Tajna mačje šape

“Tajna mačje šape” spada u avanturistički i realistični roman. U njemu ima mnogo avanturističkih elemenata, a likovi, vrijeme i mjesto radnje mogu se vidjeti i u svakodnevnom životu, iako su po svemu dosta unikatni i pomalo čudni.

Odmah na početku romana, kako ga čitamo, tako imamo osjećaj će se njegova radnja nastaviti na fantastiku jer čak i onoga trenutka kada se riješi tajna Mačkoglava, postoji još niz zagonetki koje se moraju riješiti. Iz tog razloga fantastičnost se nastavlja i dalje, a zagonetke nisu riješene sve dok roman ne završi i dok se sve ne razotkrije. Na kraju, kada je sve razotkriveno, shvatimo da roman nema niti najmanje elemente fantastike, jer na primjer tragovi šapa u snijegu su samo tragovi Popove proteze.

No, ipak, postoje dijelovi koje možemo nazvati znanstvenom fantastikom, a to su prije svega Popove vizije i njegovi pokosi. U romanu je objašnjeno da je tome tako jer Pop je genijalac kojega nitko ne shvaća osim njegovih najbližih prijatelja.

Događaji u Požegi mogu se uvrstiti u kategoriju u kojoj ima najviše avanturizma. Dječaci su tamo susretali brojne likove i došli su do velikih otkrića kao što je izolacijska komora koja se nalazila u Popovom dvorištu.

Što se tiče teme djela mogli bismo reći da priča govori o ljubavi i prijateljstvu. Jagoda i Domagoj obećali su Marici pomoći jer je tražila izgubljenog oca, a pridružio im se i Ante jer je bio zaljubljen u Maricu. Pop je našao lijek koji će pomoći Slavici, a Tezga je bio spreman ići do Indije kako bi pronašao lijek za svoju ženu.

Četiri prijatelja bila su ujedinjena i postupali su s jednim, plemenitim ciljem. No, iako su imali dobre namjere, oni su često nailazili na prepreke te su bili osuđivani od okoline. Došli su i do sukoba s policijom jer nitko nije razumio.

Pouka djela je da stvari često nisu onakvima kakvim se na prvi pogled čine, a niti ljude ne smijemo suditi prije nego što ih dobro upoznamo.

Roman je podijeljen na više od dvadeset poglavlja koji se sastoje od kratkih priča, a u svakom se poglavlju događa nešto uzbudljivo. Roman je napisan dinamično, a tome možemo zahvaliti mnogim dijalozima, dok su pripovijedanja i opisi svedeni na minimum. Isto tako važno je spomenuti da dijalozi obiluju mnogim vicevima i dosjetkama što dodatno pridonosi zanimljivosti i uzbudljivosti ovog romana.

Kratak sadržaj

U uvodnom djelu romana upoznajemo se s trojicom prijatelja koji kartaju belu. Šima kojeg su zvali Pedala, Tezga i Patka sastali su se u Tezginoj kući. Tijekom njihovom razgovora saznajemo za njihovog četvrtog prijatelja, koji je bio njihov partner u beli, a koji je nestao prije tri mjeseca. Njegovo ime je Pop.

Društvo se prisjeća noći kada je nestao Pop. Bili su svi zajedno kada su začuli da Popov pas Ringov jako laje. Pop je izašao vidjeti što se događa, a kako se nije dugo vraćao, prijatelji su pošli za njim. Pop je nestao i nisu ga našli, a u snijegu su ugledali velike tragove nalik na one mačje. To je bila ispričana tajna oko koje će se događati glavna radnja u romanu sve dok se ona ne razotkrije.

Trojica prijatelja razgovaraju dalje i tako saznajemo nove pojedinosti priče. Naime, Tezgina žena Slavica nalazi se u bolnici i teško je bolesna. Najednom se začuje glasan lavež Bojče, Tezgina psa koji je probudio njegovu kćer Maricu. Tezga je prvo ustao ne bi li odnio kćer u krevet jer je stajala bosa, a nakon toga otišao je van vidjeti zašto Bojča laje. No, niti on se, isto kao i njihov prijatelj Pop prije tri mjeseca, više nije vratio.

