Tajna ogrlice sa sedam rubina kriminalistički je dječji roman u kojemu su glavni likovi djeca, no i odrasli imaju važnu ulogu. Pokretač radnje romana legenda je o Crnoj kraljici koja je nabavila ogrlicu sa sedam crvenih rubina u želji da joj se ostvari želja, da ima vlastito dijete. Kako bi joj se želja ostvarila, ona je morala ubiti sedam djevojaka. Tada je počela ubijati mlade sluškinje, a kada je to jednoga dana vidio sluga, plan joj je propao. Naime, odmah su je spalili na lomači, ali njezinu ogrlicu nikada nisu pronašli. Smatra se da ju je izgubila negdje u šumi dok je pokušavala pobjeći seljanima.
U Križevcima je ta legenda djecu, ali i odrasle intrigirala te su je se rado prisjećali. Svi su živjeli u nadi da bi im ogrlica mogla pomoći pri ispunjenju želja. Na početku romana djeca smatraju da njihove probleme i želje može riješiti jedino ona. Iako se naposljetku nije pronašla čarobna ogrlica, ona je ipak odigrala vrlo važnu ulogu u njihovim životima. Tražeći ogrlicu, djeca i odrasli su postali aktivni te su svoje probleme rješavali onako kako su mislili da treba. Svatko se od njih angažirao za pojedinu poteškoću u svojemu životu ne bi li je riješio, a naučili su i da za svoje postupke moraju odgovarati.
Kroz djelo su se povezali likovi koji se prije nisu družili te su se neka stara prijateljstva obnovila. Tome je razlog upravo zajednički cilj – čarobna ogrlica. Ona ih je na neki način sve okupila na isto mjesto. Iako njihove želje nisu u potpunosti ostvarene, likovi su dobili nešto drugo – nesebičnu ljubav i međusobno prijateljstvo koje je neprocjenjivo. Time se može zaključiti da ljudima ne trebaju sve želje biti ispunjene kako bi oni bili sretni i zadovoljni. Katkad ni sami ne znamo gdje se krije naša sreća i zato je potrebno dopustiti joj da nas pronađe.
U romanu su glavni likovi djeca Uška (Ivana) i Čarli te Grik (Saša) i patuljčica Tana, a vrlo važnu ulogu u romanu imaju i odrasli što inače nije slučaj u dječjim romanima. Gospodin Griković i Dijana, gospodin Balen i njegova supruga, teta Katarina i revirnik Tibor, Uškin otac i sestra Dušica. Odrasli su svojim postupcima zapetljali priču i potaknuli dječju maštu. Upravo njihove spletke, tajne i postupci utjecali su na djecu da razmišljaju o ogrlici koja ispunjava sve želje.
Naime, priču je započeo Uškin otac koji je rekao da je vidio čarobnu ogrlicu, zatim je priču rasplamsao Tibor kada je Dijani pokazao ogrlicu koju je namijenio za Katarinine zaruke te je teta Katarina, koja obožava legendu o Crnoj kraljici potaknula inspektora Zdravka da krene u potragu za ogrlicom ne bi li je vidjela uživo ako zaista postoji. Odrasli su tako potaknuli i djecu da vjeruju u čuda i da se nadaju da će im ogrlica ispuniti želje ako je pronađu.
Kroz roman djeca i odrasli prolaze promjenu. U samo nekoliko dana oni se mijenjaju. Grik, koji je na početku djela vrlo hladan i odvojen od ostale djece, na kraju djela ludo je zaljubljen u patuljčicu te se sprijatelji s ostalom djecom. Uška i Čarli, koji su na početku najbolji prijatelji, prolaze krizu te se kroz nju njihovo prijateljstvo učvršćuje. Patuljčica sklona krađi, shvaća da to nije dobar način života, a Dijana i gospođa Balen shvaćaju da nemaju razloga za ljubomoru i da bi trebale biti prijateljice. Griković konačno vjeruje svojoj ženi, a Balen također prestaje biti ljubomoran te pokazuje ljubav prema ženi kroz proširivanje haljine.
