Zbirka “Voćka poslije kiše – izabrane pjesme” sastoji se od brojnih vrhunskih pjesama Dobriše Cesarića. Zbirka je podijeljena u nekoliko dijelova. Dijelovi zbirke nose nazive poput dobro poznatog naslova “Voćka poslije kiše”, zatim “Vidici srca”, “Obasjani trenuci”, “Davno i nedavno”, “Proljeće koje nije moje” i slično.
Cesarić je poznat kao pjesnik jednostavnog izraza i malih stvari. To uočavamo i u obrađenim pjesmama. One su redovito pisane jednostavnim jezikom, stoga su lako razumljive, ali to ne znači i plitke. Pjesnik na svakodnevnim motivima iz prirode gradi vrlo duboke stihove. On opisuje ljepote malih stvari i u njima skriva dublja značenja koja otkrivaju promišljene ideje. U Cesarićevu stilu uočavamo i dosljednost forme pjesama koja uključuje i vezanost stiha. Neke Cesarićeve pjesme prožete su pozitivnim i vedrim tonom, primjerice kada govori o sretnoj, uzbudljivoj i uzvraćenoj ljubavi; neke pjesme su mu prožete sumornim tonom, poput pjesme koja govori o nesretnoj, završenoj ljubavi te načinu na koji se pjesnik pokušava s tim pomiriti.
Nije neobično da se u Cesarićevim pjesmama skrivaju i dublja, filozofska pitanja o prolaznosti vremena, života i ljubavi pa se nagovještaj istih može pronaći i u ovdje analiziranim pjesmama. U nekim pjesmama spominje prolazak mladosti te moć ljubavi koja svaku osobu može učiniti mladom u srcu. Vidi se po temi stihova da je pitanje prolaznosti života koncept koji zanima pjesnika, pa upravo o njemu želi otkriti nešto više. Slično je se ostvaruje u pjesmi u kojoj se divi slobodi koju posjeduje ptica dok leti visinama i istražuje prostranstva. Pita se što ju je nagnalo na let u tom smjeru te što ona time želi postići ili otkriti. Mnoga pitanja u tom slučaju ostaju neodgovorena.
Cesarić je pjesnik koji obraća pažnju na sitnice koje ga okružuju, bilo u ljubavi ili u prirodi. Piše o vlastitim iskustvima jer obraća pažnju na trenutke i doživljaje istih te u pjesmama lirski doživljaj stavlja u prvi plan. On je u mogućnosti male stvari i detalje koji bi običnom oku promakle, učiniti glavnim motivom pjesama. Dočarava njihovu ljepotu te ih čini važnima, ostavši u svim pjesmama dosljedan svojem vlastitom izričaju. Sve to ostvaruje kroz jezik koji je razumljiv i jednostavan pa zbog toga opravdano nosi naziv pjesnika jednostavnog izričaja i malih stvari.
Poludjela ptica – analiza pjesme
“Poludjela ptica” je lirska pejzažna pjesma u kojoj se mogu prepoznati mnogi motivi iz prirode, poput polja, oblaka, vjetra… Glavnu ulogu ima ptica čiji let prati pjesnik, pa se pita kamo ta ptica putuje i što želi time postići.
Pjesma se sastoji od četiri katrena, u kojima su stihovi uglavnom jedanaesterci. Zbog ujednačenih stihova, takav je i ritam pjesme. Ton koji prevladava u pjesmi je vedar te prati poludjelu pticu koja slobodno leti nebom. Cijelom pjesmom prevladava ujednačena shema uzastopne rime, aabb, što dodatno pridonosi zvučnosti i ritmu pjesme. Primjeri rime su mrak- zrak, sitnica- ptica, trome- tome, noseći- doseći, vije- grije, tminu- sudbinu, ptica- golica, srvo- drvo. Pjesma je puna vizualnih pjesničkih slika kojima Cesarić dočarava ptičji let. Osim što je prizore iz pjesme vrlo lako zamisliti i predočiti, lako je zamisliti i ptičju pjesmu o kojoj Cesarić pjeva već na samom početku pjesme (“Kakvi to glasi čuju se u mraku, nad noćnim poljem visoko u zraku? Ko li to pjeva? Ah, ništa, sitnica: jedna u letu poludjela ptica”).
