Dobriša Cesarić vrlo je značajan hrvatski pjesnik, čije se pjesme uče već u najnižim razredima osnovne škole. Jedna od njegovih najpoznatijih pjesama zasigurno je “Voćka poslije kiše”, baš kao i istoimena zbirka u kojoj pronalazimo ostale Cesarićeve poznate pjesme, poput pjesama “Oblak”, “Slap”, “Balade iz predgrađa”, “Pjesma mrtvog pjesnika”, “Vagonaši” i druge.
Poezija Dobriše Cesarića specifična je zbog svoje jednostavnosti. Autor nam priča o naizgled jednostavnim temama i to vrlo jednostavnim izrazom. No, važno je naglasiti da taj prvi dojam ne umanjuje umjetničku vrijednost njegove lirike. Ona osim umjetnički značajnih pjesničkih slika i lirskih izraza nudi i duboka značenja te nezaobilazne i važne moralne poruke. Pjesnik koristi čak i rimu kako bi naglasio pojedine riječi unutar stihova, ističući tako radnju, poruku ili stvarajući određenu atmosferu pjesme.
Za Cesarićeve pjesme specifično je da se u njima stalno i opetovano traga za dubljim značenjem riječi, stihova i rečenica koje nam je autor prenio. Iz tog razloga, analize njegovih lirskih pjesama uvijek su puno dublje od samih riječi
Cesarićevu liriku dijelimo na dvije osnovne tematike. Njegove pjesme su najčešće pejzažne ili misaone, tj. misaono-refleksivne. Obje vrste pjesama, iako tematski posve različite, sadrže sličnu note sumornosti i melankolije. Čak i pejzažne pjesme, koje slave prirodu i njezine ljepote, odišu nekom tugaljivom notom.
Misaone pjesme su najčešće socijalne tematike. U njima govori o ljudima koje je sudbina navela na težak i tužan život. Motivi u tim pjesmama često su vezani za siromaštvo, težak život, bolest, duševnu bol, smrt, hladnoću i glad. U njima poziva da se osvrnemo i na ljude sa socijalnog, društvenog, ali i emocionalnog dna. Junaci njegovih pjesma zapravo su antijunaci, ali ih Cesarić ističe kao one koji također imaju svoju vrijednost.
Čini se da je kroz te pjesme Cesarić pokušavao iznijeti vlastitu bol koju je osjećao. Ipak, nekim pjesmama je pokušavao ponovo oživjeti radost života. Pokušavao je stihovima osvijestiti male stvari od kojih je sačinjen svijet, a koje unose mala zadovoljstva u naše živote. Ali čak i takve pjesme on predstavlja u formi intimnog ambijenta, pa i one postaju pomalo sjetne.
Ipak, Cesarić uz svu jednostavnost izraza i sjete, ostaje jedan od najboljih hrvatskih pjesnika, čija će se poezija još dugo recitirati među najmlađima.
Voćka poslije kiše – analiza pjesme
Već pri samom spomenu naslova ove pjesme možemo zaključiti koja je njezina tema. Dakle, tema ove pjesme je razmišljanje i doživljaj stabla jedne voćke nakon kiše.
Ako pjesmu shvatimo doslovno, odnosno ako zaključimo da je njezina tema sama voćka, svrstali bi je u lirsku pejsažnu pjesmu. No, potrebno je proučiti njezino dublje značenje u kojem je voćka u bit samo simbol.
Da pjesma ima dublje značenje, ako ne prije, mogli smo pomisliti u zadnjem stihu kada pjesnik voćki daje epitet da je jadna. A takav epitet, naravno, nije primjeren za voćku. Osim što nam govori o njezinom fizičkom stanju, ovaj epitet nam govori i o tome kakvog je raspoloženja i stanja voćka.
Pjesma se sastoji od dvije strofe, a svaka od njih ima po četiri stiha. Dakle, pjesma se sastoji od dva četverostiha.
Svaka strofa tvor jednu misaonu cjelinu, a to nam određuju motivi. Motivi koje možemo primijetiti u prvoj strofi su: voćka – kiša – kapi – sunce – raskoš, dok su u drugoj strofi motivi: sunce – čarolija – drvo voćke.
