Dobriša Cesarić vrlo je značajan hrvatski pjesnik, čije se pjesme uče već u najnižim razredima osnovne škole. Jedna od njegovih najpoznatijih pjesama zasigurno je “Voćka poslije kiše”, baš kao i istoimena zbirka u kojoj pronalazimo ostale Cesarićeve poznate pjesme, poput pjesama “Oblak”, “Slap”, “Balade iz predgrađa”, “Pjesma mrtvog pjesnika”, “Vagonaši” i druge.
Poezija Dobriše Cesarića specifična je zbog svoje jednostavnosti. Autor nam priča o naizgled jednostavnim temama i to vrlo jednostavnim izrazom. No, važno je naglasiti da taj prvi dojam ne umanjuje umjetničku vrijednost njegove lirike. Ona osim umjetnički značajnih pjesničkih slika i lirskih izraza nudi i duboka značenja te nezaobilazne i važne moralne poruke. Pjesnik koristi čak i rimu kako bi naglasio pojedine riječi unutar stihova, ističući tako radnju, poruku ili stvarajući određenu atmosferu pjesme.
Za Cesarićeve pjesme specifično je da se u njima stalno i opetovano traga za dubljim značenjem riječi, stihova i rečenica koje nam je autor prenio. Iz tog razloga, analize njegovih lirskih pjesama uvijek su puno dublje od samih riječi
Cesarićevu liriku dijelimo na dvije osnovne tematike. Njegove pjesme su najčešće pejzažne ili misaone, tj. misaono-refleksivne. Obje vrste pjesama, iako tematski posve različite, sadrže sličnu note sumornosti i melankolije. Čak i pejzažne pjesme, koje slave prirodu i njezine ljepote, odišu nekom tugaljivom notom.
Misaone pjesme su najčešće socijalne tematike. U njima govori o ljudima koje je sudbina navela na težak i tužan život. Motivi u tim pjesmama često su vezani za siromaštvo, težak život, bolest, duševnu bol, smrt, hladnoću i glad. U njima poziva da se osvrnemo i na ljude sa socijalnog, društvenog, ali i emocionalnog dna. Junaci njegovih pjesma zapravo su antijunaci, ali ih Cesarić ističe kao one koji također imaju svoju vrijednost.
Čini se da je kroz te pjesme Cesarić pokušavao iznijeti vlastitu bol koju je osjećao. Ipak, nekim pjesmama je pokušavao ponovo oživjeti radost života. Pokušavao je stihovima osvijestiti male stvari od kojih je sačinjen svijet, a koje unose mala zadovoljstva u naše živote. Ali čak i takve pjesme on predstavlja u formi intimnog ambijenta, pa i one postaju pomalo sjetne.
Ipak, Cesarić uz svu jednostavnost izraza i sjete, ostaje jedan od najboljih hrvatskih pjesnika, čija će se poezija još dugo recitirati među najmlađima.
“Voćka poslije kiše” je pjesma autora Dobriše Cesarića, a pripada njegovoj istoimenoj zbirci. U nastavku ćemo detaljno obraditi njezinu temu, značenje, ritam i stil.
Voćka poslije kiše
Već pri samom spomenu naslova ove pjesme možemo zaključiti koja je njezina tema. Dakle, tema ove pjesme je razmišljanje i doživljaj stabla jedne voćke nakon kiše.
Ako pjesmu shvatimo doslovno, odnosno ako zaključimo da je njezina tema sama voćka, svrstali bi je u lirsku pejsažnu pjesmu. No, potrebno je proučiti njezino dublje značenje u kojem je voćka u bit samo simbol.
Da pjesma ima dublje značenje, ako ne prije, mogli smo pomisliti u zadnjem stihu kada pjesnik voćki daje epitet da je jadna. A takav epitet, naravno, nije primjeren za voćku. Osim što nam govori o njezinom fizičkom stanju, ovaj epitet nam govori i o tome kakvog je raspoloženja i stanja voćka.
Pjesma se sastoji od dvije strofe, a svaka od njih ima po četiri stiha. Dakle, pjesma se sastoji od dva četverostiha.
