“Tiki traži Neznanca” dječji je roman i priča od djetinjstvu glavnog lika kroz napetu i zanimljivu priču, a pritom čitateljima daje jasnu poruku. Napisan je s dosta humora, ali zadržava realističnu pripovjednu notu.
Roman se sastoji od 46 poglavlja. Kod tehnike pripovijedanja osjeća se utjecaj filma. Radnja je napisana tako da je podijeljena u epizode koje se na kraju kombiniraju kao kod filmske montaže. Razlog tomu je da može u isto vrijeme voditi tri različite pripovjedne priče. Onu kada se Tiki sukobi s Bjeloglavima, onu o tajanstvenim telefonskim pozivima Neznanca i zadnju o dječaku s močvare i o njegovom tati kišobranu. U te tri glavne radnje upliću se još mnoge epizode.
Možemo primijetiti da se često izmjenjuju kratki, paralelni prizori koje je autor spojio u priču koja je ponekad toliko napeta i promjenjiva da ju je teško pratiti. Roman obiluje i mnogim dramskim zapletima, a tajanstvena atmosfera uvodi nas u neočekivani rasplet.
Poruka romana je da među ljudima mora postojati razumijevanje, prijateljstvo i ljubav. Ona je istaknuta kroz lik Tikija koji je malo neozbiljan i zvrkast, sklon zbijanju šala, a onda kada se treba suočiti sa životnim činjenicama on je i odgovoran, pun suosjećanja i ozbiljan. Na kraju će se Tiki sprijateljiti s dječakom koji je paraliziran i pomoći će mu da lakše prebrodi tegobe. Tako je na kraju prijateljstvo glavni pojam u priči. jer, i dječak pored močvare, ako i Neznanac, svi su oni tražili prijateljstvo. Neznanac je na kraju zaključio da je život ljepši uz dobre ljude.
Priča je napisana standardnim hrvatskim jezikom u trećem licu. Ono najvažnije za jezik i stil svakako je činjenica da je paralelno prikazano više priča koje se spajaju na kraju raspletom u jednu cjelinu. Stil pomalo podsjeća da neki filmski scenarij jer na početku svakog poglavlja prvo postoji opis mjesta gdje će se radnja odvijati, a zatim slijede dijalozi koji su puni humora, pošalica, nadmudrivanja.
Tijekom cijelog romana možemo vidjeti kako se autor uspješno uživio u dječji svijet i maštu te je na vjerodostojan način uspio prenijeti dječja razmišljanja.
Kratak sadržaj
Dječak po imenu Tiki živi sa svojim roditeljima i mlađim bratom Cacom u zgradi u jednom gradu. U toj istoj zgradi žive i dva para blizanaca, braća Bjeloglavi, a zovu ih Prvi, Drugi, Treći Četvrti. Braća Bjeloglavi imaju mlađeg brata Daku koji je jednako star kao i Caco.
Braća Bjeloglavi nadimak su dobili prema svojoj boji kose. Oni žive s djedom, a između njih i Tikija prisutno je stalno nadmetanje i suparništvo.
Tiki često ostaje sam kod kuće jer njegovi roditelji moraju ići na posao. Tada Tiki izlazi na ulicu i luta uokolo. Ponekad odlazi čak i do močvare loviti ribu. Za vrijeme dok je Tiki vani, Caco ostaje sam kod kuće jer se ne usuđuje izaći iz stana. Naime, kada izlazi, Tiki ispred stana ostavlja otvoren veliki, crni kišobran kojeg se Caco boji više od svega. Tako je siguran da se Caco neće približiti vratima. Tiki je siguran i po tome što se Caco ne usuđuje roditeljima reći ništa protiv Tikija.
Jednom se dogodi nešto čudno. U stan Tikija počne nazivati neki neznanac tražeći uvijek Tikija ili Tikijeva oca. Neznanac govori što je Tiki sve radio tijekom toga dana. Tikijev tata je zbunjen i govori Neznancu da više ne zove. Tiki se boji tog Neznanca jer na neki čudan način on uvijek zna što se s njim događa i što radi kada su mu roditelji na poslu.
Tiki je odlučio da to neće ostati tako neriješeno i da će on potražiti tog Neznanca i otkriti o kome se radi. Sjetio se kako zna jednog dječaka koji živi u blizini močvare i kako on ima psa Groma. Tiki je vjerovao da mu pas Grom može pomoći u tome da otkriju Neznanca pa se uputio do dječaka ne bi li ga upitao da mu posudi psa.
