Zbirka Zlatookin osmijeh sastoji se od dvanaest kratkih novela u kojima se opisuju razni događaji iz autorova života u djetinjstvu, obrađuje se tema prvih zaljubljivanja te mnogo ozbiljnija tema rata. Na taj način u zbirci se mogu prepoznati i optimistični i pesimistični tonovi. Ali čak i u novelama u kojima se obrađuje tema rata, može se prepoznati poneki optimistični ton u načinu na koji autor koristi razne motive. Primjerice, u posljednjoj noveli Mjesec u rijeci, iako se opisuju strahote ratnog razdoblja, taj pesimistični ton pada u drugi plan te glavnu ulogu preuzima igra dječaka i mjeseca.
Autor opisuje događaje iz svojeg djetinjstva, odrastanje uz baku i prva zaljubljivanja i događaje za vrijeme Domovinskog rata te on preuzima ulogu pripovjedača, a u nekim se slučajevima krije iza imena glavnog lika (Pavel, Tomica).
Iako se obrađuju teške teme te se koriste motivi teškog socijalnog stanja i rata, prevladavajući ton zbirke je optimističan, kao i sam naslov. Zlatookin osmijeh, naslov je koji je dan zbirci prema djevojčicama koje su opisane kao prve ljubavi u pojedinim novelama te su redovito opisane kao zlatooke ljepotice.
Prevladavajući motiv u zbirci je upravo rijeka Kupa, čije se ljepote opisuju u novelama, a zbirka počinje tim motivom (u noveli Skladatelj i gatalinka) i završava (u noveli Mjesec u rijeci). Novele su pune opisa krajolika i običaja kojima autor dočarava ljepotu kraja u kojem je odrastao.
U zbirci prevladava kajkavski i žargonski govor koji se primjećuje u govoru raznih likova, dok pripovjedač, dakle sam autor, koristi standardni jezik. U opisu likova naglasak je na njihovim osobinama, a ne na fizičkom izgledu, osim u slučaju zlatookih ljepotica, čija je ljepota izričito naglašena, ali je i subjektivna jer je doživljavamo kroz oči zaljubljenog dječaka.
Skladatelj i gatalinka
Prva novela u zbirci nosi naziv Skladatelj i gatalinka, u kojoj je glavni lik Pavel. Njega jednog dana zaustavi neki otmjeni gospodin i ponudi mu da mu za trideset dinara pronađe deset zelenih žabi gatalinki, koje svojim kreketanjem proriču kišu. Pavel pristane i kaže kako će mu ih sutradan donijeti, ali kad je krenuo u potragu za njima nije mu bilo lako jer žabe nigdje nije mogao pronaći. Odluči otići do Grabrećih zdenaca, do kojih nije bio lak put, ali za trideset dinara, Pavel odluči da vrijedi pokušati. Već je počeo zamišljati što će si sve kupiti s tim novcem. Njegov prijatelj Miško, koji je bio stariji od njega dvije-tri godine i isto je dolazio na pašu sa svojom kravom, ponudi mu da će uloviti žabe ako podijele novac. Sutradan su čekali gospodina s deset zelenih žaba, ali ispostavilo se da su to bile obične žabe, a ne gatalinke. Gospodin im ipak da po deset dinara za trud te pohvali Pavela jer je čuo kako lijepo pjeva, a k tome još i pjesmu koju je on skladao.
Kasnije ih je snašla nevolja kad je Pavelova krava pojela Miškovu košulju u koju je spremio svoju zaradu pa je sad zahtijevao da mu Pavel da svoj dio, ali on to nije prihvatio. Sad je Miško predložio da praćkom gađaju nacrtane žabe, a zarada ide onome tko bude bolji. Umjesto mete, razbili su prozor susjeda Blaža i odmah pobjegli. Navečer je Pavel došao kući i zatekao susjeda kako se žali na razbijeni prozor te kako nema novca da ga popravi jer treba i bolesnoj ženi kupiti lijek. Pavel osjeti grižnju savjesti pa susjedu ponudi novac koji je zaradio kako bi mogao kupiti lijek.
