Djelo Sanje Pilić “Zafrkancije, zezancije, smijancije i ludancije” dobitnik je prve nagrade Ivane Brlić-Mažuranić 2000. godinu. Već na samom početku djela nalazi se obrazloženje zašto je ta utjecajna nagrada dodijeljena baš ovom djelu. Djelo je opisano kao rukopis veselih, kratkih, jednostavnih i zafrkantskih priča, u kojima su sadržane sve one stvari od kojih se sastoji djetinjstvo. To je jedna zbirka solilokvija koje izgovaraju školarci, ali i njihovi roditelji, o svim, malim i velikim problemima djetinjstva. Tako se, prema ovom djelu, djetinjstvo sastoji od niza veselih i duhovitih zgoda.
Djelo je podijeljeno na mnoštvo malih priča, koje su neka vrsta anegdota o situacijama u školi i obitelji. Likovi koji se spominju u pričama uglavnom su djeca, a radnjom se prikazuje njihov način razmišljanja te način na koji se suočavaju s raznim problemima – bilo ljubavnim, obiteljskim ili školskim. Sve su to situacije koje su uobičajeni dio odrastanja, pa se čitatelji mogu lako s njima poistovjetiti. Autorica ih sve na vrlo duhovit način približava čitateljima.
Šaljivo i opušteno pripovijedanje općenito su obilježje autoričina stila pisanja, nije to karakteristika samo ovog djela. Iako autorica piše iz nekog zafrkantskog stajališta odrasle osobe, ona na sve događaje o kojima govori gleda iz dječje perspektive. Zauzima stav da su njihovi problemi, ljubavni i školski, vrlo važni, iako su često neshvaćeni. Time je autorica djeci poručila da ih razumije i uvažava. Ne omalovažava njihove probleme niti teškoće koji ti problemi predstavljaju njihovim životima, bez obzira na to što se on čine malima naspram problema odraslih. Ono što odrasli imaju, a djeca ne, je životno iskustvo, stoga je djeci čak i teže s problemima s kojima se susreću. Srećom, imaju svoj dječji duh i pomoć prijatelja ili roditelja da im pomognu da sa svime izađu na kraj i to kao pobjednici.
Iako Sanja Pilić svoje priče piše vrlo jednostavnim jezikom, ona obrađuje ozbiljne teme koje su dio svakodnevice brojne djece. Najviše se ističe odnos između djece i roditelja te način na koji odrasli odgajaju djecu. Taj odnos uglavnom je vrlo prijateljski i pun ljubavi, uz određenu dozu autoriteta. Osim odnosa između roditelja i djece, analiziraju se i odnosi između učenika i učitelja te odnosi među prijateljima i drugim članovima obitelji. Autorica miri dva potpuno različita svijeta, te prikazuje sličnosti i različitosti između užurbanih i nervoznih roditelja s jedne strane i opuštene, gotovo bezbrižne djece s druge, uspostavljajući ravnotežu između njihovih želja i mogućnosti.
Opušten i humorističan ton koji prevladava u svim pričama, usklađen je s ilustracijama Zlatana Vrkljana, kojima su priče popraćene.
Vrsta djela: kratke priče
Mjesto radnje: Zagreb
Vrijeme radnje: neodređeno
Kratak sadržaj
Veliko odmaranje
Na samom početku djela pratimo Pericu kojem teško pada povratak u školu, nakon dugih praznika. Čini mu se kao da su praznici prekratko trajali jer se tek naučio ponovno izležavati, buljiti u televizor, jesti kad god mu se prohtije i voditi duge telefonske razgovore, kad odjednom već mora opet u školu. U školi ga čeka hrvatski jezik i njegovi pridjevi, imenice i glagoli. Čini mu se kako je spavati baš dobar glagol jer mu se ionako već spava. Oči mu se sklapaju. Njegovo sanjarenje prekida učiteljica pitanjem sluša li je on uopće, Naredi mu da izađe na ploču i pronađe sve glagole u rečenici. Perici se to ne da i jedva se dovlači do ploče. Spašava ga zvono u zadnji tren i on odlazi na veliki odmor, kako bi se napokon odmorio. Sviđa mu se i glagol odmarati.
