Tonček i Točkica

Priča o Tončeku i Točkici započinje u velikom Berlinu i opisuje njihovo iskreno i neraskidivo prijateljstvo. Iako dolaze iz različitih slojeva društva, Tonček iz siromašne, a Točkica iz bogate obitelji, to nimalo ne utječe na njihova svakodnevna zanimljiva druženja.

Tonček je nakon što mu se majka razboljela morao privređivati i brinuti se o obavezama u kući. Tako je naučio kuhati, čistiti, spremati, ali i prodavati crne i smeđe vezice na Weidendammskom mostu. S druge strane, Točkica je dolazila iz bogate obitelji. O njoj su se brinule gospođa Berta i guvernanta Krunica. Iako bi s obzirom na lagodan život Točkica mogla biti razmažena djevojčica, ona to naprosto nije bila. Dapače, bila je veoma razigrana i imala je bujnu maštu, ali nikada se nije isticala pred drugima.

Osim o prijateljstvu, u priči je istaknuta briga Točkice za druge. To se može zamijetiti kada je htjela pomoći guvernanti Krunici u prikupljanju novca kojeg je davala svome zaručniku Marku. No, sve je pošlo po zlu kada je Tonček otkrio njihove zle namjere. Točkici je bilo zabavno na mostu glumiti siromašnu djevojčicu, a da pritom nije shvaćala u kakvu ju je opasnost dovela Krunica. Srećom, Tonček je bio snalažljiv dječak, pa je sve na vrijeme upozorio o njihovim namjerama. Najprije je o tome obavijestio služavku Bertu te joj dao detaljne upute kako da se obrani od provalnika. Sve je na kraju dobro završilo te je Berta bila nagrađena za svoju hrabrost. Tonček bio nagrađen time što je gospodin Pogge zaposlio njegovu majku kao novu guvernantu.

Ovo je priča o siromašnoj i bogatoj obitelji koja se susreće sa svakodnevnim problemima prilikom odgoja djece. S jedne strane je Tončekov život težak zbog bolesti njegove majke koja se ipak uspjela oporaviti, a s druge strane je Točkici teško zbog toga što se njezina majka ne brine dovoljno o njoj.

Ipak, priča ima sretan završetak. Gospodin Pogge je odlučio preuzeti stvari u svoje ruke te je donio najbolju odluku za obje obitelji. Zaposlio je Tončekovu majku, svojoj je maloj Točkici dozvolio druženje s njezinim najboljim prijateljem Tončekom, a svojoj ženi nije dao pravo glasa jer nju ionako nije pretjerano zanimalo odgajanje djece.

Vrsta djela: dječji roman

Tema djela: neraskidivo prijateljstvo između dječaka Tončeka i djevojčice Točkice

Ideja djela: kako je djevojčica Točkica (Lujza) iz bogate obitelji uspjela pomoći svome siromašnom prijatelju Tončeku

Vrijeme radnje: zima

Mjesto radnje: Berlin, Točkičina kuća, Tončekova kuća, pivovara, Weidendammski most

Kratak sadržaj

Što kraći uvod

Inspiraciju za pisanje ovog romana autor je dobio pročitavši jedan odlomak od svega dvadeset redaka u dnevnim novinama. Ne, nije to bila krađa ideje, već je on članak izrezao, stavio u ormarić za zanimljivosti i gle čuda, od toga je nastala prava knjiga.

Je li priča istinita ili nije to će svaki čitatelj moći odlučiti za sebe, ali svaka je priča istinita ako se mogla dogoditi upravo onako kako je ispričana. To vrijedi u zakonu umjetnosti. Onaj tko ga razumije, odlično za njega, a tko ga ne razumije, nije nikakvo zlo.

Točkica se igra kazališta

U ovom se poglavlju čitatelj upoznaje s prilično velikim brojem likova. Spominju se ravnatelj Pogge i njegova supruga, Točkica (Lujza), suha gospođica Krunica, debela služavka Berta, Klepetalo i mali jazavčar Pifke.

Nakon što je gospodin ravnatelj Pogge stigao kući, zagledao se u Točkicu koja je stajala u svojoj sobi. Pritom nije znao boli li je trbuh, jer ona je samo pokušavala glumiti, kao što to rade glumci u kazalištu. Isprva mu nije bilo sasvim jasno što to Točkica izvodi, ali se kasnije glasno nasmijao. Kada ga je spazila, samo je pobjegla s malim jazavčarom Pifkeom. On se zatim uputio prema svojoj radnoj sobi, kako bi uz cigaru mogao čitati.

Pravo ime Točkice bilo je Lujza. Tako su je nazvali zbog njezinog sporog rasta tijekom prvih godina života. Živjela je s roditeljima u velikom stanu, nedaleko Obale Parlamenta. Stan je bio toliko velik da bi Točkica vrlo brzo ogladnjela dok bi stigla do svoje sobe. Bilo je ukupno desetak soba u stanu.

Bilo je već vrijeme ručku i gospodin Pogge je upitao debelu služavku Bertu što je pripremila za objed. Berta kaže bi bilo bolje pričekati da i njegova žena stigne kući. Pogge se na to naljutio i rekao Berti neka smjesta priredi ručak. Ona je na stol iznijela juhu. Pogge je krenuo srkati juhu i začudio se kada je vidio kako Točkica izgleda. Na sebi je imala očev kaput, a ispod njega jastuk. Na glavi je nosila Bertin šešir i glumila je strašilo od šarene slame. Prošetala se oko stola i upitala oca neka mu pokaže voznu kartu, a on joj je rekao kako ministru željeznica nije potrebna karta. Tada je Krunica poskočila do Točkice i s Bertom skinula opravu s nje, kako bi opet izgledala poput normalne djevojčice.