Vrsta djela: novela
Vrijeme radnje: autorovo djetinjstvo
Mjesto radnje: Ozalj
Tema djela: dva dječaka traže žabe gatalinke za nekog otmjenog gospodina kako bi zaradili nešto novca i iskusili bogatstvo bar na trenutak
Likovi: gospodin, Pavel, Miško
Analiza likova
Pavel – iza ovog lika stoji sam autor te on opisuje događaj iz svojeg djetinjstva u vrijeme siromaštva kad je imao priliku zaraditi nešto novca u zamjenu za žabe gatalinke. Kako nije mogao pronaći baš te žabe pokazuje snalažljivost i ponudi čovjeku obične zelene žabe, što čovjek nagradi novcem. On je dobronamjeran i pravedan dječak, a to se vidi iz činjenice da je imao grižnju savjesti kad je razbio susjedov prozor te mu dao svoju zaradu kako bi kupio lijek bolesnoj ženi. Ne voli nepravdu, što pokazuje kad Miško zahtjeva da mu da svoj dio zarade jer je on svoj nepromišljeno ostavio u džepu košulje koju je krava pojela.
Miško – Pavelov najbolji prijatelj koji je dvije-tri godine stariji od njega. Domišljat je i lukav te on predlaže da ponude obične zelene žabe umjesto gatalinki. Odlučan je dobiti ono što želi pa pokušava Pavela nagovoriti da njemu ide veći dio zarade, iako nije on ugovorio posao s gospodinom. Iako je sam kriv jer je neodgovorno i nepromišljeno izgubio svoje novce, želi da mu Pavel da svoj dio jer smatra da je on kriv za njegov gubitak, a kad on na to ne pristaje, predlaže igru u kojoj dobitnik dobije sav novac.
Smrt princa karnevala
U noveli Smrt princa karnevala opisuje se upravo karnevalsko vrijeme i svi se vesele, ali ne i glavni junak priče. On se u školi potukao s drugim učenikom Maksom, što je razrednica saznala te mu za kaznu zadala da napiše sastavak o tome kako stariji trebaju biti uzor mlađima. Dječak obeća da će napisati sastavak, kako razrednica ne bi njegovim roditeljima rekla za njegovo ponašanje. Zaista je i htio napisati sastavak, ali nije imao inspiracije, a i prijatelji su ga stalno zvali da im se pridruži na karnevalu. Prvi dan im se pridruži jer odluči da treba slušati starije koji su ga pozvali, a drugi dan im je nedostajao svirač i zvali su ga da on preuzme tu ulogu. Kad je napokon odlučio napisati sastavak, otac ga je pozvao da skupa idu pred majku. Tako je dječak skoro otišao u školu bez sastavka, ali u zadnji čas se dosjetio da opiše upravo ono što mu se dogodilo. Razrednica nije bila zadovoljna napisanim jer je smatrala da je za primjer trebao uzeti roditelje i o njima pisati.
Vrsta djela: novela
Vrijeme radnje: karnevalsko doba
Mjesto radnje: Ozalj
Tema djela: autorovo prisjećanje karnevalskog doba iz djetinjstva
Likovi: dječak (autor), Makso, razrednica, otac, ostali ljudi koji su sudjelovali u karnevalu
Analiza likova
Glavni lik je u ovom slučaju dječak koji nije imenovan, ali on je sam autor koji opisuje događaj iz svojeg djetinjstva za vrijeme karnevala kad je on bio spriječen sudjelovati jer je morao pisati esej za kaznu jer se potukao s drugim dječakom. Ipak odlazi na karneval jer su ga drugi pozvali i tako odgađa pisanje eseja, do samog kraja kad više nije imao vremena ništa napisati. Ipak pokazuje svoju snalažljivost i opisuje kako mu se dogodilo da su drugi, stariji ljudi utjecali na to da on nije mogao napisati zadaću. Učiteljica time nije bila zadovoljna jer je tema bila da stariji trebaju biti uzor mlađima te je smatrala da je za primjer trebao uzeti svoje roditelje.
