Uskrsnuće

Uskrsnuće je još jedan značajn roman slavnog ruskog pisca Lava Nikolajeviča Tolstoja, autora “Ane Karenjine” i romana “Rat i mir”. Ovaj roman objavljen je 1899. Godine i posljednje je književni značajno Tolstojevo djelo. Izdana je nakon što je autor već postao slavan zbog svojih ranijih djela, pa je u svijetu dočekana s velikim očekivanjem, ali i oduševljenjem. Zato je ovaj roman svojevremeno ostvario najveći uspjeh od svih njegovih knjiga. Postao je najprodavaniji Tolstojev roman za vrijeme njegova života.

Ipak, kritički gledano, ovaj roman nije toliko književni jak kao njegova najznačajnija djela. U njemu autor idealizira ruskog seljaka, te se kritički odnosi prema privilegiranom položaju vlastelina. Problem je što je Tolstoj previše subjektivno iznosio političke, vjerske i kulturološke stavove unutar radnje romana, pa je izazvao i negativne reakcije Crkve u Rusiji. Roman je također bio i cenzuriran zbog napada na tadašnje društvo i društveno uvjerenje, jer Tolstoj je u njemu govorio o nejednakosti i licemjerju ruskog društva te sve prikazao u vrlo naturalističkom stilu. Roman je u svojem cjelovitom obliku objavljen tek 1934.godine.
Iako je roman u svijetu bolje primljen nego u Rusiji, i ostali kritičarti su smatrali da je estetici priče i naracije naštetilo pripovjedačevo iskazivanje autorovih osobnih stavova i svjetonazora, što je donekle izbjegnuto u njegovim prijašnjim romanima.

Kroz slikovito prikazivanje radnje Tolstoj nam u romanu govori o ljubavi između sobarice Katje Maslove i plemića Dmitrija Ivanoviča Nehljudova. On je ujedno i protagonist radnje. Nakon ljubavne strasti događa se obrat, pa Katja Maslova završi na ulici zbog trudnoće s plemićem Dmitrijem Ivanovičem Nehljudovom. Njezin život tada se mijenja i ona je, iznenađena novonastalom situacijom, bila prisiljena početi se baviti prostitucijom, kako bi se mogla samostalno uzdržavati.

Ideja ovog romana temelji se na Nehljudovoj ustrajnoj želji da se iskupi Maslovoj za svoje grijehe i sebično ponašanje, istovremeno se boreći s prezirom zbog njenog neadekvatnog ponašanja. Roman počinje susretom Maslove i Nehljudina u sudnici, gdje se njoj sudilo za ubojstvo koje nije počinila, ali je svejedno na kraju procesa osuđena na robiju u Sibiru. Priča o ljubavnicima i njihovim životima priča se retrospektivno, te u njoj vidimo snažan utjecaj realizma.

Vrsta djela: roman

Vrijeme radnje: 19. stoljeće

Mjesto radnje: Rusija

Tema djela: život i iskupljenje dvoje ljubavnika iz različitih staleža

Ideja djela: kritika licemjernog društva i nejednakosti ljudi unutar njega

Kratak Sadržaj

Prvi dio

Roman “Uskrsnuće” počinje koračanjem Maslove iz zatvora u sudsku dvoranu. Nakon jedne kratke sudske pauze Nehljudov prepoznaje Maslovu te se prisjeća odnosa prema Katjuši u prošlosti, svojih studentskih dana, preobrazbe iz mirnog i nesebičnog mladića u sebičnog i prve ljubavi.