Pogge je pitao Točkicu kako je bilo u školi, a ona mu nije željela odgovoriti. On je nastavio s pitanjima iz matematike, na što mu je mudro odgovorila na svoj način. Pifke je također sjedio za stolom i promatrao jedu li svi juhu. Kada je Berta iznijela kokoš s rižom, Pifke je šapama stao na stol i krenuo jesti. Točkica ga je spustila dolje, rekavši kako bi bilo lijepo da ima sestru blizanku po imenu Dragica. Pripovijedala je svima s veseljem kako bi to izgledalo u školi, a Krunica je komentirala kako blizanke skoro nikad ne izgledaju isto. Točkica je i dalje tvrdila kako bi ona i Dragica izgledale potpuno isto, da ih čak ni ravnatelj ne bi prepoznao.

Otac više nije mogao slušati Lujzine maštarije pa ju je opomenuo neka prestane pričati. Ona je ušutjela pogledavši u Pifkea koji je pobjegao nakon nekoliko trenutaka u kuhinju.

Nakon što su pojeli kokoš s rižom, pojavila se gospođa Pogge. Nije pretjerano marila za svog vrijednog muža i razigranu djevojčicu Točkicu. Uvijek je bila zlovoljna, baš kao i tog dana, kada im se pridružila na ručku. Umjesto da se ispriča što kasni, ona se uvrijedila što su njih dvoje ručali bez nje. Gospodinu Poggeu to nije bilo drago pa je popio svoje tablete za želudac. Žena mu je napomenula kako moraju otići u posjetu konzulu Ohlerichu, a osim toga, primijetila je kako se Točkici ljulja jedan zub. Pogge je uskoro otišao u svoju radnu sobu, gdje mu se pridružila Točkica. Kratko su porazgovarali jer je šofer Hollack stigao po njega. Baš kad je oca otpratila, pred vratima ju je zaskočio Klepetalo, prijeteći neka mu da deset maraka. Ona ga je uspjela prevariti pogledavši u nebo, a kada je i on pogledao u zrak, ona mu je utekla. Klepetalo se nije ni snašao i ostao je buljiti kao tele u šarena vrata.

Tonček zna čak i kuhati

Gospođu Pogge je strašno počela boljeti glava nakon ručka. Imala je jaku migrenu. Zamolila je Bertu i Krunicu neka s Točkicom i Pifkeom pođu u šetnju, dok se ona malo odmori u svojoj zamračenoj sobi.

Kada je Krunica otišla u sobu po Točkicu, zatekla ju je kako se s Pifkeom igra Crvenkapice. On nije baš najbolje glumio vuka. Sakrio se ispod kreveta kada mu je Točkica rekla neka je proždre. Bila je razočarana njegovom glumom. Krunica ih je oboje pripremila za izlazak i krenuli su u posjet Tončeku koji je stanovao u Topničkoj ulici 36, na četvrtom katu. Stigavši do njegove kuće, Krunica je ostavila Točkicu na druženju, dok se ona otišla zabaviti na plesu sa zaručnikom.

Tonček je pripremao ručak na što se Točkica začudila. Njegova je majka bila bolesna, stoga se nije imao tko drugi pobrinuti za kuhanje. Pripremao je soljeni krumpir i pričao Točkici o njegovoj mami. Po zanimanju je bila paziteljica i nadao se kako će joj do iduće nedjelje već biti bolje. Točkica je komentirala kako njezina majka ništa ne radi u životu.

Osim krumpira, Tonček je za ručak pripremao i kajganu, objašnjavajući Točkici kako se to radi jer ona nije znala puno o kuhanju. Dozvolio joj je neka mu pomogne u pripremi ručka, a kada je sve bilo gotovo, pozvao ju je u spavaću sobu, gdje je ležala njegova majka, kako bi im pravila društvo dok ručaju. Prije toga, upozorio je Točkicu kako mu je majka jako blijeda i još prilično bolesna, ali neka joj to ne govori.

Točkica je bila uljudna prema Tončekovoj mami, gospođi Gast. Iako su bili siromašni, to Točkicu nije zanimalo jer se voljela družiti s Tončekom. Ispričali su njegovoj mami kako su se upoznali jednog dana na ulici i odmah jedan drugome bili simpatični. Gospođi Gast je bilo ugodno razgovarati s djecom, ali je rekla neka odu malo prošetati. I Pifkeu je bilo vrijeme da ga se izvede. Djeca su se pozdravila s Tončekovom majkom, koja se još trebala odmarati, kako bi što prije ozdravila. Pritom je ona Tončeku dala nešto novaca kako bi se otišao ošišati kod brijača.

U uobrazilji

Točkica, Tonček i Pifke su se zaputili prema brijačnici i na putu do nje su se veselo zabavljali. Točkica je rekla Tončeku kako ponekad izmišljava nove riječi, poput toplometra, a njemu je to bilo jako zanimljivo. Pifke je putem malo zastajkivao. Točkica je znala reći kako se opet sanjka te ga je Tonček svojim šarenim rupcem namami da hoda. Pifke je pomislio kako Tonček u ruci drži nešto za jesti pa ga je u stopu pratio. Šetajući prema brijačnici, Točkica je rekla Tončeku kako bi se igrala smijanja. Počela je izgovarati jednu te istu rečenicu i on za njom. Nakon nekoliko ponavljanja, jedan drugome su se počeli smijati do suza.