Vrsta djela: kriminalistički dječji roman
Mjesto radnje: Križevci, Erdovec
Vrijeme radnje: kraj svibnja i početak lipnja
Tema djela: potraga za ogrlicom koja bi svima ispunila želje
Ideja djela: u životu nam nije potrebna nikakva čarobna stvar da nam ispuni želje, već se potrebno truditi kako bi nam se želje ostvarile
Kratak sadržaj
Prvo poglavlje
Radnja započinje krajem svibnja. Djeca su se vraćala iz škole i promatrala lunapark koji je bio postavljen na jednoj livadi kraj gradskog bazena u Križevcima. Bilo je tri dana do priredbe koja se održavala svake godine prvog vikenda u lipnju. Time su slavili pomirenje križevačkih purgera (malograđanina) i kalničkih šljivara (sitnih plemića).
Toga su dana, idući iz škole, došli do lunaparka i Uška i njezin prijatelj Čarli. Znali su da će im dati probnu vožnju kao i svake godine te nisu mogli odoljeti. Iako je Uška trebala poći kući pomoći starijoj sestri kuhati ručak, ona nije mogla odbiti svoga prijatelja te je s njime otišla na vožnju:
“Čarli i Uška među prvima su uspjeli sjesti i veselo se smijali ostalima koji su se natezali za rukave majica kako bi dobili tu tako slatku besplatnu vožnju.”
Dok su se djeca veselila besplatnoj vožnji, patuljčica Tana ukrala je novčanik iz torbe jedne djevojčice. Djeca su svoje školske torbe pobacala po travi pa je imala savršenu priliku neopaženo uzeti novac. Dok se balerina okretala, djeca su se veselila, a Tana je razmišljala kako bi voljela biti kao sva ostala djeca, iz normalne obitelji, željela bi ići u školu, učiti, družiti se i pisati zadaće:
“Otkad je znala za sebe, željela je biti jedno od te djece koju je sretala po gradovima gdje bi se zaustavili.”
Dok je Tana željela biti kao sva ostala djeca, Čarli je rekao Uški da bi želio biti kao Tana. Smatrao je da je njezin život mnogo zanimljiviji od njegova te da su njezini roditelji sigurno mnogo zabavniji od njegovih:
“Roditi se u obitelji koja je vlasnik lunaparka jednako je kao i dobiti na lotu. Zašto ja nisam imao tu sreću? Moji su roditelji tako dosadni!”
Uška se nije s njime slagala jer je smatrala da bi on trebao biti zahvalan što uopće ima roditelje. Naime, Ušku je majka napustila kada joj je bilo sedam godina te ona već pet godina živi s ocem, starijom sestrom i četiri brata. S njom se nitko nije želio družiti jer je bila iz mnogobrojne obitelji koju je majka napustila.
Čarliju nikada nije smetala Uškina situacija te se njegov život promijenio otkad se počeo s njom družiti. Ona je bila tako dobra i draga da ga je uspjela smiriti kada bi pomislio na neku nepodopštinu. Volio je i nju, i njezinu sestru, i braću.
Uška je nadimak dobila kada je prije tri mjeseca dobila uši od mlađe braće. Imala je dugu kosu koju nisu mogli očistiti od gnjida pa ju je otac dao ošišati do gole kože. Tada su je djeca prozvala Uškom, a čak ju je i sestra počela tako zvati. Više se ne može riješiti toga imena.
Djevojčica je dobivala odjeću iz Caritasa i nije patila što nema skupocjenu odjeću jer je znala da se otac svim silama trudi pružiti im dobar život, ali nije on kriv što njegova plaća nije dovoljna za sve njih.
Čarli smatra da je i njegovo ime glupo te da bi se njih dvoje savršeno uklopilo u lunapark. Dok su išli kući zaokupljeni vlastitim mislima, prošli su pokraj kuće dječaka Grika. On ih je vidio kroz prozor te je razmišljao kako bi bilo lijepo da ima prijatelje kao što su oni. Njegova je majka umrla od leukemije kada je imao tri godine, a otac mu je prezaposleni križevački poduzetnik te je Grik mnogo vremena provodio sa svojom tetom koja je u kolicima i koja vjeruje u legendu od Crnoj kraljici:
“Već je dvije godine, otkada joj se dogodila nesreća u muzeju, pisala knjigu u kojoj je nastojala prikupiti što više dokaza vezanih za legendu o Crnoj kraljici.”
