Dobriša Cesarić vrlo je značajan hrvatski pjesnik, čije se pjesme uče već u najnižim razredima osnovne škole. Jedna od njegovih najpoznatijih pjesama zasigurno je “Voćka poslije kiše”, baš kao i istoimena zbirka u kojoj pronalazimo ostale Cesarićeve poznate pjesme, poput pjesama “Oblak”, “Slap”, “Balade iz predgrađa”, “Pjesma mrtvog pjesnika”, “Vagonaši” i druge.
Poezija Dobriše Cesarića specifična je zbog svoje jednostavnosti. Autor nam priča o naizgled jednostavnim temama i to vrlo jednostavnim izrazom. No, važno je naglasiti da taj prvi dojam ne umanjuje umjetničku vrijednost njegove lirike. Ona osim umjetnički značajnih pjesničkih slika i lirskih izraza nudi i duboka značenja te nezaobilazne i važne moralne poruke. Pjesnik koristi čak i rimu kako bi naglasio pojedine riječi unutar stihova, ističući tako radnju, poruku ili stvarajući određenu atmosferu pjesme.
Za Cesarićeve pjesme specifično je da se u njima stalno i opetovano traga za dubljim značenjem riječi, stihova i rečenica koje nam je autor prenio. Iz tog razloga, analize njegovih lirskih pjesama uvijek su puno dublje od samih riječi
Cesarićevu liriku dijelimo na dvije osnovne tematike. Njegove pjesme su najčešće pejzažne ili misaone, tj. misaono-refleksivne. Obje vrste pjesama, iako tematski posve različite, sadrže sličnu note sumornosti i melankolije. Čak i pejzažne pjesme, koje slave prirodu i njezine ljepote, odišu nekom tugaljivom notom.
Misaone pjesme su najčešće socijalne tematike. U njima govori o ljudima koje je sudbina navela na težak i tužan život. Motivi u tim pjesmama često su vezani za siromaštvo, težak život, bolest, duševnu bol, smrt, hladnoću i glad. U njima poziva da se osvrnemo i na ljude sa socijalnog, društvenog, ali i emocionalnog dna. Junaci njegovih pjesma zapravo su antijunaci, ali ih Cesarić ističe kao one koji također imaju svoju vrijednost.
Čini se da je kroz te pjesme Cesarić pokušavao iznijeti vlastitu bol koju je osjećao. Ipak, nekim pjesmama je pokušavao ponovo oživjeti radost života. Pokušavao je stihovima osvijestiti male stvari od kojih je sačinjen svijet, a koje unose mala zadovoljstva u naše živote. Ali čak i takve pjesme on predstavlja u formi intimnog ambijenta, pa i one postaju pomalo sjetne.
Ipak, Cesarić uz svu jednostavnost izraza i sjete, ostaje jedan od najboljih hrvatskih pjesnika, čija će se poezija još dugo recitirati među najmlađima.
“Oblak” je pjesma autora Dobriše Cesarića, a pripada njegovoj zbirci pjesama pod imenom “Voćka poslije kiše”. U nastavku ćemo detaljno obraditi njezinu temu, značenje, ritam i stil.
Oblak
Već pri samom spomenu imena pjesma možemo na pravi pogled zaključiti koja je tema pjesma. Ovdje bismo vjerojatno rekli da je tema oblak. No, morat ćemo detaljno obraditi pjesmu da bi došli do njezine dublje analize.
Kada govorimo o motivima od kojih se pjesma sastoji, možemo ponovo iz naslova vidjeti da je glavni motiv oblak, a svi ostali motivi vežu se uz njega. Tako na kraju dobijemo pjesničke slike koje će nam pomoći odrediti i temu pjesme.
U prvoj strofi motiv je oblak, u drugoj strofi motivi su: vjetar – oči – zemne stvari, a u trećoj strofi to su: put – vlast, zlato i hljeb – on (misleći na oblak) – ljepotu – nebom. U četvrtoj strofi imamo dva motiva, a to su: Bog i vjetar.
Nadalje, iz analize motiva treće strofe možemo zaključiti da se pjesničkim slikama tvori preneseno značenje, personifikacija. Oblaku je pjesnik pridodao ljudske osobine i to motivima: “krvareći ljepotu” i “svojim nebom”. Dakle, oblak ima svoje nebo i on krvari ljepotu. Pjesnik je oblakom stvorio simbol i oblaku je dao prošireno značenje.