Hoću pisati
Uvijek su mu govorili kako je ljubav najvažnija i on je to shvatio vrlo ozbiljno. Zaljubljen je u Mirelu, u nogomet, televiziju i hrvatski jezik jer voli pisati. Ali, nije mu jasno zašto, iako već zna pisati, ipak cijelu godinu mora ići u školu i učiti razne predmete. On samo želi pisati o onome što voli. Osim u školi, iskorištavali su ga i kod kuće. Stalno je kupovao nekakve mrvice za pohanje ili baki nosio novine, umjesto da šeta i sanjari poput pravog pisca. S vremenom mu je nestala i inspiracija pa kad su stigli praznici i kad je imao puno slobodnog vremena za pisanje, nije znao o čemu bi pisao. Zamišljao je razne scenarije, ali inspiracija nije dolazila sve do sedamnaestog dana, kad je odjednom znao sadržaj cijelog romana. Ali, opet je morao raditi razne poslove i nije imao vremena pisati, a kad krene u školu, ni onda neće imati vremena. Zaključio je kako je život umjetnika jako težak.
Tinin kut
Glavnog junaka snašla je velika nesreća, odbila ga je Tina, djevojka u koju je bio zaljubljen. Rekla mu je da on nije pravi dečko za nju i da ništa od njihove šetnje i odlaska u kino. Neka je pokuša shvatiti i sve sagledati iz njezinog kuta. To je i učinio. Kad je krenuo o sebi razmišljati iz Tinina kuta, shvatio je da je ružan i da bi na njezinom mjestu on sam sebi dao nogu. Zatim je sve sagledao iz maminog kuta jer je za svoju mamu on jako sladak i pametan. Ima prelijepe, velike oči te razbarušenu kosu. Naposljetku je sve sagledao iz vlastitog kuta i tren mu se činilo da je zgodan i pametan, a tren da je ružan i glup. To ga je nagnalo na smijeh i plač u isto vrijeme. Zbog toga je nekoliko dana bio tužan.
Kakvo buđenje!
Jednog jutra, Perica je sanjao da se probudio, da je jeo kolače i čitao stripove, igrao razne igre te provodio vrijeme u parku s prijateljima. Vozio je bicikl i kupio pitu od višanja, a ujak mu je darovao igrice za kompjuter te ga častio sladoledom. A onda se zaista probudio i vratio u stvarnost, gdje su svi u obitelji bili užurbani. Roditelji su kasnili na posao, a on u školu. Na stolu su ga dočekale bezvezne kukuruzne pahuljice, utopljene u mlijeko, a mama ga je natjerala da ih pojede, iako je to htio izbjeći. Maštao je o nedjelji kad neće morati ići u školu. Njegov san će se tada možda i ostvariti, pa će moći doručkovati kolače i čitati stripove.
Novi član obitelji
U obitelj stiže novi član. To je kompjuter kojeg je glavni junak nazvao Hulio. Čak je i mama bila uzbuđena zbog kompjutera, iako se ona baš i ne razumije u tehnologiju (osim u telefone, hladnjake i perilice rublja). U čast kompjutera, napravila je tortu i pozvala susjede da ga vide. Zavoljeli su ga svi članovi obitelji i svatko se koristio kompjuterom jer tada odlaze u vlastiti svijet. Mama, primjerice, odlazi u svijet tanzanijske kuhinje, sestra Nana proučava abecedu, a Janko, glavni lik ove pričice, dopisuje se s prijateljima. Zamišlja kako će jednog dana postati izumitelj i izmisliti neko novo doba.