Teta mu priča legendu o Crnoj kraljici – Barbari Celjskoj i o njezinoj ogrlici sa sedam rubina. Barbara Celjska stolovala je neko vrijeme u Kalniku i bila je nerotkinja. Željela je roditi te je od jedne vračare naručila urok. Ogrlica sa sedam rubina dobiva moć da ispuni želju ako za svaki rubin ubije jednu djevojčicu. Ona je to činila te ju je naposljetku otkrio jedan domar i seljaci su je iste večeri spalili, a njezinu ogrlicu nisu pronašli.
Grik bi si zaželio prijatelje kada bi imao ogrlicu koja bi mu mogla ispuniti želju, no to nije želio priznati teti te joj je rekao da bi želio da ona ozdravi.
Ušku je kod kuće dočekala tužna sestra Dušica. Ona je bila nesretna jer nije mogla ići na svoju maturalnu zabavu jer nije imala lijepu haljinu. Uška je bila tužna kada je čula za sestinu tugu te ju je pokušala utješiti:
“Znaš, da imam ogrlicu Crne kraljice, poželjela bih ti najljepšu haljinu na svijetu.”
Dok se u Uškinu domu odvijala nedaća zbog maturalne haljine, u Čarlijevu je domu nedaću stvorila haljina koju je njegova majka trebala obući za nadolazeću predstavu. Ona je bila prekrupna za tu haljinu te, iako se svim silama trudila, nije je nikako mogla zakopčati. Zbog toga je nastao sukob između nje i njezina supruga te je ona tugovala:
“U tom trenutku Čarlijeva je mama tako zajecala da je Čarli pomislio kako će se onesvijestiti i ostati ležati na tepihu u dnevnoj sobi.”
Čarli je poželio da majka napokon stane u haljinu za predstavu i da bude sretna, a Uška je zaželjela najljepšu haljinu svojoj sestri. I jedno i drugo su maštali o tome kako bi im ogrlica Crne kraljice sada mogla pomoći u ispunjenju želja.
Drugo poglavlje
Jutro nakon nevremena, krenuli su šumski radnici u šumu podno Kalnika. Među njima je bio i Uškin otac koji je razmišljao kako će zaraditi drugu polovicu novca potrebnu za Dušičinu maturalnu večer. Revirnik Tibor, ljubav iz gimnazijskih dana Čarlijeve majke davao je radnicima upute što treba srušiti. Uškin je otac ugledao ogrlicu s crvenim kamenjem, no ostavio ju je kada ga je Tibor zvao. Dok je on razgovarao s Čarlijevim ocem, gospodinom Balenom s radija, koji je došao izvijestiti o šteti, Tibor je kriomice uzeo ogrlicu i sakrio je u jaknu.
Uškin se otac vratio po ogrlicu, no više je nije bilo. Tada mu je palo na pamet da brzo odradi posao koji mu je zadan te da skupi vrganje i proda ih kako bi svojoj kćeri osigurao maturalnu zabavu:
“Ako pronađe samo kilogram, bit će dovoljno da ih proda i tako zaradi onoliko koliko mu je još trebalo da Dušica može otići na maturalni ples.”
Kada je žurila u školu, Uška je vidjela sestru u frizerskom salonu gdje je na praksi. Sestra joj je pokazala svoju prekrasnu haljinu i pohvalila se da će ipak moći na maturalnu, no nije joj stigla reći odakle joj novac.
Kada je Uška došla u školu, shvatila je da nema novac koji su skupljali za poklon njihovoj nastavnici hrvatskoga jezika koja se udaje. Ona je tada izašla iz učionice i briznula u plač, a Grikova maćeha Dijana, koja je donijela u školu kolače i bombone jer je njezinu posinku bio rođendan, prišla joj je. Pokušala je saznati što je djevojčici, a kada je saznala što se dogodilo, dala joj je novac:
“Dijana se jedva suzdržala da se ne nasmiješi. Problem te djevojčice bilo je tako lako riješiti. Brzo je otvorila svoju skupu torbicu i izvukla svežnjić novčanica.”
Kako se djevojčica ne bi osjećala dužnom, dala joj je zadatak da istraži prodaje li tko stare kovanice kako bi ih kupila mužu za rođendan. Ušku je bilo sram jer je mislila da joj je sestra ukrala novac kako bi si kupila haljinu.