Pjesma je ritmična, a tome pridonosi i pravilna podjela pjesme na četiri katrena. Prva strofa sastoji se od tri deveterca i jednog četverca, druga se sastoji od tri deveterca i jednog osmerca, treća od tri deveterca i jednog četverca, a četvrta od četiri deveterca.
Izrazito su kratki četvrti stih prve strofe (Oblak jedan) i četvrti stih treće strofe (Svojim nebom), dok su ostali stihovi pretežito deveterci. Pjesnik je tim kratkim stihovima htio naglasiti glavno značenje pjesme i oni su najbitniji za njezino razumijevanje. Stihom Oblak jedan, oblak je izdignut i u prvom planu, dok stih Svojim nebom govori da on ima i svoj prostor.
Ritam pjesmi donosi pravo značenje i doživljaj i on nije samo ukras u pjesmi. Njime također možemo odrediti značenje pjesme.
Rima je u prvoj strofi ukrštena (abab), dok je u ostalim strofama isprekidana.
Glavnu ulogu u stvaranju pjesničkih slika imaju poredba, personifikacija, epiteti, simbol, alegorija i kontrast.
Od epiteta moramo naglasiti “jedan” kod stiha “Jedan Oblak”. Njime pjesnik nije htio nadjenuti oblaku broj, već mu je htio dati jedinstvenost. Uz to, možemo primijetiti da se taj epitet nalazi nakon imenice, dok je inače uobičajeno da se on nalazi na prvom mjestu. To se zove inverzija, a znači da je redoslijed riječi neuobičajen od onog u gramatici. Inverzija je odlična za naglašavanje jedinstvenosti jer se uobičajenim, gramatičkim redoslijedom ona ne bi mogla naglasiti.
Pjesnik nam je pjesničkim slikama prikazao i samoću i to posebice u drugoj i trećoj strofi koje se temelje na kontrastu. Oblak putuje nebom i njegovu ljepotu nitko ne primjećuje, a s druge strane ljudi imaju uprte oči u zemlju.
Svemu navedenom moramo dodati još i personifikaciju i poredbu i možemo zaključiti da se radi o alegorijskoj pjesmi, odnosno o pjesmi koja ima preneseno značenje. Dakle, oblak je simbol i on ima karakteristike ljudi. Pjesnik je promatrajući prirodu došao do nekih zaključaka i o čovjeku i njegovoj sudbini.
Čovjekova jedinstvenost u isto vrijeme može biti i bogatstvo, ali i nesreća. Čovjek će se vinuti u visine i postat će jedinstven u svojem djelovanju, ali s druge strane on će biti usamljen jer neće biti shvaćen od okoline.
Bilješka o autoru
Dobriša Cesarić rodio se u Požegi 10. siječnja 1902. godine. Djetinjstvo je proveo u Osijeku gdje se s obitelji preselio kada je imao tri godine. U Osijeku je pohađao i osnovnu školu.
1916. godine s obitelji se preselio u Zagreb. U Zagrebu je završio realnu gimnaziju te je odmah nakon toga upisao studij prava. Pravo je ipak ubrzo zamijenio studijom filozofije, a radio je kao lektor, književnik i urednik.
Glavninu njegovog književnog stvaralaštva činilo je pjesništvo. Osim toga radio je kao prevoditelj, prevodeći s njemačkog, bugarskog, ruskog i slovenskog jezika.
Prvu pjesmu naziva “I ja ljubim…” objavio je još 1916. godine, a prva pjesma objavljena u književnom časopisu “Kritika”, zvala se “Buđenje” i tiskana je 1920. godine.
Nakon 1920. godine njegove pjesme izlazile su u mnogim časopisima.
Prva zbirka pjesama zvala se “Lirika” i objavljena je 1931. godine. Kasnije je objavio još “Osvijetljeni put”, “Spasena svjetla”, “Moj prijatelju”, “Slap”, “Povratak”, “Voćka poslije kiše” i mnoge druge. Svojim pjesmama prikazao nam je svoja razmišljanja o životu te nam je otkrio životne radosti, boli i ljepote.
Bio je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Umro je 1980. godine u Zagrebu.
Autor: M.L.
Odgovori