Slavin akvarel
U noveli Slavin akvarel pripovijeda se o dolasku učenika, likovnjaka, povjesničara, književnika i arheologa na izlet u Ozalj. Glavni lik je Igor koji otkriva da ima genijalan plan jer se nalaze u mjestu rođenja slavne hrvatske akvarelistice Slave Raškaj te postoji mogućnost da još ima ljudi koji je se sjećaju i da bi mogao pronaći neki od njezinih radova. O svemu tome je čitao u Pejićevoj knjizi pa dolazi do neke stare kuće, ali nitko se ne odaziva pa on odluči sam ući. Pregleda kuću i popne se na tavan gdje nađe mnoštvo radova potpisanih S. R. Siguran da je našao ono što je tražio, pobjegne glavom bez obzira. Zaustavi se tek na livadi i učini mu se da pod drvetom stoji i slika upravo Slava. Kad se sabere shvati da je to neka djevojčica koja mu kaže da slika portret mami koja je u Njemačkoj. On joj ponudi crteže slavne Slave Raškaj, a djevojčica mu kaže kako su to njezini radovi iz četvrtog razreda; ona se zove Slava Ribarić.
Vrsta djela: novela
Vrijeme radnje: neodređeno
Mjesto radnje: Ozalj
Tema djela: dolazak učenika na izlet u Ozalj te potraga za neobjavljenim djelima slavne akvarelistice
Likovi: Igor, Slava Ribarić, ostali učenici
Analiza likova
Igor – glavni junak ove pripovijetke koji dolazi s ostalim učenicima na izlet u Ozalj te smišlja genijalan plan kako će pronaći nepoznate i neobjavljene radove akvarelistice Slave Raškaj. Ulazi u neku kuću te pronalazi radove potpisane S.R. za koje je siguran da su upravo njezini. Na livadi upoznaje djevojčicu koja je slikala pod drvetom te ga ona podsjeti na Slavu. Njezino ime je Slava Ribarić te joj on ponudi slavne crteže kako bi ih poslala mami u Njemačku. Ona mu govori da su to njezini crteži iz četvrtog razreda te da inicijali odgovaraju njezinu imenu. Tako je posramila glavnog junaka novele.
Pismo bez nadahnuća
Najkraća novela u zbirci nosi naziv Pismo bez nadahnuća, gdje je glavni junak dječak koji pokušava napisati ljubavno pismo voljenoj djevojci, ali mu ne uspijeva. Kako bi pronašao inspiraciju, listao je stare brojeve Modre laste, ali ni to mu nije bilo od pomoći. Odluči u pomoć pozvati oblake jer zna da su pomogli brojnim ljudima prije njega; Puškinu, Ljermontovu, Nazoru, Cesariću, ali ni to nije pomoglo. Ipak, odlučuje Zlatookoj napisati da mu nedostaje te da ne želi biti bez nje i da se nada kako će ona u njegovom nenadahnutom pismu prepoznati njegovu ljubav.
Vrsta djela: novela
Tema djela: pokušaj pisanja ljubavnog pisma
Mjesto radnje: neodređeno
Vrijeme radnje: neodređeno
Likovi: dječak, njegova zlatooka ljubav
Analiza likova
Dječak je u ovoj noveli neimenovan, ali saznajemo da želi svojoj ljubavi napisati pismo u kojoj će izraziti svu svoju ljubav prema njoj. Problem je u tome što nema inspiracije i ne zna na koji način da se izrazi. Inspiraciju traži u starim brojevima Modre laste te raznim motivima, poput oblaka koji je bio izvor inspiracije mnogim slavnim piscima i pjesnicima, ali njemu to ne pomaže. Na kraju joj odlučuje napisati jednostavno pismo u kojem joj priznaje da mu nedostaje.
