te su ga preselili u sobu u kojoj su bila mlađa djeca. Tamo je bilo više onih koji su još uvijek bili u kolicima tako da se Matko bolje snašao. Uskoro se sprijateljio s drugom djecom u kolicima i utrkivao se s njima po hodnicima.

U jutarnjim satima provodili bi terapije. Matkovi mama i tata bili su u obližnjem hotelu te bi ga posjećivali svaki dan. Jedno poslijepodne su otišli u šetnju parkom te se uputili na kavu, kad im je toga bilo dosta. No, naišli su na nekoliko problema jer prostor kafića nije bio prilagođen invalidima, što je jako razljutilo Matkove roditelje. Na kraju dana, Matko je silno htio vidjeti njihovu hotelsku sobu te je legavši u njihov krevet. Nakon dugo vremena, uspio je zaspati bez straha.

Kako je mami i tati puknuo film i zašto ima djece po koju nikada nitko ne dođe

Matkovi roditelji više nisu mogli biti u hotelu pa su odlučili da će se vratiti kući i posjećivati Matka svaki dan predvečer. To je Matka jako rastužilo i uplašilo jer je pomislio da ga više ne vole i da se neće nikada vratiti po njega. U blizini toplica nalazila se škola koju je Matko trebao pohađati,  iako to nije činio redovito. Ponekad bi prevario učiteljicu i rekao joj da mora na terapije, a onima u toplicama bi rekao kako ide u školu. Uskoro je saznao  i jednu dobru vijest, a to je da preko vikenda može ići kući.

Vikend kod kuće je prošao odlično jer Matkova kuća ima jako prostrano prizemlje, u kojemu se mogao slobodno vozati kolicima. No ipak ga je ražalostilo što nije mogao na kat u svoju sobu. Jedan vikend, dok je bio kod kuće, posjetila ga je učiteljica. Donijela mu je puno bombona i pitala ga želi li da ga posjete prijatelji iz razreda, što su oni uskoro i učinili. Nakon nekog vremena  ostvarila se Matkova želja i dobio je štake. No, prijelaz s kolica na štake nije bio nimalo lagan i Matko je morao vježbati svakodnevno s jednim fizioterapeutom. Prvo se nije mogao ni uspraviti, a kad bi probao zakoračiti pomoću štaka, počeo bi padati. Nakon puno pokušaja i vježbanja, uz pomoć fizioterapeuta, Matko je uspješno koristio štake te je sada mogao često ići na izlete.

U kojemu možete saznati da iz trave osim tratinčica može izrasti bazen i kako se putuje na more s cuckom koji pušta dlaku

Došao je dan kada je Matko mogao napustiti toplice. Bedrena kost mu još uvijek nije bila u potpunosti zarasla, tako da će još tri do četiri mjeseca morati koristiti obje štake. Nakon toga neko vrijeme samo jednu, sve dok mu ne izvade pločicu. No toliko dugo pomoću njih hoda da je naučio vrhunski se koristiti s njima. Sada mogao popeti stepenicama i napokon spavati u svojoj sobi na katu.

Jednog dana, roditelji su ga odvezli u grad. Tad je Matko shvatio koliko se boji prijeći preko zebre. Čim bi vidio neki auto u daljini, odmah bi se počeo tresti. Sav bi se ukočio. Otac ga je zato odlučio odvesti u zoološki vrt, kako bi vidio kako su zebre dobre. Pošto je Matko još uvijek bio na štakama, brzo se umorio od hodanja po zoološkom. Sjeli u kafić kako bi pričekali podne jer su tad hranili tuljane. Promatrajući tuljane, Matkovom tati ja sinula ideja. Glupo je imati kuću bez bazena, a i doktor je rekao da bi boravak u bazenu i plivanje bilo dobro za Matkovu nogu. Tako da su na povratku kući iz zoološkog, skrenuli u dućan, kupili bazen na napuhivanje i postavili ga u dvorištu. Vani je postajalo sve toplije, tako da je Matko većinu vremena provodio igrajući se u bazenu. Matkovi roditelji uzeli su godišnji kako bi mogli otići na more. S njima je išao i njihov pas Potok, koji se puno linjao i povraćao u autu.