Hodajući prema sudskoj dvorani, Maslova osjeća uperene poglede djece i ljudi i ne okrećući glavu, no nju je veselila pažnja koja je bila usmjerena prema njoj. Iako se unatoč uperenim pogledima veselila, u isto vrijeme se zarumenila od srama, sagnuvši glavu i izgovarajući sebi nerazumljive riječi u bradu. Život Maslove bio je vrlo običan život. Maslova je bila kći neudane kmetice koja je živjela kod svoje majke, na imanju majčinih sestara. Njezina majka je rađala svake godine, te ih zatim krstila, jer se tako obično radilo po selima. Zatim neudana kmetica nije željena dojiti svoju djecu, jer je svako njezino dijete bilo neželjeno. Djeca su joj samo smetala, jer joj nisu bila potrebna i djeca su brzo umirala od gladi. Petero djece je sahranila, prije svega krsteći ih, a onda ih ostavila da umiru od gladi. Njezino šesto dijete koje je stekla od prolaznika Ciganina je ostalo na životu iz samilosti žene koja se ponudila da bude kuma Maslovoj. Krstila je djevojčicu i iz žalosti prema djevojčici, majci je davala mlijeko i novac, te je tako djevojčica ostala na životu.

Majka joj je umrla zbog bolesti kada je imala tri godine. Njezinoj baki kravarici je bila na teret, a onda su stare gospođe uzele Katjušu k sebi. Živjela je sa Sofjom Ivanovom, milom i dobrodušnom gospođom koja je i krstila djevojčicu. Učila je čitati i težila je k tome da Katjuša bude obrazovana. No druga gospođa Marja Ivanova je govorila da od djevojčice treba načiniti sluškinju i zato ju je mnogo kažnjavala, pa čak i tukla. Živeći u takvom okruženju Katjuša se formirala u djevojku odgojenu pod dva utjecaja, te je tako bila napola odgojena i napola sobarica i sluškinja. Zvale su je srednjim imenom – ni Katja, ni Katjenka, nego Katjuša. Katjuša je spremala sobe, čistila, donosila kavu, a ponekad je i sjedila s gospođama i čitala im.

Htjeli su je prositi, ali ona za nikim, pogotovo radnicima, nije htjela poći, jer bi imala težak život iz razloga jer je bila razmažena gospodskim životom. Tako je živjela do svoje šesnaeste godine. No kada je upoznala nećaka gospođa kod kojih je živjela, ne priznajući nikome, pa tako ni njemu zaljubi se u njega. Sofja Ivanova i Marja Ivanova, Nehljudovu su bile tetke.

Nakon dvije godine Nehljudov se opet vratio u posjet svojim tetkama, kada je bio na putu u rat. Prenoćio je kod njih četiri dana i u ta četiri dana je uspio zavesti Katjušu. Posljednji dan joj je dao novčanicu od sto rubalja i otputovao. Pet mjeseci nakon njegovog odlaska ustanovila je pouzdano da je u drugom stanju. Nakon ustanovljenog stanja, sve joj je omrzlo i tražila je gospođice da je otpuste. Gospođice nezadovoljne Katjušom, otpustiše je. Nakon odlaska je otišla policijskom pristavu kako bi radila kao sobarica, ali tamo je mogla boraviti samo tri mjeseca, jer je starac od pedeset godina navaljivao na nju. Zbog prostaštva prema starcu su je otjerali, a i nije joj pristajalo da stupi u službu jer je bila pred porod. Nastanila se kod seoske udovice.

Porod je bio lak, ali babica koja je babičila bolesnoj ženi u selu, zarazi Katjušu pa dijete, dječaka koji je ubrzo nakon toga umro. Novce nije znala čuvati, pa je tako svima koji su je zamolili, razdijelila novac koji je dobila od Nehljudova. Zatim se odselila kod šumara, tetke i naposljetku kod pisca. Pisac joj je omogućio stan za normalan život i Maslova se zaljubi u zgodnog trgovačkog pomoćnika, koji joj je obećao da će je uzeti. No, ne kazavši ništa, putnik odlazi i ostavi je. Pušila je, ali nakon odlaska putnika, počela je više pušiti, a i odala se alkoholu. Vino je privlačilo zbog tečnosti i zaborava kojeg bi dobila opijajući se. Vinom je imala osjećaj vrijednosti, koje nije imala bez vina.

