Dobriša Cesarić vrlo je značajan hrvatski pjesnik, čije se pjesme uče već u najnižim razredima osnovne škole. Jedna od njegovih najpoznatijih pjesama zasigurno je “Voćka poslije kiše”, baš kao i istoimena zbirka u kojoj pronalazimo ostale Cesarićeve poznate pjesme, poput pjesama “Oblak”, “Slap”, “Balade iz predgrađa”, “Pjesma mrtvog pjesnika”, “Vagonaši” i druge.
Poezija Dobriše Cesarića specifična je zbog svoje jednostavnosti. Autor nam priča o naizgled jednostavnim temama i to vrlo jednostavnim izrazom. No, važno je naglasiti da taj prvi dojam ne umanjuje umjetničku vrijednost njegove lirike. Ona osim umjetnički značajnih pjesničkih slika i lirskih izraza nudi i duboka značenja te nezaobilazne i važne moralne poruke. Pjesnik koristi čak i rimu kako bi naglasio pojedine riječi unutar stihova, ističući tako radnju, poruku ili stvarajući određenu atmosferu pjesme.
Za Cesarićeve pjesme specifično je da se u njima stalno i opetovano traga za dubljim značenjem riječi, stihova i rečenica koje nam je autor prenio. Iz tog razloga, analize njegovih lirskih pjesama uvijek su puno dublje od samih riječi
Cesarićevu liriku dijelimo na dvije osnovne tematike. Njegove pjesme su najčešće pejzažne ili misaone, tj. misaono-refleksivne. Obje vrste pjesama, iako tematski posve različite, sadrže sličnu note sumornosti i melankolije. Čak i pejzažne pjesme, koje slave prirodu i njezine ljepote, odišu nekom tugaljivom notom.
Misaone pjesme su najčešće socijalne tematike. U njima govori o ljudima koje je sudbina navela na težak i tužan život. Motivi u tim pjesmama često su vezani za siromaštvo, težak život, bolest, duševnu bol, smrt, hladnoću i glad. U njima poziva da se osvrnemo i na ljude sa socijalnog, društvenog, ali i emocionalnog dna. Junaci njegovih pjesma zapravo su antijunaci, ali ih Cesarić ističe kao one koji također imaju svoju vrijednost.
Čini se da je kroz te pjesme Cesarić pokušavao iznijeti vlastitu bol koju je osjećao. Ipak, nekim pjesmama je pokušavao ponovo oživjeti radost života. Pokušavao je stihovima osvijestiti male stvari od kojih je sačinjen svijet, a koje unose mala zadovoljstva u naše živote. Ali čak i takve pjesme on predstavlja u formi intimnog ambijenta, pa i one postaju pomalo sjetne.
Ipak, Cesarić uz svu jednostavnost izraza i sjete, ostaje jedan od najboljih hrvatskih pjesnika, čija će se poezija još dugo recitirati među najmlađima.
“Balada iz predgrađa” je pjesma autora Dobriše Cesarića, a pripada njegovoj zbirci pjesama pod imenom “Voćka poslije kiše”. U nastavku ćemo detaljno obraditi njezinu temu, značenje, ritam i stil.
Balada iz predgrađa
…I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožut
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.
I uvijek ista sirotinja uđe
U njezinu svjetlost iz mraka,
I s licem na kojem su obično brige
Pređe je u par koraka.
A jedne večeri nekoga nema,
A mor’o bi proć;
I lampa gori,
I gori u magli,
I vec je noć.
I nema ga sutra, ni prekosutra ne,
I vele da bolestan leži,
I nema ga mjesec, i nema ga dva,
I zima je već,
I sniježi…
A prolaze kao i dosada ljudi,
I maj već miriše –
A njega nema, i nema, i nema,
I nema ga više…
I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastožutu
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije, tri cigle na putu.
Osim što je Dobriša Cesarić često spominjao prirodu u svojim pjesmama koja je imala ponekad i preneseno značenje, on se često dotaknuo i malog čovjeka. Čovjeka koji se nalazi svuda oko nas, sa svojim patnjama, tugom, boli i siromaštvom. Upravo to je tema pjesme “Balada iz predgrađa”.