Patak je izašao u potragu za njim, ali nije ga našao. Ponovo je ugledao u snijegu samo tragove nalik na neke poput mačke s dvije noge.

Priča se nastavlja nakon deset mjeseci i radnja se sada odvija u školi u učionici. Domagoj je zakasnio na hrvatski jezik, a sve to iz razloga što se u njegovoj zgradi odvijala policijska racija. Jedna od susjeda koja je bila i senilna, nazvala je policiju te im je dojavila da je u šest ujutro vidjela kako ubojica nosi u plastičnoj vreći mrtvaca u podrum. No, nije znala da se u plastičnoj vreći zapravo nalazi perzijski sag koji je Domagojev tata spremio u podrum da ga ne vidi mama jer to je bio njezin poklon za Božić.

U svakom razredu pa tako i u ovom ističe se nekoliko učenika koji su najpopularniji i čijim se šalama i vicevima smiju svi učenici. Ovdje se tako ističu Robert, Domagoj i Zrinka. Njima se ne smiju jedino Ante i Marica koji su novi učenici u razredu.

Robert je ispričao Domagoju što se događalo kada njega nije bilo u školi jer je izostao par sati zbog policije. Tako mu je ispričao da je dobio konkurenciju u pričanju maštovitih priča koje su izmišljene. Naime, Marica je pročitala svoj sastavak o tajni mačje šape na hrvatskom jeziku, a kada su ga čuli, učiteljica i učenici, išle su im suze od smijeha koliko je priča bila smiješna.

Sljedećeg jutra Domagojeva sestra Kristina naglo ga je probudila te mu je rekla da ga traži Zrinkin otac. On je bio jako ljut jer je smatrao da je upravo Domagoj prošlu noć preplašio njegovu kćer. Naime, optužio ga je da se popeo do Zrinkina prozora preodjeven u mačku-monstruma i tako preplašio Zrinku. Domagoj se jako zbunio i rekao je Zrinkinom tati da on tako nešto nikada ne bi učinio. Zrinkin se tata malo smirio kada mu je Domagoj objasnio da on nije uopće čuo sastavak Zrinke jer je propustio sat hrvatskog jezika.

Taj dan u školi profesorica hrvatskog jezika je došla u pratnji razrednice u razred i od učenika zahtijevala da im pokaže što se nalazi u njihovim torbama. To je htjela učiniti iz razloga što je netko ušao u zbornicu i oštrim predmetom joj je izgrebao osobnu iskaznicu i torbu. Ante, učenik iz razreda, izgledao je prilično loše, bio je blijed i izgledao je jako uplašeno. Učiteljica ga je pitala osjeća li se dobro, a Ante joj je odgovorio da mu je pomalo loše jer je taj dan u matematičkom kabineta ugledao Mačkoglava.

Mačkoglav je bilo čudovište s velikim repom i prljavim krznom. Ante je bio duboko uvjeren u to da Mačkoglav postoji, a tome su vjerovali i svi iz njegova sela u Bosni. O tom čudovištu, Ante je puno toga saznao i od bake. Upravo zato, Ante je toga dana kada je ugledao čudovište izjurio iz škole i trčao dugo, sve dok se nije zaustavio par ulica dalje. Bili su pozvali i policiju, a utvrđeno je da tragovi mačjih šapa vode od kabineta do zbornice i natrag. Sada je bilo jasno tko je izgrebao profesoričinu torbu.

Domagoj je htio saznati malo više informacija o Zrinkinom sastavku o mačjoj šapi pa se uputio na sastanak s njom u slastičarnici. Naime, Zrinka je živjela u istoj ulici kao i njegova djevojka Jagoda. Kako je hodao, putem je sreo Antu pa im se i on pridružio na sastanku.

