Roman “Timpetill – grad bez roditelja” uzbudljiv je roman Henryja Winterfelda, namijenjen mladima. Objavljen je 1937. godine. Radnja ovog napetog romana odvija se u gradu Timpetillu, mjestu poznatom po tome da su djeca u njemu pokvarena, neodgojena i vrlo lošeg ponašanja. Njihov nestašluk je toliki da čak ni njihovi roditelji više ne mogu izdržati život s njima.
Iako vrijeme radnje nije precizno određeno, zahvaljujući izumima koji se u romanu spominju, možemo zaključiti da je riječ o modernom dobu, tj. o 20. stoljeću, odnosno njegovom početku, i to jedne godine tijekom ljetnog perioda.
Roman se sastoji od 24 poglavlja u kojima se kompozicijski slijedi tijek događaja. Radnja je prenesena linearno, pa nema nikakvih digresija u kojima se ona prenosi u prošlost. Zbog toga je radnju vrlo lako pratiti i posve razumjeti sve njene događaje. Zbog ovoga je roman lako čitljiv i najmlađim čitateljima, a zbog radnje je svima i jako zanimljiv.
Tema romana su razne dogodovštine kroz koje djeca prolaze nakon što ga svi roditelji, odnosno odrasli napuste. Razlog njihova odlaska nije ništa drugo nego stalni neposluh i nestašluk djece. Roditelji više nisu mogli trpjeti njihovu neodgojenost, pa su odlučili kazniti tako što će ih ostaviti same u gradu, da se snalaze u međusobnom prepucavanju i borbi za preživljavanje kako znaju i umiju. Nakon toga se u gradu među djecom odvija pravi mali rat, ponajviše za uspostavu vlasti u gradu.
Roman je pisan u prvom licu, stoga je perspektiva prema priči posve subjektivna. Iz romana saznajemo kako nam priču priča Manfred Michael, koji događaje opisuje iz svoje dječje perspektive. Tako čitatelj iz prve ruke može saznati kroz kakvo iskustvo prolazi dijete koje živi bez nadzora odraslih, među svojim vršnjacima. Pri tome ne saznajemo samo događaje koji se oko njega odvijaju, već i njegove osjećaje, strahove, radosti i nastojanja da izvuče najbolje iz situacije.
Zanimljivo je i to da je u početku je roman i objavljivan pod pseudonimom Manfred Michael, stoga zaključujemo da se autor posve poistovjetio s glavnim protagonistom, odnosno pripovjedačem. Zbog toga je ova knjiga još subjektivnija, jer čitatelj ne samo da saznaje neka osobna iskustva lika i pripovjedača, već i autora. Budući da događaji u knjizi ne mogu biti stvarni, stoga ni ona nije autobiografska, već je autor sigurno neka vlastita iskustva prikazao simbolički, kroz fiktivnu radnju za koju je smatrao da će biti zanimljiva djeci.
Pripovijedanje u romanu je živopisno i napeto, što ga čini zanimljivim svim mladim čitateljima. Jezik obiluje žargonizmima i razgovornim stilom, što priči daje autentičnost i čini da se djeca mogu bolje poistovjetiti s njom. Opisi likova su jednostavni, ali duhoviti, što nimalo ne umanjuje da ih čitatelj uspijeva zorno predočiti.
Autor nam ovim romanom poručuje da djeca imaju svoja prava, ali i obveze, pa iako bi željela potpunu slobodu i neovisnost, ipak ne mogu odrastati bez roditelja, koji im osiguravaju bezbrižno djetinjstvo. Glavna pouka djela je da svako pravo donosi odgovornost, a odgovornost odraslih djeca ne mogu nositi sve dok i sama ne odrastu. U suprotnom će bezbrižnost njihova djetinjstva zamijeniti briga i očaj.
Vrsta djela: roman
Vrijeme radnje: neodređeno; 20. stoljeće; ljeto
Mjesto radnje: grad Timpetill
Tema djela: dogodovštine u gradu nakon što u njemu ostanu samo zločesta djeca, bez odraslih
Ideja djela: svako stečeno pravo donosi i veliku odgovornost
Kratak sadržaj
1.poglavlje: Mačkama ne valja ništa vezivati za rep
Otac Manfreda Michaela ima knjižaru i papirnicu, a najbolji Manfredov prijatelj je Thomas Wank. Oni žive u gradu Timpetillu, čija su se djeca organizirala u skupinu zvanu Gusari. Vođa skupine je Oskar Stetter i pod njegovim vodstvom djeca prave psine po gradu. Jednom su otvorili hidrant na glavnom trgu, dok se tamo odvijao tržni dan. Sve je poplavilo, a voće i povrće plutalo je po ulicama. Nakon toga ih je ravnatelj Beese, kojeg zovu Perobris, sve postrojio i održao im bukvicu, no, unatoč pritiscima, nitko nikada nije cinkao bandu. Neki jer su se bojali, a neki jer nisu htjeli biti tužibabe.