Stigavši do brijačnice, Tonček je rekao gospodinu Budikušu kako da ga pošiša. On je upitao mora li se i Točkica šišati, ali za time nije bilo potrebe jer je ona bila samo Tončekova pratnja. Kako joj ne bi bilo suviše dosadno, zabavljala se s Pifkeom tako da ga je posjela u stolicu i glumila kako ga brije. Silno se zabavljala. Tonček se pravio ozbiljan, a zapravo se jedva suzdržavao da ne prasne u smijeh. Budikuš je samo promatrao djevojčicu i pomislio kako je ne bi mogao trpjeti duže od dva dana. Ipak je to živahna curica, s bujnom maštom koju je teško slušati cijeli dan.

Kada je druga mušterija, gospodin Bullrich, ušla u brijačnicu, Točkica je stala pred njega i upitala ga zna li pjevati. Rekla mu je kako bi bilo baš lijepo da njih dvoje otpjevaju nešto četveroglasno. On je šutio, a kada ga je upitala može li stajati na glavi, odrješito joj je odgovorio kako ne može. Tada ga je ostavila na miru i rekla Tončeku kako odrasli nemaju pojma ni o čemu, a od mladih zahtijevaju da sve znaju.

Točkica nije marila što joj je gospodin Bullrich tako odbrusio, već je nastavila pričati sa Tončekom. Pokazala mu je kako joj se klima zub. On joj je rekao da bi ga trebala izvaditi koncem i odrinuti vrata. Rekla kako će razmisliti o tome. Već joj je bilo dosadno provoditi vrijeme u brijačnici pa je Budikaša požurivala neka više dovrši sa šišanjem Tončeka.

Napokon su zajedno izašli iz brijačnice. Točkica je upitala Tončeka je li mu bilo jako teško šišati se, a on joj je rekao kako je bilo svakojako, ali da ona više neće ići s njim u brijačnicu. To joj nije zasmetalo.

Hodajući preko Weidendammskog mosta, razgovarali su od čega boluje njegova majka. Tonček je rekao djevojčici kako je imala neku izraslinu koju su joj u bolnici odstranili jer bi inače mogla umrijeti. Točkica se s njime našalila i pitala ga je li joj izrasla genija ili palma, na što joj je Tonček rekao kako se radi o izraslini od kože i mesa. Točkica je zatim odglumila kako i nju nešto tišti u organizmu. Rekla je da je to možda od jele, a Tonček joj je odvratio kako nema u sebi drvo, već pticu.

Nekoliko različitih mišljenja

Gospođica Krunica je provodila vrijeme sa svojim zaručnikom Markom u pivnici. Tamo se izvodila glazba za ples. Marko je prema njoj bio strog, ali njihova veza trajala je već dugih četrnaest godina. Volio je zapovijedati i drsko se ponašao prema Krunici.

Kada su Tonček i Točkica stigli do pivnice, kao što je bilo dogovoreno, Marko je glumio otmjenog mladića. Ali čak ga ni Pifke nije volio zbog njegove drskosti. Točkica ga je predstavila Tončeku kao Vragometnog Marka, na što se Krunica prestravila jer se bojala kako će joj Marko prigovoriti za to. No, on je rekao neka pusti djevojčicu da priča što želi. Opet je zasvirala plesna glazba i Marko i Krunica su otišli zaplesati, dok su Tončica i Tonček ostali sjediti za stolom. Nastavili su razgovarati o Klepetanu koji je baš poput Marka drzak i bezobrazan. Točkica je rekla Tončeku kako joj prijeti pa joj je ovaj obećao da će ga dovesti u red.

Krunica, Tonček i Točkica su se zaputili iz pivnice prema kući te je Krunica izgrdila Točkicu zbog njezinih ispada o zaručniku Marku. Bila je uvrijeđena i žurnim korakom jurila je prema kući. Kada su stigli, naišli su na Klepetala, taman da mu Tonček očita bukvicu. Točkici je rekao neka uđe u kuću, a njemu je prilijepio dvije pljuske. Upozorio ga je da je Točkica pod njegovom zaštitom i neka je ne dira jer će u protivnom dobiti po rebrima. Točkica je sve to čula i bila ponosna na svog dobrog prijatelja Tončeka.

Krunica je za to vrijeme srela debelu Bertu koja ju je upitala zašto je Točkica tako blijeda i zašto ima tamne podočnjake. Najviše ju je brinulo što ujutro ne želi veselo ustati iz kreveta. Krunica joj je rekla kako je to sve dio odrastanja, a možda bi bilo dobro da pije riblje ulje ili željezo za imunitet. Berti se nije sviđao taj odgovor i rekla joj je neka pripazi što radi s djevojčicom jer se neće dobro provesti ako ona sazna da se nešto čudno događa. Izdijelila joj je još par uvredljivih rečenica, a Krunica je odjurila hodnikom kako je ne bi više slušala.

Sama svoj zubar

Točkica je uspjela, uz Pufkeovu pomoć, izvaditi mali klimavi zubić. Time se jako ponosila. Bio je to težak pothvat koji je uspjela obaviti. Malo ju je boljelo i osjetila je krv, ali sve je hrabro izdržala. Odmah je otišla pohvaliti se Krunici kako je sama izvadila bijeli zub.

Točkica je primijetila kako se Krunica u zadnje vrijeme čudno ponaša. Skrivala je od nje nacrt koji je obećala Marku, a Točkica nije znala što je to uopće. Samo ju je zanimalo njezino čudno ponašanje. Tada ju je Krunica pitala zna li možda kojim je danom Berta slobodna, a djevojčica joj je odgovorila kako je sutradan slobodna.