Grik, čije je pravo ime Saša, jedva je dočekao kraj nastave. Nikako nije volio svoju maćehu te je bio strahovito ljut jer je došla u školu. Zato je odlučio svome ocu reći da ju je vidio s revirnikom Tiborom kako se hihoće u vrtu. On je smatrao da će Dijana ostaviti njegova oca baš kao što su to radile i prethodne njegove žene. Želio je da se ona iseli i da se k njima u vilu useli njegova teta. No, otac mu nije vjerovao kada mu je sve ispripovjedio, a još je i zaboravio da je Saši rođendan. Otišao je na sastanak ostavivši sina razočarana:
“Grik je ostao sjediti u velikom naslonjaču zureći pred sebe, bijesan što se tata nije ni sjetio da mu je danas rođendan.”
Dok je sjedio u očevoj fotelji, na kamerama je vidio patuljčicu koja krade konzerve za mačku te se poradovao da će se, ako je otkrije, dokazati ocu. Ona ga je zamolila da je ne prijavi policiji jer je siromašna. Rekla mu je da živi u lunaparku i da joj je majka umrla te se o njoj brine mamin bivši dečko Stefan. Njezina mačka Milja ne želi jesti nikakvu drugu hranu osim konzervirane, a Stefan joj ne želi dati novac za to.
Saša je odlučio popustiti djevojčici, ali je od nje tražio da prati njegovu maćehu te da je slika svaki put kada je vidi s nekim muškarcem. Smatrao je da će mu jedino tako otac povjerovati. Tana i on otišli su u njegovu vilu gdje joj je on dao svoj fotoaparat i napunio joj je džepove bombonima:
“Grik je zgrabio pune šake slatkiša i nagurao ih u duboke džepove njezinih tregerica, isto kao što je ona njemu poklonila žetone.”
Bilo mu je jako drago što ju je upoznao jer je konačno osjećao da ga netko razumije i bez da išta objašnjava. Djevojčica mu je dala mnoštvo žetona kako bi se mogao besplatno voziti u lunaparku, no ne smije je odati Florentini jer je ona ljubomorna na nju zbog toga što je Stefan odlučio lunapark ostaviti Tani.
Istog tog dana, Uška i Čarli su se, zbog nerazumijevanja i izostanka komunikacije, naljutili jedno na drugo. Uška je spomenula Dijanu, a Čarli je na to planuo jer će ona uzeti ulogu njegove majke u predstavi kad majka ne može obući haljinu. Smatrao je da je upravo ona izvor svih problema u njihovoj kući i zato ju je mrzio, a Uška, kojoj je Dijana pomogla, branila ju je. Ni jedno nije znalo što se događa u životu onoga drugoga te kakve ih brige more. Baš zato što se nisu povjerili jedno drugome, razišli su se te večeri ogorčeni i razočarani nerazumijevanjem i neslaganjem:
“I tako se dvoje nerazdvojnih prijatelja koji su zajedno prošli stotine malih avantura tog svibanjskog predvečerja razišlo osjećajući neku čudnu prazninu u svojim dječjim srcima, ne znajući da bi sve bilo lakše da su se jedno drugome povjerili.”
Kada se vratila kući iz škole, Uška je saznala da je Emilija kupila njezinoj sestri haljinu, a otac je platio večeru. Bilo joj je žao što je posumnjala na vlastitu sestru, no kada je saznala da je ocu pred nosom promakla ogrlica sa sedam rubina o kojoj je oduvijek maštala, jako se ražalostila.
Čarlija su kod kuće dočekali tužna majka, koja još uvijek nije mogla zakopčati svoju haljinu, i ljubomorni otac koji je mislio da ona želi glavnu ulogu samo kako bi se grlila i ljubila s Tiborom. No, za vrijeme večere, majka je ocu otkrila tajnu kojom je uklonila svaku sumnju te joj on želi pomoći pri tome da bude u glavnoj ulozi na predstavi. Ono što su govorili Čarli nije čuo, no bio je sretan jer je u kući opet zavladao mir.