Kraljica Ana
Sljedeća novela nazvana Kraljica Ana, odvija se za vrijeme ekskurzije, a glavni lik je Ana koja je zaljubljena u svojeg razrednika. Ona stalno mašta o njihovoj ljubavi i sigurna je da joj on uzvraća ljubav jer stalno pjeva pjesme u kojima se spominje njezino ime. To su primijetili i drugi učenici, koji su također sigurni da se između njih stvorila ljubav. Prijateljica Jasna joj predloži da mu napiše poruku u kojoj mu priznaje da ga voli i da želi da se nađu nasamo, a ona će se pobrinuti da razrednik tu poruku i dobije. Jasna odlazi razredniku i govori mu kako mu je Ana poslala poruku u kojoj mu priznaje da je zaljubljena u njega te zahtijeva od njega da prizna kako i on osjeća isto jer su svi to primijetili, prema načinu na koji se odnosi prema njoj. On govori kako je istina da ih sve voli, iako Anu malo više jer je jako pametna i talentirana za pjevanje, ali on već ima svoju kraljicu Anu.
Vrsta djela: novela
Vrijeme radnje: za vrijeme ekskurzije
Mjesto radnje: brod
Tema djela: prva ljubav
Likovi: Ana, razrednik, Jasna, ostali učenici
Analiza likova
Ana – glavna junakinja priče koja je zaljubljena u svojeg razrednika te je sigurna da i on osjeća isto jer stalno pjeva pjesme u kojima se spominje njezino ime te je svima rekao kako on ima svoju kraljicu Anu. Prijateljica Jasna je nagovara da mu napiše poruku u kojoj mu priznaje da ga voli te da želi da se nađu nasamo, a on će mu tu poruku predati. Njezina zaljubljenost dolazi kraju kad sazna da ona nije razrednikova ljubav.
Zlatooki osmijeh Mona Lise
Tema prve ljubavi obrađuje se i u noveli Zlatooki osmijeh Mona Lise, u kojoj je glavni junak dječak koji dolazi na Jarun kako bi tu sreo svoju Zlatooku ljubav. On je voli od kad ju je prvi put ugledao te mu se učinilo da je zlatooka, iako ona zapravo ima smeđu kosu i smeđe oči. Dječak se pita je li ljubav i dalje ljubav, ako je jednostrana? Problem je u tome što su i drugi dečki iz razreda zaljubljeni u Dubravku, a najveći mu je protivnik Hrvoje jer smatra kako je on u svemu bolji od njega. A Dubravka je sa svima u dobrim odnosima i uvijek se smije zagonetnim smiješkom poput Mona Lise.
Glavni junak nema joj hrabrosti prići pa joj piše pisma u kojima joj iskazuje svoju ljubav, ali ta pisma nikad ne pošalje. Jednom je u bilježnici pisao o Dubravki, svojoj ljubavi, a to je vidio Hrvoje te mu oteo bilježnicu kako bi pred cijelim razredom pročitao njegove stihove, ali ih je iskrivio te je sve prikazao kao da je naš junak o Dubravki rekao sve najgore. Njih dvojica su se potukla, a sukob je prekinut dolaskom profesorice. Dubravka se naljutila na dječaka, iako je on smatrao da nije ništa skrivio jer se tukao kako bi obranio svoju i njezinu čast i to joj je odlučio i napisati na papirić. Nakon škole, Dubravka mu je prišla i rekla da je čeka na Jarunu u tri sata pa se tako priča ponovno vraća na početak, gdje smo i upoznali glavnog junaka, kad je došao na sastanak sa svojom Zlatookom.
Vrsta djela: novela
Mjesto radnje: Zagreb
Vrijeme radnje: neodređeno
Tema djela: prva ljubav
Likovi: dječak, Hrvoje, Dubravka
Analiza likova
Glavni lik novele je neimenovani dječak koji je zaljubljen u djevojčicu iz razreda, Dubravku, on je naziva svojom zlatookom, iako je tek kasnije shvatio da ona ima smeđe oči, ali on i dalje smatra da su to najljepše oči koje je vidio. Nepravdu mu učini dječak Hrvoje koji mu otme bilježnicu u kojoj je pisao o Dubravki i iskrivi njegove riječi pa je ispalo da je o Dubravki napisao sve najgore. Kako bi ispravio tu nepravdu, sve priznaje Dubravki te ona s njim dogovara sastanak na Jarunu.