Bila je večer, a roditelji djevojčice Točkice su se lijepo obukli i otišli u posjet generalnom konzulu. Točkici su dali poljubac za laku noć i otišli. Tada su Točkica i Krunica bile slobodne. Krunica je odjurila po otrcanu haljinicu za djevojčicu, a na sebe je obukla stari kaput i zeleni džemper. Još joj je samo falio rubac na glavi, a kada je i njega stavila s tamnim naočala, zajedno su se išuljale iz kuće kako ih ne bi Berta čula.

Nakon par trenutaka, Berta je otišla pokucati Točkici na vrata, ali se nitko nije javljao. Pomislila je kako sigurno spava. Dala je Pifkeu komadić tek pečenog kolača.

Djeca zarađuju noću

Točkica i Krunica su se zaputile prema Weidendammskom mostu kako bi prodacale žigice. S druge je strane to isto činio Tonček, samo što je on prodavao smeđe i crne vezice. Krunica je skupljala novce kako bi ih dala Marku, dok je Tonček morao zaraditi za hranu i stanarinu.

Krunica je pritom glumila da je slijepa, a Točkica je u poderanoj haljinici glasno govorila prolaznicima neka kupe žigice jer je njezina majka slijepa. Kada su prikupile dovoljno novca, Točkica je rekla kako bi bilo bolje da sav prikupljeni novac daju jadnom Tončeku kojemu je potreban za život. U tom trenu stigao je Klepetalo, a Krunica je strepila kako će ih balavac otkriti. Tada je Tonček spazio Točkicu na drugom kraju mosta i potrčao prema njoj. Kad je tamo ugledao Klepetala, samo ga je udario nogom, a ovaj je brzo pobjegao.

Krunica je pozvala Tončeka neka se pridruži njoj i Točkici u automatskom restoranu. Točkica je bila vesela. Primila je Krunicu za ruku, kako drugi ljudi ne bi primijetili da nije slijepa i odšetali su do restorana. Pritom je Točkica dala Tončeku još par novčića jer je znala koliko je siromašan.

Gospođica Krunica se ponapila

U gostionici u koju su otišli svi zajedno, često je bilo svakakvih čudnih ljudi, ali Točkici se odlazak tamo upravo zbog toga i svidio. Bilo je tu i pijanaca, ali njoj to nije nimalo smetalo.

Tonček je već jako zijevao od umora i ispričao im kako je jednom zaspao na satu matematike te ga je učitelj opomenuo kako će pisati njegovoj mami ne popravi li se u školi. Točkica ga je začuđeno slušala što priča i pitala ne zna li učitelj da mu je majka bolesna, pa da se on mora brinuti o njoj i primanjima. Tonček je rekao kako mu to ne bi rekao ni u ludilu.

Točkica je zamolila Krunicu neka im naruči naranče s tučenim vrhnjem. Tada ju je Tonček pitao otkud joj novac koji mu je maločas dala, a Točkica je rekla kako i Krunica daje svome Marku novac, pa je tako i ona mali dio zadržala za sebe. Stoga neka ušuti i ne prigovara. Zatim je nastavila pričati o Krunici i njezinom ispijanju alkohola. Ispričala mu je također kako je vidjela da crta neke četvrotine, a Tonček je odmah shvatio kako je to nacrt stana. No, Točkici nije bilo jasno što će joj to. Nije joj bilo jasno zašto uopće odlaze na most prodavati žigice, kada Krunica sve što zaradi zapije u gostionici. Tada joj je Tonček rekao kako ne bi smjela odlaziti s Krunicom na most jer ako to saznaju njezini roditelji, bit će svašta. Točkicu to nije previše brinulo.

Pokazala mu je zub što ga je neki dan izvadila, ali ga ubrzo spremila jer on nije znao što bi s njim. Uskoro su krenuli prema kući, Točkica je pozdravila Tončeka i rekla kako će se sutradan ponovo vidjeti. Njih su dvije sretno stigle kuć0, bez da je itko primijetio kako ih nije bilo tijekom noći. Tonček je morao još na papir napisati stanje primitaka i izdataka. Pobrojao je zarađene novčiće, provjerio spava li majka i je li sve u redu u stanu. Otišao je umoran na spavanje i razmišljao o sutrašnjem diktatu u školi. Osim toga, razmišljao je koliko još vezica ima za prodaju.

Gospodinu Kočnici puca pred očima

Točkica je odlučila otići do Tončekove škole kako bi objasnila njegovom učitelju Kočnici što se događa s Tončekom i zašto mu se za vrijeme nastave spava. Gospodin Hollack, šofer, stigao je pred njezinu školu s automobilom i odvezao je do Tončekove škole. Točkica se uputila prema zbornici i tražila učitelja Kočnicu.

Stigavši pred njega, ispričala mu je što muči Tončeka i zašto zadnje vrijeme ima problema u školi. Objasnila mu je kako je njegova majka bolesna i operirana i kako Tonček mora učiti, ali i zarađivati za život, kako bi se njih dvoje prehranili. Učitelj nije znao što se događa u dječakovom životu te se zahvalio Točkici što ga je obavijestila o tome. Odlučio je kako neće napisati pismo njegovoj majci i kako ga neće grditi zbog loše domaće zadaće. Točkica se zahvalila na razumijevanju i zamolila učitelja neka ne kaže Tončeku kako ga je posjetila. Ipak je on bio ponosan dječak koji nije volio pričati o svom teškom životu.