Prije nego što je izašao, Tiki je Caci obećao da će se vratiti po njega čim uzme psa i da će zajedno otići potražiti Neznanca. Tako je Caco ostao ponovo sam u stanu, s velikim crnim kišobranom ispred vrata. Bojao se da se Tiki neće vratiti po njega.
Na putu do močvare Tiki je susreo Daku koji je pljuvao po podu. Odlučio je da ga mora kazniti pa mu je na ošišanu glavu napisao da ne pljuje na pod. Kada su njegova braća Bjeloglavi to ugledali odlučili su se osvetiti Tikiju.
U međuvremenu, Tiki je stigao do močvare i razgovarao je s dječakom koji tamo živi. Objasnio mu je zašto mu je potreban njegov pas Grom, ali nazvao ga je i štenetom. To se dječaku nikako nije svidjelo pa je odlučio da mu neće posuditi psa.
Za to vrijeme kada je Tiki bio kod močvare, Dako je došao do Tikijeva i Cacinog stana i pričao je ispred vrata s Cacom. Pokušao mu je objasniti i naći način kako da se Caco oslobodi straha od crnog kišobrana. Na kraju mu je rekao da mi se moglo dogoditi da kuća i izgori pa neka pripremi plahte koje će svezati jednu za drugu i tako će se kroz prozor spustiti u dvorište. Caco je to i učinio, međutim, plahte su bile prekratke pa je ostao visiti jedno vrijeme u zraku jer nije mogao doseći tlo u dvorištu koje je bilo predaleko da bi skočio. Dako nije znao kako bi mu mogao pomoći.
S prozora nedaleko od događaja sve je pratio Neznanac. Nije znao što mu je najbolje za činiti, bio je jako uznemiren i bojao se. Mislio je da bi mogao nazvati u stan, a opet nije znao hoće li se Caco jako uplašiti telefonskog poziva da bi na kraju mogao i pasti.
Tako je Caco visio na plahtama sve dok ga nije spazio djed Bjeloglavih i povukao ga u svoj stan kroz prozor. Pošto mu je odmah bilo jasno da su Dako i Caco izveli neku nepodopštinu odlučio ih je zaposliti guljenjem krumpira za kaznu.
Uskoro se Tiki vraćao s močvare i bio je sav u svojim mislima. Žalio je zbog toga što je uvrijedio dječaka koji mu radi toga ne želi posuditi psa i znao je da bez njegove pomoći neće nikada uhvatiti Neznanca. I tako dok se približavao zgradi začuo je Neznančev glas. Nije mogao shvatiti otkuda dolazi. Odgovarao je poput robota na njegova pitanja, a nepoznat glas ga je prekoravao što je ostavio mlađeg brata samoga. tada je Tiki ugledao i plahte kako vise s prozora i odmah je shvatio da se Caco sigurno pokušavao spustiti po njima. Jako se preplašio za mlađeg brata.
U suzama je potrčao prema stanu ne bi što prije saznao što se dogodilo s Cacom. Tada su priliku iskoristili Bjeloglavi koji su ga ugledali kako mahnito juri. Odlučili su kako je vrijeme za osvetu. Ulovili su ga, odveli na tavan i lice mu obojili plavom bojom. Molio ih je da to ne rade i da ga puste jer mora što prije saznati što mu je s bratom. Bjeloglavi ga nisu puštali na što se Tiki rasplakao i rekao da se boji da mu je brat možda i mrtav. Tada je Bjeloglavima bilo žao što su se tako ponijeli prema njemu.
Dječaku koji je imao psa Groma bilo je žao što nije posudio Groma Tikiju, a kako su Tikiju ispali ključevi od stana pored močvare, dječak je odlučio poći prema adresi na ključevima i vratiti mu ih.
Kada je dječak stigao u Tikijev stan i otvorio vrata, ništa mu nije bilo jasno. Prozor je bio širom otvoren, a s njega su visjele plahte. Tada je dječak čuo kako netko dolazi, prepao se i spustio niz plahte. Grom je s druge strane pohrlio ususret osobi koja je dolazila. Bio je to dječakov otac, dobroćudni kišobranar. Dječak se zvao Davor i on je sada također ostao visjeti niz plahte. Kao i Cacu, spasio ga je djed od Bjeloglavih.