Michaelov prijatelj Thomas nikoga se ne boji. Ima 13. godina, visok je, vitak i bavi se sportom. Dobroćudan je i veseo. Smatra da će se zbog ove situacije s Gusarima jednoga dana svi naći u problemu. Michael ne razmišlja puno o Gusarima. Ima pametnijeg posla. Marljiv je, želi upisati realnu gimnaziju i postati inženjer. Gusari ga nazivaju štreberom, a prijatelji ga zovu “Tajnim savjetnikom”.
Michael se obraća čitatelju govoreći da želi po redu ispisati što su to djeca doživjela kad su roditelji napustili grad. Priču piše na očevom pisaćem stroju. U roditeljima je već dugo ključao gnjev zbog njihovih psina, ali nakon posljednjeg im je događaja prekipjelo: Willi Hak mačku Peri je zavezao budilicu za rep. Prije ju je, naravno, navio. Kad je budilica zazvonila, mačak je skočio i počeo divljati po gradu. Srušio je poštara, ušao u ljekarnu gdje je razbio bočice s kemikalijama pa je izbio požar… Djeca su bila oduševljena onim što su vidjela, ali onda je iz vijećnice izašao gradonačelnik Krog. Bio je ljut jer mu je mačak skočio na glavu, pa je odlučio djeci stati na kraj.
2. poglavlje: U areni se pojavljuje Thomas
Michael je nakon toga događaja otrčao do Thomasa da mu ispriča što se dogodilo. Thomas odluči otići do Gusara probati ih urazumiti, a Michael se bojao da će pobrati batine. S njima je htio poći i prijatelj Heinz Himmel, ali mu Thomas nije dopustio. On ima 12. godina i vrlo je sitan i slabašan. Ima grbu pa mu se druga djeca rugaju. No, Thomas ga uvijek štiti i istuče one koji mu se rugaju.
Gusari se okupljaju u areni, u dvorani za jahanje. Thomas i Michael ušuljali su se unutra. Tamo je bilo mnogo djece, a u središtu arene sjedili su Oskar, Willi Hak i gradonačelnikov sin, Hannes Krog. Oskar obavijesti djecu da roditelji spremaju osvetu, ali im naređuje da se ne vraćaju kućama jer im tako roditelji neće ništa moći. Thomas dotrči do sredine arene i obrati se djeci. Objašnjava im da će ih Oskar samo uvaliti u nevolje i savjetuje im da odu kućama. Oskara to razljuti pa se njih dvojica potuku. Michael ne zna kako bi pomogao Thomasu, pa vikne da stižu roditelji. Tad se svi razbježe, a Thomas i Michael pobjegnu u radionicu Thomasova oca.
Kad su došli Thomasovi roditelji, samo su prošli kraj njih bez pozdrava. Ignorirali su ih. Svi su se roditelji u gradu tako ponašali. Djeca su se vratila kućama i nisu dobila batine. Ali, idućeg ih je jutra dočekalo iznenađenje.
3. poglavlje: Debeli Paul nije dobio doručak
Michael se probudio u 8 sati i bilo mu je čudno što ga nitko nije probudio jer ga svaki dan bude u 7. Požuri se da stigne u školu i zove majku da mu spremi doručak, ali shvati da roditelja nema. Odlazi u školu i na putu sretne Paula koji mu kaže da su mu roditelji nestali i plače jer nije dobio doručak. Ustanove da ničijih roditelja nema. Ni roditelja, ni baka, djedova, sluškinja…
Zatvorili su i gradski vodovod i prekinuli struju. Djeca su zabrinuta. Neki od pripadnika Gusara kaju se zbog svojih nedjela. Michael je uvjeren da su se roditelji sakrili kako bi im napakostili. Thomas je pretražio cijeli grad i nigdje nema žive duše. Roditelji su im u vijećnici ostavili plakat na kojem je pisalo da im je dosta i da su zauvijek otišli iz grada. Roditelji ne postoje zato da bi ih djeca samo srdila. Poručili su djeci da ih ne traže i da se sama snađu.
4. poglavlje: Perobris pokazuje škare
Michael je od gospodina Krugera saznao da je poruku sastavio ravnatelj Perobris. Kruger je s Michaelom bio u dobrim odnosima jer mu je Michael pomogao vratiti neko vrijednosno pismo, pa je Michaelu ispričao sve o tome što su roditelji naumili. Roditelji su djecu htjeli naučiti pameti. U vijećnici su dogovarali što da poduzmu u vezi cijele situacije, kad je sudac Drohne predložio da na jedan dan odu iz grada. Djeca će tako shvatiti da ne mogu bez roditelja. Svi su prihvatili tu ideju. Kanili su otići duboko u Veliku šumu.