Treće poglavlje
Grik je za doručkom uspio raskrinkati Dijanu te je njegov otac počeo sumnjati u nju. Ona je spomenula kako će glumiti u predstavi s Tiborom što je Grik iskoristio te se pred ocem prisjetio večeri kada je nju i Tibora vidio u vrtu. Zatim se pravio kao da ništa ne shvaća te je otišao do lunaparka javiti Tani gdje će pronaći Dijanu kako bi je špijunirala:
“Umjesto da ode napisati zadaću, sjurio se niz brežuljak do lunaparka kako bi objasnio Tani gdje je frizerski salon ispred kojega će čekati Dijanu, a zatim je nastaviti pratiti kad Grik ode u školu.”
Čarli je od oca dobio novac za ručak, a zatim je kriomice uzeo ključ vikendice te je pričekao da tata ode od kuće kako bi pobjegao i proveo svoj plan u djelo. Dok je on išao do radiopostaje, mimoišao se s Grikom koji je s Dijanom išao na šišanje. Grik nije povjerovao svojoj pomajci kada mu je rekla da ona samo čuva Tiborovu tajnu te da ona nema nikakve veze s njim.
U frizerskom salonu svi pričaju o ogrlici koju je pronašao Uškin otac te većina mašta da je to upravo ona izgubljena ogrlica sa sedam rubina. Svi imaju neke želje te bi im ona dobro došla. Tada je Dijana na radiju čula oglas – netko prodaje stare kovanice, no nije znala da je taj oglas podmetnuo Čarli.
Grik je bio toliko oduševljen saznanjem da možda zaista postoji čarobna ogrlica da je odmah otrčao teti sve ispričati, a ona se iznenadila kako se on u samo dva dana promijenio i napokon postao radosno dijete:
“Crte lica nekako su mu omekšale, a oči sjale onako kako je to ona oduvijek priželjkivala. Konačno je bio kao i sva ostala djeca i premda je postojala mala vjerojatnost da je ogrlica o kojoj je pričao baš ona Crne kraljice, ona mu nije imala srca to reći sada kada je konačno počeo vjerovati u bajke.”
Čarli je smislio plan kojim će majci osigurati ulogu u predstavi. Svojim oglasom na radiju on je namamio Dijanu u osamljenu vikendicu u Erdovcu, a zatim ju je zaključao kako ne bi bila blizu kada njegova mama ne bude mogla obući haljinu. Nadao se da će sada njegova mama svakako glumiti u predstavi jer više nema zamjenu, a on će Dijanu sutradan pustiti.
Četvrto poglavlje
Grikova teta Katarina pozvala je svog školskog prijatelja inspektora Zdravka kako bi mu ispričala što je čula o ogrlici Crne kraljice. On je odmah krenuo u istragu. Prvo je ispitao Uškina oca, a zatim je tražio Čarlijeva oca, gospodina Balena.
Čarli je žurio kući kako bi se vratio prije mame i tate, no na putu ga je srela Uška. Požalila mu se da joj je netko ukrao novac i da moraju istražiti tko je to bio. On nije imao vremena za njezine brige jer je prvo morao sebe spasiti, no obećao joj je pomoć sutradan ujutro.
Čarlijeva je majka napokon uspjela obući svoju haljinu pa je Čarli osjećao da je uzalud zatvorio Dijanu u tetinu vikendicu. Nije mogao shvatiti kako je majka napokon stala u tu tijesnu haljinu, no budući da je njegov otac tajio što je jutros nosio u smotuljku, pomislio je da je on pronašao ogrlicu te da je ona odgovorna što je mama sada uspjela obući haljinu:
“Zakopčao sam je, mama! – rekao je bez daha. Nije mogao vjerovati u ono što je vidio. Mama je od silnog uzbuđenja stavila ruku na usta, osjećajući kako joj srce ubrzano tuče.”
Tana, koju je Florentina zaposlila u lunaparku, nije mogla doći kod Grika, no on je mislio da ga je prevarila te da zato ne dolazi. Želio je poći u lunapark pokazati joj da se ne može s njime šaliti, no u tome ga je spriječio zabrinuti otac koji nije znao gdje je Dijana. Grik je bio užasno povrijeđen mišlju da se Tana nije pojavila jer je prevarantica te je ocu rekao sve što mu je na duši i plačući se zaključao u sobu:
“No ovaj put nije zapravo plakao zbog tate i onoga što mu je rekao, već zbog patuljčice za koju je počeo vjerovati da mu je prijateljica, a pokazalo se da je prevarantica koja ne samo krade, već i laže kako bi dobila što želi.”