U međuvremenu, Tikijev je otac otišao u poštu kako bi saznao iz kojeg stana dolaze anonimni pozivi Neznanca. Saznao je da pozive upućuje netko tko živi u stanu preko puta njihovom. Tada je saznao da se radi o bolesnom dječaku koji je djetinjstvo provodio u kolicima. Svakodnevno je promatrao dečke kako se igraju i poželio se i on družiti s njima. Htio je imati djetinjstvo poput njih. Tiki je odlučio da će se sprijateljiti s njim.
Vrsta djela: dječji roman
Vrijeme radnje: tijekom jednog dana
Mjesto radnje: radnja se odvija uglavnom u unutrašnjosti jedne zgrade u jednom gradu koji nije posebno imenovan u priči.
Likovi: Tiki, Caco, Neznanac, braća Bjeloglavi, Dako, dječak Davor, djed od Bjeloglavih, Tikijev tata, pas Grom
Analiza likova
Tiki – dobroćudan, nestašan i domišljat gradski dječak. Ponekad i zbija pakosti, iako je beskrajno dobar i odan obitelji. Stalno se sukobljava s braćom Bjeloglavima koji žive u istoj zgradi kao i on. Voli šetati uz močvaru i pecati ribe te vožnju u tramvaju sjedeći na stubama. Malo je nepravedan prema bratu Caci jer dok je on vani, brat je sam kod kuće. No, kada se jednom prilikom vratio kući i nije znao što se dogodilo s bratom bio je jako tužan i bilo mu je žao što ga je tako ostavljao, osjećao je kajanje i grižnju savjesti. Ponižavao je dječaka koji je živio pored močvare nakon što mu on nije htio posuditi psa, ali kasnije mu je bilo žao i htio se sprijateljiti s njim. Isto tako, htio se sprijateljiti s Neznancem kada je čuo da je to u biti bolesni dječak koji život provodi u kolicima. Tako smo se na kraju uvjerili da ima dobro srce i da je plemenit.
Caco – nježan mlađi brat Tikija. Dobrodušan je i blag, neiskvaren, lako vjeruje Tikiju koji koristi njegov strah prema kišobranima da ga zadrži u kući. Imao je poseban prijateljski odnos prema Daki, vjerojatno što su obojica mlađa braća. Lakovjeran je pa je povjerovao Daki kada mu je rekao da kuća gori.
Neznanac – njegovi pozivi unose napetu i tajanstvenu atmosferu u priču. Saznajemo da se radi o paraliziranom dječaku koji dane provodi prikovan uz invalidska kolica. Gleda dječake iz susjedstva kako se igraju i jednom prilikom kada je nazvao Tikija da se s njim sprijatelji, kako ga nije bilo kod kuće, sve je pošlo po zlu. Jako je nesretan i nema prijatelja, a na kraju kada se sazna istina i Tiki čuje njegovu tužnu priču, odluči mu postati prijateljem.
Braća Bjeloglavi – hrabri dječaci i jako nestašni. Četvorica ih je, dva puta do dva blizanca. U stalnom su ratu s Tikijem, kao i on s njima i trude se jedni drugima napakostiti. Kosa im je gotovo bijela, zlatno-žuta, od tuda i njihov nadimak.
Dako – najmlađi brat Bjeloglavih. Istih je godina kao i Caco pa se njih dvojica stalno zajedno druže i prijateljski su povezani. Jedina prepreka im je kišobran koji ih ponekad dijeli. Ošišan je na kratko, do kože i nitko ne zna zašto.
Bilješka o autoru
Milivoj Matošec rodio se u Zagrebu 1929. godine i bio je hrvatski književnik koji se proslavio pisanjem dječjih romana.
Školovanje je završio u Zagrebu. No, iako je završio Pravni fakultet, bavi se najviše novinarstvom, radi kao urednik i kao suradnik nekih časopisa, a jedno vrijeme bio je i dramaturg.
Iako je bilo vrlo svestran, najpoznatiji je kao književnik.
Napisao je brojne romane, a najpoznatiji su “Tragom brodskog dnevnika”, “Suvišan u svemiru”, “Posada oklopnog vlaka”, “Kapetan Tornado”, “Vekiki skitač”, “Dječak sa Sutle”, “Strah u Ulici lipa”, “Tri kapetana traže blago”, “Pustolovina u dimnjaku”.
Njegovi romani prevedeni su na brojne jezike. Pisao je i scenarije za dječje serije. U svoje romane je uveo opis života djece u urbanim gradovima.
Umro je 1982. godine u Zagrebu.
Autor: M.L.
Odgovori