Ili kakve imaju veze svemirci i komarci, te zašto su u vodi svi jednaki

Obitelj je stigla na more. Navečer su sjedili vani i promatrali zvijezde. Pošto je Matko još uvijek bio na štakama, imali su problema oko prijelaza preko stijena, a jedino tako su mogli doći do mora. Također, nisu znali kako će Matko ući u vodu. No tada je Matkova mama našla jednu stijenu koja je bila plosnata i jednim dijelom prekrivena vodom. Matko je s te stijene mogao lako kliznuti u vodu.

More je Matka oduševilo jer dok pliva, nitko ne vidi da je invalid. Vidi se samo njegova glava. U vodi su svi jednaki. S vremenom je Matku ipak postalo dosadno jer nije imao puno toga za raditi. Mogao je samo promatrati drugu djecu kako se igraju i skaču sa stijena u more. Tata mu je predložio da čita nešto, pa su mu kupili strip Garfield. Matko se malo mučio s čitanjem jer se nesreća dogodila točno u vrijeme kad su u školi naučili sva slova i krenuli ih povezivati. Tata ga je odlučio podučavati za vrijeme oporavka, što se Matku i nije baš svidjelo, pogotovo dok je bio u gipsu do trbuha jer tad nije mogao nigdje pobjeći. Na kraju školske godine učiteljica i pedagoginja su posjetile Matka i provjerile zna li čitati, pisati i računati kako ne bi morao ponovo pohađati prvi razred. Dobio je četiri i čak išao po knjižice u školu.

U kojemu se djeca zlostavljaju u školi i kako sam postao jedna osoba

Početak je rujna, obitelj se vratila u Zagreb. Matko je išao na pregled. Doktor je rekao kako se kost spojila samo napola, tako da će morati još dva mjeseca hodati s obje štake. Nakon toga, moći će koristiti samo jednu. Unatoč štakama, Matko može ići u školu. Samo će morati pripaziti da ga netko ne udari i da ne padne. Pošto u školi ima jako puno djece i velika je gužva, s Matkom su mama ili tata išli do razreda. Trebala mu je pomoć i oko nošenja torbe.

U razredu je bilo puno lakše jer tamo su već svi znali što se dogodilo Matku. Znali su da moraju pripaziti kako ga ne bi ozlijedili. Također, u razredu je bio i Matkov dobar prijatelj Ratko, koji bi mu često nosio torbu i pomagao nakon nastave doći do maminog auta. Matku nije bilo baš lijepo u školi jer je bio u dosta velikom nedostatku sa znanjem, budući da je većinu školske godine proveo u bolnici i toplicama. To znanje će morati to nadoknaditi.

Najgori predmet bio mu je tjelesni jer su druga djeca trčala, skakala preko kozlića i penjala se po švedskim stubama, a Matko je morao samo sjediti i to promatrati. Jednom se rasplakao od tuge. Tada je htio nazvati mamu na mobitel, ali učiteljica bi se uvijek ljutila kad bi netko donio mobitel u školu. Morao je i jako dobro paziti da mu ga ne ukradu starija djeca. Matko je u školi imao problema sa starijom djecom, koja bi ga zadirkivala kako je debeo i plašila da će ga istući kad ne bude učiteljice.

Nakon što bi uz puno muke napisao zadaću, Matko bi pomagao mami u kuhanju. Prvo je bio zadužen za sjeckanje, miješanje i miksanje, a nakon toga bio je promaknut u kušača. Matko je bio jako zadovoljan sa svojom novom ulogom kušača, dok mu tata nije rekao da su kušači bili ljudi koji bi prvi probali hranu jer su se kraljevi bojali otrova. Nakon toga Matko bi prvo hranu kriomice dao psu i kad bi vidio da je s Potokom sve u redu, tek onda bi  i on kušao hranu.

