Tajna krvavog nosa je roman o dječaku Danijelu Danu Juparu koji živi u Zagrebu, u podsljemenskoj zoni. Dan živi sa starijim bratom, gimnazijalcem Vidom i djedom Ivanom Ivšom, zato što su mu roditelji na diplomatskom radu u Švabiji (Njemačkoj).
Dan ima najboljeg prijatelja, Kikija Horvata kojem povjerava sve svoje tajne, pa mu tako i priznaje da mu se sviđa bratova cura Martina. Dan i Vid vole svog djeda Ivšu koji je, prije nego što je završio u mirovini, vozio tramvaj, a sada ga vozi samo u snu. Djed jako voli svoje unuke, ali i kućne ljubimce: Arčibalda, Beatu, Kresivo i papigu Pika. Prema svojim unucima nije strog i Dana je naučio igrati šah i crtati.
Kada mu je djed umro, Dan je bio neutješan, jer je zajedno s njim otišao odnos koji je imao samo sa svojim djedom, a otišla je i ljubav. Iz tog razloga je svoje roditelje, kad su se vratili iz Njemačke, smatrao priličnom hladnima, pogotovo kad je otac odlučio posjeći stabla koja je zasadio njegov djed.
Autor u djelu često spominje djelo Marije Jurić Zagorke Tajnu Krvavog mosta. Ta knjiga, bila je najdraže djelo djeda Ivše, a volio ju je i Dan koji je čak kujici dao ime Beata po liku iz knjige. Nakon što saznaje da će mu se otac morati vratiti u Njemačku, odlučuje mu dati tu knjigu kao poklon. Čak u snu sanja da odlazi do Gričkih katakombi i to ni manje ni više nego zagrebačkim metroom i susreće grofa Makara i baruna Kukmicu. U katakombe ga vodi otac Anzelmo kako bi pronašao svoju Stanku, a na kraju sna se ispostavlja da je Anzelmo njegov voljeni djed, a Stana Vedrana, djevojka u koju je bio zaljubljen. Nakon što se pomirio s Igorom, karatistom na čijem se motoru vozila njegova Vedrana, priča završava sretno s dva para: Danom i Vedranom i Igorom i Vedraninom sestričnom Valentinom.
Kratak sadržaj
Leteći hladnjak
Dana je nešto probudilo u gluho doba noći. Nije znap što je to. Misio je da su možda mali zeleni ili gričke vještice na metli s propelerima. Htio je probuditi brata, gimnazijalca Vida, ali se bojao da će mu se brat rugati i da će ga vidjeti da mu zubi cvokoću. Bio je siguran da zvuk dolazi iz susjedovog dvorišta i to iz nutrine zemlje. Zamislio je da zvuk “dolazi iz Zagorkinih gornjogradskih podzemnih hodnika”. Na kraju je ipak odlučio probuditi djeda koji je opet vozio tramvaj u snu. Saznajemo da je njegov djed Ivan Ivša Jupar radio kao vozač tramvaja, a i sada kada je u mirovini često vozi tvoj tramvaj, ali samo u snu. Kada je došao kod djedovih vrata, shvatio je kako mu nedostaju roditelji koji rade u Švabiji (Njemačkoj) kao diplomati. Odjednom zvuk se utišao, a Dan se vratio u sobu. Zaspao je nabrajajući Dinamovu postavu i sanjajući da on prenosi utakmicu. Ujutro ga je dočekao Kristijan Kiki Horvat, njegov najbolji prijatelj, koji mu je rekao da izgleda kao da su ga “cijelu noć jahale gričke vještice”, jer je znao da je Dan čitao Tajnu Krvavog mosta. Zajedno su išli u 6. razred.
Gle, to je Martina!
Na satu iz povijesti Dan i njegov razred su učili nešto o Prvom svjetskom ratu, a Dan to nije volio. Nije volio ništa vezano uz povijest, osim Marije Jurić Zagorke i njezinih gričkih vještica. Kada je nastava za taj dan bila napokon gotova, Dan je izjurio van i počeo igrati nogomet, onako na prazno. Tu njegovu igru su prihvatili i njegovi prijatelji. Debeli Vlado je bio golman, a u igri je sudjelovao i Kiki. Dan nije uspio zabiti gol jer je čuo Vedranin glas. Vedrana ga je zamolila da joj popravi stereoliniju i da joj se na laptopu talno pojavljuju upozorenja na moguće viruse. Dan joj je rekao kako joj neće danas doći to popraviti, jer mora na trening. Martina je čekala Dana pred školom. Martina je cura njegova brata Vida. Martini je Vid rekao da ode po njega u školu i da ga odmah mora vratiti doma.
