Tri medvjeda i gitara

“Tri medvjeda i gitara” priča je o složnoj medvjeđoj obitelji. Medvjed Bruno imao je tri sina, mala medvjedića, koja je svim srcem jednako volio. Svaki od njih bio je različit i imao svoje vrline i mane. No, svi medvjedići bili su jednaki po tome što su se međusobno jako voljeli te su voljeli i svoga oca. Medvjedi su bili prava složna obitelj, bili jako radišni i svaki je bio dobar u nečemu. Najstariji medvjed odlično je lovio ribu, srednji medvjed bolje od svih je sakupljao med, a najmlađi medvjed bio je pjesnik i svirač. Ova priča govori kako je važno u životu znati skrbiti se za sebe i druge, ali da zanat nije jedina važna vještina. Neki ljudi rođeni su kao umjetnici, oni znaju vidjeti posebne ljepote u svijetu i to je njihova prednost. I kao takvi su vrijedni, a drugi ljudi im se dive na njihovom daru.

Priča ima dvije pouke. Prva je da se o dobrom roditelju, koji skrbi za svoju djecu, jednog dana ta dobrota i vrati. Nakon što stari medo više nije mogao loviti, za hranu su se pobrinula njegova djeca. Druga pouka je da svi trebamo koristiti svoje talente kako bismo u životu uspjeli. Nakon što dva starija brata stradaju, najmlađi medo nije pokušavao biti kao oni i tako pribaviti hranu, nego je hranu dobio svojim talentom – svirao je tako lijepo da su mu druge životinje odlučile pomoći nabaviti hranu, kao plaću za njegovo lijepo sviranje.

Iako se neki talenti čine kao gubljenje vremena, kao nekorisni i bezvrijedni jer izravno ne donose zaradu, zapravo mogu biti vrlo vrijedi i priskrbiti potrebno na drugi način. Medo s gitarom pravi je dokaz toga.

Vrsta djela: Pripovijetka za djecu

Vrijeme radnje: neodređeno (možemo pretpostaviti da se radnja odvijala nedavno)

Mjesto radnje: Bukova šuma

Tema djela: talenti trojice braće medvjeda

Ideja djela: čak i umjetnički rad može priskrbiti lijep život

Kratak sadržaj

Obitelj medvjeda živjela je u Bukovoj šumi – tata Bruno i njegovi sinovi. Najmlađi sin zvao se Bero, srednji je dobio ime Mrgud, dok se najstariji zvao Bukalo.

Iako je tata Bruno u mladosti slovio kao jedan od spretnijih medvjeda, sada kada je ostario bila mu je potrebna pomoć sinova. Tako je medvjed Mrgud bio vješt u prikupljanju meda za cijelu obitelj, a Bukalo se bavio ribolovom, bio je zaslužan što obitelj uvijek ima dovoljno ribe za jesti.

No, Bero nije lovio ribe niti je skupljao med. On je volio boraviti u prirodi i promatrati njezinu ljepotu. Kada se vraćao iz prirode, obično je ocu i braći donio mnogo ubranog cvijeća te im je pričao o svim ljepotama koje je vidio i čuo putem.

Bukalo je jednog dana kada je išao u lov na ribu doživio nesreću. Učinilo mu se da je u vodi ugledao ribu, no to nije bila nego kamen. Kako je svoju šapu potegnuo u dubinu vode, tako je na kamen ozlijedio kandže. Kući se morao vratiti bez riba.

Poslije toga, i Mrgud je doživio nesreću. Slučajno je stao na sitnu, tanku grančicu koja je pod njegovom težinom pukla i tako uzbunila pčele. One su navalile na Mrguda i dobro ga izbole. I Mrgud se morao vratiti kući bez meda.

Braća su bila nesretna jer se nisu mogla skrbiti za obitelj. Mrgud je čekao da mu se nos oporavi kako bi ponovo mogao ići tražiti med, a Bukalo je čekao da mu ponovo narastu kandže kako bi mogao loviti ribu. Svoje slobodno vrijeme provodili su šećući šumom.

Jednog su dana tako u šetnji prirodom naišli na gitaru. Donijeli su je kući i pokazali ocu. On im je objasnio da je to glazbalo koje može ispuštati predivne zvukove. Mrgud i Bukalo su se tako odlučili okušati u sviranju, ali zvuk koji je dolazio nije bio tako lijep. Tada im je otac objasnio da je za sviranje bilo kojeg instrumenta važno srce, svaki zvuk koji nastaje mora se dogoditi s ljubavlju.

