“Zov labirinta” prvi je od osam romana serije romana “Internetski detektivi” autora Michaela Colemana. Roman nas uvodi u svijet tinejdžera Tamsyn, Josha i Roba koji se na početku romana još ne poznaju, nego se sasvim slučajno upoznaju preko Interneta.
Roman je objavljen 1996. godine, kada su kompjuteri bili još daleko od onoga što mi danas poznajemo. To je bio i početak raširenije uporabe Interneta, pa se neki izrazi, na primjer “mreža” kao naziv za Internet ili ilustracije u romanu koji prikazuju računalno sučelje, mogu činiti zastarjelima.
Autor romana imao je namjeru ovom serijom približiti tada novi način komunikacije, koji je nama danas potpuno normalan dio svakodnevice. Sam pisac je stručnjak za računalne znanost i njegov cilj bio je naučiti nešto tadašnju mladež o kompjuterima, softverima i surfanju internetom, a kako ta poduka ne bi bila dosadna, zapakirao ju je u detektivski, pustolovni roman za djecu i mlade. Roman nam zato približava prednosti korištenja Interneta te što je njegova popularizacija značila prvim korisnicima.
Grad Portsmouth u Engleskoj je glavno mjesto radnje, ali likovi koji se spominju u romanu žive u Kanadi (Toronto), SAD-u (New York) i Australiji (Perth), pa se radnja romana povremeno premješta i na ta mjesta. Većina radnje u Engleskoj odvija se u Abbey School, školi koju pohađaju glavni likovi. Ovime je pisac pokazao kako Internet zbližava ljude i u naše domove dovodi prijateljstva koja teško da bi se bez njega ostvarila.
Isto tako roman ukazuje i na opasnosti koje moderno doba nosi, ali i koliko se ljudi na računalnim tehnologijama uspijevaju obogatiti te iz toga izvući višestruku koristi.
Ovo je ujedno i jedna lijepa priča o prijateljstvu i hrabrosti mladih ljudi, koji uz pomoć Interneta uspijevaju pomoći dotada nepoznatom vršnjaku, s kojim postaju najbolji prijatelji.
Kratak sadržaj
Radnja počinje u Robovoj kući Manor House, za vrijeme njegovog “surfanja” po internetu. Tražio je nove korisnike Interneta u svom gradu, Portsmouthu. Nailazi na nove korisnike iz škole Abbey School i veseli se tome da će možda tako upoznati neke od učenika.
Istovremeno, Tamsyn Smith je jurila kroz hodnike škole, čitajući knjigu “David Copperfield” Charlesa Dickensa i tražila Informatički odjel škole. Škola koju je pohađala hvalila se time da ima više računala po učeniku nego ijedna škola u Engleskoj. Tamsyn nije bilo jasno što ljudi vide u računalima i zašto sjede pred njima cijeli dan.
Nastavila je prema Računalnom klubu, gdje je znala da će pronaći svog prijatelja Josha. Došla je da ga pita je li napisao zadaću iz francuskog jer je ona nije ništa razumjela, no on je samo sjedio udubljen u svoju igricu. Rekao joj je da je i on našao odgovore na CD-ROMU Odsjeka za francuski i nastavio igrati svoju igricu. Budući da ju Josh nije doživljavao, pri izlasku iz učionice pritisnula je gumb koji isključuje struju u cijeloj prostoriji, čime je i Joshu isključila računalo, i otišla na sat francuski.
Tog dana na satu informatike, profesor Findlay ispričao je učenicima kako je njihova škola priključena na Internet i kako je to odlična stvar jer na taj način mogu slati poruke i datoteke svima koji su priključeni, čak i na drugi kraj svijeta. Budući da je internet tada bio tek na svom početku, profesora je zanimalo koje su prednosti i nedostatci korištenja Interneta. Učenicima je predložio referat u kojem bi napisali o tome. Kao dobrovoljci su se javili Josh (jer je zaluđen internetom i kompjuterima) i Tamsyn kao predstavnica referata koja će pisati o nedostatcima korištenja Interneta.