Marica im je ispričala kako je pod čudnim i tajanstvenim okolnostima nestao njezin otac prije deset mjeseci u Požegi, a majka joj se nalazi u bolnici jer je teško bolesna. Domagoj je tada rekao kako će upravo ovaj vikend ići u Požegu jer tamo ima baku i djeda s očeve strane. Tada se iznenada pojavila u slastičarnici i Maričina baka. Odmah se moglo vidjeti kako se radi o vrlo finoj i elegantnoj gospođi, no djelovala je jako hladno. Ona je došla po Maricu.

Sljedeći dan Marica se nije pojavila u školi pa ju je Domagoj odlučio posjetiti kod kuće. Kada je pozvonio na vrata, otvorila mu je Maričina baka koja ga je primila s rezervom i hladnoćom. Kada je ušao u kuću i upitao za Maricu, baka je rekla da je Marica nestala još jučer, odmah kada su napustile slastičarnu. Baka je smatrala da je za njezin nestanak kriv upravo Domagoj pa je nazvala Domagojevu razrednicu koja je stigla i počela ispitivati Domagoja što zna o Mačkoglavu.

Za vrijeme razgovora, Maričina baka otišla je u kuhinju kako bi pristavila vodu za čaj te Domagoj i razrednica začuju strašan urlik iz kuhinje. Baka se vratila u sobu i vikala da je sada ugledala čudovište na kuhinjskom prozoru.

Domagoj je slutio tko je mogao biti Mačkoglav pa je odlučio posjetiti Antu koji je živio u Dubravi. Kako je po mraku tražio njegovu adresu, tako je i zalutao te se našao u nekoj slijepoj ulici. U mraku iza sebe ugledao je Mačkoglava. No, nije se prestrašio jer je nagađao o kome se radi, a i shvatio je da se radi samo o loše napravljenoj maski.

Kada je Domagoj krenuo prema Mačkoglavu, on je počeo ići unazad i udaljavati se od njega pa je Domagoj pozvao Antu jer je znao da se upravo on nalazi iza maske. Ante je zastao i sada je bio razotkriven. Priznao je Domagoju da je plašio Roberta, Zrinku i profesoricu jer su se smijali Marici. Maričinu baku morao je preplašiti kako ona više ne bi sumnjala da je Domagoj Mačkoglav.

Domagoj odlazi u Požegu kako bi pronašao Maricu, a na putu mu se pridružuje i Ante. Domagoj misli da je Marica otišla u Požegu zato što je tamo oduvijek živjela, tek se nedavno bila preselila kod bake u Zagreb.

Domagoj i Ante u Požegi su posjetili i Domagojeve baku i djeda jer su oni živjeli odmah do Maričine ulice. Nakon toga odlaze do Drškovaca i do Maričine kuće. Tamo su već bili Patak i Suzana Nemčić. Dječaci su odlučili ući s njima u auto, ali nisu saznali gdje se nalaze Tezga i Pop. Dečki su se još spremali na susret s Igorom, Popovim sinom, no on se nije pojavio. Umjesto njega stigao je Maks, novi dečko Igorove majke. Maks je bio jako antipatičan i pomalo sumnjiv lik. Odmah čim se pojavio zanimao se za informaciju jesu li se pojavili Tezga i Pop.

Dečki su nadalje saznali od Šime koji drži kiosk sa sendvičima da Pop nije bio nikakav čudan lik koji se bavio crnom magijom, već genijalac koji se zanimao za alternativnu znanost. Nakon toga, otišli su pretražiti Popovo dvorište. Tamo se nalazila baraka u kojoj je bio skriveni, suhi bunar. Na njegovom dnu nalazila se prostorija u kojoj se nalazilo mnogo knjiga i čudnovat sanduk koji je podsjećao na lijes, a bio je ispunjen vodom.

Potom su se uputili u bolnici kako bi popričalo s Maričinom majkom Slavicom. No, čim su stigli u bolnicu od službenice i policajaca u civilu su saznali da je Slavica jutros iznenada nestala iz bolnice. Domagoj je tada realno zaključio da je netko trebao odnijeti Slavicu jer je bila nemoćna i da su to sigurno bili Tezga i Pop koji su sigurno i nestali jer su otišli tražiti lijek za njezinu bolest.