Kad su krenuli, veselili su se kao da su na nekom izletu. Majke su povele male bebe i namirnice. Kad su stigli u šumu, našli su se pred križanjem. Nisu znali kojim putem ići, pa su Krog i Beese igrali “Kamen, škare, papir” da odluče u kojem smjeru ići. Beese je pobijedio i krenuli su krivim putem. Došli su do potoka i morali su ga prijeći. Nisu bili svjesni da su prešli granicu dok ih nije opkolila vojska i odvela u Rettenburg, najbliže pogranično mjesto. Zatvorili su ih u neku baraku i tamo držali zatvorene dva dana i dvije noći, dok im nisu objasnili zašto su krenuli na put. Onda su ih vratili nazad na granicu. Svi su trčali nazad prema gradu jer su brinuli zbog djece, koja su bila sama već tri dana.
5. poglavlje: Počinje tarapana
Djeca sjede na trgu, bez glasa. Michael je potrgao plakat. Neka djeca se javljaju da ne vjeruju u to što piše jer im roditelji imaju zakazane sastanke za sutra. Moraju odlučiti što će. Oskar poziva sve Gusare, jer grad je sad njihov i mogu raditi što god požele. Svima dijeli čokoladu i bombone.
Oni koji su nekad i bili uz Thomasa, sada su prešli k Oskaru. Oskar naredi djeci da napadnu Thomasa i Michaela. Spasili su se u zadnji čas i pobjegli u vijećnicu.
Thomas misli da su roditelji otišli u šumu i da će se do navečer vratiti, Ali će se gadno iznenaditi kad vide da su djeca cijeli grad okrenula naopačke. Moraju dokazati roditeljima da nisu male bebe i da se mogu brinuti za sebe. Odluče popeti se na Kulu gradskih vrata kako bi mogli vidjeti što Gusari rade. Pridružila im se i Marianne.
6. poglavlje: Rupa u kutnjaku
Marianne je kćer zubara Loosea. Ima 11. godina, plavu kosu i velike plave oči. Michaelov i Mariannein otac najbolji su prijatelji. Michael ju upozna s Thomasom i ispriča joj što se sve dogodilo, pa zajedno pođu na kulu. Odozgo vide da djeca galame, trube, zvižde i trče po trgu, a nasred trga nalazi se veliki indijanski šator.
Provalili su u Meierovu prodavaonicu igračaka i svatko je uzeo igračku koju je htio. Provalili su i u slastičarnu i knjižaru. Na kraju su se popeli na crkveni zvonik i stali potezati užad. Michael se dosjeti da odu k Marianne, jer Gusari ne znaju za nju i tamo ih neće tražiti. Kad su došli kod Marianne, najeli su se kruha i marmelade.
Netko je pozvonio na vrata. Na vratima je stajao uplakani Karl Benz. Bolio ga je zub i tražio je njenog oca zubara. Marianne ga je posjela na stolac za preglede i pregledala mu zube. Ustanovila je da ima šupalj kutnjak i izvadila iz njega ostatke čokolade. Karla više nije bolio zub i odlučio je ostati s njima, jer Oskar huška svu djecu da rade nepodopštine kako kasnije ne bi bio jedini krivac. Kako bi provjerio je li iskren, Thomas šalje Karla na trg da špijunira što se događa.
7. poglavlje: Ide i bez gospodina Wernera
Karl se poslije podne vratio i doveo još troje djece sa sobom. Ni oni nisu željeli biti s Gusarima. Neka djeca među njima otvaraju sve pipe za pivo. na trgu puštaju glazbu, neke djevojčice su ušle u modni salon i isprobavaju haljine i šešire, dječaci puše cigarete.
Marianne je dala Roschen nešto hrane da odnese bratu i sestri. Svi su je odlučili otpratiti do kuće kako je ne bi napali Gusari. Na putu im se pridruže Otto i Trudi. Prepričavaju im što se događalo. Od silne su čokolade djeca ožednjela, a kako nije bilo vode, pili su limunadu i pivo. Neka su djeca rastavila električni klavir jer nije radio. Izvukli su jare iz staje i natjeravali ga po trgu. Thomas odluči da odu na kolodvor pričekati vlak koji dolazi u sedam sati, da vide hoće li roditelji doći s njim. Kad je vlak došao na stanicu, kolovođa je pitao gdje je gospodin Werner koji inače dočekuje vlakove. Thomas mu je slagao da ima glavobolju, nije htio reći da osim djece nema nikoga u gradu.