Narednih dana Tamsyn je pomislila kako nije bila dobra ideja što se javila za pisanje referata, jer je ona samo htjela čitati svoje knjige. Kada ju je Josh nazvao telefonom da se dogovore koji će dan početi s referatom, Tamsyn je počela smišljati izgovore. Dogovorili da će sutradan nakon škole započeti.
Taj prvi dan njihovog referata Josh je naučio Tamsyn osnovama služenja Internetom i elektroničkom poštom. Naime, napravio je sebi i njoj e-mail adresu i s drugog računala u učionici poslao joj e-mail na računalo za kojim je ona sjedila. Tamsyn je bila zadivljena, ali ipak nedovoljno, jer je i dalje htjela čitati svoju knjigu. Na to joj je Josh pokazao da na internetu može pronaći i knjige, pa joj je u e-mail prekopirao dio knjige koju je ona upravo čitala.
Ubrzo su oboje shvatili kako je vrijeme brzo prošlo i kako moraju kući. Josh je otišao, a Tamsyn je ostala. Uskoro je čula zvuk “bip” na svom računalu i shvatila da je dobila elektroničku poštu. Kada je otvorila poruku, shvatila je da ona nije od Josha. Bio je to e-mail od nepoznatog korisnika, koji je imao nadimak Zmaster. Pozdravio ju je na šaljiv način i upitao je li Abbey škola zbilja tako mrtvačko mjesto kao što joj ime kaže.
Tamsyn se isprva uplašila, jer je osoba koja joj je e-mail poslala bila za nju neznanac, ali je ipak odlučila odgovoriti jer je pomislila da će Josh biti zavidan što je ona dobila poštu od nekoga izvan škole. Napisala mu je da se ne zove Tammy kao što ju je Zmaster oslovio, nego Tamsyn i da njena škola nije čudno mjesto, nego mjesto puno ljudi s normalnim imenima. Pri tom ga je upitala i kako se zapravo zove. U to vrijeme Tamsyn nije znala da je s druge strane zaslona Rob.
Zmaster (odnosno Rob) je ubrzo odgovorio i shvatio da Tamsyn ne zna mnogo o kompjuterima i Internetu, pa ju je počeo podučavati o nekim izrazima koji se upotrebljavaju. Na tu poruku Tamsyn je odgovorila bijesno, ugasila računalo i otišla kući.
Sutradan je Robu došla njegova učiteljica Elaine, a u pauzi od učenja otišao je na svoj kompjuter i skužio da je dobio e-mail od svog prijatelja Toma Petersona kojeg je upoznao preko interneta. Tom živi u Australiji, a on i Rob su se povezali jer je Tom tražio svog pretka koji je jednom davno iz Portsmoutha protjeran u Australiju, pa su on i Rob stalno razmjenjivali informacije o tome. Zatim je Rob dobio i poruku od njegove prijateljice iz Kanade, Lauren, koja je živjela s bakom Alice. Njena baka je kao i Lauren jedva čekala da sjedne za kompjuter. Jedna od poruka koju je Rob tog dana pročitao bila je i ona od njegovog prijatelja Mitcha iz New Yorka. S njim se Rob povezao jer su imali isto prezime, pa su mislili da su rođaci. Nakon što je isteklo njegovo vrijeme za pauzu od učenja, učiteljica Elaine se vratila i Rob je morao ugasiti računalo.
U školi je bilo vrijeme da Josh i Tamsyn nastave svoj referat. Tamsyn je na Joshovo iznenađenje već sjedila za računalom kada je on došao u računalni kabinet. Čitala je Zmasterovu poruku u kojoj joj je pisao o korištenju emotikona, koji izražavaju osjećaje u elektroničkim porukama.
Napisao joj je da se u prethodnom mailu šalio, kao i uvijek. Tamsyn je time bila iznervirana, a Josh je skužio da u mailu koji je ona primila postoje dodane adrese i još troje primatelja. Bili su to dodani Lauren, Tom i Mitch, Robovi prijatelji, koje je slučajno dodao u e-mail opcijom CC.
Na to su Tamsyn i Josh pomislili da ih njih četvero ismijavaju, pa su htjeli vratiti Zmasteru. Josh je napisao mail kao da ga piše Zmaster i zamolio Lauren, Mitcha i Toma da mu pošalju ogromne datoteke knjige “David Copperfield”, jer je Josh time htio smjestiti Zmasteru s pretrpavanjem njegovog elektronskog sandučića.
