Bajka o vodenjaku i staroj kruški opisuje kako je vrijedni vodenjak htio pomoći kruški kako bi opet imala ukusne plodove koje je on obožavao jesti. Osim što je spasio staru krušku ujedno je pomogao udovici mišici kako bi udala svoje tri kćeri. Pronašao je način kako da svi na kraju budu zadovoljni.
Pouka ove bajke je da ponekad moramo sebe žrtvovati kako bi pomogli drugima. Vodenjak je uz pomoć prstena s rubinom uspio pomoći mišici koja je grickala korijenje stare kruške. Vodenjak se odrekao svog prstena jer je mišica bila siromašna i od tog jada nije joj preostalo drugo nego živcirati se.
Srećom, vodenjak je bio dosjetljiv i na kraju uspio kruški spasiti život. Osim što je u tome uspio bio je ponosan što je car proglasio njegov bunar carskim. To je značilo kako nije uzalud vrijedno čistio svakog dana najljepši bunar u carstvu s najpitkijom vodom koju su caru donosili svakog dana kako bi ju mogao piti.
Vrsta djela: bajka
Mjesto radnje: carstvo
Vrijeme radnje: nekad davno
Tema djela: vodenjak želi pomoći kruški da ponovo dobije ukusne polodove
Ideja djela: ponekad se trebamo žrtvovati kako bi pomogli drugima.
Kratak sadržaj
Nekada davno živjeli su vodenjak i stara kruška. Vodenjak se brinuo o bunaru kojeg je vrijedno čistio svakoga dana. Kruška, iako je bila jako stara, davala je sočne plodove od kojih se vodenjak mogao dobro najesti. Uvijek se veselio proljeću jer je znao kako će stara kruška na jesen imati te ukusne plodove od kojih mu na samu pomisao cure sline.
Ipak, jedne godine kruška nije imala ukusne plodove u kojima je vodenjak mogao uživati pa ga je to jako rastužilo. Bio je toliko žalostan da je odustao od čišćenja bunara u kojemu je voda svakog dana bila sve mutnija, a nakon nekog vremena se iz njega više nije moglo ni piti.
Kako vodenjak nije više održavao bunar u njemu su se nastanile žabice. Jadnik je bio iz dana u dan sve tužniji dok mu sova nije otkrila zašto kruška te godine nije imala plodova. Ispričala mu je priču o maloj mišici koja je imala tri kćeri i nažalost bila udovica. Jedna njezina kćer je već bila spremna za udaju, no mišica je bila jako siromašna stoga nije mogla organizirati svojoj kćeri svadbu.
Udovica mišica je bila tužna i jadna, te od silne brige oko svojih kćeri i njihovog udavanja počela je gristi korijen kruške. Vodenjaku je bilo sve jasnije što mu je sova ispričala te mu je rekla kako zbog mišice i njezinog grickanja kruška nije dobivala dovoljno hrane i vode iz zemlje kako bi mogla imati ukusne plodove.
Vodenjak je promislio i dosjetio se kako bi mogao pomoći i kruški i mišici. Prisjetio se kako je jednom davno neki vlastelin u njegovom bunaru izgubio prsten s rubinom i odlučio ga odnijeti mišici, a zauzvrat ju je molio da prestane gristi korijenje kako bi kruška mogla imati plodove.
Nakon što je mišica dobila prsten vodenjakov prsten udala je sve tri kćeri, a stara kruška je opet rodila sočne plodove koji su te godine bili najukusniji no ikad. Vodenjak je bio presretan i počeo je ponovo čistiti zapušteni bunar.
Čisteći svoj bunar u njemu je voda ponovo bila pitka i to je došlo do carevih ušiju. Jednog je dana sa svojom kočijom prolazio pored bunara i poželio kušati tu čistu vodu o kojoj su svi pričali. Kada je krenuo piti iz vjedra nije mogao stati koliko je voda bila pitka. Pomislio je kako u cijelome carstvu nema boljeg bunara od ovoga stoga je naredio neka mu se svakog dana donosi voda upravo iz tog bunara. Zatim je u njega ubacio zlatni novčić i proglasio ga zaštićenim carskim bunarom. Vodenjak je bio ponosan, toliko da je sam sebe prozvao carskim vodenjakom.
Kako je vrijeme prolazilo više nije bilo stare kruške, pa ni vodenjaka, a niti bunara s čistom vodom. Više ništa nije bilo kao prije.
Likovi: vodenjak, mišica, car, sova
Analiza likova
Vodenjak – vrijedan daždevnjak koji je svakog dana neumorno čistio bunar. Obožavao je jesti kruške, a kada jedne godine na njoj više nije bilo plodova se zabrinuo. Poslušao je priču koju mu je ispričala sova ušara zašto je tome tako i odlučio riješiti nastalu situaciju. Kako je jednom vlastelinu prsten s rubinom upao upravo u njegov bunar odlučio ga je pokloniti siromašnoj mišici i tako spasio staru krušku. Tim činom je pokazao svoju velikodušnost i brigu za druge.
Mišica – siromašna udovica koja je imala tri kćeri. Bojala se kako ih neće moći udati zbog toga što nije imala ni za miraz, ali joj je vodenjak pomogao u pravome trenutku. U zamjenu da ne gricka staru krušku dao joj je na poklon prsten s rubinom te je tako spriječio daljnje propadanje kruške.
Bilješka o autoru
Želimir Hercigonja rodio se u Zagrebu 29. ožujka 1956. godine. U svom književnom radu najviše se ističe pisanjem za djecu.
Objavio je tri zbirke priča i bajki za djecu – “Bajkovnica”, 1997. godine, “Srebrnasta nit snova”, 1999. godine i 2000 godine “Vladar ledene osame”.
Od romana ističe se roman “Tajni Leksikon” koji je bio objavljen 2001. godine. Najpoznatije slikovnice za djecu su mu: “Maslačkova kruna” objavljena 2001. godine te “Tuga, radost i divlja svinja” koju je objavio 2001. godine.
Osim što piše prozu, istaknuo se i pisanjem dječje poezije. Njegovi uzori u književnom svijetu su Hans Christian Andersen i Charles Perrault.
Autor: L.V.
Odgovori