Kako je sve savršeno
Ova kratka priča ispričana je iz perspektive jedne majke i sina. Majka je taj dan zakasnila na posao, šef ju je izvrijeđao, ukrali su joj novčanik, ali kad je došla kući, shvatila je da je sve savršeno jer ima poslušnog sina koji je pospremio sobu i piše zadaću. Sin smatra da mami nisu sve na broju jer je baš taj dan zakasnio u školu, učiteljica mu je dala neopravdani, a dobio je i jedinicu iz testa. Njemu nije baš sve bilo savršeno i očekivao je da će se mama ljutiti i vikati na njega, ali mama je umjesto toga pjevušila i sve je bilo savršeno.
Život ide dalje
U ovoj kratkoj pričici, vraćamo se glavnom junaku koji je zaljubljen u Mirelu. Jednog dana dolazi kući vrlo nesretan i želi da ga svi puste na miru. Mama želi znati što se dogodilo, a sestrica se želi igrati s njim. Napokon im objašnjava da je Mirela zaljubljena u Štefeka i da ga više ne voli. Rekla mu je da više nije njezin tip pa je zbog toga nesretan. Mama, baka i sestrica mu govore kako ga one vole, ali to mu je bila slaba utjeha. Kasnije odluči da neće tugovati jer je Štefek ionako bezveznjak. Shvaća da ga njegova obitelj voli i da je njihov miljenik. To ga učini sretnim.
Kupovanje
Glavni junak odlazi u kupovinu. Mama mu je dala pedeset kuna i popis što sve treba kupiti. Inače, on ima naviku ponekad kupiti sebi Bronhi bombone da mama ne zna, ali to je bilo prije, dok su računi bili nejasni i slabo otisnuti. Sad blagajnice rade s novim blagajnama koje ispisuju sve detalje na račun. To ga sprječava da kupi sebi bombone, iako stoje na istaknutom mjestu kod blagajne. Tužan dolazi kući i predaje mami ostatak novca i račun. Mama račun nije ni pogledala nego je samo rekla kako je mogao sebi kupiti Bronhi bombone, ona zna da ih voli. On je sa žaljenjem shvatio da je mogao, ali nije. Te nove blagajne su zlo koje će ga potpuno promijeniti.
Poslovice i problemi
Glavni junak je desetogodišnjak koji je dobio jedinicu iz matematiku. Isplazio je jezik učiteljici pa je sad u dvostrukoj kazni. On shvaća da njegovo ponašanje nije bilo u redu i žao mu je što je uvrijedio učiteljicu, ali ponekad je jednostavno umoran od svega. Otac ga ne shvaća ozbiljno jer smatra da klinci nemaju od čega biti umorni. On odluči nazvati tetu Slavicu da mu objasni matematiku jer smatra da će ga ona razumjeti. Nada se da će mu život biti lakši kad napuni jedanaest godina. Prisjeća se poslovice “u nadi je spas” i one “poslije kiše dolazi sunce”. Zatim se hvata u koštac s matematikom jer kako kaže poslovica “u bitci se poznaju junaci”.
Svirajmo o ljubavi
Glavni junak pohađa glazbenu školi i zaljubljen je Sanju Tralalalović. Ona također ide u glazbenu školu, ali on joj nema hrabrosti prići. Svaki put kad je sretne, od straha pobjegne u najbližu učionicu i sakrije se iza glasovira. Nije znao što se to događa, a onda mu je mama objasnila da se to radi o ljubavi s velikim LJ. Mama je dogovorila sastanak sa Sanjinom mamom i sad je on na sto muka što odjenuti. Na kraju je obukao bijelo odijelo, pa je izgledao kao da ide na svetu pričest. Kad je došao kod Sanje, ona ga je pitala zašto uvijek bježi od nje i skriva se iza glasovira. On nije znao što bi joj odgovorio.