Otišli su dalje do Igorovog stana. Tamo se nalazi Marica jer ona i Igor znaju se još od djetinjstva. Marica je tada shvatila da je Ante zaljubljen u nju, a i da ona osjeća slično prema njemu. Pojavljuje se Maks koji ispituje sa sumnjom dječake znaju li gdje se nalazi Pop. Maks progoni Popa jer nije platio njegovoj sadašnjoj djevojci, Igorovoj majci, alimentaciju za godinu dana. Agresivan Maks ubrzo se skoro potukao s dječacima, a oni ga u posljednji čas uspiju zaključati u kupaonicu. Tijekom te akcije Domagoj je dobio masnicu ispod desnog oka.

Nakon toga uputili su se prema Šiminom kiosku. U posljednji tren vidjeli su da je po Šimu došla policija pa oni glume da su mušterije. Policajcima se nije žurilo pa je Šima uspio poslužiti Domagoja hamburgerom u koji je stavio papirić na kojem je pisalo da policija zna za Suzanu, odnosno za to da se u njezinoj kući skrivaju bjegunci Tezga, Pop i Slavica i da ih moraju što prije naći i upozoriti na to.

Domagoj u pratnji Igora odlazi do Suzanine kuće. Tamo je Domagoj konačno upoznao Tezgu i Popa koji su mu ispričali cijelu priču. Pop je pokušao pronaći lijek koji će pomoći Slavici i bavio se alternativnom medicinom. Zato je napravio izolacijsku komoru, a to je bio onaj lijes kojeg je Domagoj vidio. Tako je ležao u toj komori, uronjen u vodu i pokušavao je doći do vizije čovjeka koji ima lijek za Slavicu.

Iz tog razloga, Tezga i Pop uputili su se u Indiju gdje su trebali naći lijek. Bilo im je potrebno deset mjeseci da pronađu čovjeka koji ima lijek. Otkrila se i tajna mačje šape. Ti tragovi bili su u biti tragovi Popovih proteza jer su mu pete bile prostrijeljene u ratu.

Slavica je dobila svoj lijek i morala je biti u Suzaninoj kući sve do ponedjeljka kada bi najveća kriza trebala proći. U ponedjeljak je stigla policija u Suzaninu kuću. Tamo su bili i Domagojev otac i Maričina baka. Maričina baka htjela je odvesti Maricu od njezina oca jer nije voljela zeta, a sada je ugledala kćer kako je ustala iz kreveta i izgledala je sasvim zdravo. Nije mogla vjerovati svojim očima pa je molila Tezgu da joj oprosti jer je bila nepravedna prema njemu.

Radnja se vraća u Zagreb. U autobusu Domagoj i Ante pričaju, a Ante mu je otkrio kako će pokušati nagovoriti oca da potraži posao u Požegi. Vjerovao je da će se Marica sada kada joj je majka ozdravila vratiti odmah nakon polugodišta u Požegu. Marica i Ante bili su u središtu cijele priče kada su se vratili u Zagreb, no nitko nije naglas komentirao što se dogodilo.

Vrsta djela: roman za djecu

Mjesto radnje: na početku romana radnja se odvija u Zagrebu i to u školi, na zagrebačkim ulicama i u kvartovima kao što su Dubrava i Centar. U drugom dijelu romana, radnja se odvija u Požegi, i to u malim mjestima kao što su Velika i Drškovci. Radnja na kraju romana vraćena je ponovo u Zagreb, u školski razred, gdje je i započela.

Vrijeme radnje: radnja se odvija kroz deset mjeseci, ali u skokovima. Radnja se malo odvija u prošlosti pa se prebacuje za deset mjeseci u sadašnjost. Sve se odvija u devedesetim godinama 20. stoljeća.