Gospođa Gast doživljuje razočaranje

Tog je dana gospođi Gast bio rođendan, a Tonček je to jednostavno smetnuo s uma. Nije to namjerno zaboravio. Došavši iz škole, majka ga je čekala pred vratima i on se razveselio što je napokon bolje. Sjeli su zajedno za stol jer je ona skuhala leću s kobasicama i čekala da joj sin čestita rođendan.

Ali, umjesto da joj čestita, Tonček joj je pričao o dogodovštinama u školi. Ona mu je napunila drugi tanjur, jela i samo šutjela. Upitao ju je što se s njom događa i je li nešto krivo napravio, ali ona mu je rekla neka dovrši jesti i krene pisati zadaću. Tog je trenutka izašla na kratko iz kuće i sa sobom donijela kitu cvijeća. Tonček je primijetio lijepo cvijeće, a majka je samo sjetno gledala kroz prozor. Nakon nekog vremena upitala je Tončeka koji je danas dan, a on je otišao do kalendara i rekao joj kako je danas deveti travnja. Tada je shvatio kako je njezin rođendan. Sada mu je bilo jasno zašto je ustala iz kreveta i priredila ručak. Bilo mu je strašno neugodno i zato je odlučio otići od kuće. Još joj se jedanput obratio i pitao je li ga zvala, ali ona mu nije ništa odgovorila. Još je dugo stajala uz prozor i razmišljala o svome životu. Shvatila je da joj je Tonček puno pomogao dok je bila bolesna te ga počela tražiti po kući.

Tončeka nije bilo nigdje. Otišao je, a ona je otišla tražiti ga na ulici.

Moglo je biti i gore

Izašavši pred kuću, gospođa Gast je srela Točkicu. Krunica je provodila vrijeme sa zaručnikom u pivovari tako da je Točkica mogla provoditi vrijeme s Tončekom. Ali njega nije bilo nigdje.

Krenule su njih dvije u potragu, a Tonček je za to vrijeme kupovao najbolju mliječnu čokoladu i čestitku za majčin rođendan. Kada je sve kupio, uputio se prema stanu i u škrinjicu ubacio poklon. No, u stanu nije bilo nikoga. Pomislio je kako bi mogao pozvoniti i sakriti se kako bi iznenadio majku, ali kada je to učinio, nitko nije otvarao vrata. Sada je već bio zabrinut što se dogodilo s majkom i jecao pred vratima stana kako je sve svršeno.

Točkica i gospođa Gast su neumorno tražile Tončeka po svim trgovinama, mesnicama, pekarama, mljekarama i ulicama. Nitko ga nigdje nije vidio, a one su bile već očajne. Tada je Točkica rekla kako je on možda ipak kod kuće. Tko zna, možda je na tavanu ili u podrumu? I doista, stigavši do kuće, začule su kako netko plače na stepenicama. Točkica je odmah prepoznala Tončeka. Majka je odjurila prema njemu i čvrsto ga zagrlila.

Točkica im se pridružila u druženju. Majka je skuhala kavu te svi skupa razgovarali o Tončekovom nestašluku. Nakon popodnevnog druženja, gospođa Gast poželjela se odmoriti, pa je rekla djeci neka izađi vani na igru jer je ovo ipak bio dosta uzbudljiv dan za nju. Tonček je rekao Točkici kako će se tog dana sjećati do kraja života.

Gospodin Pogge vježba se u uhodarenju

Klepetalo je zaustavio na trenutak gospodina Poggea kada je navečer dolazio kući. Rekao je kako mu je kaput zaprljan, ne bi li tako zaradio par novčića. Pogge ga je nagradio za čišćenje, premda kaput uopće nije bio prljav. Klepetan mu se usudio obratiti rekavši mu kako će mu reći tajnu o gospođici Točkici. Pogge je zastao na tren, a Klepetalo je rekao kako za to zaslužuje deset maraka. Pogge nije bio naivac te je rekao dječaku kako će mu dati novac nakon što mu otkrije tajnu.

Klepetalo je pristao na takvu pogodbu i rekao Poggeu neka se večeras pravi kako ide u kazalište, umjesto u operu te neka stane pred kućom i pričeka da vidi pred njom zelenog vraga. Klepetalo je pritom mislio kako će ugledati neuglednu staricu i djevojčicu kako se iskradaju iz kuće.

Tako se Pogge spremao za operu sa svojom ženom, a prije odlaska su uvijek otišli do Točkice u sobu kako bi je pozdravili. Krunica joj je baš čitala bajku o Aladinu i čudnovatoj svjetiljci. Poggeu se to nije činilo kao najprikladnije štivo prije spavanja, ali djevojčica je u šali rekla kako ona ima jake živce.

Vani je padala kiša, gospođa Pogge je upravo ulazila u auto, a ravnatelj je rekao neka mu da kartu, a on će je sustići taksijem. Izmislio je kako je zaboravio cigarete kod kuće, što se njemu nikada do sada nije dogodilo. Ona mu je povjerovala, dala kartu i otišla s vozačem.

Gospodin Pogge je stao iza nekog stabla i promatrao što se događa u njegovom stanu. Nije mu baš bilo svejedno što stoji vani na kiši, a i pribojavao se da ga netko od poznatih ne primijeti kako nekoga uhodi.

Primijetio je kako se svjetlo u sobi djevojčice Točkice ugasilo i ugledao kako se vrata otvaraju. Zamijetio je ženu kako sa sobom vodi dijete. Bile su čudno obučene i brzim korakom hodale prema Friedrichovoj ulici do mosta. On je brzo koračao za njima, gazeći velike lokve. Shvatio je kako su odjednom počele sporije hodati. Stigle su do Weidendammskog mosta i tamo stale.