Očajno sam znatiželjan
Glavni junak zove se Zvjezdan Ledolomac. U njegovoj obitelji svi nose neobična imena. Teta se zove Sandolina, mama Medenica, a stric Pohani Martin. Učiteljica ga pita kakvo je to neobično ime, a on joj objašnjava da svi u njegovoj obitelji imaju takva imena. Njima su imena sporedna stvar, ali vole kad im imena druge uveseljavaju. Odličan je đak, ali u školi ne pronalazi veselje kao kod kuće. Tamo se uvijek nešto zbiva i nikad nije tužan. U školi nema mogućnost da bude sretan na svoj način. Jako je znatiželjan i sve ga zanima pa stalno postavlja pitanje zašto se nešto događa. Mama mu govori da ga je trebala nazvati Upitanko.
Hoću letjeti
Glavni junak ove pričice ima veliku želju naučiti letjeti. Zato često maše rukama, skače s kreveta, upisao se čak i u gimnastički klub, gdje je naučio izvesti jednostruki salto i penjati se po užetu. Proučavao je razne životinje te saznao sve o helikopterima, balonima, raketama i avionima. Neprestano je ponavljao da želi naučiti letjeti, sve dok mu tatin prijatelj Pero nije rekao da on već zna letjeti. Zbog svoje želje, proučavao je mnoge stvari i tako puno toga naučio, a čovjek leti uz pomoć znanja i mudrosti.
Ocjene
Glavnom junaku ove priče dosadilo je što ga u školi neprestano ocjenjuju. On smatra da je trojka dobra ocjena, ali drugi smatraju da je on sposoban đak i da može naučiti za četvorke i petice jer škola dolazi prva. Nije su se obazirali na to što on želi naučiti biti dobar i u drugi stvarima, poput nogometa, smijanja, prijateljevanja, odlaska u kino i ljenčarenju. Ponavljali su mu da za sve to ima vremena i da je škola na prvom mjestu. Zato se on zainatio pa sad iz svih predmeta ima petice.
Ljubavna priča
Miško je jako zaljubljen, ali nesretno. Njegova ljubav Dona napustila ga je na nekoliko dana. On je sad jako tužan i nesretan. Izgubio je apetit i volju za bilo čim, a u školi je nezainteresiran za nastavu. Nitko ga ne razumije, osim Zlatke koja ga u školi tješi. Jedan dan mu je ponudila Mars čokoladicu koju je pojeo, iako nije imao apetita. Zaključio je kako je vrijeme da bude junak u nekoj novoj ljubavnoj priči i da postane Don Huan.
S biciklom nikad nisi sam
Tata je Tomici, glavnom junaku ove priče, kupio bicikl, iako je on za razliku od tate potpuno nesportski tip osobe. Toliko je različit od oca da ponekad misli kako su ga zamijenili u rodilištu, iako mama kaže da nisu. On voli mirovati, a njegov tata je u pokretu od jutra do mraka. U odličnoj je formi te ga stalno zove na neke sportove i akciju. Iako zna da to nije dobro jer se udebljao, a ni Tanji se više ne sviđa, svejedno mu je draže sjediti kod kuće. To mu je dobro išlo sve dok tata nije donio kući bicikl. On na kraju popušta na tatino nagovaranje i moli ga da ga nauči voziti.
Majstori u kući
Glavni junak ove priče ima loše ocjene koje zna da mora popraviti. Prošlo vrijeme kad je mogao spavati do podne i kad mu je bilo dovoljno samo petnaestak minuta učenja za odlične ocjene. Sad je, usred zime, mama odlučila srediti stan. Majstori ga bude u ranu zoru i pokazuju mu kako se što radi. Zadaju mu razne poslove, iako to njemu nije niti malo zanimljivo. Čak su ga naveli na vježbanje matematike, kako bi mogao ispraviti loše ocjene.