Likovi: Domagoj, Ante, Marica, Tezga, Pop, Šima, Slavica, Maričina baka, Suzana, Zrinka, Robert, Kristina, razrednica, Domagojev otac, Zrinkin otac, Igor

Analiza likova

Domagoj – glavni lik koji je sasvim slučajno stigao u prvi plan jer je bio ključan za rasplet cijele priče. Pametan i mogao je uvijek realno i logički zaključiti. Živi u Zagrebu, u samom centru, sa svojim roditeljima, sestrom Kristinom i bakom. Simpatičan je i glavni zabavljač cijelog razreda. Toliko dobro izmišlja priče da mu niti kada govori istinu nitko ne vjeruje. Glavni je krivac za sve pa čak i kada nije uopće kriv, svi će prvo optužiti njega. Voli se šaliti, ali njegove šale često nitko ne razumije. Pametan je i često na prvi pogled nerazumljive događaje može povezati u cjelinu. Kod njega je visoko izražen avanturistički duh i s posebnim zanimanjem se bavi tajnom koju je na prvi pogled nemoguće riješiti. U njega se prijatelji mogu pouzdati što smo mogli vidjeti u situaciji kada je otkrio da je Ante Mačkoglav. Znatiželjan je, ali uvijek razuman. Nije pomislio da je Mačkoglav čudovište niti da su Tezga i Pop bez razloga nestali.

Ante – stigao je iz Bosne, iz sela Goruše koje se nalazi u blizini Bugojna. Novi je u razredu. Majka mu je umrla i od tada s ocem stalno seli zavisno od toga gdje otac pronađe posao. Volio je Maricu i nije podnio da joj se svi rugaju pa je odlučio glumiti Mačkoglava da im se osveti. Jako je osjećajan i plemenit, ne voli nepravdu.

Marica – iz Požege je preselila k baki u Zagreb jer joj je otac nestao, a majka joj je teško bolesna. Draga i pametna djevojčica koja je ostala jaka bez obzira na sve što joj se dogodilo u obitelji. Vjerovala je da će joj majka ozdraviti i da će se otac vratiti. Shvatila je da i ona osjeća ljubav prema Anti.

Tezga – nizak i čvrst muškarac. Maričin otac i Slavičin suprug. Jako voli Slavicu te radi nje odlazi u Indiju pronaći lijek za njezinu bolest. U tome mu je pomogao dobar prijatelj Pop kojemu vjeruje.

Pop – mršav, svijetlih očiju i srednje visine. Igorov otac koji je Igora jako volio. U ratu su mu stradala stopala pa je morao nositi proteze. Bavi se alternativnom medicinom. U malom gradu gdje je živio nitko ga nije razumio pa su izmišljali priče o njemu koje nisu bile istinite. Pokazao se jako plemenitim i pravim prijateljem jer je za Tezgovu ženu našao lijek i išao je s njim čak do Indije po njega.

Bilješka o autoru

Hrvoje Kovačević rodio se 1966. godine u Požegi gdje se i školovao. Nakon završene srednje škole upisao je arhitekturu. Diplomirani je arhitekt, ali bavio se i animiranim i igranim filmovima – autor je igranog filma i čak tri animirana filma.

Uz to bavio se i crtanjem karikatura za velik broj časopisa kao što su “Studentski list”, “Polet”, “Sportske novosti” i mnoge druge. Ne možemo ga uvrstiti samo u dječje autore jer je napisao i romane za odrasle. Kratke priče i drame koje je pisao objavljene su u časopisima ili su izvedene na radiju.

Profesionalno se počeo baviti pisanjem od 2002. godine. Dobitnik je prestižnu nagrade “Grigor Vitez” za roman “Tajna crne kutije”. Dok je drama “Profesionalna deformacija” nagrađena nagradom “Sfera”.

Hrvoje Kovačić živi u Stubičkim toplicama gdje i danas piše s velikom strašću. Kaže kako inspiraciju za likove u  dječjim pričama dobiva iz mašte svoje djece.

Najpoznatiji su njegovi romani za djecu od kojih moramo navesti: “Tajna ribljeg oka”, “Tajna graditelja straha”, ” Tajna crne kutije”, “Tajna zmajeva vrta”, “Tajna mačje šape”, “Tajna tužnog psa”, “Tajna zlatnog zuba”.

Autor: M.L.