Uzvici su nepromjenjive vrste riječi kojima možemo izraziti raspoloženje, osjećaje, dozvati nekoga ili imitirati zvukove iz prirode.
Uzvike koristimo s obzirom na prigodu kada ih izgovaramo, a često samo taj jedan uzvik može objasniti cijelu radnju.
Uzvike još nazivamo i usklicima te ih dijelimo na:
- uzvike s kojima možemo izraziti raspoloženje ili osjećaje
– ah, aha, eh, aj, au, avaj, ej, brr, e, ehe, hura, haj, hm, ih, ijuju, iju, ju, jao, o, joj, oho, juh, oh, pi, oj, u, uf, uh…
- uzvike koji potiču i kojima dozivamo nekog
– de, deder, iš, bej, gic, hej, hajde, na, halo, oj, mic, šic, o…
- uzvike kojima pokušavamo nešto pokazati
-eno, evo, eto
- onomatopejske uzvike
– buć, bum, ćap, mljac, dum, hop, tres, pljus, zum…
Uzvike razlikujemo i s obzirom na način pisanja pa tako imamo:
- jednorječnice – uzvike koje pišemo jednom riječju
– kvragu, nazdravlje, upomoć, pobogu,uslast, zaboga, uzdravlje, zbogom…
- višerječnice – uzvici koji se pišu s dvije riječi
– dobar dan, dobra večer, laku noć, dobro došao, dobro jutro
pisanje uzvika sa spojnicom – tako se pišu uzvici čije se riječi ponavljaju i koriste više puta ili uzvici koji moraju stajati sa spojnicom
– bla-bla, bum-bum, mljac-mljac, joj-joj, pa-pa, šmrc-šmrc, ha-ha-ha, kuc-kuc, vau-vau, živ-živ…
– bim-bam-bom, tik-tak, bi-bip, tiru-riru, bum-tras, bim-bam-bom…
Odgovori