Ili kako su svemirci ostavili krug u travi, te zašto je cucak dobio iglicu u nosnicu

Stigao je i listopad, a vrijeme je zahladilo. Tata je spremio bazen u kojemu su se sada skupljale žabe i razni kukci. Jedino bi pas ostajao vani jer je čekao ježa. Mama i tata su prvo htjeli ići spašavati ježa, ali se na kraju uspostavilo da je pomoć trebala psu Potoku jer se jež sklupčao, a psu se zabila igla s ježa u njušku.

Stigao je i blagdan Svih svetih pa su Matko i njegovi roditelji odnijeli svijeće ispod križa, koji se nalazio blizu kući. Neki ljudi su ispod križa ostavljali cvijeće i Matku nije bilo jasno zašto Isus nikad ne pogleda u to cvijeće. Mama mu je rekla da ni ne mora pogledati jer on zna sve. Par dana poslije, Matko je mogao hodati samo s jednom štakom. Sada je mogao i trčati. Približavao se dan kada je morao ponovo u bolnicu, na još jednu operaciju, kako bi mu izvadili pločicu i vijke. Matka je bilo jako strah i po noći je opet strašno sanjao.

U kojemu se budim iz narkoze i kako Božić može biti lijep i bez snijega

Operacija je dobro prošla, ali je Matka jako boljelo nakon što se probudio iz narkoze. Nakon povratka kući, Matko je i dalje morao mirovati i nije se smio kretati kako bi se kost naučila biti samostalnom. Sada je više ništa ne drži. Još je nekoliko tjedana morao koristiti obje štake, a točno pet dana prije Božića, bio je slobodan i mogao samostalno hodati.

Analiza likova

Matko – učenik prvog razreda. Vrlo duhovit dječak, fizički poprilično razvijen, zbog čega izgleda mnogo stariji nego što zapravo jest. No još uvijek je jako osjetljiv, zbog čega je bio laka meta za zlostavljanje od strane starije djece u toplicama, ali i u školi. Duboko je emocionalno vezan uz oca i majku i imaju jako lijep odnos. Udario ga je auto na putu iz škole, zbog čega je imao dug i težak fizički i emotivni oporavak, ali je uz veliku potporu roditelja i učiteljice uspio to prebroditi bez mnogo poteškoća.

Mama – zaposlena je u knjižnici. Jako duhovita i opuštena i unatoč teškoj zabrinutosti za Matka, uspijeva mu biti apsolutna podrška u svakom trenutku i ne pokazivati koliko je pod stresom. Uvijek je spremna stati na Matkovu stranu i pobrinuti se za njegovu dobrobit, što i čini kada ga zlostavljaju starija djeca u toplicama.

Tata – ravnatelj muzeja. Stariji je od Matkove mame, te jako loš s tehnologijom . Otac je opušten, također duhovit, ali vrlo često se lako naljuti i naživcira. Ima drugačiji odnos prema Matku nego mama. Odnosi se prema Matku kao njegov najbolji prijatelj. Dok mu je mama emotivna podrška, tata ga vrlo često zadirkuje.

Bilješka o autoru

Hrvoje Hitrec hrvatski je književnik, romanopisac, filmski i televizijski scenarist, poznat po brojnim knjigama za djecu.

Rođen je u Zagrebu 1943. Tamo je diplomirao komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu. Bavio se novinarstvom i politikom, no najviše utjecaja ostavlja u književnosti.

U njegovim romanima i pripovijetkama, glavno mjesto radnje je Zagreb. Prvi njegov roman je Pustinjakov pupak (1974). Slijede Manijak (1978) i Ljubav u crnom baršunu (1987). Najveću popularnost postiže televizijski serijal Smogovci napisana po istoimenoj sagi o odrastanju djevojčica i dječaka koju je Hitrec napisao u pet romana.

Hitrec je bio jedan od najistaknutijih ekologa u hrvatskoj književnosti, a tako je i nastalo djelo Eko Eko (1978).

Bio je jedan od utemeljitelja Hrvatske demokratske zajednice, a godine 1990. postao je glavni ravnatelj Hrvatske radiotelevizije, a nakon toga ministar informiranja.

Autor: A.M.