Nakon toga, u sviranju gitare odlučio se okušati Bero. Tada je iz njegovih ruku potekla predivna glazba. Ispred kuće su se počele okupljati brojne životinje kako bi uživale u svirci.

Kada su okupljene životinje saznale da medvjedi nemaju što za jesti, da nemaju niti ribe niti meda, pohitale su do rijeke i prvo prikupile ribe koju su medvjedi spremili i za zimu, a nakon toga su krenule prikupiti med.

Na kraju su svi bili sretni i zadovoljni. Bero je uživio u poslu koji voli, a ostale životinje u predivnoj glazbi koju su slušale. Osim toga, Bero je bio zadovoljan što je svojim radom mogao prehraniti obitelj.

Tata Bruno i njegovi sinovi bili su marljiva obitelj koja se mogla složiti u svemu. Svi si međusobno pomažu i brinu jedni o drugima kada se nekome dogodi neka nesreća. Tako možemo zaključiti da se radi o složnoj obitelji.

Tata je na isti način volio sve svoje sinove iako je svaki imao svoje osobine, vrline i mane. Svaki od trojice sinova bio je poseban na svoj način. Bili spretni i vješti u različitim stvarima, ali sve su krasile iste osobine kao što su briga i marljivost. Zato su i svi zajedno mogli lijepo živjeti u slozi i sreći.

Isto tako, oni nisu samo radili i brinuli jedni za druge. Uživali su u zajedničkim slobodnim trenucima, veseleći se, slušajući Beru kako priča o svojim izletima te kako svira gitaru.

Analiza likova

Medvjed Bruno – otac medvjedića i glava obitelj. Bio je dobar te je sve svoje sinove volio na jednak način. Poštivao je njihovu različitost. Lijepo je odgojio svoje sinove pa isto tako kao što je on poštivao njih, poštivali su i oni svoga oca za kojeg su se s ljubavlju brinuli u starosti.

Bero – najmlađi od svoje braće. Razlikovao se od njih jer nije bio vješt u sakupljanju hrane. Ipak, bio je jako dobar, pametan i plemenit pa ga je cijela obitelj jako voljela. Volio je prirodu i uživao je u njezinim ljepotama. I najsitniji detalj u prirodi njegovo je oko moglo primijetiti te se svemu divio. Bio je velikodušan, nakon svakog izleta u prirodu, sa svojom obitelji je dijelio priče o njezinim ljepotama. Za njega je zvuk iz prirode bio najljepša glazba za uši. Upravo zato što je bio maštovit i jako osjećajan, lijepo je svirao gitaru te tako uveseljavao sve životinje.

Bukalo – najstariji od sinova. Bio je spretan u ribolovu pa se time i bavio. Bio je brižan, što možemo vidjeti iz njegove brige da mu obitelj uvijek ima dovoljno ribe za jelo. Upravo iz tog razloga, teško mu je pala činjenica da se više ne može brinuti za obitelj kada je ozlijedio šapu.

Mrgud – srednji od sinova, spretan u prikupljanju meda. I on je bio jako brižan jer se brinuo da mu obitelj uvijek ima dovoljno meda za jelo. Kada mu se dogodila nesreća da su ga izbole pčele, bio je tužan jer se neko vrijeme nije mogao skrbiti za obitelj.

Bilješka o autoru

Ljudevit Bauer rodio se u Sisku 1941. godine. Osim što je bio književnik, radio je i kao urednik i prevoditelj.

Škole je pohađao u Zagrebu i u Pragu. Diplomirao je u Zagrebu slavistiku. Nakon studija radio je kao učitelj u Zagrebu, Washingtonu i u Londonu. Svoje prvo prozno djelo objavio je pedesetih godina na Radio Zagrebu. Za prvu tiskanu priču, 1973. godine dobio je Politikinu nagradu.

Pisao je djela i za odrasle i za djecu.

Najznačajnija djela koje je objavio su: pripovijetke za djecu – “Parnjača Columbina”, “Tri medvjeda i gitara”, “Poliglot i pas”, romani – “Trag u travi”, “Trik”, “Kronika porodice Weber”, “Biserje za Karolinu”.

Dobio je brojne književne nagrade, a vodi i Školu kreativnog pisanja.

Autor: M.L.