Čar ivanjske noći
U noveli Čar ivanjske noći glavni lik Tomica, nalazi se u Istri gdje se održavalo literarno sijelo. Opisuje djevojku Biserku, u koju su svi mladići bili zaljubljeni, a ona je bila neodlučna i svima im je pridavala jednako pažnje. Zbog toga je među mladićima raslo neprijateljstvo, a pogotovo između dva najbolja prijatelja, Tomice i Ivice, ali oni odluče da neće dopustiti da im to uništi prijateljstvo te da će novčićem odlučiti tko ima pravo udvarati se Biserki. Pobijedio je Tomica i dobio pravo udvaranja, ali Biserka je tad nestala. Kasnije se saznalo da su je roditelji odveli u razgledanje istarskih ljepota, a kad se vratila bila je ljuta jer je saznala za okladu između dva prijatelja, ali oni odluče da im to neće pokvariti odnos i postanu smrtni prijatelji, tj. prijatelji do smrti.
Nakon godinu dana, dvojica prijatelja, koji su do tad prijateljstvo održavali pismima, se sastaju u Ivičinom kraju pod Kalnikom i slave njegov rođendan do pola noći. Sutradan je Tomica upoznao Ivičine dvije sestrične, Ivanku i Zdenku, a učinilo mu se da je Ivanka jako slična Biserki te je čak pomislio da ga je Ivica nasamario i naveo Biserku da mu glumi sestričnu. Odmah se u Ivanku zaljubio i zato je bio jako razočaran kad ona nije došla na dogovoreni sastanak. Sutradan su mu javili da se odmah mora vratiti kući jer su mu našli posao preko praznika. Laknulo mu je tek kad je Ivanka poslala pismo i objasnila razlog svojeg nedolaska.
Sad je bio red da Ivica posjeti Tomicu u Ozlju, ali javlja da mora odgoditi posjetu do daljnjega zbog obiteljskih obveza. Tomica je bio razočaran jer je s Ivicom trebala doći i Ivanka, ali on dobije inspiraciju da napiše roman u kojem je samo izmijenio njihova prava imena te radnju smjestio u vrijeme zrinsko-frankopanske urote; svi su pohvalili njegov roman.
Sljedećeg ljeta došlo je vrijeme za Ivičin posjet koji je već bio odgođen. S njim su došle Ivanka i Zdenka, a Tomica ih skoro nije prepoznao jer su se za to vrijeme od kad ih je vidio, puno promijenile. Pokazivao im je grad, a kad je došlo vrijeme njihovog odlaska, bio je tužan.
Vrsta djela: novela
Vrijeme radnje: razdoblje od dvije godine
Mjesto radnje: Medulin, Kalnik, Ozalj
Tema djela: prva ljubav i važnost prijateljstva
Likovi: Tomica, Ivica, Biserka, Ivanka, Zdenka
Analiza likova
Tomica je glavni junak priče koji dolazi na literarno sijelo u Medulinu i tu upoznaje prijatelja Ivicu. Njihovo prijateljstvo stavljeno je na kušnju zbog Biserke, djevojke u koju su svi bili zaljubljeni, ali oni odlučuju da ništa neće stati na put njihovom prijateljstvu koje se nastavlja preko pisama sve do iduće godine, kad Tomica odlazi kod Ivice u Kalnik te tamo upoznaje njegovu sestričnu Ivanku u koju se zaljubljuje. Svoj talent pokazuje pisanjem romana u kojem su glavni likovi njegovi prijatelji, izmijenjenih imena, a smješten je za vrijeme urote zrinsko-frankopanske. Njegov roman svi hvale te iduće ljeto u posjet mu dolaze prijatelji i on uživa pokazujući im Ozalj.