Klepetalo zaslužuje deset maraka i ćušku

Gospodin Pogge je promatrao što se događa na Weidendammskom mostu. Vidio je kako dijete pruža ruke prolaznicima te se sjetio prizora kojeg je vidio kod kuće. Točkica je znala stajati pred zidom i spominjala žigice. Shvatio je kako na mostu stoji njegovo dijete i još pritom prosi. Nije mogao doći k sebi. Pa to je bila njegova mala Točkica, a žena pored nje bila je Krunica.

Tog mu se trenutka obratio nadstražar i upozorio ga neka stane na pločnik, a gospodin Pogge ga je upitao zar djevojčice smiju prositi na mostu. On mu je odgovorio kako joj je majka slijepa i kako svake večeri prose na mostu. Pogge je sad već vidno bio uzrujan. Baš u tom trenu, Klepetalo se pojavio pred njime, a da bi stvar bila gora, rekao mu je kako s druge strane mosta prosi i prijatelj njegove kćerke, mali Tonček Gast. Poggeu nije bilo jasno kako se Točkica sprijateljila sa siromašnim dječakom.

Klepetalo je još jedanput pokušao ucijeniti Poggea rekavši mu ako mu ne da još deset maraka, svima će ispričati kako mu kćer prosi na mostu. Zato je opet zaradio ćušku i brzo pobjegao.

Pogge je razmišljao što da učini, ali odlučio je otići taksijem do opere. Smatrao je kako je to u ovom trenutku najpametnije za učiniti.

U međuvremenu je Tonček s druge strane mosta primijetio Marka, Kruničinog zaručnika. Prošao je pored njega, a Tonček ga je odlučio pratiti. Stigavši do kraja mosta, Marko je udario Krunicu u rebra i iz njezine torbice izvadio ključeve. Okrenuo se i otišao, a Tončeku nije bilo ništa jasno. On se uputio do prvog restorana i u telefonskom imeniku potražio slovo P. Izvadio je groš iz džepa i otišao do telefonske kabine.

Debela Berta maše čunjevima

Debela Berta je imala slobodan dan, ali s obzirom na to da je vani padala kiša, ostala je u kući Poggeovih i u kuhinji jela kobasice i ispijala kavu.

Zazvonio je telefon. Bio je to mali Tonček koji je želio upozoriti debelu Bertu da će joj u kuću doći provalnik. Objasnio joj je kako je riječ o zaručniku gospođice Krunice, ali neka ga se pazi. Berta je pomislila kako se dječak s njom šali, ali uskoro je shvatila da govori istinu. Provjerila je jesu li Krunica i Točkica u svojim sobama, a tamo nije bilo nikoga. E, sad ju je već pomalo bilo strah.

Naoružala se drvenim čunjevima koje je Točkica imala u sobi i čekala provalnika. Za to vrijeme uspjela je još i nazvati redarstvo da što prije stignu, s obzirom na to da će se uskoro pojaviti drznik na vratima. Oni su ozbiljno shvatili njezin poziv i odmah su poslali redare na njezinu adresu.

Ona i Pifke su dočekali provalnika. Berta ga je svom snagom udarila po glavi, on se zaljuljao i pao na pod. Berta se samo nadala kako će redari uskoro stići. Kada je malo došao k sebi, udarila ga je još jedanput po glavi kako bi bila sigurna da je neće napasti. Redari su stigli nakon nekog vremena i provjerili što sve ima kod sebe. Pronašli su ključeve, nacrt stana, svežanj otpirača i revolver.

Berta je pristavila kavu i zamolila redare neka pričekaju vlasnike kuće. Oni su pristali, a Pifke je stražario pored Marka.

Uprljala se večernja haljina

Ravnatelj Pogge stigao je do zgrade opere, ušao do svoje žene i rekao joj neka pođe s njim. Ona je uživala u prelijepoj operi “La Boheme” i nije razumjela što muž želi od nje. Bilo joj je neugodno da je tako, gotovo na silu, izvlači iz lože, a pritom su i karte za kazalište bile nadasve skupe. Kada bi Tonček imao te novce na raspolaganju za sebe i majku, živjeli bi mirno četrnaest dana.

Gospodin Pogge je doslovno naredio ženi neka izađe iz lože, što prije nije nikada činio, pa je gospođi njegovo ponašanje bilo u najmanju ruku čudno. Najprije je oklijevala, ali kada ju je primio za ruku i odvukao iz lože, shvatila je kako se nešto dogodilo. Ona je uzela svoje stvari iz garderobe, a on ju je čvrsto primio za ruku i potrčao niz ulicu. Njoj su se uništile cipele od kiše, ali još uvijek nije ni slutila čemu tolika žurba. Sjeli su u taksi koji ih je odveo do Weidendammskog mosta. Pogge je samo razmišljao o Krunici i kako joj je uopće palo na pamet da njezino dijete izvede na ulicu kako bi prosilo za nju. Bio je bijesan.

Stigavši do mosta, muž joj je pokazao ženu s djetetom koje prosi i nudi žigice. Tada je njegova žena shvatila kako je ono malo dijete njezina Točkica. Nije mogla vjerovati svojim očima pa su im se skroz približili. Gospođa Pogge je poletjela prema svojoj maloj kćerkici koja je klečala na mostu. Čvrsto ju je zagrlila, a Točkica se prepala. Sve se odvijalo kao u filmovima. Ljudi su pogledavali što se to događa na mostu, a gospodin Pogge je i dalje bio bijesan te je gospođici Krunici strgnuo naočale s očiju. Tada se gospođa Pogge još više prestravila, a Krunica je od straha problijedila. Uskoro se pojavio stražar te je gospodin Pogge zamolio neka privede Krunicu jer je njihovo dijete izložila opasnosti i pritom je tjerala da prosi.

