Uzvici

Uzvici su nepromjenjive vrste riječi kojima možemo izraziti raspoloženje, osjećaje, dozvati nekoga ili imitirati zvukove iz prirode.

Uzvike koristimo s obzirom na prigodu kada ih izgovaramo, a često samo taj jedan uzvik može objasniti cijelu radnju.

Uzvike još nazivamo i usklicima te ih dijelimo na:

• uzvike s kojima možemo izraziti raspoloženje ili osjećaje

– ah, aha, eh, aj, au, avaj, ej, brr, e, ehe, hura, haj, hm, ih, ijuju, iju, ju, jao, o, joj, oho, juh, oh, pi, oj, u, uf, uh…

• uzvike koji potiču i kojima dozivamo nekog

– de, deder, iš, bej, gic, hej, hajde, na, halo, oj, mic, šic, o…

• uzvike kojima pokušavamo nešto pokazati

-eno, evo, eto

• onomatopejske uzvike

– buć, bum, ćap, mljac, dum, hop, tres, pljus, zum…

Uzvike razlikujemo i s obzirom na način pisanja pa tako imamo:

• jednorječnice – uzvike koje pišemo jednom riječju

– kvragu, nazdravlje, upomoć,  pobogu,uslast, zaboga, uzdravlje, zbogom…

• višerječnice – uzvici koji se pišu s dvije riječi

– dobar dan, dobra večer, laku noć, dobro došao, dobro jutro

pisanje uzvika sa spojnicom – tako se pišu uzvici čije se riječi ponavljaju i koriste više puta ili uzvici koji moraju stajati sa spojnicom

– bla-bla, bum-bum, mljac-mljac, joj-joj, pa-pa, šmrc-šmrc, ha-ha-ha,  kuc-kuc, vau-vau, živ-živ…

– bim-bam-bom, tik-tak, bi-bip, tiru-riru, bum-tras, bim-bam-bom…