Sutradan u kući Zanellijevih, Robovi roditelji spremali su se na važni sastanak. Rob je u ruke dobio “zlatnu disketu”, onu na kojoj je bila jedina i prva verzija nove računalne igrice. Robov tata bi svaku novu igru prvo dao Robu na probu, koji bi onda našao pogreške i nakon što bi se njih otklonilo, igrica bi bila puštana u prodaju. Zlatna disketa je izuzetno vrijedna, jer ako se netko dočepa te verzije, može se jako obogatiti, a Robovi roditelji onda mogu biti na gubitku. Igra se zvala “Zov labirinta” i Rob je jedva čekao da ju isproba. Kada mu je učiteljica Elaine dopustila odmor od učenja, otišao je na računalo. Shvatio je Joshovu i Tamsynu spačku jer su mu Mitch i Tom poslali kopije knjige, a Lauren je shvatila da poruka nije poslana s Robove adrese, pa ga je upozorila.
Dok je Rob bio na računalu, netko je pozvonio na njihova vrata, Elaine je išla pogledati tko je. Iako je rekla da je netko prosio novce, Rob je i dalje čuo glasove. Kada je krenuo iz svoje sobe vidjeti što se događa, njegova učiteljica mu je stala na put. Uspio se izvući, a iz očeve radne sobe izašao je maleni, debeli čovjek, očev bivši zaposlenik. Brett Hicks potkradao je očevu tvrtku tako što je pokušavao ukrasti računalne programe, pa ga je gospodin Zanelli otpustio. Sada je tražio zlatnu disketu nove igrice i planirao kako će se obogatiti. U sve je bila umiješana i njegova učiteljica Elaine, što je značilo da je Rob u velikoj opasnosti, a roditelji se nisu trebali vratiti još četiri ili pet sati kući.
Elaine ga je zaključala u njegovu sobu. Rob je inače bio nepokretan, u invalidskim kolicima, jer je s roditeljima doživio prometnu nesreću kada je imao osam godina. Bio je bespomoćan i morao je smisliti kako dozvati pomoć. Sjetio se da Tamsyn živi u istom gradu kao i on i poslao joj e-mail sadržaja: “TAMSYN, ZOVI U POMOĆ”. Budući da je Brett dobro znao da Rob može preko interneta pozvati pomoć, rekao je Elaine da mu isključi sve i ne dopusti pristup računalu. Rob je uspio poslati Tamsyn šifriranu poruku pomoću emotikona te se nadao da će je Tamsyn shvatiti i pomoći mu.
Naravno, Josh i Tamsyn su pomislili da im Zmaster vraća istom mjerom na njihovu šalu i nisu mu odmah povjerovali. Na kraju poruke stajala je i šifrirana poruka: :-(( :-D:-Vi-). Ni jedno ni drugo nisu imali pojma što to znači, ali su mislili da im Rob poručuje da se šali s njima. Tamsyn nije imala mira i mislila je da nešto stvarno nije uredu sa Zmasterom, pa je odlučila poslati e-mail Lauren, čiju je adresu imala jer je Rob slučajno jednom poslao mail svima.
U međuvremenu u Manor House su se stvari zakuhavale. Brett nije uspijevao pronaći zlatnu disketu, ali nitko nije znao da Robov tata uvijek njemu prvo daje igrice na probu. Tražio je sef jer je mislio da je disketa tamo. Rob je htio dobiti na vremenu jer mu je Brett već počeo prijetiti, a i Elaine je već djelovala uplašeno, kao da joj je žao što se upustila u ovo. Rob im je pokazao mjesto sefa i Brett je krenuo s njegovim otvaranjem.