Naposljetku iz osvete stupi u javnu kuću. Otada je za nju počeo život kroničnog kršenja božjih i ljudskih zapovijedi. Imala je težak san zbog orgija koje je svakodnevno obavljala. Sedam godina se bavila prostitucijom, promijenila je dvije javne kuće i samo je jednom završila u bolnici. Kada je imala 26 godina, dogodilo joj se nešto zbog čega je završila u zatvoru i nakon šest mjeseci su je dovodili na sud, nakon šest mjeseci koje je provodila s ubojicama i kradljivcima. Ušavši u sudnicu, svi muškarci koji su bili u dvorani okrenu oči prema Maslovoj. Nisu mogli odvojiti oči s njezinih crnih očiju, bijelog lica i bujnih grudi koje joj se naziru pod uzničkom haljinom. Suđenje je bilo namijenjeno za Simona Petrova Kartinkina, Jefiniju Ivanovu Bočkovu i Katji Maslovoj.

Nehljudov prepozna Maslovu po njezinu glasu. Okrivljena je da je počinila ubojstvo opijatom jednog od svojih klijenata, te ga nakon davanja praha u piće pokrala. Maslova je izjavila da ju je gospodin Smeljkov poslao iz javne kuće u kojoj ona radi u gostionicu “Mauritaniju” da trgovcu donese novce i da je ondje otvorila kovčeg ključem koji joj je dao trgovac. Bilo joj je naloženo da uzme četrdeset rubalja, tako je i učinila, ali više novaca za sebe nije uzela. Nakon što se vratila u sobu trgovca Smeljkova, istukao ju je, Maslova se rasplakala i htjela je otići, no on joj je dao prsten kako bi je zadržao. No prije nego što joj je dao prsten, na nagovor Kartinkina, dala mu je nekakav prašak u namjeri da zaspi i što prije pusti. Jefimija Bočkova je i javila da ništa ne zna i da nije kriva, a to je tvrdila i dalje kada su je pitali kako na računu ima 1.800 rubalja. Rekavši da je novac zaradila kroz 12 godina, zajedno sa Simonom, za kojega se kanila udati. Kartinkin je priznao da je dao prašak Maslovoj da uspava trgovca, a u drugom je iskazu poricao da je dao prašak i ukrao novac.

Nakon ročišta Nehljudov se počeo prisjećati svih lijepih trenutaka s Maslovom. Sjećao se njezine crne glavice, bijele haljine, crnih očiju, nježnih grudi i djevičanskog vitkog stasa. Prisjećao se njezine dobrote i toga kako je bez gađenja i s velikom dozom empatičnosti i ljubavi poljubila prosjaka kojem je čestitala Uskrs. Navirala su mu i sjećanja odlaska u Crkvu, te odlaska u Katjušinu sobu kada su svi zaspali. Kucanja na njezin prozor, poljupca. Uzeo je Maslovu i odnio je u svoju sobu. Ona je govorila “Jaoh, nemojte, pustite me” – govorila je, a sama se privijala uz njega. Te noći je Katjuša začela dijete s Nehljudovom. On joj je ujutro ponudio novce, inzistirao da ih uzme i nestao.

Nakon toga, Nehljudov se promijenio. Postao je egoističan, sebičan i bezdušan. Nije mario za seljake, kojima je prije posvećivao dosta pažnje, kao niti za njihovu egzistenciju. Zbog situacije na sudu i prisjećanja starih uspomena, Nehljudov odluči posjetiti gospođice, svoje tetke kod kojih je Katjuša odrasla. Saznao je stvari iz prošlosti o Katjuši koje prije nije znao. Osjećajući se krivim za njezino stanje, odluči je oženiti i podignuti žalbu na presudu koja joj je izrečena. Stalno su mu navirale misli da je on kriv za Katjušin odlazak u prostituciju i za njezin težak život. Nehljudov se odvezao u sud. Sastao se s jučerašnjim sudskim pristavom i zapita gdje se drže uznici koji su već osuđeni. Sudski pristav mu razjasni da se nalaze na različitim mjestima, te odluči zatražiti od tužitelja dopusnicu za sastanke. Otiđe kod tužitelja i dobije dopusnicu za sastanke s Katjušom.