Rana trešnja i kasno kupanje
Djed Ivša je bio na stablu trešnje. Vid ga je zezao, govoreći mu kako on ne zna kako misli sići dolje, jer je jako težak. Vid nije htio spomenuti njegove godine i zloćudnu bolest koju je djed imao. Djed je izbjegavao misliti na svoju bolest, pogotovo ju nije htio spominjati pred unucima. Djed se prisjeća kako je, dok je još bio mlad, na višnju urezao svoje inicijale. Djed je gađao Vida i Dana košticama iz trešanja, ali oni su brzo otišli u kuću jer im je počela omiljena televizijska serija Galaktika. Ulicom je šetao Kruno Banek s kojim je djed Ivša odrastao. Djed se prisjeća stare kruške črešnjevke i kako ju je srušio Krunov otac. Kruno se obogatio, jer je dobro unovčio širenje grada u podsljemensku zonu, pa je svooju kuću iznajmio nekom veleposlanstvu. Kruno je pozvao Ivšu da isprobaju bazen s toplom vodom kojeg je dao napraviti.
Dvorišna galaksija
U ovom poglavlju se vraćamo na tren kada je Amrtina ostavila Dana ispred kuće. Dan je s oklijevanjem ušao u kuću, jer mu je bilo čudno da su njihovi ljubimci mirni i da ga nisu dočekali lajanjem i mahanjem repa. Vid ga je dočekao ispred djedove sobe i rekao mu da je djed umro. Vid mu govori kako je djed umro sa smješkom na licu i flašom rakije. Rekao mu je da mu podigne glavu kako bi mogao pogledati dvorište i da roditeljima kaže Auf widersehen! Dan je bio ljut na roditelje, jer nisu stigli na vrijeme, pa je htio otići iz kuće i dvorišta, no udario se u plot i onesvijestio. Kad se osvijestio, vidio je svoje roditelje, pa je zagrlio svoju majku i oca.
Zašto pas laje na poštara?
Danu i Vidu je djed bio poseban, jer su s njim dijelili sve, pa i ljubav prema životinjama. Djed nije imao srca otjerati nijednu životinju. Kada je uginuo njihov mačak Arčibald, napravili su mu dostojanstveni pogreb. Saznajemo da je u njihovom dvorištu puno životinja. Tu su mačka Beata, koja je zapravo bila Martinina mačka, mačak Kresivo, stari mačak Arčibald, mješanac Bak i njemačka ovčarka Antea. Kada je njihov poštar Željko, na kojeg su psi uvijek lajali otišao na bolovanje, dobili su novog poštara. I na njega su psi lajali, pa im je ubrzo došlo pismo šefa Odjela za uručivanje pošiljaka kako svoje pse trebaju držati pod nadzorom. Djed Ivša je napisao pismo a Vid i Dan su ga prepisali na računalo i isprintali. U pismu djed od gospodina šefa očekuje da mu odgovori na “vječno pitanje: zašto pas laje na poštara?”
Djeda su pokopali na podsljemenskom groblju. Dan je bio jako tužan, ali nije htio da ga njegovi prijatelji vide kako plače i da ga roditelji grle. Ali kada je vidio da je na groblje došao i njihov mačak Arčibald nije mogao zaustaviti suze.
Djedova breza
Breza koja je bila u Danov dvorištu je bila ogoljela a vrhovi su joj bili usahnuli. Vid i Dan se prisjećaju kako se prije tri mjesea na brezu izlilo loživo ulje i kako joj sada sigurno nema spasa. Za Dana i Vida to nije bila samo obična breza, bila je to djedova breza uz koju je stajala klupa koju je djed sam napravio. Tata je pozvao zaposlenike Zrinjevca koju odsjekli stabla koja su bia ogoljela i odrezali suhe grane. Vid i Dan nisu u tome htjeli sudjelovati, jer ih je svako stablo podsjećalo na djeda. Nakon što su radnici otišli, otac ih je pozvao i krenuli su zajedno prema automobilu u kojem su se nalazile mladice čempresa, crvenog javora, božikovine i naravno breze. Vid i Dan su zajedno s ocem posadili stabla.