2000
Dolazi nova godina i novo tisućljeće. Glavni junak ove priče odluči svoj život i sudbinu uzeti u svoje ruke. Napravio je i plan za novu godinu. Odluči redovno prati zube, ispraviti trojku iz prirode na peticu, čistiti kavez svog ljubimca, manje gledati televiziju, vraćati posuđene knjige na vrijeme, slušati mamu i učiteljicu, upisati se u dramsku skupinu, otkriti što je fino u krpicama sa zeljem, dobro naučiti tablicu množenja, osvojiti Dariju ili Petru, koja ga bude htjela i biti super muškarac.
Najbolji prijatelj
Glavni junak ove priče posvađao se sa svojim najboljim prijateljem Tomicom jer mu je stavio guštera u krevet, polio ga hladnom vodom, Mireli napisao ljubavno pismo u njegovo ime i još puno zločestih stvari. Tvrdio je da je mamin maza, plačljivko i cvilidreta i nije mu vratio posuđene igračke. Prijatelj mu strašno nedostaje, ali vrlo je tvrdoglav i ne želi se pomiriti s njim. Na kraju ipak odluči da će ga nazvati jer je jako lijepo imati najboljeg prijatelja.
Odrasti ili ne odrasti, pitanje je sad
U ovoj priči obrađuje se tema odrastanja. Glavni junak mamin je mezimac i pažen je kao kralj, a u tome jako uživa. Ništa ne radi sam, nego mama sve radi za njega i zbog toga mu se sestra ruga. Ona je potpuno drugačija od njega, stalno je u pokretu i ima sve petice, a kad dobije četvorku, plače i kažnjava samu sebe. Glavni junak je potpuno drugačiji i ne smeta mu što drugi sve rade sve umjesto. Ne želi odrasti. Ipak, jednog dana je morao sam napraviti sendvič, pripremiti se za školu i obaviti sve zadatke jer je mama otputovala. To mu se nije svidjelo jer nitko kod kuće nije obraćao pažnju na njega. Kad je na blagajni u trgovini izvadio pedeset kuna, jedna ga djevojčica zadivljeno promatrala. Zaključio je kako ipak nije toliko loše odrasti, ali da će o tome porazgovarati s mamom kad se vrati.
Zaljubljeni razred
Svi učenici jednog razreda zaljubljeni su preko ušiju i zbog toga su u školi nezainteresirani za nastavu. Ne pišu zadaće i svima je glava u oblacima, zbog čega je učitelj jako ljut. Čak je pozvao liječnika da ih sve pregleda, a on im je dijagnosticirao kroničnu zaljubljenost. Učitelj je smatrao da je učenje najvažnija stvar na svijetu, pa je svima podijelio jedinice iz zalaganja. Ali ni to nije pomoglo. Kad su roditelji shvatili što se događa, jako su se naljutili i podijelili im kazne. Naposljetku su se svi počeli odljubljivati i paziti na nastavi, zbog čega je učitelj bio jako zadovoljan.
O jedenju i voljenju
U ovoj priči govori se o djevojčici koju su zvali Buhtlica, Kolačić i Kiflica. Njezini roditelji jako su voljeli jesti, a kad im se rodila djevojčica, najviše su voljeli nju i hranu. Zato su je tako i nazvali. Priča je ispričana iz perspektive jedne druge djevojčice, kojoj je Buhtlica davno prije bila prijateljica, dok još nije voljela jesi i bila jako mršava. Buhtlica joj je poklanjala svoje igračke, bombone i slikovnice. Kad je odrasla, naučila je voljeti hranu i nakon puno godina, jednog je dana srela Buhtlicu. Otišle su u slastičarnicu kako bi nadoknadile sve vrijeme dok se nisu viđale. Zaključile su kako je prijateljstvo hrana duše i kako više neće dopustiti da se razdvoje. To su proslavile brojnim kolačima, sladoledom i kakaom.
