U edukativnoj slikovnici Znaš li i ti? dječak uči od ukućana kojim se poslovima bave tijekom dana. Upitao je mamu, tatu, djeda, tetu Veru i baku čime se bave kako bi saznao zašto nemaju vremena igrati se s njim svaki dan. Nakon što su mu svi ispričali čime se bave, zaključio je kako se on može preko tjedna igrati sam. Nadao se da će tada svi biti zadovoljni. Vikendom će se moći svi igrati s njim jer su tada slobodni, a onda će nedjeljom dječak ispitivati ukućane što točno radi učitelj, pekar, vlakovođa, vatrogasac…
Slikovnica je napisana na zabavan način kako bi djeca mogla shvatiti zašto roditelji nemaju uvijek dovoljno vremena za igru. Dječak je naučio čime se odrasli bave i shvatio kako je nedjelja za njega najljepši dan u tjednu jer tada svi imaju vremena za njega i strpljivo odgovaraju na postavljena pitanja.
Roditeljima će slikovnica pomoći kako bi djeci na njima razumljiv način objasnili što sve moraju obaviti u toku dana i zašto ponekad nemaju još vremena i za igru. S druge strane, slikovnica će pdosjetiti roditelje da navečer odvoje barem par minuta svog vremena kako bi djeca dobila pažnju koju zaslužuju. Iako je to ponekad vrlo teško ponekad su dovoljne i samo dvije minute da bi djeca bila sretna što su im se roditelji posvetili.
Vrsta djela: edukativna slikovnica
Tema djela: dječak uči kojim se poslovima odrasli bave
Mjesto radnje: neodređeno
Vrijeme radnje: neodređeno
Kratak sadržaj
Dječak voli kada su svi navečer kod kuće jer se sa svakim od ukućana voli igrati. Najradije bi se igrao s mamom, tatom, djedom, bakom i tetom Veroma, a sestrom Maricom ne bi jer je ona još uvijek premalena. Ipak, nitko se ne igra s dječakom jer je svatko zaokupljen svojim poslom. Kada upita hoće li se netko od ukućana igrati s njim, najčešće dobije odgovor neka ne gnjavi i zašto se ne igra sam. Ako dječak nastavi gnjaviti, tada mu kažu kako je već dovoljno velik da shvati kako odrasli rade cijeli dan, a s njim se mogu igrati tek kada budu gotovi s poslom.
Dječak zna da je dovoljno velik kako bi shvatio da svi ukućani imaju posla, no svejedno ne razumije što odrasli rade cijeli dan. Tako je svakoga od njih pitao što točno radi cijeli dan.
Mama mu je rekla kako ona radi u velikoj pošti i uslužuje velik broj ljudi. Neki od njih šalju pisma, drugi pakete, a treći brzojav. Mama strpljivo odrađuje svoj posao i pomaže ljudima, kako bi njihove pošiljke stigle na odredište. Ako netko želi telefonirati i poslati telegram, paket ili novac, tada im mama pomaže da to učine brzo i jednostavno. Dječakova mama je savjesna djelatnica stoga je i ljudi poštuju i cijene. Dječak zaključuje kako je posao njegove majke najzanimljiviji na svijetu i kako će biti poštar kada odraste. Mamu to veseli, ali ipak prije nego odluči postati poštar, mora dobro promisliti je li to posao za njega jer postoji još puno zanimljivih poslova koje bi mogao jednog dana raditi.
Dječak je nakon mame upitao tatu što radi cijeli dan. Tata mu je rekao kako upravlja prometom kako bi na raskrižju prošlo sve u najboljem redu. On promatra automobile, autobuse, tramvaje, kamione i ljude kako se ponašaju u prometu i pritom pazi da se nikada ne dogodi nezgoda. Upravlja semaforom, pa ako na njemu gori crveno svjetlo, tada se zna kako nitko ne smije preći ulicu. Svi stanu i čekaju svoj red da se mogu početi kretati. Nakon što se onima koji su stajali upali zeleno svjetlo, mogu krenuti i obrnuto. Ako se na raskrižju pojave hitna ili vatrogasna kola, tada ih tata propušta jer zna da moraju žuriti. Ako su pješaci neposlušni, tada tata puhne u zviždaljku i kažnjava. Pomaže on i ako netko zaluta jer on poznaje svaku ulicu. zbog toga ga svi vole jer je uvijek na usluzi i spreman pomoći. Dječak bi mogao jednog dana obavljati tatin posao, a to je posao prometnika (policajca). Tatu to veseli, ali mora dobro promisliti prije nego se odluči baš za taj posao. Postoji još puno zanimljivih poslova na svijetu.
Dječak je zatim pitao djeda što radi svaki dan. Njegov djed upravlja dizalicom. Ako se gradi velika kuća, on uz pomoć dizalice može podići cigle do šestog ili sedmog kata. Samo jednim pritiskom gumba on naređuje dizalici što mora raditi. Dizalica lako može podignuti težak teret za razliku od ljudi, stoga je vrlo korisna, a i poslušna. Dizalica pomaže zidarima i olakšava im posao jer bi inače sve morali svojim rukama nositi. Njihov bi posao tada bio puno teži, a kuća bi se puno sporije gradila. Dječaku se i djedov posao čini zanimljiv, djed se tome veseli ali prije nego donese odluku, mora dobro razmisliti želi li raditi na dizalici.