Peto poglavlje
Dijana se stalno pokušavala osloboditi te je uz veliki napor konačno ujutro uspjela u svome naumu. Sve ju je boljelo, odjeća joj se pogužvala, a šminka razmazala. Bojala se da je onaj, koji ju ne zaključao, opet ne uhvati te je brzo otrčala u auto i krenula prema Križevcima. Bila je sretna što se izvukla iz nemile situacije, no nikako joj nije jasno zašto se u njoj uopće našla.
Inspektor Zdravko toga je lipanjskog jutra istraživao slučaj povezan s čarobnom ogrlicom. Shvatio je da mu je gospodin Balen lagao te je nastojao saznati zašto. Zbog tog važnog slučaja, zanemario je slučaj Dijanina nestanka što je Grikovića jako ljutilo.
Kada se Čarli probudio, jedino mu je na pameti bilo da mora otići osloboditi Dijanu. Majka je ujutro morala na probu, a otac na posao tako da je novac, koji su mu dali za pizzu, potrošio na autobusnu kartu. Kada je sjeo u autobus, sjetio se da je obećao pomoći Uški saznati tko joj je ukrao novac.
Uška je bila vrlo žalosna jer se Čarli nije pojavio i osjećala je kao da gubi i tog jedinog prijatelja kojega ima. Ubrzo je shvatila da se može osloniti samo na sebe te da će sama istražiti:
“Ni ja neću čekati čudo i Čarlija. Sama ću otkriti tko mi je ukrao novac, odlučila je Uška i primijetila adresu koju je jučer dok je pisala zadaću zabilježila na korice bilježnice.”
Kupila je nastavnici vazu za koju su razredno skupili novac, a zatim ju je s Dušicom lijepo umotala. Kako bi zahvalila Dijani za pomoć, odlučila joj je odnijeti adresu onoga koji se bavi skupljanjem novčića.
Dijana je otišla u radiopostaju i gospodinu Balenu objasnila što se dogodilo te ga zamolila da nađe jučerašnji oglas. Kada je vidio da je riječ o adresi vikendice njegove sestre, neugodno se iznenadio te posumnjao da je Dijanu zatvorila njegova žena i zato joj je odlučio priznati:
“- Čekaj, Dijana! Znam tko te zaključao – rekao je dok mu je tamno crvenilo bojilo obraze. – Dođi, ispričat ću ti sve uz kavu – dodao je ne mogavši pogledati začuđenu Dijanu u njezine modroplave oči.”
Dok je Dijana bila u radiopostaji, u vrtu obitelji Griković Tana je Griku pokazala slike Dijane i Tibora na kojima se jasno vidi da imaju čarobnu ogrlicu. Uška se sakrila iza grma kako bi vidjela što to ovi dvoje „mute“. Tani je u jednom trenutku ispao Uškin novčanik te je time Uška riješila slučaj krađe novca. Smatrala je da je to Grikova osveta jer je jednom zbog njezina nemara u školi dobio jedinicu. Ona odluči potražiti inspektora kako bi ih kaznio.
Šesto poglavlje
Uška je nagovarala inspektora da pođe za njom kako bi uhitio Tanu koja joj je ukrala novčanik. Njemu se to nije činilo tako važno kao ogrlica, no kada je Uška spomenula da Tana ima slike Dijane i Tibora s ogrlicom, osjećao je da će, ako je posluša, uhvatiti prave krivce.
Dok su policajac i Uška krenuli prema Grikovoj kući, Čarli se vraćao iz Erdovca gdje nije zatekao Dijanu. Tada su i Tana i Grik otišli iz vrta na sladoled. U slastičarnici je Grik saznao da je Tana u svome životu dobila samo trinaest poklona i da je zato sve ukrasne vrpce čuvala jer su joj predstavljale nešto lijepo i rijetko. Grik se prvi put u životu zaljubio:
“Kasnije će se sjećati tog trenutka kao neizmjerno važnog i rijetkog, trenutka kada se kao dvanaestogodišnjak prvi put u životu zaljubio, ni sam još ne shvaćajući što mu se to zapravo događa.”