Došavši u zatvor, zatraži da ga se pusti u ženski odjel. Prišao je Katjjuši Maslovoj, no ona ga nije prepoznala. Prepoznala ga je kada je zamolio da mu oprosti za svoje ružne i gadne postupke. A njegovom odlasku mu se smješkala onim smiješkom kojim se smješka onim muškarcima kojima se želi svidjeti. Nehljudov je očekivao da je Katuša ostala ista. Nadao je da će se obradovati i razveseliti zbog njegove nakane. Katjuša se nije sramila toga što je prostitutka, ali sramila se toga što je uznica. Ona je bila prostitutka osuđena na robiju, a stvorila je takav nazor o svijetu i čak se pred ljudima ponosila svojim položajem.

Nehljudov je htio promijeniti svoj vanjski život. Iznajmiti stan, otpustiti sluškinje i podijeliti zemlju seljacima. Opet je postao dobrodušan i milosrdan, nije gledao samo sebe, opet je zbrinjavao o egzistenciji seljaka. Mučila ga je misao o raspodijeljenosti zemlje. Smatrao je da je zemlja slobodna i da ne bi trebala biti u nečijem vlasništvu. Čistio je svoju dušu pomažući slabijima od sebe, posjetima Katjuši u zatvoru i želji da je oženi, kako bi joj omogućio dostojanstven život i pružio joj sve ono što nikada nije imala i zbog čega se odala prostituciji.

Drugi dio

Nehljudov je planirao otići u Petrograd, da u slučaju neuspjeha u senatu preda molbu na najviše mjesto. Prije svega odveze se Nehljudov u Kuzminsko, najbliže imanje zemlje crnice. Živio je na tom imanju za vrijeme djetinjstva i u mladosti, no sada je želio svoje imanje seljacima dati u zakup. Iz Kuzminskoga Nehljudov se odvezao na imanje koje je naslijedio od tetaka. Želio je i tamo urediti posao sa zemljom onako kako ga je uredio u Kuzminskom. Odredio je cijene mnogo niže od cijena koje su plaćali u okolici, ali seljaci su se uvijek cjenkali i bili nezadovoljni cijenom. Iako se Nehljudov nadao da će njegovu ponudu prihvatiti s radošću, ali samo se širilo nezadovoljstvo seljaka.

Nakon razgovora sa seljacima, putem se s dječacima uputio Matrjoni Harinoj kako bi je dobio pojedine informacije o Katjuši Maslovoj. Matrjona mu je pripovijedala o Katjušinim selidbama i rođenju djeteta koje je poslano na ishranu kod Malanje, a na posljetku poslano u nahodište, gdje je odmah po dolasku umrlo. Kako se Nehljudov počeo mijenjati, dijelio je novac onima kojima je bilo najpotrebnije, a kako ne bi htio biti neravnopravan, da jednima pomaže, a drugima ne pomaže, odlučio je da putuje nakon što se dogovori sa seljacima oko zemlje. Nastavi govoriti seljacima da je zemlja ravnopravna i da svi trebaju dobiti jednako zemlje. No zemlja nije ista. Postoji dobra i manje dobra zemlja, te da se oni dogovore kako je žele podijeliti. Za cijenu nije pitao, nego je ponudio seljacima da sami plate cijenu onakvu kakvu odrede u zajedničkoj glavnici. Seljaci su bili skeptični prema Nehljudovu, jer su dobro upućeni u to da vlastelini gledaju svoje dobro i da probitak ide isključivo na štetu seljacima, te su zbog toga odbili Nehljudovu ponudu. Naposljetku odluči zemlju darovati sestrinoj djeci, jer Neljudov unatoč tome ako se oženi, ne želi imati djecu.

Kako se borio da se oslobodi Katjuša, preko nadležnih ljudi uspio je srediti Katjuši premješta u bolnicu, ali ne i slobodu. Srce mu je zamiralo od straha kada joj je išao u posjetu u bolnicu, od pomisli u kakvom će je stanju vidjeti. Dobrodušni starčić, bolnički vratar pustio je Nehljudova i uputio ga na dječji odjel, gdje je sreo mladog doktora koji je veoma popuštao uznicima i zbog toga često dolazio u sukobe s kaznioničkom upravom, pa čak i s kolegama, starijim doktorima. Vidjevši Maslovu, uruči joj sliku koju je našao u Panovi, te joj pripovijedi kako je vidio njezinu tetku. No Maslovu nije previše zanimalo, ravnodušno i hlanokrvno je reagirala. Također joj ispripovijeda da će osloboditi nedužne ljude koje je Katjuša Maslova upoznala u zatvoru te molila Nehljudova da ih oslobodi lažnih optužbi.