Motivima je pjesnik naglasio tematske jedinice koje sama za sebe imaju svoje značenje. Motivi zajedno tvore pjesničke slike. Možemo primijetiti da su pjesničke slike u prvoj i drugoj strofi u potpunosti suprotstavljene. Tako je voćka u prvoj strofi raskošna i čarobna, dok je već u drugoj ona samo jadno malo drvo.
Sada je vrijeme da se pozabavimo onime što smo spomenuli na početku. Dakle, ako prihvatimo činjenicu da je voćka samo simbol i da je promatramo u prenesenom značenju, analiza strofa može dobiti dublje značenje. Spomenuti kontrast može nam izraziti suprotstavljene slike koje su i prikazane pjesničkim slikama.
Glavna odlika pjesme je suprotstavljenost. Ona se ne očituje samo kod pjesničkih slika već i u ritmu. U prvoj strofi se ponavlja glas “i”, dok se u trećem i četvrtom stihu druge strofe ponavlja glas “o”. To se zove asonanca.
Možemo primijetiti da ponavljanje glasa “i”potiče na bolje raspoloženje, unosi vedrinu i dobro raspoloženje, dok ponavljanje glasa “o” donosi uz sporiji ritam i tmurno i sumorno raspoloženje.
Obje strofe napisane su vezanim stihom što znači da su svi stihovi vezani rimom te da su jednake duljine. Rima je parna (aabb, ccdd), a stihovi se sastoje od devet slogova, dakle radi se o devetercima.
Da bi u potpunosti razumjeli temu pjesme važno mjesto zauzimaju epiteti. Epitete koje najviše možemo istaknuti su, u prvoj strofi čarobno i raskoš, a u drugoj, obično, jadno, malo (drvo). Epitet jadno možemo shvatiti i kao preneseno značenje, odnosno personifikaciju jer pjesnik drvetu daje ljudske karakteristike.
Iz toga možemo zaključiti da voćka ima simbol čovjeka. Tako možemo odrediti i dublje značenje pjesme. U prvoj strofi voćka predstavlja simbol sretnog čovjeka, dok u drugoj strofi ona predstavlja čovjeka u nesreći.
Na kraju možemo zaključiti da se radi o alegorijskoj pjesmi, tj. pjesmi u prenesenom značenju. Pjesma govori o trenucima u čovjekovom životu, o njegovim lijepim i sretnim trenucima pa o trenucima tame, boli i patnje.
Oblak – analiza pjesme
Već pri samom spomenu imena pjesma možemo na pravi pogled zaključiti koja je tema pjesma. Ovdje bismo vjerojatno rekli da je tema oblak. No, morat ćemo detaljno obraditi pjesmu da bi došli do njezine dublje analize.
Kada govorimo o motivima od kojih se pjesma sastoji, možemo ponovo iz naslova vidjeti da je glavni motiv oblak, a svi ostali motivi vežu se uz njega. Tako na kraju dobijemo pjesničke slike koje će nam pomoći odrediti i temu pjesme.
U prvoj strofi motiv je oblak, u drugoj strofi motivi su: vjetar – oči – zemne stvari, a u trećoj strofi to su: put – vlast, zlato i hljeb – on (misleći na oblak) – ljepotu – nebom. U četvrtoj strofi imamo dva motiva, a to su: Bog i vjetar.
Nadalje, iz analize motiva treće strofe možemo zaključiti da se pjesničkim slikama tvori preneseno značenje, personifikacija. Oblaku je pjesnik pridodao ljudske osobine i to motivima: “krvareći ljepotu” i “svojim nebom”. Dakle, oblak ima svoje nebo i on krvari ljepotu. Pjesnik je oblakom stvorio simbol i oblaku je dao prošireno značenje.
Pjesma je ritmična, a tome pridonosi i pravilna podjela pjesme na četiri katrena. Prva strofa sastoji se od tri deveterca i jednog četverca, druga se sastoji od tri deveterca i jednog osmerca, treća od tri deveterca i jednog četverca, a četvrta od četiri deveterca.
Izrazito su kratki četvrti stih prve strofe (Oblak jedan) i četvrti stih treće strofe (Svojim nebom), dok su ostali stihovi pretežito deveterci. Pjesnik je tim kratkim stihovima htio naglasiti glavno značenje pjesme i oni su najbitniji za njezino razumijevanje. Stihom Oblak jedan, oblak je izdignut i u prvom planu, dok stih Svojim nebom govori da on ima i svoj prostor.
