Napisano je mnogo basni, a djeca najviše vole basne Gustava Krkleca jer su kratke i još se rimuju. Za razliku od ostalih basni njihovo nije da samo kritiziraju i pokušavaju djecu naučiti važnim životnim lekcijama, one su napisane kako bi nasmijale svakog čitatelja, kako mlađeg tako i starijeg.
Telegraske basne su napisane s namjerom da se čitatelj nasmije najčešćim ljudskim manama, pa je tako u velikom djelu prisutno puno ismijavanja. Spomenute basne su pjesme koje je Krklec prvo pisao za svoju kćer, a koje su tek kasnije dobile naziv “Telegrafske”.
Odakle naziv “Telegrafske basne”? Telegraf je nekada bio jedini uređaj putem kojeg su se mogle sve poruke brzo prenijeti. Bilo je to važno kada nije bilo drugog načina, a upravo je Krklec smatrao da je potrebno da do što većeg broja čitatelja dođu poruke koje je on iznio u šaljivim pričama.
Basne Gustava Krkleca imaju četiri stiha, s tim da svi stihovi u jednoj pjesmi imaju podjednak broj slogova. Napisane su kako bi ismijale ljudske slabosti.
Kome zvoni
U basni se ponavlja rima iz prva dva stiha te trećeg i četvrtog. Svi stihovi u ovoj basni imaju deset slogova. O čemu se radi u prvoj basni zanimljivog imena “Kome zvoni”? Radnja basne je vječni sukob, a kao likovi se spominju miševi i mačka.
Poruka basne je da sve što učinite ima posljedice i da one ne mogu uvijek biti onakve kakve bi vi htjeli. U basni su miševi htjeli nauditi mačku, ali nisu bili svjesni toga da bi se mačak mogao osloboditi i osvetiti im se zato što su mu htjeli napakostiti. Važno je da čitatelj na kraju bude svjestan kako mu se neke stvari u životu mogu vratiti poput bumeranga.
Magareća posla
U basni “Magareća posla” rimuju se prva dva te treći i četvrti stih. Pjesma je baš kao i prva napisana u desetercu. U basni se želi usmjeriti pozornost na to kako je teško suočiti se sa svojom osobnosti.
U basni se kao glavni lik spominje magarac, a uz njega i zec zbog kojeg je magarac odlučio pokrenuti jedan događaj, a to je da se obrati sudu kako bi podigao tužbu. Zec ipak nije mogao narušiti ugled magarca dok je tvrdio da ima duge uši. Vjerojatno ga ni nije htio uvrijediti jer je normalno da magarci imaju duge uši.
Magarac se ipak ne može pomiriti s onim što je zec rekao iako je ovaj govorio istinu, što na kraju potvrđuje kako se malo tko može nositi s pravom istinom o sebi.
Klepetuše
Pjesma je za razliku od prve dvije pisana u osmercu, a rimuju se prva dva stiha te treći i četvrti, baš kao i u prethodnim basnama. Klepetuše su basna u kojoj glavnu riječ vode dvije zanimljive rode. Ove dvije rode su počele pričati i toliko su se zapričale da nisu bile svjesne koliko je prošlo vremena.
Njih su dvije ušle u svoj svijet i tako zaboravile na životne potrebe, ali i obaveze koje su imale u svakodnevnom životu. Bilo je najgore što nisu pričale o ničemu važnom, zbog čega bi potrošile toliko vremena. Zbog ispraznih tema koje su pretresle zaboravile su učiniti nešto korisno i tako si priskrbiti hranu.
Basna želi svakog čitatelja poučiti tome da nauči razlikovati važno od nevažnog i da prvo treba riješiti one poslove koji su važni, a tek se onda opustiti i zabavljati. Lekcija je to koje su svi svjesni, ali neki ju uporno žele ignorirati.
Bilješka o autoru
Gustav Krklec se smatra jednim od najvažnijih književnika koji su djelovali u 20. stoljeću, a koji je neko vrijeme bio na mjestu predsjednika Društva književnih prevodilaca. Rođen je 1899. godine u malom mjestu Udbinju pored Karlovca. Nakon rođenja obitelj seli u Maruševec, mjesto u Hrvatskom Zagorju gdje je proveo djetinjstvo.
U Zagrebu, Varaždinu i Susku je završio gimnaziju, a nakon toga se odlučio da upiše studij filozofije u Zagrebu te potom u Beču i Pragu. Djetinjstvo koje je proveo u Hrvatskom Zagorju u velikoj je mjeri utjecalo na književno stvaralašvo i pjesme po kojima je bio najpoznatiji.
Napisao je mnogo knjiga poezije i proze za odrasle, ali unatoč tome ipak je objavio nekoliko knjiga za djecu. Odlučivši pisati i za mlađu publiku, Gustav je objavio “Telegrafske basne” koje su mu donijele najveću popularnost.
Telegrafske basne su nastale zahvaljujući Gustavovoj kćeri kada je pokazujući slikovnice o životinjama, ispod svake slike odlučio nadopisati po četiri stiha kako bi knjiga bila još zanimljivija. Nakon nekog vremena je prikupio sve što je nadopisao i nastala je zbirka, zbog koje je stekao titulu najboljeg hrvatskog pisca za basne. Umro je 1977. godine u Zagrebu.
Napisao je i objavio razna djela: “Beskućnici”, “Lirika”, “Nove pjesme”, “Tamnica vremena”, “Srebrna cesta”, “Noćno iverje”, “Darovi za bezimenu”, “Pisma Martina Lipnjaka iz provincije”…
Autor: S.Š.
Odgovori