Gospođica Krunica je molila neka je ne uhite i uspjela je nekako pobjeći. Pogge je htio krenuti za njom, ali su mu se ispriječili ljudi na putu. Tada je i Tonček stigao na mjesto zbivanja i stavivši Točkici ruku na rame, upitao što se to događa. Točkica mu je nabrzinu ispričala što se dogodilo i zamolila ga neka ostane s njom jer će biti mirnija. Dok je njezin otac obavljao razgovor sa stražarom, majka je vidjela kako razgovara s Tončekom i privukla je sebi. Rekla joj kako nema što razgovarati s prosjačkim dječakom, na što se Tonček uvrijedio. Objasnio joj je kako je on fin dječak i kako ne bi s njom ni razgovarao da nije majka njegove najbolje prijateljice Točkice. Gospodin Pogge je čuo taj razgovor i opravdao ponašanje njegove žene.

Točkica je pitala Tončeka hoće li poći s njima, no on je morao poći kući svojoj majci. Dogovorili su se kako će se sutra vidjeti nakon škole, što je njezinim roditeljima odgovaralo. Pozdravili su se i Točkica je sjela s roditeljima u taksi. Pritom su je pitali kako se sve to dogodilo, a ona im je rekla kako je pomogla Krunici prositi jer je njezinom zaručniku stalno falilo novaca. Gospođa Pogge je samo uzdahnula jer je Točkici sve to bilo silno napeto i zabavno, a nije shvaćala koliko su se njezini roditelji zabrinuli.

Redar pleše tango

U stanu Poggeovih bilo je veselo. Berta je zaplesala tango s redarima kako bi im vrijeme što ugodnije prošlo, dok čekaju da se obitelj Pogge vrati kući. Kada su ugledali taj prizor, svi su bili zaprepašteni osim Točkice. Njoj je njezin Pifke dotrčao u naručje, a Gospodin Pogge je zatražio od Berte neka im objasni što se to događa u njihovom stanu.

Berta im je ispričala sve detalje, počevši od toga kako je bio kišni dan pa je odlučila provesti ga kod kuće, pa nadalje kako je zazvonio telefon, a s druge strane je bio Tonček koji ju je upozorio na provalnika, pa je zatim ispričala kako je Vragometnog Marka svladala s drvenim čunjevima te naposljetku pričekala s redarima uz zvukove tanga da se oni vrate kući. Gospodin Pogge je bio zaprepašten cijelom pričom, ali bio je ponosan na dječaka Tončeka koji je cijeloj obitelji pomogao u nevolji.

Gospođu Pogge je od cijele situacije zaboljela glava te je zamolila Bertu neka spremi Točkicu na spavanje, ali je to na kraju učinio njezin muž. Kratko je snjom porazgovarao i zamoli je neka ne čini više nepodopštine jer to njega strašno brine. Objasnio joj je kako je često odsutan zbog posla i kako mora zaraditi novac. Točkica mu se tada požalila kako se majka ne brine za nju, a ona ne radi. Otac je svega bio svjestan, ali tu nije mogao učiniti ništa. Samo ju je molio neka mu uvijek govori istinu kako bi barem malo bio mirniji. Točkica mu je obećala da će tako i biti.

Konac djelo krasi

Izašavši iz škole, Točkica je ugledala pred njom šofera i automobil, ali osim šofera u autu je bio i njezin otac, gospodin Pogge. Napokon je imao malo više vremena za svoju kćerkicu Točkicu. Odlučio se s njom podružuiti nakon nastave. Malena je bila oduševljena tom idejom i upitala oca hoće li otići na kolače u obližnju slastičarnicu. On je ipak predložio nešto puno bolje. Rekao je kako bi mogli otići po Tončeka u školu. Točkica se oduševila, poljubila ga i veselo dočekala Tončeka da im se pridruži u vožnji.

Gospodin Pogge je bio očaran kako je Tonček sjajno odigrao ono s Vragometnim Markom te mu je dozvolio da u auto sjedne pored gospodina Hollacka. Točkica ga je dodatno pohvalila tati kako zna kuhati i rekla kako ne postoji nešto što dječak ne zna. Svi zajedno su otišli na kolače, iako je doktor gospodinu Poggeu zabranio da ih jede. Tonček je nakon druženja poželio otići svojoj kući, ali Pogge je rekao kako će on obavijestiti njegovu majku gdje je.

Točkica je upitala Tončeka je li učitelj Kočnica imao još primjedbi na njega i domaće zadaće. Tonček je rekao kako nije i da baš imaju već dulje vrijeme vrlo dobar odnos.

Već je bilo vrijeme ručka, ali njih troje su dobrano kasnili. Gospođi Pogge se to nije svidjelo, ali na pameti joj je samo bilo gdje će naći dobru guvernantu koja će zamijeniti Krunicu. U tom se trenutku gospodin Pogge nečeg dosjetio i porzagovarao na samo s Točkicom te otišao. Drugi su dovršili ručati bez puno razgovora, nakon čega su se djeca otišla igrati u Točkičinu sobu. Dok su raspravljali što će se igrati, gospodin Pogge je smislio kako će ponuditi gospođi Gast da bude nova guvernanta.