Ritam pjesmi donosi pravo značenje i doživljaj i on nije samo ukras u pjesmi. Njime također možemo odrediti značenje pjesme.
Rima je u prvoj strofi ukrštena (abab), dok je u ostalim strofama isprekidana.
Glavnu ulogu u stvaranju pjesničkih slika imaju poredba, personifikacija, epiteti, simbol, alegorija i kontrast.
Od epiteta moramo naglasiti “jedan” kod stiha “Jedan Oblak”. Njime pjesnik nije htio nadjenuti oblaku broj, već mu je htio dati jedinstvenost. Uz to, možemo primijetiti da se taj epitet nalazi nakon imenice, dok je inače uobičajeno da se on nalazi na prvom mjestu. To se zove inverzija, a znači da je redoslijed riječi neuobičajen od onog u gramatici. Inverzija je odlična za naglašavanje jedinstvenosti jer se uobičajenim, gramatičkim redoslijedom ona ne bi mogla naglasiti.
Pjesnik nam je pjesničkim slikama prikazao i samoću i to posebice u drugoj i trećoj strofi koje se temelje na kontrastu. Oblak putuje nebom i njegovu ljepotu nitko ne primjećuje, a s druge strane ljudi imaju uprte oči u zemlju.
Svemu navedenom moramo dodati još i personifikaciju i poredbu i možemo zaključiti da se radi o alegorijskoj pjesmi, odnosno o pjesmi koja ima preneseno značenje. Dakle, oblak je simbol i on ima karakteristike ljudi. Pjesnik je promatrajući prirodu došao do nekih zaključaka i o čovjeku i njegovoj sudbini.
Čovjekova jedinstvenost u isto vrijeme može biti i bogatstvo, ali i nesreća. Čovjek će se vinuti u visine i postat će jedinstven u svojem djelovanju, ali s druge strane on će biti usamljen jer neće biti shvaćen od okoline.
Balada iz predgrađa – analiza pjesme
Osim što je Dobriša Cesarić često spominjao prirodu u svojim pjesmama koja je imala ponekad i preneseno značenje, on se često dotaknuo i malog čovjeka. Čovjeka koji se nalazi svuda oko nas, sa svojim patnjama, tugom, boli i siromaštvom. Upravo to je tema pjesme “Balada iz predgrađa”.
“Balada iz predgrađa” je lirska pjesma koja u pozadini ima socijalnu temu. Uz to, naslov nam govori da se radi o baladi. Balada je posebna vrsta pjesme koja sadrži obilježja pripovijedanja i epike. Radnja je obično kratka, kao i pripovijedanje. No, naglašava se osjećajnost, slikovitost jezika te jedinstvo zvuka i ritma. Ritam je lagan, a prevladavaju i tužno raspoloženje i nesreće, a česti su i tragični završeci glavnog lika.
Pjesma se sastoji od četiri katrena (prve dvije i zadnje dvije strofe) te dva peterostiha (dvije strofe u sredini). Prva i zadnja strofa sasvim su jednake.
Neki od motiva koji se pojavljuju u cijeloj pjesmi su: blato – stari plot – sirotinja – mrak – lice – brige – večer – bolest – zima – maj…
Svi ovi motivi, kao i njihov raspored u pjesmi ukazuju na to da se radi pjesmi koja ima epske, lirske i pripovjedne elemente. Radnja je kratka, a lik je nepoznat i neimenovan. Znamo samo da se radi o jednom stanovniku predgrađa.
Strofe opisuju uvijek iste, siromašne sudbine. Mjesto je svevremensko, dok je vrijeme također, vječno. Od druge strofe vrijeme radnje je konkretnije pa saznajemo da je zima pa da je maj (svibanj), dok se na kraju pjesme ponovo ponavlja prva strofa.
Vremenski tijek pjesme određen je i ponavljanjem nekih veznika. Oni djeluju i na ritmičnost pjesme. Tako možemo primijetiti ponavljanje veznika “i” i “a”, kao i ponavljanja riječi “nema”.
Sva spomenuta ponavljanja imaju bitnu ulogu kod određivanja značenja pjesme. Kao što se ponavljaju riječi, glasovi, veznici i cijela stroga, tako se ponavljaju i sudbine ljudi. Dobili smo dojam da su sve ljudske sudbine u datom predgrađu iste i niti jedna se ne ističe niti nema posebno značenje. Svaka od sudbina siromašnih ljudi djeluje jednolično i bez posebnog značaja.