U prvoj strofi pjesnik predstavlja pticu koja u noći slobodno let nebom i čuje se njezina pjesma. U sljedećoj strofi nastavlja opisivati ptičji let, ali ga pretvara u igru između ptice i vjetra. Unosi motiv oblaka koji ptica nadlijeće te se igra s vjetrom i o tome pjeva svoju pjesmu. Na kraju se pjesnik pita kamo ta ptica leti te što želi doseći, postavljajući retoričko pitanje na koje nema odgovora. Treću strofu nastavlja retoričkim pitanjima te se pita nije li vrijeme da ptica negdje savije gnijezdo, kako bi se mogla grijati kad dođe zima, umjesto što odlazi daleko u noć i u nepoznato. On je poziva da sleti niže, na neko bolje mjesto. U posljednjoj strofi pjesnik zaključuje kako ptica ne mari za njegova upozorenja, nego nastavlja letjeti kao i prije, pjevajući i dalje o vjetru s kojim se bori. A kad je snađe umor, neće naći utočište nigdje drugdje jer u blizini neće biti niti jednog drveta.
U pjesmi se suprotstavlja tamni, noćni pejzaž koji bi trebao dati određenu sumornost pjesmi, ali sloboda koju ptica posjeduje, način na koji pjeva i istražuje visine, suprotstavljaju se toj tmini. U pjesmi se primjećuje divljenje pjesnika prema slobodi ptice, njezinom mogućnošću odlaska i istraživanja prostranstava iz visina. Ona ima mogućnost vidjeti sve ljepote svijeta, ali na drugačiji način. Pjesnik ujedno postavlja i brojna pitanja, primjerice u prvoj strofi kad se pita kakvi su to zvukovi i pjesma koja se čuje u tami? Odmah daje odgovor na to pitanja – to samo jedna poludjela ptica u letu. Na ostala pitanja koja postavlja, poput onog gdje ptica leti te što želi time postići, zašto odlazi sve dalje u tamu, pjesnik ne nalazi odgovor.
Dodatnu ljepotu pjesmi daje i činjenica da, iako je pjesnik predstavio noć i taman krajolik, motivi iz prirode poput oblaka, vjetra i gnijezda i dalje se ističu, pa pružaju kontrast noći, a pejzažu daju dodatnu ljepotu.
Bilješka o autoru
Dobriša Cesarić rodio se u Požegi 10. siječnja 1902. godine. Djetinjstvo je proveo u Osijeku gdje se s obitelji preselio kada je imao tri godine. U Osijeku je pohađao i osnovnu školu.
1916. godine s obitelji se preselio u Zagreb. U Zagrebu je završio realnu gimnaziju te je odmah nakon toga upisao studij prava. Pravo je ipak ubrzo zamijenio studijom filozofije, a radio je kao lektor, književnik i urednik.
Glavninu njegovog književnog stvaralaštva činilo je pjesništvo. Osim toga radio je kao prevoditelj, prevodeći s njemačkog, bugarskog, ruskog i slovenskog jezika.
Prvu pjesmu naziva “I ja ljubim…” objavio je još 1916. godine, a prva pjesma objavljena u književnom časopisu “Kritika”, zvala se “Buđenje” i tiskana je 1920. godine.
Nakon 1920. godine njegove pjesme izlazile su u mnogim časopisima.
Prva zbirka pjesama zvala se “Lirika” i objavljena je 1931. godine. Kasnije je objavio još “Osvijetljeni put”, “Spasena svjetla”, “Moj prijatelju”, “Slap”, “Povratak”, “Voćka poslije kiše” i mnoge druge. Svojim pjesmama prikazao nam je svoja razmišljanja o životu te nam je otkrio životne radosti, boli i ljepote.
Bio je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Umro je 1980. godine u Zagrebu.
Autor: A.P.
Odgovori