Djeca su se igrala otkrića Amerike s Pifkeom. Prevrnuti stol im je bio čamac, a stolnjak jedro. Napunili su čamac hranom i glumili da plove na velikom oceanu. Puhao je jak vjetar, bili su veliki valovi te su se uskoro iskrcali u Rio de Janeiru. Bila je to vesela igra, a još je postalo veselije kada se u Točkičinoj sobi pojavila Tončekova majka. Brzo su pospremili sobu i saslušali odličnu vijest.

Dok su se oni bezbrižno igrali, gospodin Pogge je popričao sa svojom ženom o budućoj guvernanti. Rekao joj je kako Točkica ne smije postati umišljena, a s obzirom na to da je sebi izabrala prijatelja Tončeka, njezin on je to poštivao. Nadalje, rekao je ženi kako se ona ne brine dovoljno o njihovom djetetu te je odlučio kako će brigu o njoj povjeriti gospođi Gast. Ne želi se uopće više dalje oko toga raspravljati. Predugo je zanemarivao što se s malenom događa te je došlo vrijeme da napokon nešto poduzme.

Tako je veselu vijest objavio svojoj Točkici i rekao kako će od sada živjeti s gospođom Gast i njezinim Tončekom. Oni će biti zbrinuti jer će njegova majka dovoljno zarađivati za život, a djeca će se moći dalje nesmetano družiti. Točkica je bila više nego zadovoljna očevom odlukom koji joj je još obećao odlazak na Istočno more za vrijeme školskih praznika.

Likovi: Točkica (Lujza), Tonček, jazavčar Pifke, gospodin Pogge, gospođa Pogge, Berta, Krunica, Marko, gospođa Gast, Klepetalo, redari, vozač Hollack

Analiza likova

Točkica (Lujza) – vesela i razigrana djevojčica koja voli smišljati nove riječi i družiti se s prijateljem Tončekom, bez obzira na to što su iz različitih socijalnih sredina. Nakon što joj je rekao kako mu je majka teško bolesna, ona mu je odlučila pomoći što se tiče škole. Otišla je porazgovarati s učiteljem Kočnicom jer se ovaj zaprijetio kako će Tončekovoj majci napisati pismo, ako se situacija u školi ne promijeni. Objasnila mu je kako je Tonček prepun obaveza i kako se brine o bolesnoj majci te je od tog dana Tonček imao dobar odnosn s učiteljem, koji ga više nije gnjavio. Tonček nikada nije saznao da je Točkica to učinila za njega. Tu dolazi do izražaja njezina plemenitost.

Bez obzira na to što je Tonček bio siromašan, Točkica je voljela svakim danom provoditi vrijeme s njim. Zabavljala ga je i uveseljava u najtežim trenucima, a on je stao u njezinu obranu kada joj se Klepetalo zaprijetio. Tada je Tonček pokazao kako je njezin najbolji prijatelj.

Na kraju priče sve dobro završava, nakon što je njezin otac donio odluku da će zaposliti Tončekovu majku. Točkica je bila oduševljena tom odlukom. Napokon će živjeti s najboljim prijateljem kojeg je iskreno i neizmjerno voljela i cijenila.

Tonček – vrijedan dječak iz siromašne obitelji. Živio je samo s majkom o kojoj se brinuo kada se razboljela. Ono što je zasigurno za svaku pohvalu je to što je silom prilika naučio kuhati te se dobro brinuo o bolesnoj mami. Nikada nije izjavio kako mu je život težak te se nije nikome požalio što ga je snašlo. Vjerovao je kako će mu majka sigurno uskoro ozdraviti. Potrudio se zaraditi nešto novaca od prodaje vezica, a Točkica mu je pritom dala nešto svojih novaca kako bi mu i ona pomogla.

Svoju je hrabrost pokazao kada je ćušnuo Klepetala koji je bezrazložno ucjenjivao Točkicu. Osim hrabrosti, bio je to čin koji je dokazivao kako Točkicu smatra iskrenom prijateljicom. Smatrao je kako ona nije zaslužila da je neki dripac ucjenjuje i mislio kako to nije nikako pravedno. Zaprijetio je Klepetalu da će ga dobro istući približili li se još jedanput djevojčici.

Ipak, njegova najveća hrabrost došla je do izražaja kada je javio Berti kako u stan pristiže provalnik. Potrudio se objasniti joj na koji način da ga savlada, a ona se snašla udarivši drznika drvenim čunjevima. Kada je gospodin Pogge čuo da je Tonček bio taj koji je spriječio provalu odlučio ga je pravedno nagraditi zaposlivši njegovu majku kao guvernantu.

Bilješka o autoru

Erich Kästner rođen je 23. veljače 1899. godine u Dresdenu u Njemačkoj. Imao je titulu jednog od najboljih njemačkih pisaca za djecu.

Pohađao je njemačka sveučilišta u Berlinu i Leipzigu gdje je studirao germanistiku i romanske jezike, a također je i doktorirao iz filozofije.

Velika želja mu je bila da postane učitelj, no bavio se književnošću i novinarstvom. Bio je romanopisac, filmski scenarist, kazališni dramatičar te pjesnik liričar.

Proslavio se diljem svijeta tek kada je počeo pisati knjige za djecu. Knjiga “Emil i detektivi” bila je njegova prva napisana knjiga i to u dobi kada je imao samo 29 godina. Prevedena je i čitana na mnogim jezicima, a po njoj su snimljeni i filmovi.

Od drugih romana poznati su još “Leteći razred”, “Tonček i Točkica”, “Emil i tri blizanca” i “Blizanke”.

Dobitnik je velikih međunarodnih književnih nagrada. Umro je 29. srpnja 1974. godine.

Autor: L.V.