Autor je ovom pjesmom dao kritiku društvu, razlici između bogatih i siromašnih i činjenici da bogati ne mare za sirotinju.
Ma kako uzdiglo se srce – analiza pjesme
“Ma kako uzdiglo se srce” Dobriše Cesarića, ljubavna je i misaona pjesma. U njoj se razmatra mogućnost nove ljubavi te prolazak mladosti. Ljubavna tematika očituje se u stihovima u kojima pjesnik želi još jedan, posljednji put osjetiti toplinu žene, biti opijen njezinim zaljubljenim očima. Ujedno, on žali za prolaskom mladosti te želi još jednom u potpunosti iskusiti sve njezine čari. (“Još jednom opij ga i digni milinom jedne mlade žene, još jedne zaljubljene oči za ove oči zanesene.”) Lirski subjekt u pjesmi je sam pjesnik.
Vanjska struktura pjesme sastoji se od četiri strofe po četiri stiha, dakle četiri katrena. U njima su svi stihovi deveterci, što omogućuje ujednačeni ritam pjesme. Ritam je spor te odgovara tonu pjesme, koji je većim dijelom sumoran zbog tematike prolaska mladosti koja se očituje u pjesmi. Ali, primjećuju se i pozitivni tonovi, posebice u stihovima u kojima se govori o zaljubljenosti te punoći opijenog srca. Zbog toga primjećuje se kontrast između pozitivnog i negativnog tona, između prolaska vremena i ljubavi koja svako srce, čak i ono staro, ponovno čini mladim. Rima u strofama uglavnom se pojavljuje u drugom i četvrtom stihu (pasti- cvasti, zgusnem- usnem), osim u trećoj katreni, u kojoj je shema rime abab (srcu- škrcu, vazda- razda). Ona dodatno pridonosi ritmu pjesme te je usklađena s tonom koji prevladava u pjesmi.
Cesarić u pjesmi personificira srce kako bi dočarao ljubav i strast koju osjeća. Personificirano se srce uzdiže i cvate, prije nego što klone i padne. Pjesnik izražava želju da, prije nego što mladost u potpunosti prođe, on još jednom iskusi sve čari i ljepote mladosti i ljubavi.
S obzirom da je Cesarić pjesnik jednostavnog izraza i malih stvari, što se može primijetiti i u njegovi drugim pjesmama, u kojima redovito uzima jednostavne motive, poput motiva iz prirode te njima dočarava ljepote života, a u svojim jednostavnim stihovima skriva dublje značenje. I u ovoj pjesmi prevladava lako razumljiv jezik, ali čak i jednostavnim jezikom on uspijeva dočarati ljepotu, u ovom slučaju života. S filozofskog stajališta, može se reći kako pjesma obrađuje temu prolaska mladosti te ujedno i prolaska života, a to je česta pojava u Cesarićevim pjesmama.
Mala kavana – analiza pjesme
Pjesma “Mala kavana” ljubavna je pjesma kojom pjesnik izražava sreću zbog uzvraćene ljubavi. Njegova sreća je velika i on u jednom trenutku izražava nevjericu da je ta ljubav zaista stvarna (“Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš, Drago, jedino moje?!”).
Pjesma se sastoji od četiri katrena podjednake dužine. Kroz cijelu pjesmu u strofi se rimuju drugi i četvrti stih (dvoje- moje, reći- sreći, noći- samoći, zlati- vrati). Ton pjesme je pozitivan jer pjesnik pjeva o sretnom događaju, o uzvraćenoj ljubavi. Ritam u pjesmi je raznolik jer svaka strofa pripovijeda o jednoj fazi njegove ljubavi, stoga je ritam brži u strofama u kojima pjesnik pripovijeda o trenutnom događaju, o ljubavi u sadašnjem vremenu, a nešto je sporiji u strofama u kojima opisuje prošle događaje te opisuje razvoj svoje ljubavi. I u ovom slučaju pjesmom dominira jednostavan jezik kojim Cesarić daje čar i ljepotu pjesmi. On uzima uobičajeni i često korišten motiv ljubavi te ga pretvara u nešto čarobno te mu daje dublje značenje.