Danijel-bor i Martina-breza
Otac je braći donio novi DVD i videokameru koju si je Vid odmah prisvojio. Vid je dao Danu kameru da snima njega i Martinu. Vid ga je upozorio kako treba snimiti i da im ne smije odrezati glave. Međutim, Dan ga uopće nije slušao i snimao je samo Martinu. Nakon nekog vremena Vid je vikao na njega zato što je primijetio da je počeo snimati oblake, a ne njih dvoje. Dan je ostavio kameru i pobjegao u djedovu sobu, u koju nije ušao od djedove smrti. Za to vrijeme Vid je pogledao snimku i bio ljut na Vida.
Komadić srca u prašini
Dan je ocu rekao da će on početi spavati u djedovoj sobi, a Vid će ostati u njihovoj zajedničkoj. Otac je na to pristao i zajedno s Danom izvukao djedv stari otoman iz sobe. Otac se prisjetio kako je je taj otoman kupio njegov djed Filip od gospode Labudovih. Labudovi su bili bogati tvorničari, a Filip je radio kod njih kao konjušar. Jednog dana je Filp na cest pronašao zlatan sat kojeg mu je uzeo gospodin Labud. Međutim, tjedan dana poslije, konjanici su došli u kuću Juparovih i dali Filipu nagradu za pronađeni sat.
Dan je odlučio da će se s ocem koji se vraća u Njemačku oprostiti tako što će mu dati djedovu knjigu Tajnu Krvavog mosta.
Tajna Krvavog mosta
Dan je do dugo u noć čitao knjigu kako bi ju mogao dati ocu za put. Nakon što je pročitao poglavlje u kojem se junaku Jurici Mešku iz ormara pojavi tajanstvena žena, Danu dugo san nije dolazio na oči. Odjedom je čuo nepoznati zvuk, a kroz prozor mu je u sobu ušla tajanstvena žena u krinlini koja mu je rekla kako je došla samo kako bi mogla snimiti njegove snove. Dan joj govori kako ju ne može prepoznati zbog krpe koju ima na nosu. Mlada žena mu obašnjava kako to niej obična krpa već krinka koja je hit s kraja 21. stoljeća. Žena mu govori kako zna da on ne želi priznati svoje osjećaje i govori mu da ga voli. Dan ju je uhvatio za vršak njene krinke, ali mu je uspjela pobjeći. Dan se ponadao kako u rukama ima dokaz da je ona stvarna, ali kada ga je ujutro mama probudila vidio je da mu je ruka prazna. Dok je sjedio za stolom kako bi doručkovao, nije htio pogledati u svog brata, jer je baš mislio na Martinu. No, poslije je shvatio da u tom snu uopće nije bila riječ o Martini.
Tajna krvavog nosa
Dan i Kiki su išli zajedno u školu. Kiki mu govori kako mu se čini da je tajanstven. Dan ga je ostavio i otišao za Vladom. Zajedno su sjeli na stepenice, a zatim je došao karatist Igor na motoru, a s njim je bila i Vedrana. Dan se zamislio i vratio na san, a za to vrijeme mu je kotač motocikla prignječio tenesicu. Dan je bio ljut i izazvao tučnjavu s Igorom. Vedrana je bila na Danovoj strani i htjela je da tučnjava završi. Igor je Dana udario tako jako po licu da mu je krenula i krv. Dan je shvatio da je Vedrana ona tajanstvena žena iz sna. Govori joj kako će joj danas doći popraviti glazbenu liniju, ali da prvo mora oca ispratiti na put.
Ljubav preko lajne
Dan je tražio Teu jer su morali na cijepljenje, ali ju nije mogao nigdje naći. Skoro je počeo plakati, ali se onda probudio. Brzo je otišao u dvorište kako bi se uvjerio da su svi ljubimci na broju. Prisjetio se Mikija i Bimba i njihovog cijepljenja. Tea je bila dresirana i jako pametna, pa joj lajna nije ni trebala, ali s Bakom je to bila druga priča. Bak je cijelo vrijeme gledao u Vedraninu Lajnu i veterinarka ih je prozvala ljubavnim parom.