Roditelji nisu došli tim vlakom pa je Thomas zaključio da su sigurno u šumi. Na kraju perona vidjeli su veliki paket mlijeka koji je dovezen za sutra ujutro. Odluče ga nekamo prenijeti da se ne ukiseli.
8. poglavlje: Kad konj pati od kašlja
Htjeli su prenijeti mlijeko u grad, u hladionicu, ali nisu znali kako. Sjetili su se da kočijaš Pfauser ima fijaker pa bi njime mogli prevesti mlijeko. Otišli su do njegove kuće, gdje im je otvorio sin Max. Rekao im je da im je konj bolestan i da kašlje. Omotali su konju deku oko vrata i odlučili sami vući kočiju. Jedva su dogurali kočiju do perona i natovarili mlijeko, a malo ga se i prolilo. Netko je morao sjesti na prednji dio kočije da upravlja kočnicom. Odlučili su se za Marianne, jer je lagana. pa neće dodatno otežati kola. Isprva je išlo lako jer su gurali kočiju nizbrdo. Djeca su ih gledala dok su prolazili gradom, ali im nisu prilazila pomoći. Već je padao mrak i bilo ih je strah. Kad su došli na uzbrdicu, kočija je zapela. No srećom, pojavili su se Ludwig Keller i Ernst Werner pa pomogli pogurati kočiju.
Spremalo se nevrijeme. Ubrzo su stigli do trga, ali su morali oprezno voziti da im ne popadaju sve kante. Posvuda po trgu ležale su igračke, ostaci čokolade i papiri. Zaključili su da kasnije moraju i počistiti trg jer će roditelji poludjeti kad se vrate. Stigli su do hladionice i sva djeca koja su im se putem pridružila, pomogla su prenijeti mlijeko u hladionicu. Onda su uzeli baterije iz Haseove radnje i bacili se na čišćenje trga. Vratili su sve na svoje mjesto.
Počela je padati kiša pa su se sklonili pod vežu mljekare. No, kočija je ostala nepokrivena na trgu. Brzo su dogurali i kočiju u vežu i stajali tako natiskani. Odlučili su otići u “Zlatni poštanski rog”.
9. poglavlje: Čovjek mora i jesti
Sklonili su se od kiše u gostinjsku sobu. Bili su mokri i nisu se mogli ugrijati, ali su onda nasred jednog zida ugledali kamin. Donijeli su drva iz drvarnice, posložili ih s papirom u kamin, ali nisu imali šibice da upale vatru. Michael se dosjetio i otišao u Haseov dućan po upaljač. Upalili su vatru i poredali se uz kamin kako bi se osušili. Zatim se oglasio Paul. Bio je gladan. zaključili su da ovdje mora biti nešto hrane jer su se ipak sklonili u restoran.
Thomas odlučuje popisati sve što su uzeli i svi se moraju potpisati na popis. U prostoriji je bilo svakakve hrane: kobasica, šunki, konzervi, jaja, maslaca, sira, marmelade… Uzeli su kruh, krumpir, luk, kocke za juhu i jedan margarin. Popis sa stvarima koje su uzeli zalijepili su na vrata smočnice. Htjeli su skuhati juhu, no shvatili su da nema vode. Dosjetili su se skupiti kišnicu u kotao. Kotao su objesili iznad plamena i u njega ubacili krumpir, luk i kocku za juhu.
10. poglavlje: Tko se boji duhova?
Prijala im je topa juha. Poslije jela sve su oprali i vratili na svoje mjesto. Svi su bili umorni i jedva su držali oči otvorene. Odlučili su svatko poći svojoj kući. Bilo je pola jedanaest. Mjesec je sjao i obasjavao im put. Na putu su vratili džepne baterije u dućan. Otpratili su Marianne do njene kuće, a onda su začuli neko zavijanje. Prepali su se. Nisu znali što je to.
Onda je Thomas otrčao preko trga do stana u prizemlju kojem je bio otvoren prozor. Tamo su dvojica Gusara plakala i tulila jer su se bojali biti sami. Nastavili su svojim kućama. Heinz Himmel je briznuo u plač. Bojao se da se njegova mama nikada neće vratiti. Thomas mu ponudi da prespava kod njega i utješi ga da će ujutro biti sve po starom. Michael je otišao kući. Nije mu baš bilo svejedno biti posve sam. Htio se oprati prije spavanja, ali nije bilo vode. Skinuo se, legao u krevet i zaspao.