U prvoj strofi prisutan je motiv prostora, (male) kavana i stola (za dvoje, u kutu) kojim pjesnik nagovještava mjesto radnje. Uzima i motiv iz prirode, (treperenje) sunca, koje odgovara onome kako se on osjeća, budući da i njegovo srce treperi od ljubavi. Izražava i svoje ushićenje, ali i nevjericu da je tolika sreća prisutna u njegovom životu stihovima “Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš, drago, jedino moje?!”.
U drugoj strofi pjesnik se vraća u prošlost da bi objasnio kako se njegova ljubav razvijala i rasla. Objašnjava da voli već mjesecima, stalno sve više, ali u tajnosti, nikome nije to priznao. Bio je sam, ali to mu nije smetalo jer se osjećao blizu svojoj ljubavi. Bio je opijen čežnjom za njom. Tu se uočava kontrast u osjećajima samoće i čežnje jer iako je usamljen, ljubav ga ispunjava toliko da tu samoću niti ne osjeća.
U trećoj strofi vraća se u sadašnjost. Upućuje riječi svojoj ljubavi, govoreći joj da još tog jutra nije mogao ni slutiti da će mu ljubav biti uzvraćena te da će u tom trenutku biti zajedno. Još uvijek se u jednom stihu osjeća ton usamljenosti iz prošle strofe, i to u stihu u kojem govori da je probdio noć misleći da mu je ljubav neuzvraćena. Ali u posljednjim stihovima u strofi, kad je pjesnik ujedinjen sa svojom ljubavi, ton postaje pozitivan. Vrhunac pjesme događa se u posljednjoj strofi, u kojoj pjesnik ostvaruje fizički kontakt sa svojom ljubavi. To se očituje u stihovima “Naić’ na ruku toplu i spremnu da stisak mi dršćući vrati?”.
Kao što je na početku analize rečeno, pjesnikova sreća je tolika da on u pojedinim trenucima ne može povjerovati da je stvarna i da mu je ljubav zaista uzvraćena. Zbog toga često izražava svoju nevjericu retoričkim pitanjima: !Pa ti me ljubiš, zbilja me ljubiš, drago, jedino moje?!!, !Dal mogo sam slutit ovoga jutra, da ću ti šaptati riječi, sanjane u samoći? I da ću tog jutra, što će se vječno u riznici srca da zlati, naić na ruku toplu i spremnu da stisak mi dršćući vrati?!. Osim retoričkog pitanja, Cesarić koristi i metaforu (“riznica srca”), a kao najvažniji motiv u pjesmi izdvaja se “jutro” jer donosi velike prekretnice u životu. Još tog jutra pjesnik je samo sanjao o svojoj ljubavi, a onda je ona uzvraćena. Sam pjesnik dočarava važnost jutra govoreći da će se jutro vječno zlatiti u riznici srca.
Cesarićeva veličina i važnost opravdana je, a jedan od razloga njegove veličine je i način da jednostavnim izrazom, dočara ljepotu i dubinu neopipljivog osjećaja. Čitajući opise pjesnikove ljubavi, čitatelj tu ljubav proživljava kao vlastitu.
Bez oproštaja – analiza pjesme
Pjesma “Bez oproštaja” ljubavna je pjesma u kojoj se pjeva o nesretnoj, prošloj ljubavi. Pjesnik izražava svoje žaljenje za njom te žaljenje zbog načina na koji je ljubav završila, bez oproštaja. Pjesnik u svojem tugovanju postavlja mnoga pitanja na koja nema odgovor.
Pjesma se sastoji od šest katrena, podjednake dužine, a rima je u pojedinim strofama različita. U nekim strofama rimuju se drugi i četvrti stih (bonu- peronu, duši- suši), a neki stihovi imaju shemu unakrsne rime, abab (njom- lom, stranu- restoranu, vlak- znak, jače- plače, san- p’jan, su- jesu). S obzirom da se u pjesmi obrađuje tema nesretne, završene ljubavi, ton pjesme odgovara temi. On je kroz cijelu pjesmu, sumoran i negativan, stoga je i ritam usporen. Jednostavan jezik, glavno obilježje Cesarićevih pjesama, prepoznaje se i u ovoj pjesmi jer pjesnik koristi jednostavne izraze kako bi opisao nesretnu, prošlu ljubav. Koristi i mnoge motive. Osim glavnog motiva ljubavi, kojem Cesarić daje neizmjernu ljepotu, koristi i motive vlaka i perona da naglasi odlazak, a time ujedno i završetak njegove ljubavi.