Čarobnjakica
Tomica ima osam godina i voli magiju i čarolije. Također zna preskakivati tri stube odjednom, juriti za loptom cijeli dan, živjeti od Bronhi-bombona i Bobi-štapića, voziti bicikl bez ruku i gledati Batmana po dva puta na dan. Svi mu se dive, osim bake Štefice, koja kaže da to nisu nikakve čarolije. Bolja bi čarolija bila kad bi pojeo sav ručak. Drugi joj objašnjavaju da ona to ne razumije i da je Tomica pravi čarobnjak jer zna svakakve stvari koje druga djeca još ne znaju. Baka zaključi da je ona prava čarobnjakica jer ga je razmazila, tako da mu se svi dive i da će od tog dana postati stroga. Tomica se opravdava da u njegovoj igri nema ništa loše te da će tek od sutra promijeni ploču jer će sad početi crtić. Baka mu odgovara da je pravi čarobnjak i zaista zna sve trikove, kad ju je uspio u to uvjeriti.
Likovi: Perica, Tomica, Tina, baka Mirta, Nana, ujak Ladislav, Janko, Štefek, teta Slavica, teta Sandolina, stric Jurek, Zvjezdan Ledolomac, Pero, Zlatka, Miško, Tanja, Mrvica, Tena, Martin, Stribor, Vlatka, Petra
Analiza likova
U ovom djelu, podijeljenom na mnoštvo kratkih pričica, svaka priča predstavlja jednu anegdotu iz škole ili života djece koja se suočavaju s odrastanjem. U pričama se pojavljuju razni likovi. Zbog toga u djelu ne možemo izdvojiti jednog lika kao glavnog jer su priče vrlo kratke i mnoštvo likova pojavljuje se samo usput, bez ikakve dublje karakterizacije.
Ipak, većina likova su djeca, kojima su zajednička prva zaljubljivanja, sretna ili nesretna, sve što s tim dolazi te razni načini suočavanja s takvim, njima novim, situacijama. Osim toga, spominju se i mnoge situacije iz obitelji te odnosi između roditelja i djece te dogodovštine u školi, dobre i loše, primjerice, dobivanje loših ocjena te kako se djeca i roditelji suočavaju s tim i to rješavaju. U nekoliko navrata djeca spominju kako ih odrasli ne razumiju i ne shvaćaju ozbiljno. Sve su to situacije s kojima se čitatelji mogu poistovjetiti jer one čine normalan dio odrastanja.
Bilješka o autoru
Sanja Pilić cijenjena je hrvatska spisateljica koja je do sada objavila brojne knjige i slikovnice za djecu. Rodila se 16. svibnja 1954. godine u Splitu, a danas živi i radi u Zagrebu.
Pohađala je Školu primijenjene umjetnosti – fotografski odsjek. Nakon što je završila srednju školu, radila je kao fotografkinja, koloristica i trik snimateljica na crtanom filmu.
Vrijeme je posvetila suradnji s Autonomnom ženskom kućom iz Zagreba te je tako pomagala i zlostavljanoj djeci. Cijelo vrijeme nastupa na školskim priredbama i dječjim druženjima. Tekstovi koje napiše postižu toliku popularnost da su prevedeni na brojne strane jezike kao što su engleski, njemački, slovenski, talijanski te mađarski jezik.
Velik broj naslova nalazi se i na popisu obveznih lektira za osnovne škole, čak njih 6. Objavila je mnogobrojne knjige za djecu i odrasle, a većina ih je toliko popularna da doživi čak do deset izdanja.
Njezina najpoznatija djela su: “O mamama sve najbolje”, “Nemam vremena”, “Mrvice iz dnevnog boravka”, “E, baš mi nije žao”, “Ženske pjesme”, “Faktor uspjeha”, “Mala torba, velika sloboda”,”Ideš mi na živce!”, “Vidimo se na fejsu!” i mnoge druge. Za velik broj djela dobila je brojne nagrade i priznanja.
Po romanima “Mrvice iz dnevnog boravka” i “Sasvim sam popubertetio” napravljene su i predstave u kazalištu “Žar ptica” u Zagrebu.
Autor: A.P.
Odgovori