“Balada iz predgrađa” je lirska pjesma koja u pozadini ima socijalnu temu. Uz to, naslov nam govori da se radi o baladi. Balada je posebna vrsta pjesme koja sadrži obilježja pripovijedanja i epike. Radnja je obično kratka, kao i pripovijedanje. No, naglašava se osjećajnost, slikovitost jezika te jedinstvo zvuka i ritma. Ritam je lagan, a prevladavaju i tužno raspoloženje i nesreće, a česti su i tragični završeci glavnog lika.
Pjesma se sastoji od četiri katrena (prve dvije i zadnje dvije strofe) te dva peterostiha (dvije strofe u sredini). Prva i zadnja strofa sasvim su jednake.
Neki od motiva koji se pojavljuju u cijeloj pjesmi su: blato – stari plot – sirotinja – mrak – lice – brige – večer – bolest – zima – maj…
Svi ovi motivi, kao i njihov raspored u pjesmi ukazuju na to da se radi pjesmi koja ima epske, lirske i pripovjedne elemente. Radnja je kratka, a lik je nepoznat i neimenovan. Znamo samo da se radi o jednom stanovniku predgrađa.
Strofe opisuju uvijek iste, siromašne sudbine. Mjesto je svevremensko, dok je vrijeme također, vječno. Od druge strofe vrijeme radnje je konkretnije pa saznajemo da je zima pa da je maj (svibanj), dok se na kraju pjesme ponovo ponavlja prva strofa.
Vremenski tijek pjesme određen je i ponavljanjem nekih veznika. Oni djeluju i na ritmičnost pjesme. Tako možemo primijetiti ponavljanje veznika “i” i “a”, kao i ponavljenja riječi “nema”.
Sva spomenuta ponavljanja imaju bitnu ulogu kod određivanja značenja pjesme. Kao što se ponavljaju riječi, glasovi, veznici i cijela stroga, tako se ponavljaju i sudbine ljudi. Dobili smo dojam da su sve ljudske sudbine u datom predgrađu iste i niti jedna se ne ističe niti nema posebno značenje. Svaka od sudbina siromašnih ljudi djeluje jednolično i bez posebnog značaja.
Autor je ovom pjesmom dao kritiku društvu, razlici između bogatih i siromašnih i činjenici da bogati ne mare za sirotinju.
Bilješka o autoru
Dobriša Cesarić rodio se u Požegi 10. siječnja 1902. godine. Djetinjstvo je proveo u Osijeku gdje se s obitelji preselio kada je imao tri godine. U Osijeku je pohađao i osnovnu školu.
1916. godine s obitelji se preselio u Zagreb. U Zagrebu je završio realnu gimnaziju te je odmah nakon toga upisao studij prava. Pravo je ipak ubrzo zamijenio studijom filozofije, a radio je kao lektor, književnik i urednik.
Glavninu njegovog književnog stvaralaštva činilo je pjesništvo. Osim toga radio je kao prevoditelj, prevodeći s njemačkog, bugarskog, ruskog i slovenskog jezika.
Prvu pjesmu naziva “I ja ljubim…” objavio je još 1916. godine, a prva pjesma objavljena u književnom časopisu “Kritika”, zvala se “Buđenje” i tiskana je 1920. godine.
Nakon 1920. godine njegove pjesme izlazile su u mnogim časopisima.
Prva zbirka pjesama zvala se “Lirika” i objavljena je 1931. godine. Kasnije je objavio još “Osvijetljeni put”, “Spasena svjetla”, “Moj prijatelju”, “Slap”, “Povratak”, “Voćka poslije kiše” i mnoge druge. Svojim pjesmama prikazao nam je svoja razmišljanja o životu te nam je otkrio životne radosti, boli i ljepote.
Bio je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Umro je 1980. godine u Zagrebu.
Autor: M.L.
Odgovori