Pjesma se može čitati i kao priča u kojoj pjesnik opisuje kako se odvio kraj te velike ljubavi. Kao što sam naslov kaže, nije se oprostio s njom dok je odlazila, a upravo to su i početni stihovi pjesme. U prvoj strofi pjesnik koristi motiv zabačenog restorana u kojem se nalazio u trenutku odlaska njegove ljubavi. Govori kako je tamo sjedio i slušao kako se njegove nade lome. Njegova ljubav nestala je tako što je otišla na svoju stranu i on se od nje nije oprostio.
U drugoj strofi postavlja pitanje “Kako je bilo?”, kao da ga je sam čitatelj to upitao. Odmah nudi i odgovor “Nije teško reći!”. Uvodi motiv vlaka, govori kako je krenuo obično i lijeno, uz zvuk trublje koja se oglasila kroz žamor na peronu. Odveo je njegovu ljubav, koju je u tom trenutku još uvijek volio. Cesarić priču uspijeva dočarati brojnim pjesničkim vizualnim slikama. Čitatelj jasno može zamisliti pjesnika kako sjedi u restoranu dok vlak odlazi, može osjetiti sve što osjeća i on u tom trenutku, a to su tuga i žaljenje za ljubavi.
U trećoj strofi pjesnik se pita misli li njegova neprežaljena ljubav na njega u velikom gradu u koji se uputila? Da li ga je očima tražila po peronu dok je odlazila. Ali na to pitanje još uvijek nema odgovora. Ipak, ostaje mu nada da nije zaboravljen, da njegova ljubav još uvijek misli za njega i plače za njim. Ta nada vidi se vidi u sljedećoj strofi, u kojoj on zamišlja vlak kako odlazi negdje u daljinu. Postavlja pitanje “Al što to moje srce kuca jače?”, na koje odmah sam daje odgovor. On lupanje srca prepoznaje kao nadu i tajni znak da još uvijek nije zaboravljen.
U sjedećoj strofi njegova tuga i nada mijenjaju se u ljutnju. On sam sebe kori zbog takvog razmišljanja. Govori sebi kako je pijan te da ne postoji mogućnost da ona još uvijek plače za njim jer sve su njezine čežnje davno nestale. Pokušava se pomiriti s tim (“A stvari jesu – kakve jesu.”).
To se nastavlja u posljednjoj strofi, ali se u njoj osjeća i konačnost, stvarno pomirenje sa situacijom. Pjesnik ostavlja mogućnost da ona još ponekad pomisli na njega, ali samo na trenutak koji brzo prođe, pa ga uspoređuje s listom koji se suši.
Iako cijelom pjesmom vlada sumoran ton, na početku pjesme jasno se osim tuge osjeća i žaljenje za ljubavi te čežnja i želja da se vrati. Pjesnik se odbija pomiriti s činjenicom da je otišla i da je njihova ljubav gotova. To se mijenja prema kraju pjesme, a na samom kraju ton se osjetno mijenja. Još uvijek se osjeti sumornost, ali pjesnik se miri s činjenicom da njegove ljubavi više nema. On je stoga mora ostaviti u prošlosti i krenuti dalje. Od tih stihova u pjesmi više ne prevladava ljutnja i patnja, nego postoji nagovještaj nečega pozitivnog u budućnosti, koje dolazi tek kada raskrstimo s prošlosti i time u svom srcu napravimo mjesta za nove stvari.
Poludjela ptica – analiza pjesme
“Poludjela ptica” je lirska pejzažna pjesma u kojoj se mogu prepoznati mnogi motivi iz prirode, poput polja, oblaka, vjetra… Glavnu ulogu ima ptica čiji let prati pjesnik, pa se pita kamo ta ptica putuje i što želi time postići.
Pjesma se sastoji od četiri katrena, u kojima su stihovi uglavnom jedanaesterci. Zbog ujednačenih stihova, takav je i ritam pjesme. Ton koji prevladava u pjesmi je vedar te prati poludjelu pticu koja slobodno leti nebom. Cijelom pjesmom prevladava ujednačena shema uzastopne rime, aabb, što dodatno pridonosi zvučnosti i ritmu pjesme. Primjeri rime su mrak- zrak, sitnica- ptica, trome- tome, noseći- doseći, vije- grije, tminu- sudbinu, ptica- golica, srvo- drvo. Pjesma je puna vizualnih pjesničkih slika kojima Cesarić dočarava ptičji let. Osim što je prizore iz pjesme vrlo lako zamisliti i predočiti, lako je zamisliti i ptičju pjesmu o kojoj Cesarić pjeva već na samom početku pjesme (“Kakvi to glasi čuju se u mraku, nad noćnim poljem visoko u zraku? Ko li to pjeva? Ah, ništa, sitnica: jedna u letu poludjela ptica”).