Uška i policajac nisu zatekli Grika i Tanu u vrtu te su ih krenuli tražiti po gradu. Ondje su sreli Čarlija koji je kasnio u školu te su ga pozvali da im se pridruži. On im je savjetovao da krenu u grad, iza pozornice gdje se okupio cijeli grad gledati predstavu.
Prije predstave, gospodin Balen i Dijana zamolili su Čarlijevu mamu da prizna da je zaključala Dijanu jer će se Griković ljutiti ako mu ne objasni situaciju. Ona je bila iznenađena i nikako nije priznavala da je to učinila.
Dijana i gospodin Balen stajali su kraj pozornice kada ih je ugledao Griković, koji je odmah krenuo prema ženi po objašnjenje. U tom se trenutku na pozornici, Čarlijeva mama potepla na kablove i pala, a haljina joj se razderala. Kako bi spriječio njezin pad, u pomoć joj je priskočio Tibor, iz čijeg je džepa ispala ogrlica. Sve je to vidio inspektor koji je radosno i hitro skočio na pozornicu kako bi Tibora uhitio:
“Uhićeni ste, eto što je! – dreknuo je inspektor i dodao: – I vi svi dolje! – rukom je pokazao ispod pozornice gdje su zajedno stajali Balen, Dijana, gospodin Griković, mali Grik i patuljčica Tana.”
Sedmo poglavlje
U policijskoj se postaji cijeli slučaj raspleo. Revirnik Tibor dao je načiniti ogrlicu po uzoru na onu Crne kraljice jer je želio zaprositi tetu Katarinu koja je obožavala tu legendu. U toj mu je zamisli pomogla Dijana, a ona je ujedno čuvala i njihovu tajnu da su zaljubljeni.
Čarli je priznao da je Dijanu zatvorio kako bi pomogao majci, a njegov je otac ispričao da je haljinu odnio kod krojačice na proširivanje kako bi njegova žena mogla ostvariti svoju želju i glumiti.
Grik je rekao da je on ukrao Uški novčanik kako bi joj se osvetio za jedinicu iz biologije, a Dijana mu je onda priskočila u pomoć i rekla da je zato onoga dana dala Uški novac, kako ne bi bilo problema s poklonom za razrednicu:
“Mene je zamolio da ti ga ja vratim! – iznenada je ustala Dijana i svojim riječima ostavila Grika zatečenim. – Htio je da sve izgleda kao da ti ja pomažem, a ne da ti vraćam novac koji je on uzeo jer se bojao što bi mu rekla učiteljica da sazna za nepodopštinu koju je učinio.”
Budući da se sve sretno rasplelo, pušteni su na slobodu. Gospodin Griković nije se više ljutio na svoju ženu, a ona i gospođa Balen shvatile su da nemaju razloga za ljubomoru i da će opet biti prijateljice.
Sutradan su se svi okupili u žutoj vili kako bi proslavili Tiborove i Katarinine zaruke. Lijepo su se družili, a onda je Tana priznala da je ona ukrala novac kako bi mačku Milji kupila hranu. Kada je to čuo Grikov otac, odlučio je usrećiti sina te dati Tani kupon kojime će moć uzimati hranu za mačka u bilo kojoj njegovoj trgovini potpuno besplatno:
“Saša mi je uvijek zamjerao što toliko vremena provodim na poslu a ne s njim, pa bi bio red da tako zarađeni novac potrošim na nešto što bi se njemu svidjelo.”
Kada je lunapark odlazio iz grada, Uška, Čarli i Grik poklonili su Tani jednu kutijicu u kojoj se nalazio novčanik koji ju je silno obradovao. Tana je tada stala na jednu ciglu i poljubila Grika.
Na odlasku im je obećala da se vide iduće godine, no više se nije vraćala u njihov grad. Nakon četiri godine prestala je kupovati hranu za mačka te je Griku na nju ostalo jedino sjećanje koje će uvijek nositi u srcu i koje će prepričavati svojim unucima:
“Tako mu je na kraju ostalo samo sjećanje o kojemu će jednoga dana moći pričati svojim unucima. Tko zna hoće li onda kad on bude imao unuke još postojati lunaparkovi i hoće li ljudi još uvijek vjerovati u legende o čarobnim ogrlicama.”