Novi stanar stare krletke
Dan se preko mobitela dopisivao s Vedranom, pa je tek kasnije shvatio da papagaj Piko uginuo. Dan je bio neutješan, jer je mislio da će se Piko uspješno oporaviti od operacije obrezivanja kljuna koju su napravili on i njegov brat. Sada su si predbacivali što ga nisu odveli veterinaru na vrijeme. Dan se prisjećao svih leteći ljubimaca koji su prošli kroz njihov dom. Bili su tu Ćiro i Čičolina, Mimica i Lilica i Kamikaza. Pika su dostojanstveno pokopali isto kao i starog mačka Arčibalda Prvog. Majka ih je pozvala na kremšnite, a kada su došli u dnevnu sobu, tamo ih je dočekao novi papagaj kojemu su dali ime Jurica.
Metroom do gričkih vještica
Dan se vozio podzemnom željeznicom u vagonu koji je bio pun Bad Blue Boysa. Dan je žurio na sastanak i nije htio privlačiti pozornost navijača. Pogledao je prema jednom Bad Blue Boysu i u njemu prepoznao baruna Kukmicu. Uz njega je vidio i grofa Makara, ispred kojeg je bila šinterska mreža, a unutra su bili Danovi ljubimci. Jurica nije bio u mreži, već je kljucao grofa Makara po glavi. Dan je došao na svoju stanicu: GRIČKE KATAKOMBE. Istrčao je iz vagona i tamo ugledao oca Anzelma. Ušli su u jednu kuću, a otac Anzelmo je zazva Stanku. Danu se svećenikov glas učinio jako poznatim i dragim. Dan je također zazivao Stanku i pronašao ju na podrumskom podu, zavezanu i hladnu. Dan je pomislio da je mrtva i stao ju opet dozivati. Stanka se probudila i bila ljuta jer ju doziva krivim imenom. U tom trenu Dan je sve povezao: Stanka je bila Vedrana, a otac Anzelmo njegov voljeni djed Ivša. Probudio se sav mokar. Odlučio je Vedrani za rođendan pokloniti Tajnu Krvavog mosta.
Vedrin dan
Došao je dan Vedraninog rođendana. Dan si je kupio nove traperice, Starke i novu šiltericu, a za Vedranu Tajnu Krvavog mosta i CD Tonija Cetinskog. Kad je Dan došao kod Vedrane, tamo se već okupilo cijelo društvo. Dan joj je čestitao rođendan i poljubio je, a Vedrana mu je tiho u uho šapnula: “This place is empty, empty, so empty without you…” (Ovo je mjesto prazno, prazno, tako prazno bez tebe) Dan je bio s Igorom na terasi i dogovorili su se da se više neće svađati, jer je njihovoj prijateljici rođendan. Igor mu se ispričao za tučnjavu i rekao mu kako su se njegovi roditelji razveli. Vedrana je Igora upoznala sa svojom sestičnom Valentinom s Ravnica.
Pizza cut za peti kat
Dan je zvao Vedranu na mobitel već 39 puta, ali ona se nije javljala. Nakon što ju je nazvao još jednom, Vedrana se javila i rekla da stiže. Dan je bio kod Igora i čekao Vedranu i njenu sestričnu. S njima je došla i Lajna. Dan je i Igoru govorio o Zagorkinoj knjizi Tajna Krvavog mosta, pa mu je Igor rekao neka mu je posudi. Vedrana je predložila da bi mogli otići na pizzu, ali joj je Igor rekao da će naručiti pizzu cut za peti kat.