Dvije Dore, tri Josipa i ja
Dvije Dore, tri Josipa i ja još je jedna novela u kojoj se obrađuje tema mladenačke ljubavi. Radnja započinje kad glavni lik Juran, dolazi na trg gdje je dogovorio sastanak s Dorom, ali ona se nije pojavljivala. Juran se izgubio u svojim mislima, zamišljajući sebe i Doru u dalekim krajevima, kad su ga prekinuli Jozo, Joža i Joško koji su ga pozvali da krene s njima jer se cura koju čeka ionako neće pojaviti. Kad su došli do Kamenitih vrata tu su sreli upravo Doru i tri Josipa su je pozvala da im se pridruži. Sjeli su na piće, a za cijelo to vrijeme tri Josipa su joj uporno udvarala i zavodila je, a Juran je osjećao kako tu ne pripada. Ovo nije bila Dora od jučer s kojom je on dogovorio sastanak jer ova današnja Dora uopće ne obraća pažnju na njega. Kad je došlo vrijeme da se oproste, Dora dopusti samo Juranu da je prati kući, a ostale odbije, zbog čega je on bio jako sretan te mu se vratila nada da se Dori ipak sviđa.
Vrsta djela: novela
Vrijeme radnje: neodređeno
Mjesto radnje: Zagreb
Tema djela: prva ljubav
Likovi: Juran, Jozo, Joža, Joško, Dora
Analiza likova
Juran – glavni lik u noveli koji je zaljubljen u Doru te s njom dogovara sastanak na kojem se ona ne pojavljuje. Dolaze Jozo, Joža i Joško te mu govore da ona neće doći i da pođe s njima. Doru nalaze na Kamenitim vratima te se svi bore za njezinu naklonost, a glavni junak Juran ostaje neprimijećen te misli kako nema šanse kod Dore jer nju više zanimaju njegovi prijatelji. Kad dođe vrijeme odlaska, ona mu dopušta da je prati kući i zbog toga se njemu vrati nada da Doru ipak zanima.
Kip domovine leta 197…
U noveli Kip domovine leta 197… prevladava pesimističan ton jer se opisuje teška situacija obitelji u kojoj se već generacijama odlazi u strane zemlje na rad te u potragu za boljim životom. Jedino vrijeme kad bi se obitelj trebala okupiti su veliki blagdani pa tako i ove Nove godine, baka i unuk čekaju obitelj koja na kraju ipak ne dolazi jer su spriječeni zbog silnih obaveza. Baka preostaju jedino razglednice koje se redovno šalju.
Prvu je poslao djed iz Argentine, davne 1914. u kojoj govori o planovima za dolazak kući te kako je uspio nešto priskrbiti za obitelj. Ali njegov dolazak iz Argentine omeo je početak rata. Druga razglednica je od Tome iz Argentine iz 1939. te se također govori o planovima za povratak, ali i taj plan omeo je početak novog rata. Unuka Zlata također šalje razglednicu iz Njemačke u kojoj se ispričava jer ne može doći kući. Posljednja razglednica stiže od najmlađe generacije te obavještava baku kako joj se neće pridružiti za blagdane. Baka i unuk ostali su sami te baka upozorava unuka da mu ne dopušta da i on ode u Njemačku, što je njegova želja kako bi mogao lakše naći posao.
Vrsta djela: novela
Vrijeme radnje: ratno razdoblje
Mjesto radnje: Hrvatska
Tema djela: potraga za boljim životom
Likovi: unuk, baka, Zlata, djed, Toma
Analiza likova
Baka je glavni lik ove novele jer se prikazuje kako ona teško podnosi činjenicu da se već generacijama odlazi u potragu za boljim životom u strane zemlje te obitelj ne nalazi vremena ni prilike za povratak kući. Tako baka uvijek ostane sama sa svojim razglednicama koje obitelj redovno šalje, s isprikama i razlozima zašto ne mogu doći. Baka to teško podnosi te govori unuku kako mu neće dopustiti da je i on napusti i ode u Njemačku raditi jer će ona tako ostati sama.
Suza na vlati
U istom tonu nastavlja se i novela Suza na vlati u kojoj se također obrađuje tema odlaska u strane zemlje u potragu za poslom i boljim životom, ali iz perspektive žena čiji su muževi otišli. Razgovor se vodi između svekrve i snahe te se prikazuje kako je u mlađim generacijama običaj da ne ide samo muž na rad u stranu zemlju, nego i žena. Upravo to objašnjava snaha te izjavljuje kako ne želi biti u situaciji da dvadeset i pet godina čeka muža dok se ne vrati iz strane zemlje te ako će on otići i ona ide s njim. Na kraju, baka opet ostaje sama, iako se brinula za kuću, zemlju i djecu koju je odgajala.