11. poglavlje: A sad valja pljunuti u šake
Michael je sanjao da se utapa u golemoj kanti mlijeka. Probudilo ga je kucanje na vratima. Bio je to Thomas. Obavještava ga da roditelji nisu došli. Thomas mu kaže da sada imaju mnogo posla i moraju se pokrenuti. Moraju preduhitriti Oskara i Gusare. Sve će dućane zaključati iznutra i ključeve dobro sakriti, tako da Gusari ne mogu ući u dućane. Održat će sastanak i pokušati pridobiti nove članove.
Thomas i Michael išli su od dućana do dućana i redom ih zaključavali. Michael bi na papirić napisao koji ključ pripada kojim vratima i omotao papirić oko ključa. Ključeve je trpao u džep.
12. poglavlje: Sedamnaestoro spasilaca u nevolji
Sastanak se održao u Wankovoj postolarskoj radnji. Moraju se dogovoriti oko prehrane, što će i kako jesti. Ključeve dućana odlučili su sakriti u Mariannein hladnjak. Tamo ih Gusari sigurno neće tražiti. Ostavili su si ključeve od pekare i mljekare, jer nešto ipak moraju jesti. Prije nego se Gusari probude, moraju što više djece pridobiti na svoju stranu.
Odlučili su tiskati plakate i polijepiti ih po gradu. Otišli su u Kauerovu tiskaru. Osmislili su tekst kojim su pozvali djecu da im se pridruže na trgu i odbace Gusare. Dobit će mlijeko i žemlje i svi će zajedno odlučiti kako će se dalje snalaziti bez roditelja. Odlučili su se nazvati “Spasioci u nevolji”.
No, problem je nastao kad su htjeli tiskati plakat. Zaboravili su da nema struje. No snašli su se i sami okretali kolo koje je onda otiskivalo slova na plakat. Bilo je nekoliko tiskarskih pogrešaka, ali to im nije smetalo. Nakon pola sata otisnuli su 200 komada. Zatim su se razišli na sve strane kako bi podijelili plakate.
13. poglavlje: Sjećam se predradnika Wiesea
Ideja im je uspjela i uskoro su djeca počela stizati na trg. Spasioci su pred mljekaru dovukli kante s mlijekom i dijelili ga djeci. Thomas, Heinz i Michael dijelili su kruh ili žemlje. Svatko je dobio svoju porciju. Onda su djeca posjedala u krug ispred vijećnice. Prazne košare i kante vratili su u dućane i zaključali ih. Tražili su od djece da obećaju kako više neće izvoditi nepodopštine.
Marianne je predložila da bi popodne mogli svi zajedno objedovati u restoranu. No, nema struje da skuhaju toliko hrane. Michael se dosjetio da bi mogao pokrenuti generator u elektrani i onda bi dobili struju. Michael je sve što zna naučio iz knjiga i sada je napokon to mogao nekako primijeniti.
Michael se prisjetio kako se sprijateljio s predradnikom vodovoda gospodinom Wieseom. On mu je često pokazivao strojeve i objašnjavao kako rade.
No, iskrsnuo je još jedan problem. Treba im ključ od elektrane. Fritz, sin poglavara Mullera, sjetio se da mu je otac rekao kako se duplikati ključeva svih javnih zgrada nalaze u vijećnici.
14. poglavlje: Prekidači, crpke i turbine
U vijećnici su uzeli ključeve od elektrane i vodovoda. Michael je odabrao četvero najpametnije i najstarije djece da nadziru rad elektrane i vodovoda. Marianne ostaje na trgu čuvati djecu, a Michael, Thomas i ona četvorica krenu prema elektrani.
Kad su se vratili, sastavili su popis svih poslova koji su se trebali obaviti i tako su uposlili djecu. Kad su došli do elektrane, ušli su u strojarnicu. Michael je pokrenuo turbine, zatim pokrenuo vodu i upalio rasvjetu. Erwin i Emil morali su ostati u elektrani i paziti na potrošnju struje. Karl i August trebali su paziti na tlak vode u cijevi.
Thomas i Michael su se vraćali prema gradu i odlučili sazvati svu djecu u svečanu dvoranu u vijećnici, kako bi se dogovorili oko daljnjih poslova.
15. poglavlje: Ludwig Keller udara o gong
Djeca nisu mogla vjerovati kada su vidjela kako su uredili svečanu dvoranu vijećnice. Postavili su tri dugačka stola jedan do drugoga. Sada je 17 spasilaca sjedilo za stolom. Dvorana je bila puna.
Nastala je buka dok su djeca pokušavala naći mjesto za sjesti, pa je Ludwig Keller na Thomasov znak snažno udario o gong. Djeca su odmah zašutjela. Thomas je ustao i predložio im da izaberu predsjednika. Izabrali su Thomasa. Michael je imenovan generalnim direktorom za tehniku. Imenovao je 14 zapovjednika koje djeca moraju slušati.