U prvoj strofi pjesnik predstavlja pticu koja u noći slobodno let nebom i čuje se njezina pjesma. U sljedećoj strofi nastavlja opisivati ptičji let, ali ga pretvara u igru između ptice i vjetra. Unosi motiv oblaka koji ptica nadlijeće te se igra s vjetrom i o tome pjeva svoju pjesmu. Na kraju se pjesnik pita kamo ta ptica leti te što želi doseći, postavljajući retoričko pitanje na koje nema odgovora. Treću strofu nastavlja retoričkim pitanjima te se pita nije li vrijeme da ptica negdje savije gnijezdo, kako bi se mogla grijati kad dođe zima, umjesto što odlazi daleko u noć i u nepoznato. On je poziva da sleti niže, na neko bolje mjesto. U posljednjoj strofi pjesnik zaključuje kako ptica ne mari za njegova upozorenja, nego nastavlja letjeti kao i prije, pjevajući i dalje o vjetru s kojim se bori. A kad je snađe umor, neće naći utočište nigdje drugdje jer u blizini neće biti niti jednog drveta.
U pjesmi se suprotstavlja tamni, noćni pejzaž koji bi trebao dati određenu sumornost pjesmi, ali sloboda koju ptica posjeduje, način na koji pjeva i istražuje visine, suprotstavljaju se toj tmini. U pjesmi se primjećuje divljenje pjesnika prema slobodi ptice, njezinom mogućnošću odlaska i istraživanja prostranstava iz visina. Ona ima mogućnost vidjeti sve ljepote svijeta, ali na drugačiji način. Pjesnik ujedno postavlja i brojna pitanja, primjerice u prvoj strofi kad se pita kakvi su to zvukovi i pjesma koja se čuje u tami? Odmah daje odgovor na to pitanja – to samo jedna poludjela ptica u letu. Na ostala pitanja koja postavlja, poput onog gdje ptica leti te što želi time postići, zašto odlazi sve dalje u tamu, pjesnik ne nalazi odgovor.
Dodatnu ljepotu pjesmi daje i činjenica da, iako je pjesnik predstavio noć i taman krajolik, motivi iz prirode poput oblaka, vjetra i gnijezda i dalje se ističu, pa pružaju kontrast noći, a pejzažu daju dodatnu ljepotu.
Bilješka o autoru
Dobriša Cesarić rodio se u Požegi 10. siječnja 1902. godine. Djetinjstvo je proveo u Osijeku gdje se s obitelji preselio kada je imao tri godine. U Osijeku je pohađao i osnovnu školu.
1916. godine s obitelji se preselio u Zagreb. U Zagrebu je završio realnu gimnaziju te je odmah nakon toga upisao studij prava. Pravo je ipak ubrzo zamijenio studijom filozofije, a radio je kao lektor, književnik i urednik.
Glavninu njegovog književnog stvaralaštva činilo je pjesništvo. Osim toga radio je kao prevoditelj, prevodeći s njemačkog, bugarskog, ruskog i slovenskog jezika.
Prvu pjesmu naziva “I ja ljubim…” objavio je još 1916. godine, a prva pjesma objavljena u književnom časopisu “Kritika”, zvala se “Buđenje” i tiskana je 1920. godine.
Nakon 1920. godine njegove pjesme izlazile su u mnogim časopisima.
Prva zbirka pjesama zvala se “Lirika” i objavljena je 1931. godine. Kasnije je objavio još “Osvijetljeni put”, “Spasena svjetla”, “Moj prijatelju”, “Slap”, “Povratak”, “Voćka poslije kiše” i mnoge druge. Svojim pjesmama prikazao nam je svoja razmišljanja o životu te nam je otkrio životne radosti, boli i ljepote.
Bio je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Umro je 1980. godine u Zagrebu.
Autor: M.L., A.P.
Odgovori