Zbirka “Voćka poslije kiše – izabrane pjesme” sastoji se od brojnih vrhunskih pjesama Dobriše Cesarića. Zbirka je podijeljena u nekoliko dijelova. Dijelovi zbirke nose nazive poput dobro poznatog naslova “Voćka poslije kiše”, zatim “Vidici srca”, “Obasjani trenuci”, “Davno i nedavno”, “Proljeće koje nije moje” i slično.
Cesarić je poznat kao pjesnik jednostavnog izraza i malih stvari. To uočavamo i u obrađenim pjesmama. One su redovito pisane jednostavnim jezikom, stoga su lako razumljive, ali to ne znači i plitke. Pjesnik na svakodnevnim motivima iz prirode gradi vrlo duboke stihove. On opisuje ljepote malih stvari i u njima skriva dublja značenja koja otkrivaju promišljene ideje. U Cesarićevu stilu uočavamo i dosljednost forme pjesama koja uključuje i vezanost stiha. Neke Cesarićeve pjesme prožete su pozitivnim i vedrim tonom, primjerice kada govori o sretnoj, uzbudljivoj i uzvraćenoj ljubavi; neke pjesme su mu prožete sumornim tonom, poput pjesme koja govori o nesretnoj, završenoj ljubavi te načinu na koji se pjesnik pokušava s tim pomiriti.
Nije neobično da se u Cesarićevim pjesmama skrivaju i dublja, filozofska pitanja o prolaznosti vremena, života i ljubavi pa se nagovještaj istih može pronaći i u ovdje analiziranim pjesmama. U nekim pjesmama spominje prolazak mladosti te moć ljubavi koja svaku osobu može učiniti mladom u srcu. Vidi se po temi stihova da je pitanje prolaznosti života koncept koji zanima pjesnika, pa upravo o njemu želi otkriti nešto više. Slično je se ostvaruje u pjesmi u kojoj se divi slobodi koju posjeduje ptica dok leti visinama i istražuje prostranstva. Pita se što ju je nagnalo na let u tom smjeru te što ona time želi postići ili otkriti. Mnoga pitanja u tom slučaju ostaju neodgovorena.
Cesarić je pjesnik koji obraća pažnju na sitnice koje ga okružuju, bilo u ljubavi ili u prirodi. Piše o vlastitim iskustvima jer obraća pažnju na trenutke i doživljaje istih te u pjesmama lirski doživljaj stavlja u prvi plan. On je u mogućnosti male stvari i detalje koji bi običnom oku promakle, učiniti glavnim motivom pjesama. Dočarava njihovu ljepotu te ih čini važnima, ostavši u svim pjesmama dosljedan svojem vlastitom izričaju. Sve to ostvaruje kroz jezik koji je razumljiv i jednostavan pa zbog toga opravdano nosi naziv pjesnika jednostavnog izričaja i malih stvari.
Ma kako uzdiglo se srce – analiza pjesme
“Ma kako uzdiglo se srce” Dobriše Cesarića, ljubavna je i misaona pjesma. U njoj se razmatra mogućnost nove ljubavi te prolazak mladosti. Ljubavna tematika očituje se u stihovima u kojima pjesnik želi još jedan, posljednji put osjetiti toplinu žene, biti opijen njezinim zaljubljenim očima. Ujedno, on žali za prolaskom mladosti te želi još jednom u potpunosti iskusiti sve njezine čari. (“Još jednom opij ga i digni milinom jedne mlade žene, još jedne zaljubljene oči za ove oči zanesene.”). Lirski subjekt u pjesmi je sam pjesnik.
Vanjska struktura pjesme sastoji se od četiri strofe po četiri stiha, dakle četiri katrena. U njima su svi stihovi deveterci, što omogućuje ujednačeni ritam pjesme. Ritam je spor te odgovara tonu pjesme, koji je većim dijelom sumoran zbog tematike prolaska mladosti koja se očituje u pjesmi. Ali, primjećuju se i pozitivni tonovi, posebice u stihovima u kojima se govori o zaljubljenosti te punoći opijenog srca. Zbog toga primjećuje se kontrast između pozitivnog i negativnog tona, između prolaska vremena i ljubavi koja svako srce, čak i ono staro, ponovno čini mladim. Rima u strofama uglavnom se pojavljuje u drugom i četvrtom stihu (pasti- cvasti, zgusnem- usnem), osim u trećoj katreni, u kojoj je shema rime abab (srcu- škrcu, vazda- razda). Ona dodatno pridonosi ritmu pjesme te je usklađena s tonom koji prevladava u pjesmi.
Cesarić u pjesmi personificira srce kako bi dočarao ljubav i strast koju osjeća. Personificirano se srce uzdiže i cvate, prije nego što klone i padne. Pjesnik izražava želju da, prije nego što mladost u potpunosti prođe, on još jednom iskusi sve čari i ljepote mladosti i ljubavi.
S obzirom da je Cesarić pjesnik jednostavnog izraza i malih stvari, što se može primijetiti i u njegovi drugim pjesmama, u kojima redovito uzima jednostavne motive, poput motiva iz prirode te njima dočarava ljepote života, a u svojim jednostavnim stihovima skriva dublje značenje. I u ovoj pjesmi prevladava lako razumljiv jezik, ali čak i jednostavnim jezikom on uspijeva dočarati ljepotu, u ovom slučaju života. S filozofskog stajališta, može se reći kako pjesma obrađuje temu prolaska mladosti te ujedno i prolaska života, a to je česta pojava u Cesarićevim pjesmama.
Bilješka o autoru
Dobriša Cesarić rodio se u Požegi 10. siječnja 1902. godine. Djetinjstvo je proveo u Osijeku gdje se s obitelji preselio kada je imao tri godine. U Osijeku je pohađao i osnovnu školu.
1916. godine s obitelji se preselio u Zagreb. U Zagrebu je završio realnu gimnaziju te je odmah nakon toga upisao studij prava. Pravo je ipak ubrzo zamijenio studijom filozofije, a radio je kao lektor, književnik i urednik.
Glavninu njegovog književnog stvaralaštva činilo je pjesništvo. Osim toga radio je kao prevoditelj, prevodeći s njemačkog, bugarskog, ruskog i slovenskog jezika.
Prvu pjesmu naziva “I ja ljubim…” objavio je još 1916. godine, a prva pjesma objavljena u književnom časopisu “Kritika”, zvala se “Buđenje” i tiskana je 1920. godine.
Nakon 1920. godine njegove pjesme izlazile su u mnogim časopisima.
Prva zbirka pjesama zvala se “Lirika” i objavljena je 1931. godine. Kasnije je objavio još “Osvijetljeni put”, “Spasena svjetla”, “Moj prijatelju”, “Slap”, “Povratak”, “Voćka poslije kiše” i mnoge druge. Svojim pjesmama prikazao nam je svoja razmišljanja o životu te nam je otkrio životne radosti, boli i ljepote.
Bio je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Umro je 1980. godine u Zagrebu.
Autor: A.P.
Odgovori