Thomas je svima podijelio zadatke. Djeci je naložio da vrate igračke koje su uzeli iz dućana, inače neće dobiti hrane. Ustajanje je svaki dan u 6, a u krevet se odlazi navečer u 9. Marianne će se brinuti da djeca budu čista i da dobiju jesti. Djeca su podijeljena u smjene, u kojima će obavljati razne zadatke. Raspored će izvjesiti na ploči u predvorju.
Odjednom je kroz prozor doletio kamen. Bio je umotan u papir. Na papiru je bila napisana prijetnja Thomasu, kao i svima onima koji se ne vrate Gusarima. Spremaju osvetu. Thomas je umirio djecu i odredio da će se prvo primiti posla, a kasnije će se baviti Gusarima.
16. poglavlje: Izvolite na ručak
Thomas je odredio da svi koji imaju kućne ljubimce, iste moraju i hraniti. Marianne je prekinula Thomasa i podsjetila ga da treba krenuti kuhati ručak ako misle uskoro jesti. Uposlila je nekoliko djevojčica da skuhaju juhu od krumpira s kobasicama. Nakon jela na trgu će se obaviti prozivka, i zatim se počinje s radom.
Svi dečki koji nisu smješteni ni u koju grupu, bit će dio zaštitne čete, a zapovjednik čete je Thomas. Četa vodi brigu o redu na ulicama i štiti od mogućeg napada Gusara. Tri dečka bit će poslana u Veliku šumu da izvide jesu li se roditelji tamo negdje sakrili. No, roditelji ih ne smiju otkriti. Također će tri biciklista otići u obližnji grad i provjeriti nisu li roditelji tamo. Dvojica momaka izabrana su da špijuniraju Gusare i stalno im budu za petama. Ako uoče da se roditelji vraćaju, označit će to zvonjavom crkvenih zvona.
Zatim je u dvoranu upala Minna i pozvala djecu na ručak. Skup je bio gotov i svi su potrčali prema restoranu.
17. poglavlje: Zapovjednicima nije baš lako
U restoranu je nastala gužva. Djeca su se otimala za mjesta i gurala. Thomas je brzo uspostavio mir. Prvo će jesti najmlađi, pa onda stariji. Opomenuo je starije da se ne smiju ponašati kao divljaci, inače će im isključiti dovod vode i struje. Djevojčice su se rasporedile oko stola i pazile da djeca jedu kako treba. U kuhinji su neke djevojčice kuhale, a neke prale suđe. Michael odluči u pogon staviti telefonsku centralu. Objasnio je Pussi i Lotti kako da uspostave vezu. Zatim je odabrao još četvoricu koja će otići na smjenu u vodovod i elektranu, pa otišao jesti s drugom grupom.
18. poglavlje: Telefonska centrala se ne javlja
Nakon ručka Michael je s pomagačima otišao do elektrane kako bi obavili smjenu. Zatim se vratio do grada. Na trgu je sad već bilo mirnije. Zapovjednici su se smjestili u vijećnici. Straža je stajala na svakom ćošku. Sve je funkcioniralo besprijekorno. Čudno je što nema ni glasa od Gusara; sigurno nešto smjeraju.
Thomas i Michael nazovu centralu da vide radi li sve. Prvo je nisu mogli dobiti jer je Lotti zaspala. Marianne ih je došla obavijestiti da nemaju više krumpira. Thomas je poslao dvadeset momaka da odu na polje izvan grada i izvade krumpir. No, problem je kako će prevesti toliko krumpira do grada.
19. poglavlje: Automobilska nesreća Svetog Mateja
Sjete se da gospođa Weissmuller ima mali teretni auto za prijevoz mlijeka. Izgurali su auto na trg i smišljali kako da ga pokrenu. Michael se sjetio svoje knjige o automobilima i naložio da mu je donesu. Shvatio je da im fali ključ za paljenje automobila. Našli su ga u kući. Michael je odlučio krenuti u probnu vožnju. Pokrenuo je auto, ali je zabunom ubacio u rikverc. Zaletio se u zdenac svetog Mateja. Kameni kip se srušio na tlo. Na sreću, nije se razbio, samo mu je otpao nos. Dovući će dizalicu od vatrogasaca i vratiti kip na mjesto. Michael će ponovo pokrenuti auto i voziti polako, kako bi mogao otići po krumpir.