Svaka strofa tvor jednu misaonu cjelinu, a to nam određuju motivi. Motivi koje možemo primijetiti u prvoj strofi su: voćka – kiša – kapi – sunce – raskoš, dok su u drugoj strofi motivi: sunce – čarolija – drvo voćke.
Motivima je pjesnik naglasio tematske jedinice koje sama za sebe imaju svoje značenje. Motivi zajedno tvore pjesničke slike. Možemo primijetiti da su pjesničke slike u prvoj i drugoj strofi u potpunosti suprotstavljene. Tako je voćka u prvoj strofi raskošna i čarobna, dok je već u drugoj ona samo jadno malo drvo.
Sada je vrijeme da se pozabavimo onime što smo spomenuli na početku. Dakle, ako prihvatimo činjenicu da je voćka samo simbol i da je promatramo u prenesenom značenju, analiza strofa može dobiti dublje značenje. Spomenuti kontrast može nam izraziti suprotstavljene slike koje su i prikazane pjesničkim slikama.
Glavna odlika pjesme je suprotstavljenost. Ona se ne očituje samo kod pjesničkih slika već i u ritmu. U prvoj strofi se ponavlja glas “i”, dok se u trećem i četvrtom stihu druge strofe ponavlja glas “o”. To se zove asonanca.
Možemo primijetiti da ponavljanje glasa “i”potiče na bolje raspoloženje, unosi vedrinu i dobro raspoloženje, dok ponavljanje glasa “o” donosi uz sporiji ritam i tmurno i sumorno raspoloženje.
Obje strofe napisane su vezanim stihom što znači da su svi stihovi vezani rimom te da su jednake duljine. Rima je parna (aabb, ccdd), a stihovi se sastoje od devet slogova, dakle radi se o devetercima.
Da bi u potpunosti razumjeli temu pjesme važno mjesto zauzimaju epiteti. Epitete koje najviše možemo istaknuti su, u prvoj strofi čarobno i raskoš, a u drugoj, obično, jadno, malo (drvo). Epitet jadno možemo shvatiti i kao preneseno značenje, odnosno personifikaciju jer pjesnik drvetu daje ljudske karakteristike.
Iz toga možemo zaključiti da voćka ima simbol čovjeka. Tako možemo odrediti i dublje značenje pjesme. U prvoj strofi voćka predstavlja simbol sretnog čovjeka, dok u drugoj strofi ona predstavlja čovjeka u nesreći.
Na kraju možemo zaključiti da se radi o alegorijskoj pjesmi, tj. pjesmi u prenesenom značenju. Pjesma govori o trenucima u čovjekovom životu, o njegovim lijepim i sretnim trenucima pa o trenucima tame, boli i patnje.
Bilješka o autoru
Dobriša Cesarić rodio se u Požegi 10. siječnja 1902. godine. Djetinjstvo je proveo u Osijeku gdje se s obitelji preselio kada je imao tri godine. U Osijeku je pohađao i osnovnu školu.
1916. godine s obitelji se preselio u Zagreb. U Zagrebu je završio realnu gimnaziju te je odmah nakon toga upisao studij prava. Pravo je ipak ubrzo zamijenio studijom filozofije, a radio je kao lektor, književnik i urednik.
Glavninu njegovog književnog stvaralaštva činilo je pjesništvo. Osim toga radio je kao prevoditelj, prevodeći s njemačkog, bugarskog, ruskog i slovenskog jezika.
Prvu pjesmu naziva “I ja ljubim…” objavio je još 1916. godine, a prva pjesma objavljena u književnom časopisu “Kritika”, zvala se “Buđenje” i tiskana je 1920. godine.
Nakon 1920. godine njegove pjesme izlazile su u mnogim časopisima.
Prva zbirka pjesama zvala se “Lirika” i objavljena je 1931. godine. Kasnije je objavio još “Osvijetljeni put”, “Spasena svjetla”, “Moj prijatelju”, “Slap”, “Povratak”, “Voćka poslije kiše” i mnoge druge. Svojim pjesmama prikazao nam je svoja razmišljanja o životu te nam je otkrio životne radosti, boli i ljepote.
Bio je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Umro je 1980. godine u Zagrebu.
Autor: M.L.
Odgovori