Lauren je primila e-mail od Tamsyn i s bakom pokušavala odgonetnuti značenje zadnja dva emotikona u poruci. Njena baka rekla je da ju znak “V” podsjeća na vikanje i da Rob poručuje da moraju pozvati pomoć. Znak “i” na engleskom se čita slično kao riječ za oko (eye), a detektiv se kaže “private eye” što znači da Rob želi da mu pozovu policiju u pomoć. Lauren je pokušala pronaći diskete na kojima je sačuvala prikaz Robovog kvarta, koji joj je on slao kako bi joj pokazao slanje slikovnih datoteka. Smatrala je da tako može pomoći Tamsyn i Joshu. Lauren je poslala mail i Tomu i Mitchu i objasnila im situaciju i zamolila ih ako znaju nešto više podataka o Robu da pošalju Tamsyn i svi skupa pomognu Robu.
Tamsyn je dočekala poruka na računalu od Mitcha koji joj je rekao da se Zmaster zove Rob Zanelli, ali da ne zna ništa više. Tom je poslao poruku u kojoj piše da zna da Rob živi u Portsmouthu. Sada su Tamsyn i Josh već imali više podataka, pa su krenuli tražiti Robov telefonski broj u imeniku, no nisu ga našli. Na Internetu su pronašli dva članka vezana za obitelj Zanelli. U jednom od članaka je pisalo o prometnoj nesreći koju su Zanelliji doživjeli, a u drugom se pisalo o trenu kada je Rob konačno izašao iz bolnice nakon nesreće. Sada su znali o njemu i da je nepokretan i da su oni vlasnici tvrtke “Gamezone”.
Lauren je tražila disketu na kojoj je prikaz Robovog kvarta i kada ju je baka Alice donijela, poslala je Tamsyn poruku sa datotekom. Josh i Tamsyn su odlučili da neće zvati policiju jer bi im predugo trebalo da im sve objasne, pa su se hrabro odlučili sami otići pomoći Robu.
U Robovoj kući se odvijala drama. Brett je otvorio sef i skužio da disketa nije unutra, te je povezao da bi mogla biti u Robovoj sobi i krenuo onamo prekapati po stvarima.
Josh i Tamsyn su došli u Robovu četvrt, a Tamsyn se sjetila da bi prilaz Robovoj kući morao biti prilagođen za invalidska kolica. Ubrzo je Rob vidio dvoje djece kako se spremaju pozvoniti na njegova vrata. Brett je otvorio vrata i pravio se da je gospodin Zanelli, a da djeca ne bi ništa posumnjala, dopustio im je da vide Roba. I dalje Joshu i Tamsyn nije bilo jasno da li je Rob u nevolji da li je li čovjek zapravo gospodin Zanelli. Kad se Rob pojavio, počeo se ponašati kao da ih zna otprije i rekao da ih je zvao zato da njihovoj školi pokloni matrični printer. Djeca su si dala znakove rukama i Josh i Tamsyn su shvatili da Rob nije poslao Bretta do vrata ormara, nego do vrata podruma. Na zadani znak, Rob se kolicima zaletio i srušio Hicksa u podrum.
Na Robovo iznenađenje, učiteljica Elaine je pomogla djeci da zaključaju podrumska vrata i nakon toga htjela izaći iz kuće, ali su je spriječili. Ubrzo su došli i Robovi roditelji, a kada su vidjeli što se događa, pozvali su policiju.
Rob je cijeli dan sjedio na disketi, koju je sakrio ispod sjedala svojih kolica i tako sačuvao igricu “Zov labirinta” od lopova. Zanelliji su bili jako zahvalni Joshu i Tamsyn što su pomogli njihovom sinu, a Robu su odlučili dopustiti da pohađa normalnu školu, Abbey School, nakon čega su ovo troje hrabre djece postali najbolji prijatelji.
Vrsta djela: roman
Vrijeme radnje: Devedesete godine 20. stoljeća
Mjesto radnje: Portsmouth, Engleska
Likovi: Tamsyn Smith, Josh, Rob Zanelli, Tom Peterson, Lauren King, Mitch Zanelli, Tamsyna majka, Tamsyn brat Nick, Robovi roditelji, Robova učiteljica Elaine Kirk, Brett Hicks, Laurenina baka Alice
Analiza likova
Tamsyn Smith je učenica Abbey School u Portsmouthu. Obožava čitati knjige i nisu joj baš jasni ljudi koji stalno zure u računala. Ona i Josh najbolji su prijatelji koji se poznaju još od osnovne škole i sada idu zajedno u školu.