20. poglavlje: Previše znoja, premalo benzina
Dok su se vozili autom sreli su trojicu dječaka koje su poslali u šumu. Roditeljima nije bilo ni traga. Michael je sad već dobro upravljao autom. Odjednom je dotrčao Walter Hundert pa su morali naglo zakočiti. Obavijestio ih je da Gusari u šumi sijeku debele palice. Čuo ih je kako pričaju da nemaju više ništa za jesti i da moraju u napad. Thomas zaključi da moraju brzo po krumpir i negdje ga sakriti.
Stigli su do krumpirišta i krenuli pomagati onima koji su već vadili krumpir. Onda su spazili kako na rubu krumpirišta stoje Gusari, držeći palice u rukama. Bilo ih je između 15 i 20. Rugali su im se da neka samo sakupljaju krumpir, a Gusari će ga onda uzeti. Thomas je pozvao svoje zaštitare u napad. Potrčali su preko polja prema Gusarima. Gusare je to iznenadilo pa su se razbježali. Vratili su se na posao i brzo napunili vreće krumpirom. Nekako su ih dovukli do auta i natovarili ga. Krenuli su prema gradu, no, auto je kod kolodvora stao. Otkrili su da im je nestalo benzina. Nisu znali kako da toliki krumpir prebace do grada. Onda se Michael dosjetio jedinog tramvaja u gradu, koji je vozio od trga do kolodvora. Natrpali su vreće u tramvaj.
Došao je Eugen s vijestima. Gusari su zarobili Friedricha, izmlatili ga, a onda ga pustili s kartonskim poklopcem koji su mu objesili oko vrata. Na njemu je Oskar poručio da se čuvaju, jer stiže čas osvete.
21. poglavlje: Vozim punom brzinom
Michael je pokrenuo tramvaj. Djeca su se veselila zbog vožnje. Odjednom je dojurio Albert Biene na biciklu. Napali su ih Gusari. On je u zadnji tren uspio pobjeći. Thomas odlučuje da će prvo prevesti krumpire, a onda će se dogovoriti kako osloboditi zarobljenike. No, u tom je trenu stigao glasnik s trga koji javlja da su Gusari krenuli u napad. Odmah su krenuli tramvajem natrag. Vreće krumpira počeli su odnositi u restoran. Djeca su dolazila odasvud i vikala kako dolaze Gusari. Ostavili su krumpir i prihvatili se palica. Thomas je vodio jednu grupu čete, a Michael drugu. Sukobili su se s Gusarima. Nastao je metež. Michaelu su usred borbe ispale naočale i slomile se. Na sve strane dečki su se hrvali i tukli. Ali onda su Gusari osvojili tramvaj. Thomas odluči da moraju zarobiti Oskara. Onda Gusari više neće imati vođu i bit će lakše pobijediti. No, kad su se približili tramvaju, Gusari su ih počeli gađati krumpirima. Dio Gusara krenuo je pljačkati dućane. Michaelu je na pamet pala ideja. Pozvao je dvadesetero djece da ga slijede.
22. poglavlje: Krumpiri lete zrakom
Otrčali su u vatrogasnu postaju i odvili šmrk. Dovukli su ga na trg i pričvrstili na hidrant. Usmjerili su mlaz vode na tramvaj i tako omeli Gusare. No, neki su se izvukli pa krenuli u protunapad. Michaelu je krumpir doletio u glavu pa mu je šmrk ispao i savijao se na tlu prskajući sve vodom. Zatvorili su hidrant i bitka se nastavila.
Heinz Himmel ušuljao se u kuću na uglu trga. Prozor te kuće bio je iznad tramvaja. Heinz je skočio s prozora na krov tramvaja. Gusari se nisu ni snašli, a Heinz je otpustio ručnu kočnicu i tramvaj se unatraške krenuo spuštati niz ulicu.
Oskar se dočepao Heinza i počeo ga tući. Thomas mu je pojurio u pomoć. Opet je počela grozna tučnjava. Prije no što su se Gusari uspjeli ponovo okupiti, Spasioci su preuzeli tramvaj. Gusari su se razbježali, neki su se predali.
Na kraju je samo ostao sukob Thomasa i Oskara. Thomas ga je oborio na pod i naredio da ga zatvore. Heinz je ležao nasred ulice bez svijesti. Iščašio je gležanj pa su ga prenijeli kući. Djeca su mu pljeskala zbog njegova poteza.
Trg je opet izgledao strašno. Dio je bio pod vodom, a posvuda su ležale slomljene palice. Thomas je povikao: “Na posao!” I svi su počeli čistiti trg.