Analiza likova
Uška (Ivana) – djevojčica koja ima četiri brata i sestru. Nadimak je dobila kada je dobila uši od mlađe braće te je zbog toga vrlo nesretna. Majka je napustila nju i njezinu braću te je ona uvijek željela da joj se majka vrati. Zbog toga što je bila siromašna i bez majke, djeca se nisu voljela s njom družiti te joj je najbolji prijatelj bio Čarli. Djevojčica je bila skromna pa joj nije smetalo što nosi odjeću iz Caritasa. Imala je brojne vrline:
“Bila je jedina dvanaestogodišnjakinja koju je on poznavao, a koja je znala kuhati. Pekla je najbolje palačinke, čak bolje i od njegove mame i uvijek se mogla popeti brže i više od njega.”.
Čarli – dječak koji je maštao o tome da bude dio lunaparka. Smatrao je da je njegova obitelj dosadna i da bi bio sretniji da su mu roditelji vlasnici lunaparka. Bio je vrlo nestašan, no Uška je pozitivno utjecala na njega te se on popravio družeći se s njom. Volio je Ušku i njezinu braću i sestru.
“On je bio jedinac i stoga vrlo razmaženo i problematično dijete. Prije nego što se počeo intenzivno družiti s Uškom, roditelji su mu bili svakodnevno pozivani u školu na razgovore kako bi ih učitelji upoznali sa sinovim nestašnostima. Ni vika, ni batine, ni prijetnje, ni kazne – ništa nije pomagalo.”
Grik (Saša) – “Mršavi plavokosi dječak. Mama mu je umrla od leukemije kada je imao tri godine, a otac je bio prezaposleni križevački poduzetnik s trgovačkim centrima po cijeloj Hrvatskoj (…) Grik se izdvajao od svih i po tome što je uvijek imao najbolju odjeću iz inozemstva kakvu oni nisu mogli imati, najzanimljivije igrice, olovke i pernice, i novca da kupi svaki strip koji bi se pojavio na tisku.”
Grik je na početku romana bio vrlo hladan i nezainteresiran dječak, no on se naposljetku zaljubio, uklopio se u društvo te postao vrlo sretan, a usto je zavolio i svoju maćehu.
Patuljčica Tana – siroče čija je majka umrla. Za nju se brinuo majčin bivši dečko Stefan. Željela je biti kao sva ostala djeca te joj se to konačno ostvarilo bar na jedan dan. U početku je krala kako bi mačku kupila hranu, no naučila je da to nije u redu. Na kraju romana poljubila je Grika.
“Otkad je znala za sebe, željela je biti jedno od te djece koju je sretala po gradovima gdje bi se zaustavili. Željela je imati svoju školsku torbu i ići u školu, dobivati petice ili jedinice, pisati zadaće i učiti napamet pjesmice za školske priredbe.”
Bilješka o piscu
Spisateljica Ivona Šajatović rođena je u Koprivnici 1975. gdje je završila osnovnu i srednju ekonomsku školu. Prve radove objavila je već za vrijeme osnovne škole u Modroj Lasti.
Njezin prvi roman je krimić za djecu “Tajna ogrlice sa sedam rubina” koji je 2001. godine dobio treću nagradu Ivana Brlić-Mažuranić za najbolji neobjavljeni rukopis za djecu i mlade do 14 godina, a 2003. zasluženo je osvojila prvo mjesto i dobila nagradu Mato Lovrak za najbolji roman za djecu.
Druga knjiga koju je napisala je rukopis “Pazite kako igrate” za koje je Ivona 2008. godine dobila nagradu Ivana Brlić-Mažuranić za najbolji neobjavljeni roman za djecu i mlade do 14 godina.
Objavljuje poeziju, kratke priče i ljubavne romane u izdanjima poput Nove Istre, Beate, Glorije i Mile. Neke ljubavne romane kao žanrovsku prozu objavljuje pod pseudonimom Yvonne Shirley.
Ivona je svojedobno izjavila kako želi pisati bestsellere, odnosno djela koja će ljudi željeti i voljeti čitati.
Autor: V.S.
Odgovori