Albert Camus

Albert Camus francuski je filozof, romanopisac, dramatičar, esejist i dobitnik Nobelove nagrade. Ostao je poznat po posebnom načinu pisanja doživljaja ljudskog postojanja, budući da je modernog čovjeka smatrao čudovištem.

Albert Camus se rodio 7. studenog 1913. godine u Mondoviji, gradu u Alžiru. Albert dolazi iz obitelji miješanih korijena, dok je majka s Mallorke, očeva obitelj potječe iz pokrajine Alsace u Francuskoj.

Nažalost Albert je ostao bez oca kada je poginuo početkom Prvog svjetskog rata nakon čega se s majkom i ostatkom obitelji preselio u Alžir. Camus nije imao sretno djetinjstvo budući da je veći dio života proveo u bijedi. Zahvaljujući pomoći učitelja Louisa Germainea, dobio je stipendiju i upisao se u srednju školu.

Kada je završio srednju školu, upisao se na Sveučilište u Alžiru da bi studirao filozofiju. Cijelo to vrijeme bio je aktivan u pokretu otpora zbog čega se pridružio Komunističkoj partiji. Odlučio ju je napustiti nakon nekoliko godina.

Za vrijeme studiranja pored učenja bio je aktivan i u sportu pa se 1929. godine pridružio jednom klubu kao vratar. Nažalost nakon godinu dana dobio je tuberkulozu i zbog toga je morao odustati nogometa.

Privremeno je uzeo pauzu od studiranja pa je u to vrijeme radio kao prodavač automobilskih dijelova. Bio je i privatni učitelj, a neko je vrijeme radio kao meteorolog.

Godine 1936. uspio je diplomirati filozofiju obranom rada na temu neoplatonizma i kršćanske metafizike. U ovom dijelu života puno je vremena posvetio čitanju Malrauxa, Nietzschea, Pascala, Kierkegaarda i Epikteta.

Albert je 1957. godine dobio Nobelovu nagradu, a nakon Rudyarda Kiplinga bio je druga najmlađa osoba koja je dobila tako vrijednu nagradu. Nagrada mu je po njegovom mišljenju službeno uručena na temelju djela "Razmišljanja o giljotini", a ne za roman "Pad".

Za vrijeme Drugog svjetskog rata sudjelovao je u Pokretu otpora, a 1945. g. postao je  glavni urednik lista "Le Combat", da bi se od 1947. godine posvetio samo književnosti.

Kada je rat završio Camus je krenuo na put sa Sartreom, pa je u Sjedinjenim Američkim Državama držao predavanje o francuskoj filozofiji. Unatoč tome što je podržavao ljevičare, bio je oštar u stavovima prema komunistima zbog čega je na kraju došlo i do razilaženja sa Sartreom, nakon objave eseja "Pobunjeni čovjek".

U spomenutom eseju želio je prikazati objašnjenje revolucije iz čega se jasno moglo vidjeti koliko je bio protiv komunizma. Prvi veliki doprinos filozofiji dao je zahvaljujući teoriji apsurda u kojoj govori kako ljudi teže smislu u svijetu koji to ne može ponuditi. Sve je objasnio u "Mitu o Sizifu".

Tijekom 50-ih godina Camus je najveći dio stvaralaštva posvetio pravima čovjeka, a dvije godine kasnije odbija suradnju sa svjetskom organizacijom UNESCO, da bi 1953. godine prosvjedovao protiv represije Sovjetskog Saveza.

Čitavo njegovo stvaralaštvo temelji se na ideji koliko je ljudska sudbina apsurdna. Zbog toga je odlučio suprotstaviti stvaranje prema apsurdnosti po kojoj svijet funkcionira. Cijelo se vrijeme trudio istaknuti negativan utjecaj koji je grad imao na suvremenu civilizaciju, a koja je u međuvremenu izgubila svaku povezanost s prirodom.

Među djelima treba izdvojiti ciklus apsurda: roman "Stranac" (1942.), esej "Mit o Sizifu" (1942.) te dramu "Kaligula" i ciklus pobune: roman "Kuga", esej "Pobunjeni čovjek", drama "Opsadno stanje", drama "Pravednici".

Albert je poginuo u automobilskoj nesreći jugoistočno od Pariza, 4. siječnja 1960. godine.

Camus je oduvijek želio da ga se gleda kao čovjeka, a ne pripadnika neke veće ideologije jer mu je čovjek uvijek bio važniji od institucija. Oduvijek je inzistirao na tome da ga se ne povezuje ni s jednom ideologijom.