Vrsta djela: novela
Vrijeme radnje: ratno razdoblje
Mjesto radnje: neodređeno
Tema djela: potraga za boljim životom
Likovi: baka, Zlata, Mirko, Jasna, snaha, svekrva
Analiza likova
U noveli nema jednog glavnog lika nego glavnu ulogu preuzimaju snaha i svekrva koje razgovaraju o odlasku obitelji u strane zemlje u potragu za boljim životom. Snaha govori kako on neće biti kao prijašnje generacije te dopustiti da muž ode, a ona ostane sama i godinama ga čeka da se vrati, nego će i ona ići za njim kao što je običaj s novijim generacijama.
Na Kupi čun
U noveli Na Kupi čun, straža na Kupi uhvati nekog dječaka od četrnaest godina, Juru Zlatarića, kako pokušava čamcem prijeći na drugu stranu kako bi posjetio očev grob na godišnjicu, kako čini svake godine. Pepić ga upozorava da je to opasno te da ga s druge strane mogu dočekati snajperisti te ga pozove u zemunicu kako bi mu ispričao priču.
U vrijeme kad je on bio tinejdžer kao i Jure, bilo je vrijeme rata 1943., a on je u to vrijeme čitao Urotu zrinsko-frankopansku te svoju ljubav Jasnu poistovjećivao s likom Jelene Zrinske iz romana i zamišljao kako su njih dvoje glavni junaci. Od Jasne je saznao kako će te nedjelje talijanska brigada napasti Ozalj te da će se na trgu održati misa. Kako bi tamo vidio Jasnu, obećao je da će ministrirati. Ali napad je dugo trajao i on se brinuo kako će doći do trga u tim uvjetima.
Bio je uvjeren da će se misa svakako održati te da je on kao ministrant prijeko potreban pa odluči preplivati Kupu kako bi prisustvovao. Kum ga obavijesti da ne mora plivati jer postoji mjesto gdje se Kupa može prehodati. Kad je došao na trg nigdje nije bilo nikoga. Detonacije su odjekivale sa svih strana pa on pobjegne u Kupu. Našli su ga na obali te mu rekli kako je imao sreće jer mu nije bilo ništa. Kasnije ga je grizla savjest jer je shvatio da ga je tamo vukla samo želja za pustolovinom, a ne prava odanost niti želja da prisustvuje misi te da je time sebe doveo u opasnost i mogao majci nanijeti nepotrebnu bol da mu se nešto dogodilo.
Jure mu odgovara da njega preko Kupe vuče nikakva želja za pustolovinom želja da posjeti oca te zbog te priče samo postane još odlučniji otići na grob, unatoč upozorenjima.
Vrsta djela: novela
Vrijeme radnje: Domovinski rat
Mjesto radnje: na Kupi
Tema djela: želja dječaka da posjeti očev grob
Likovi: Pepić, Jura Zlatarević
Analiza likova
Pepić – ima ulogu pripovjedača te odgovorne osobe čija je zadaća upozoriti mladog dječaka na opasnosti koje vrebaju za vrijeme rata dok on pokušava prijeći Kupu. Svoje upozorenje želi prenijeti pričom o sebi kad je bio tinejdžer za vrijeme rata 40ih godina te bio odlučan u namjeri da stigne na trg na svetu misu kako bi vidio svoju ljubav Jasnu. Nije ga bilo briga za opasnost u tom trenutku, a kad je došao na trg i shvatio da mise neće biti jer se nitko nije pojavio zbog ranih napada, stavio je svoj život u opasnost, zbog čega je kasnije imao grižnju savjesti jer je majci mogao nanijeti bol. Zbog toga upozorava i mladog Juru da se ne izlaže nepotrebnoj opasnosti.
Jura Zlatarević – mladić koji za vrijeme rata pokušava čamcem prijeći Kupu kako bi posjetio očev grob. Čak ni priča pripovjedača o opasnosti koja vreba u tom činu jer je ratno vrijeme, ne odgovara ga od namjere da posjeti oca i on se na kraju uputi preko rijeke. Govori kako ga ne u tome ne vodi želja za pustolovinom i dokazivanjem nego želja da posjeti očev grob.