Zatim se uputio na put u Petrograd po poruci Vere Boguhovske kako bi izmolio oslobođenje Šustove, za koju je Katjuša molila. Kada je doputovao, odsjeo je kod svoje tetke po majci, grofice Čarske kako bi mu mogla biti od koristi u svim poslovima koje je kanio poduzeti. Ispripovijeda tetki o Maslovoj, a ona nemilosrdno odbrusi da su evanđeoske stvari jednostavno evanđeoske, ali što je odvratno ponašanje, odvratno je. Ne opravdava Katjušino ponašanje i smatra da ne može biti nepravedno i neistinito osuđena. Tetka grofica Čarska je uspjela povući vezu, ali senatori u sudnici odluče da se priziv odbije i Katjušu ne oslobode svih optužbi. Nehljudov je bio izrazito tužan. Najviše zato što je senatsko odbijanje priziva utvrđivalo nevinoj Katjuši besmislenu muku, te zato što odbijanje priziva njemu čini još veći muku. Nepromjenjivu odluku da s Katjušom ispuni svoje želje i združi svoju sudbinu. Prekoravao je sam sebe što se ponašao poput životinje, što nije razlikovao dobro i loše, te svojim nerazumnim i pohotnim ponašanjem nanio štetu Katjuši Maslovoj.

Pri povratku u Moskvu, odmah se odvezao u kaznioničku bolnicu kako bi mogao vidjeti Maslovu, ali njegovo neraspoloženje i nervoza navirale su mu iz očiju. Nije imao snage nakon svega Maslovoj priznati da nije uspio. Ona ga je pogledala zrikavim očima punih suza, ali Nehjudov je bio ravnodušan, jer mu je priopćeno da se ljubila s vidarom. A on, muškarac iz otmjenog svijeta kojeg bi svaka žena poželjela, ponudio joj se za muža, a ona nije mogla pričekati, te je zbog toga gledao s gađenjem. Zamoli je da potpiše molbu koju šalje na viši sud i napusti kaznioničku bolnicu. Zbog ljubakanja s vidarom, Maslova će biti otpravljena prvom partijom koja dolazi i zato se Nehljudov spremao za polazak. Određeno je da Katjuša krene partijom koja ide 5. srpnja. Istog dana Nehljudov se spremio i pošao za njom. No prije njegovog polaska posjetila ga sestra Natalija Ivanova Rogažinska koja je starija od Nehljudova 10 godina. Njegova sestra je voljela njegovog pokojnog prijatelja Nikolenjku Irtenjavu. Oboje su se pokvarili nakon njegove smrti, ona udajom za čovjeka kojega je zavoljela čulno, a on ružnim životom i vojnom službom. Oprosti se sa sestrom i uputi se na put s Maslovom.

Odvezao se pred kaznionicu. U partiji su bila 623 muškarca i 64 žene, odvajali su bolesne i slabe te ih predavali pratnji. U gomili kaznioničkih prijestupnika, hodale su žene s djecom. Muškarci su se svrstavali šuteći. Povorka je bila tako duga da su prednji već nestali, a kola s torbama i nemoćnicima krenula. Nehljudov je išao koracima brzinom kojom su kročili uznici, ali jako odjevenoga, mučila ga žega, prašina i ustajali vreli uzdah na ulicama. Do željezničke stanice, neki uznici su umrli od sunčanice,a neki od onih koji su ih silom vodili. Žena se spremala na porod u vagonu, pojedini su se opijali, a među njima i Maslova. Nehljudov se smjestio u treći razred, kako bi se što više približio ljudima koji pate.