Ne razlikuje se od djevojaka svoje dobi, ide u školu, voli gledati TV u slobodno vrijeme i družiti se. Dobrovoljno se javlja za referat o prednostima i nedostacima Interneta, na kojemu mora raditi s Joshom. Taj referat donosi im poznanstvo s Robom Zanellijem, kojega spašavaju od nevolje.
Tamsyn se pokazala kao inteligentna i hrabra. Brzo uči nove stvari, kao što je korištenje računala i Interneta, a i predana je poslu koji joj je zadan.
Kroz projekt s Joshom zavoljela je koristiti se internetom i promijenila mišljenje o Joshu na bolje.
Josh je dječak koji pohađa Abbey School zajedno s Tamsyn. Strastveni je zaljubljenik u kompjuterske igrice i općenito sve vezano uz nove tehnologije. On i Tamsyn se na početku projekta ne slažu baš najbolje jer ona ne može shvatiti njegovu zaluđenost igricama i internetom, ali na kraju postaju najbolji prijatelji.
Josh se voli šaliti i smišljati spačke, koje mu ne uspiju uvijek. Jedna takva spačka je bila za Roba dok se Tamsyn tek upoznala s njim preko e-maila. Budući da su se svi troje prvo šalili, onda kada je Rob bio u opasnosti, Josh mu nije povjerovao kada je poslao poziv u pomoć.
Na kraju je i Josh pokazao suosjećanje i hrabrost da pomogne nepoznatom dječaku, koji mu je postao jedan od najboljih prijatelja.
Rob Zanelli je trinaestogodišnjak, smeđe valovite kose, koji živi s roditeljima u vili Manor House, u Portsmouthu u Engleskoj. Roditelji su mu vlasnici tvrtke “Gamezone” koja proizvodi kompjutorske igrice.
Kada je Rob imao osam godina, roditelji i on doživjeli su prometnu nesreću i Rob je ostao nepokretan u invalidskim kolicima. Zbog toga ga roditelji ne puštaju u redovnu školu, nego mu plaćaju učitelje, pa se školuje kod kuće. Jedna od najvećih želja mu je da ide u normalnu školu sa svojim vršnjacima.
Iako Rob ima sve što poželi od kompjuterske opreme, nema prijatelja s kojima bi se družio uživo. Preko Interneta je stekao troje prijatelja s raznih krajeva svijeta.
Rob je unatoč svojoj nesreći pun života i optimističan. Nadasve je inteligentan i snalažljiv, ali i veoma dobar prijatelj. Stalo mu je do njegovih prijatelja i obitelji. Nažalost, upada u klopku očevog bivšeg radnika i svoje učiteljice, koji pokušavaju ukrasti novu kompjutersku igricu njegovog oca.
Rob se u toj situaciji pokazao kao izuzetno hrabar mladić, te ga njegova nepokretnost nije spriječila da brani svoju obitelj. Na kraju se Rob sprijateljuje s Tamsyn i Joshom koji ga spašavaju, a roditelji mu dopuštaju da pohađa redovno školu Abbey school sa svojim novim prijateljima.
Bilješka o autoru
Michael Coleman rođen je 12. svibnja 1946. u Londonu. Britanski je spisatelj znanstvene fantastike za mlade.
Veliki je zaljubljenik u sport. Kao mladić se bavio atletikom i bio vrlo uspješan u tome. Kada se prestao aktivno baviti sportom, počeo je pisati o njemu, pa je napisao svoje seriju knjiga “Foul football”.
Osim sporta, Coleman je volio i računala. Podučavao je informatiku na Sveučilištu u Portsmouthu, a svoju ljubav prema tada novoj tehnologiji prebacio je i u svoju književnost. Jedna od njegovih poznatijih serija romana se bavi upravo tom tematikom.
Serija knjiga “Internet detektivi” sastoji se od osam romana prevedenih i na hrvatski, a cilj im je upravo približiti informatičke radosti i na, tada, mlade generacije, u čije živote je suvremena tehnologija tek bila počela ulaziti.
Autor je nekoliko slikovnica, romana za mlade, ali i odrasle. Prema prvom romanu “Internet detektivi” snimljen je i film “Net bandits”.
Autor: I.D.
Odgovori