23. poglavlje: Sud
Sljedećeg jutra sve se vratilo u normalu. Sve su počistili i uredili, smjene su se odrađivale po dogovoru. Pokupili su sav krumpir i odnijeli ga u restoran. Auto su vratili u garažu, a tramvaj u remizu. Šmrk su vratili u vatrogasno spremište. Primili su u svoje redove sve Gusare osim Oskara, Willija i Hannesa. Oni su bili pod ključem. Odlučili su ih izvesti pred sud. Suđenje su održali u areni, nekadašnjem gusarskom skrovištu.
Thomas i Michael sjedili su nasred arena, a optuženici njima nasuprot. Oskara su odlučili kazniti tako da će ga pustiti, ali nitko s njim ne smije razgovarati. Kaznit će ga prezirom. Willi i Hannes gulit će krumpire u restoranu. Kad su Oskaru izrekli presudu, jako je zaplakao. Presuda ga je pogodila. Onda je Marianne uskočila i odlučila da će i on guliti krumpire. Thomas mu je rekao da će ga uzeti za časnika u četu ako se obeća popraviti.
Odjednom su se treskom otvorila vrata. Ušao je Albert i donio vijest da se roditelji vraćaju. Začula se zvonjava crkvenih zvona. Svi su potrčali na trg.
24. poglavlje: Sve ptičice već su tu!
Gospodin Kruger ispričao je Michaelu povratak roditelja u grad. Michael je to namjerno sačuvao za zadnje poglavlje. Roditelji su bili oduševljeni dočekom na trgu. Bili su ganuti i zadovoljni što su se djeca sama snašla dok ih nije bilo. Dočekali su roditelje cvijećem i pjesmom. Pozdravili su ih pjesmom “Sve ptičice već su tu”, jer drugu nisu znali odsvirati. Preko trga su razvili transparent s natpisom “Dobrodošli”. Svi su grlili svoje roditelje. Zatim je Thomas zamolio za tišinu i održao govor. Objasnio je roditeljima da se raduju što su se vratili, ali se nada da su im dokazali da mogu raditi i sami se o sebi brinuti. Ne žele da se roditelji ljute na njih, a ni djeca se neće ljutiti na roditelje. Nadaju se da će se sada svi bolje slagati.
Likovi: Manfred Michael, Thomas, Oskar, Willi, Heinz, Marianne…
Analiza likova
Manfred Michael – pripovjedač koji nam govori o događajima u gradu koji su nastupili nakon što su roditelji odlučili na neobičan način naučiti svoju djecu pameti. Simpatičan je i znatiželjan dječak koji voli učiti i želi postati izumitelj. Marljiv je, pristojan i odgovoran, a svojim pametnim savjetima i rješenjima pokreće radnju i rješava probleme. Djeca ga vole zbog njegove snalažljivosti, dobrote i pravednosti.
Thomas Wank – pravi junak ove priče. Hrabar je, pravedan, snažan, spretan, lukav i duhovit. Ima plemenito srce i uvijek se zauzima za slabije. Vješto izbjegava sukobe, ali ako do sukoba dođe, neustrašivo se bori do pobjede. Drži stvari pod kontrolom dok nema roditelja, prirodno se postavivši za vođu.
Oskar – snažan, neposlušan, drzak i tvrdoglav dječak koji je i vođa Gusara. Neodgovoran je i ne razmišlja o svojim postupcima. Misli samo na sebe, a tek na samome kraju se mijenja, kad mu zaprijeti izopćavanje iz društva
Bilješka o autoru
Henry Winterfeld poznati je dječji pisac i filmski scenarist. Rođen 1901. godine u Hamburgu.
Književnu karijeru započeo je 1933. godine kada je počeo pisati priče svome sinu, koji je kao dijete bolovao od šarlaha. Te priče kasnije su objavljene kao Winterfeldova prva knjiga “Problemi u Timpetillu”, izdana 1937. godine. Tada je Winterfeld objavljivao pod pseudonimom Manfred Michael. Nakon te uspješnice, Winterfeld je nastavio pisati knjige za djecu. Mnoge od njih prevedene su na razne jezik te adaptirane u filmove ili dječje serije.
Početkom II. svjetskog rata Winterfeld je pobjegao iz Njemačke u Austriju, jer je bio Židov. Sljedeće godine bio je uhićen, pa je nakon toga prvom prilikom pobjegao u SAD. Američko državljanstvo dobio je prije kraja rata.
U Americi je nastavio knjige pisati za djecu. Napisao je i knjige “Djevojčica iz svemira”, “Brzojav iz Liliputa” te kratke kriminalističke romane “Kajo je glupan”, “Kaji je sinulo” i “Kajo u škripcu”.
Preminuo je 1990. godine u saveznoj državi Maine. Njegova nećakinja je u svojoj autobiografiji “Sjećanja mišlinga: Postajući Amerikanac” opisala njegov život u Americi.
Autor: N.B.
Odgovori