Za vrijeme putovanja je razmišljao o pogledima na život. No sve se sastojalo u tome što ljudi misle da ima položaja u kojima možeš prema ljudima postupati bez ljubavi, a zapravo takvih položaja nema. Sa stvarima možemo postupati bez ljubavi, iako trebamo cijeniti sve ono što nam je život dao, pa čak i stvari, jer neki ih nemaju i žude za najosnovnijim stvarima. Uvijek trebamo imati na umu da s ljudima ne smijemo postupati bez ljubavi, isto kao što prema pčelama ne možeš postupati bez opreznosti. Ako ne postupaš ispravno s pčelama, naškodit ćeš i pčelama i sebi. Isto je tako i s ljubavlju. Ljubi bližnjeg svoga, kao samoga sebe. Tako ćeš naučiti voljeti sebe i sve oko sebe. Usrećit ćeš druge i nikome nećeš naškoditi, kao niti pčelama ako s njima oprezno postupaš. Srce je krhko, oprašta, ali ostavlja trag naših nepromišljenih postupaka prema drugima. Stoga trebamo imati na umu da ne radimo drugima ono, što ne želimo da se nama učini.

Tako prateći tužne i zamišljene poglede u vagonu, razmišljao je zašto ljudi mogu suditi ljudima. Kako možemo sudit ljudima, kada smo svi grješni. Zašto postoje suci koji sude ljudima i koji ih osuđuju na robiju? Svi u životu imamo svoj križ, kojega moramo strpljivo nositi. Svi smo ponekada napravili loše stvari, možda svjesno, možda nesvjesno, ali samo nam Bog može suditi. “Koji je među vama bez grijeha, neka najprije kamen baci na nju.”

Treći dio

Partija kojom je putovala Maslova, prevalila je put od oko pet tisuća vrsta. Do Perma je putovala željeznicom s kriminalcima i tek u tome gradu, pošlo je Nehljudovu za ruku da je premjeste među političke prijestupnike. Put joj je bio veoma težak, fizički i duševno. Fizički zbog nečistoće, zbog insekata od kojih nije imala mira, a duševno zbog muškaraca koji su je podsjećali na te iste insekte, koji su odurno nasrtljivi i lijepe se kao insekti, a od njih nema mira. Ostale uznice su također napadali, ali naročito Maslovu, jer je bila osobito lijepa i zanosna. Morala se paziti, ako se nije htjela koristiti svojim položajem kao žena.

Prijelaz među političke prijestupnike poboljšao joj je položaj. Ne samo zbog boljeg smještaja, nego i zbog toga što je prestalo muško nasrtanje na nju i spominjanje njezine prošlosti koju je toliko željela zaboraviti. Nakon razuzdana i rastrošna života zadnjih šest godina, Katjuši se činio vrlo lijep život s političkim prijestupnicima. Oduševljena je svojim novim prijateljima, a najviše je oduševljava Marja Pavlovna.

Ne samo da je oduševljava, zavoljela je Marju osobitom i smjernom ljubavlju. Marja je prekrasna djevojka, koja se boji zaljubljivanja, ne raduje se dojmu što ga njena vanjština proizvodi na muškarce. Marja je iz bogate generalske kuće, ali od malena se gnušala gospodskoga života. Voljela je život prostih ljudi i uvijek su je korili što je u služinskoj sobi, a nije u gostinjskoj. Voljela je provoditi vrijeme s kuharicama i kočijašima, jer joj je s gospodom i damama bilo dosadno. Razabrala je da joj je život sasvim loš i s 19 godina je otišla s prijateljicom od kuće i stupila kao radnica u tvornici. Nakon tvornice je živjela u gradu, gdje su je u stanu uhitili u tajnoj tiskari i osudili na robiju.