Mjesec u rijeci
U ovoj noveli također se opisuje ratno razdoblje te način na koji se glavni junak Mijo suočava sa strahotama rata. On i njegova majka bili su prisiljeni zbog napada napustiti svoje selo i kuću te otići preko Kupe u obližnje selo. Tamo su na televiziji vidjeli da je njihovo mjesto i njihova kuća uništena. Mijo šalje brzojav ocu u Njemačku kojim ga poziva u pomoć, ali odgovora nema. Navečer bi Mijo sjedio na obali rijeke i promatrao mjesec te kako se mjesec pomiče kad god se on pomakne te i se tako igrali.
Vrsta djela: novela
Vrijeme radnje: ratno razdoblje
Mjesto radnje: rijeka Kupa
Tema djela: teške okolnosti rata
Likovi: Mijo, majka
Analiza likova
Mijo je glavni lik, dječak koji se na svoj način suočava sa strahotama rata te činjenicom da je s majkom morao napustiti dom koji je uništen u napadima. On navečer dolazi na obalu rijeke te promatra mjesec i sve njegove promjene te se igra s njim tako što bi se mjesec promijenio položaj kad god se on pomakne.
Bilješka o autoru
Stjepko Težak hrvatski je pisac i jezikoslovac rođen u Požunu kod Ozlja 1926. godine. U rodnom kraju završio je osnovnu školu, nakon čega se preselio u Zagreb i tamo završio klasičnu gimnaziju. U Zagrebu je završio i Višu pedagošku školu, te diplomirao 1965. godine kao doktor filoloških znanosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Odmalena je volio prirodu, filologiju i film, a svoje ljubavi pretvorio je u karijeru. Rano je, pod majčinim utjecajem, odlučio postati svećenik, pa je otišao u sjemenište u Zagrebu gdje je počeo kupiti znanja vezana za gramatiku i jezik. Zagreb je nudio i mnogo drugih mogućnosti, pa je tu upoznao i svijet filma, kojeg je posebno zavolio. Strast prema učenju u njemu je probudila i strast prema podučavanju, već u ranoj dobi usmjeravajući Težaka prema profesorskom pozivu.
Pa je tako predavao na Pedagoškoj akademiji i na Filozofskom fakultetu kao profesor metodike nastave jezika, a držao je i kolegije iz filma. Među prvima je uveo film u nastavni sadržaj, koji je jednako pomagao i učenicima i nastavnicima, tako zagovarajući i ističući važnost medija i multimedije u ovim vremenima. Od 1998. godine bio je predsjednik Hrvatskog filmskog saveza, sve do 2002. godine.
Težak je bio je dekan Filozofskog fakulteta i Pedagoške akademije. U znanstvenom djelovanju najviše se istaknuo u području dijalektologije i suvremenog hrvatskog književnog jezika. Napisao je poznati gramatički priručnik “Pregled gramatike hrvatskosrpskog jezika” u suradnji si Stjepanom Babićem, te mnoge druge knjige vezane za jezik, poput “Hrvatski naš svagda(š)nji”, “Gramatika hrvatskoga jezika”, “Gramatika u osnovnoj školi”, “Interpretacija bajke”, “Film u nastavi” i “Hrvatski naš osebujni”.
U književnosti je najpoznatiji po tome što je priredio zbirku priča “Šaljive narodne pripovijetke” i “Šaljive narodne priče” u kojima je sakupio, objedinio i prepričao najpoznatije priče iz hrvatske usmene predaje, sakupljene iz svih dijelova Hrvatske, pa i šire – iz svih krajeva gdje se govori hrvatski i prenosi naša usmena predaja.
Radio je kao urednik časopisa “Modra lasta”.
Težak je umro 2006. godine u Zagrebu, nakon čega je od Hrvatskog društva filmskih kritičara dobio nagradu “Vladimir Vuković” za životno djelo.
Autor: A.P.
Odgovori