Vrsta djela: roman za djecu
Tema: Dogodovštine dječaka Dana Jupara
Mjesto radnje: grad Zagreb, Bregovita ulica
Vrijeme radnje: neodređeno
Analiza likova
Danijel Dan Jupar
“Sa svojih dvanaest godina, četiri mjeseca i devet dana, Danijel Dan Jupar nikad neće sebi, a još manje drugima, priznati da ga je star, pa makar mu se u međuvremenu zubi slomili od cvo-cvo-kotanja!” Dan ide u 6. razred osnovne škole i trenira u Dinamovoj omladinskoj školi. Na početku romana ga upoznajemo kao dječaka koji živi sa svojim bratom Vidom i djedom Ivanom. Jako mu nedostaju roditelji koji žive u, kako on kaže, Švabiji. Nakon što mu je umro djed bio je jako tužan, jer je jako volio svog djeda. Dan je često s djedom igrao šah, jer ga je djed obožavao igrati, a učio je Dana i crtati. Kada su mu se roditelji vratili iz Njemačke, doimali su mu se jako hladnim, pogotovo otac koji je odlučio posjeći stabla koja je djed posadio. Sviđala mu se bratova cura Martina, ali je shvatio da je zaljubljen u Vedranu, djevojku kojoj je često nešto popravljao, od laptopa do CD-playera. Dan je uvečer redovito čitao knjigu Tajna Krvavog mosta Marije Jurić Zagorke, pa se nesvjesno uvukao u taj svijet. Kujici daje ime Beata po liku iz knjige, a sebe zamišlja kao grofa Juricu Meška i tako postaje grof Dan Jupar. Jedne večeri kada je čitao knjigu, jer ju je želio pokloniti ocu, u snu odlazi u daleko 18. stoljeće u kojemu mu dolazi tajanstvena žena, govoreći mu da ga voli, a kasnije dolazi do Gričkih katakombi u kojima je zarobljena Stanka za koju kasnije shvati da je to Vedrana. Kada je pozvan na njezin rođendan odlučuje joj pokloniti tu istu knjigu.
Vid
Uz Danijela koji je glavni junak ovog romana, tu se pojavljuje njegov brat Vid. Vid je gimnazijalac koji ima djevojku Martinu. Martina je bila: “Nekoliko godina starija od Dana, pa čak za pedalj i viša od njega.” Vid voli svog brata, a isto tako i djeda Ivšu. Nakon što je djed umro, zamolio je Martinu da ode u školu po Dana i da ga vrati doma. Kada im je otac donio videokameru, Vid ju je dao Danu kako bi snimio njega i Martinu. Nakon što je shvatio da je Dan počeo snimati oblake jako se naljutio na njega.
Djed Ivan Ivša
Djed Ivan Ivša, bio je prava roditeljska figura dvojici dječaka. Kako je njegov sin sa ženom radio u Njemačkoj kao diplomat, on se brinuo za svoje unuke. Bio je jako bolestan, ali tu opaku bolest nije htio spominjati, pogotovo ne pred svojim unucima. Volio je igrati šah s Danom i naučio ga je crtati. Posadio je brezu u dvorištu i napravio klupicu ispod koje je često sjedio. Djed je volio i sve kućne ljubimce i svoju trešnju na koju se znao popeti unatoč svojim godinama i bolesti.
Uz djeda, Martinu i Vida u romanu susrećemo Danove roditelje koji rade u Njemačkoj. Međutim, nakon djedove smrti majka ostaje s njima u Zagrebu. Tu su još i Kiki koji je Danov najbolji prijatelj, Vedrana, djevojka u koju se Dan zaljubljuje i Igor karatist s kojim se Dan tek kasnije sprijatelji.
Bilješka o autoru
Zvonimir Milčec je književnik i poznati novinar. Rodio se 3.rujna 1938. godine u Zagrebu, gdje je završio i škole.
Cijeli svoj radni vijek radio je kao profesionalni novinar, obavljajući poslove reportera, kolumnista, urednika izdanja i pomoćnika glavnog urednika u Večernjem listu, a bio je i glavni urednik dvotjednika “Zagrebački trg”.
Za svoj rad mnogo je puta nagrađivan. Dobio je novinarsku nagradu za životno djelo “Otokar Keršovani” 2009. godine.
Osim toga dobio je i brojne književne nagrade: nagradu “Grigor Vitez” 1976. godine i “Mlado pokoljenje” 1977. godine i “Nagradu grada Zagreba” 1994. godine.
Većina njegovih knjiga izlazila mu je u ponovljenim izdanjima. Njegova djela prevedena su na ruski, poljski, engleski, njemački jezik. Neke od knjiga poslužile su i kao predlošci za kratke filmove, dokumentarne i televizijske dokumentarne serije.
Cjelokupni rad, kako književni, tako i novinarski, vezan je uz njegov rodni Zagreb. Rekorder je u objavljenim kolumnama o Zagrebu u velikom broju novina.
Autor: N.B.
Odgovori