Katjušu i Marju je zbližavala i gadljivost prema spolnoj ljubavi. Jedna je mrzila tu ljubav, jer je upoznala cijeli niz užasa, a druga zato jer ne osjetivši spolnu ljubav smatrala nečim nerazumljivim i istodobno odvratnim. Marja je znatno utjecala na Katjušu, ali i Simsonova ljubav prema Katjuši je imala izuzetan učinak na nju. A Simon kao gimnazijalac, suprotstavlja se ocu i govori da je njegov imutak stečen na nepošten način, te da taj isti imutak treba dati narodu. Otac ga nije poslušao, nego ga izgrdio, otišao je od kuće i više se nije služio očevim sredstvima. Zatim se združio s narodnjacima i otišao na selo za učitelja, te učenicima i učiteljima pripovijedao sve ono što je držao da je pravo i pobijao ono što je držao da je lažno.

Uhićen je i osuđen, a kada je na sudu rekao da nemaju pravo za njegovim uhićenjem i kontinuirano se branio šutnjom, otpraćen je u progonstvo u Arhengelsku guberniju. Tamo je sebi stvorio vjersku nauku koja je usmjerila sav njegov rad. O braku je imao teoriju koja se sastoji u tome kako je razmnožavanje samo niža funkcija čovjeka, te je toj misli našao potvrdu fagocita u krvi. Neženje su po njegovom mišljenu fagociti koji pomažu slabim i oboljelim dijelovima organizma. Tako je i živio, iako se kao mladić odao razvratu. Sebe je kao i Marju držao za svjetske fagocite. Sve dok njegova ljubav za Katjušu nije pobila takvu teoriju.

Simson je pozvao Nehljudova i priopćio mu da ne taji svoj odnos prema Katerini Mihajlovnovoj i da pozna Nehljudov odnos prema Katjuši. Rekao mu je da bi htio uzeti Katerinu Mihajlovnu za ženu i odlučio je zaprositi da pođe za njega. No Katjuša nije htjela stupati u nešto dok ne raščisti odnose s Nehljudovom, zato što treba biti sve riješeno o njihovim odnosima. Nehljudov na to odgovori da je ona slobodna, ali on nije. Katjuša odluči poći za Simsona, a Nehljudov je odustao od iskupljenja svojih grijeha prema Katjuši, te nastavio živjeti u budućnosti bez Katjuše.

Analiza likova

Katjuša Maslova – upoznajemo je u najgorem trenutku njena života, dok hoda prema sudnici gdje će joj se suditi za zločin koji nije počinila. Čini se da nije posve svjesna svega, već da je pomalo izgubila razum. Govori sama sa sobom, uživa u pažnji ljudi dok ide prema sudu, pomalo se stidi, ali ne pozicije u kojoj se našla, već toga što je u centru pažnje. Tek nakon toga upoznajemo njenu životnu priču. Prvi dio života bio joj je sasvim normalan. Živjela je na imanju kao kmetica, kći majke koja je rodila petero djece i sve ih ostavila da umru od gladi, samo je Maslovu ostavila na životu jer je jedna Ciganka pristala biti kuma djevojčici, pa joj je slala novac da othrani dijete.

Maslova je ostala bez majke s tri godine.Odrastala je kao sobarica, ali su je njeni gospodari naučili čitati, tako da se i obrazovala. Kao djevojka je ušla u ljubavnu vezu s nećakom svojih gospodarica, Nehljudivim i ostala trudna. Zbog toga je otjerana iz kuće, nakon čega započinje teži dio njena života. Brzo nakon poroda, sin joj je umro. Ona je nakon toga započinjala veze s drugim muškarcima, sve dok se zbog životnih prilika nije odala alkoholu i prostituciji. Uskoro je zbog druženja s društvenim ološem završila na suđenju. Ali još uvijek je bila lijepa i privlačna muškarcima, zbog čega nitko nije mogao odvojiti oči od nje dok je trajalo suđenje.

U djelu jasno vidimo karakternu promjenu ovog lika. Maslova je u početku okarakterizirana kao dobra djevojka, vrlo milosrdna i blaga, ali surovi život i razočarenja pretvorili su je u hladnokrvnu osobu, posve ravnodušnu za okolinu i vlastitu sudbinu.