Dječak je provjerio što radi teta Vera svaki dan. Ona je liječnica koja liječi bolesnu djecu koja se ne mogu izliječiti kod kuće ili u ambulanti. Teta Vera liječi djecu s puno pažnje i strpljenja jer zna da im nije lako biti u bolnici među nepoznatom djecom. Često priča s djecom koja je ubrzo zavole. Nakon razgovora ih upita gdje ih boli, no ponekad ne dobije odgovor pa mora pogoditi zašto plaču. Zato je dugo godina studirala kako bi to mogla znati. Ako pogodi što dijete boli, onda ga može liječiti. Tako jednom djetetu da lijek, drugom injekciju, treće previja… Kada ozdrave, djeca mogu napustiti bolnicu i tada su vesela. Ona koja su malo manje poslušna plaču, ritaju se i viču jer ih ponekad boli kada ih teta Vera liječi, ali ona i njih pomiluje po kosi i za razliku od poslušne djece, duže ih liječi. Nikada ne kaže njihovim roditeljima kada su neposlušna kako ih ne bi još više rastužila. Posao tete Vere je najzanimljiviji na svijetu, zaključio je dječak. Mogao bi postati liječnik jer bi tada nosio bijeli ogrtač, slušalice, injekciju, toplomjer i mogao bi izliječiti bolesno dijete. Teta Vera se veseli što misli kako je njezin posao zanimljiv, ali treba još dobro razmisliti je li to ono čime se dječak želi baviti.
Na kraju je dječak pitao baku što ona radi cijeli dan. Ona mu je rekla kako je odavno u mirovini i već odavno ništa ne radi. Tada su se ostali ukućani nasmijali jer svi jako dobro znaju kako baka obavlja sve kućanske poslove. Ona posprema kuću, odlazi u trgovinu, kuha, pere i glača, dakle uvijek nešto radi i ne odmara kao što bi trebala. Naradila se baka u životu pa bi se trebala više odmarati. No, baka se ne želi odmarati cijele dane i voli raditi kućanske poslove. Dječak je svjestan kako baka ima puno posla po kući i kada joj mama, tata, djed i teta Vera ne bi pomagali, ne bi imala vremena za odmor. Dječak će joj isto pomagati u kući, ali za neke je poslove premalen. No, ako je dovoljno velik kako bi shvatio što ukućani rade cijeli dan, tada im može i pomagati. Tako mu je mama rekla neka se igra sa sestrom Maricom, tata mu je rekao neka se uvijek presvuče sam kada stigne iz vrtića, djed mu je rekao neka svaki dan zalije cvijeće, a baka ga je zamolila neka joj pomogne postaviti stol za večeru.
Teta Vera mu je rekla još jednu važnu stvar koju je dječak spomenuo na početku priče, a to je da se ponekad može sam igrati te će i na taj način pomoći ostalima. Može izmisliti svaki dan neku novu igru stoga je dječak odlučio kako će se ponedjeljkom igrati poštara, utorkom prometnika, srijedom dizaličara, četvrtkom liječnika za djecu petkom umirovljenika, a subotom se više neće igrati sam jer tada svi imaju vremena za igru s njim. Nedjelja je dan za izlete i tada dječak svima postavlja pitanja kako bi naučio što radi vatrogasac, vlakovođa, prodavačica cvijeća, vojnik, kondukter, čuvar, učitelj, pekar, stolar, pastir. Nedjeljom dječak može pitati što poželi jer tada svi imaju vremena odgovoriti. Tako će naučiti sve što rade odrasli i to prenijeti sestri Marici kad malo odraste.
Bilješka o autoru
Éva Janikovszky mađarska je spisateljica koja se rodila 23. travnja 1926. godine u Szegedu. Pisala je djela za djecu i za odrasle, no najveću popularnost stekla je upravo kao dječja spisateljica i spisateljica za mlade.
Proslavila se svojim djelima u cijelom svijetu i ona su prevedena na čak 35 svjetska jezika. U Hrvatskoj su se njezina djela prvi put pojavila 70-ih godina preko izdavačke kuće “Mladost”.
Prvu knjigu objavila je 1957. godine. Njezine bajke i priče zaintrigirale su djecu jer ona piše o tome kako dijete ili tinejdžer vidi svijet oko sebe i odrasle osobe uz koje odrasta te kako se bori sa svojim emocijama. Htjela je prikazati generacijski jaz između djece i odraslih, a pritom je uvijek ostajala na strani djece. Uz djecu, veliku je popularnost stekla i literaturom za odrasle.
Osvojila je brojne mađarske i svjetske nagrade. Njezine najljepše i najzabavnije knjige ilustrirao je poznati mađarski ilustrator László Réber.
Njezine najpoznatije slikovnice i ostala djela su: “Da sam odrastao”, “Baš se veselim!”, “Znaš li i ti”, “Kako da odgovorim”, “U koga se uvrglo ovo dijete”, “Sa mnom se uvijek nešto događa” i mnoga druga. Prema djelu “U koga se uvrglo ovo dijete” napravljena je i predstava u zagrebačkom ZKM-u.
Umrla je u Budimpešti 14. srpnja 2003. godine.
Autor: L.V.
Odgovori