Dmitrij Ivanovič Nehljudov – u svojoj ranoj mladosti nam prikazuje kako je bio darežljiv i nesebičan, a nakon odlaska od Maslove, jasno vidimo da se mijenja njegovo ponašanje, koje više nalikuje na egoističnog i sebičnoga mladića. No nakon spoznaje da je učinio drugim ljudima loše stvari, ustraje u tome da se iskupi za svoje propuste i grijehe, što je glavni pokazatelj njegova karaktera.

Nakon što je vidio Maslovu, odmah se počeo prisjećati svih lijepih trenutaka s njom. To je znak da ju je doista volio, ali se vrlo brzo nakon toga i primijenio. Postao je bezdušan i sebičan u svim pogledima. Više nije mario za svoje radnike, za njihovu egzistenciju, koja mu je do tada bila vrlo važna. Ali nakon susreta na sudu, odlučio je pokušati iznijeti pravdu toj djevojci koja je toliko dugo patila zbog njega. Čak joj se i ispričao zbog svega, ali ga je jako pogodilo kada je vidio da se ona promjenila. Više nije bila ona mila djevojka, nego žena koja se nije sramila svog života, kakav god da je bio.

Simson – odlučan i razuman muškarac, koji se bori za poštenje i dobrobit ljudi, te u isto vrijeme osuđuje svoga oca pohlepnika, zato što ne podržava nepošteno zarađeni novac. Ove osobine imao je i još kao mladić, kada se otvoreno sukobio s ocem zbog način na koji ovaj postupa prema seljacima i svojim radnicima. Simson je bio zaljubljen u Maslovu i odlučio je oženiti je, ali ne prije nego sazna u kakvom je odnosu ona s Nehljudovim. Simson se ne srami te ljubavi, koja je imala snažan utjecaj i na Maslovu.

Marja Pavlovna – prijateljica Maslovne koju je upoznala kada je počela svoj život s političkim prijestupnicima. Maslovna je jako voljela Marju. Marja je bila prelijepa djevojka, ali nije voljela kako njen izgled utječe na muškarce. Jako se bojala ljubavi i zaljubljenosti. Iako je odrasla u bogatoj obitelji, zapravo je mrzila gospodski život. Uvijek joj je bilo draži živjeti među običnim ljudima, koje je smatrala poštenijima i srdačnijima. Zato je i za vrijeme odrastanja uvijek radije bila u služinskoj, umjesto gostinjskoj sobi. Svoje vrijeme je najradije provodila sa slugama, kuharicom i kočijašem. Zato je s 19 godina otišla od kuće, smatrajući gospodski život dosadnim i zaposlila se u tvornici. Marja je prije svega dobra i poštena prijateljica. Borila se protiv uglednoga staleža i odbija luksuzan i lagodan život. S toga možemo reci da je vrijedna, marljiva i svjesna.

Bilješka o autoru

Lav Nikolajevič Tolstoj rođen je u mjestu Jasna Poljana, u pokrajini Tula 9. rujna 1828. godine, kao četvrto od petero djece u plemićkoj obitelji. Bio je ruski grof, književnik i mislilac, jedan od najvećih svjetskih romanopisaca.

Njegova obitelj bila je plemićkog porijekla, a titulu grofa njegovim precima dodijelio je Petar Veliki, u 18. stoljeću. Njegov život bio je obilježen brojnim ljubavnim vezama. Kao mladić, često se zaljubljivao i mijenjao žene.

Tolstojevi roditelji umrli su dok je još bio dijete, zbog čega su se za njega već odmalena morali brinuti njegovi rođaci. Upravo ga taj gubitak roditelja potiče na razmišljanje o životu, smrti i sreći. Osim kao velikog književnika, pamti ga se i kao velikog zagovornika mira i nenasilja.

Prvo djelo bilo mu je “Priča o jučerašnjem danu”, a prva izdana književna djela su mu bila trilogija “Djetinjstvo”, “Dječaštvo” i “Mladost”.

Njegova najpoznatija djela bila su “Rat i mir”, kojeg je pisao punih sedam godina, zatim “Gospodar i sluga”, te njegovo najpoznatije djelo “Ana Karenjina”.

Preminuo je 7. studenog 1910., u mjestu Astapovo, zbog upale pluća.

Autor: A.N.