Svjetska književnost dobiva svoj polet tridesetih i četrdesetih godina 20. stoljeća. Tada je utjecaj avangarde počeo postupno sve više slabjeti. Književnost se otada sve više oslanja na povijest svjetske književnosti, a ne više na razdoblje koje joj je prethodilo.
Djela koja su obilježila ovo razdoblje usko se dodiruju s filozofijom jer se bave pitanjem položaja nekog pojedinca u suvremenoj civilizaciji. Što se tiče tehnika, prisutni su esejistički elementi. Dovodi se u sumnju znanost jer ona nije mogla riješiti temeljna egzistencijalna pitanja čovjeka. Iako niti književnost nije mogla odgovoriti na takva pitanja, ona ih je ipak postavila.
U pripovijedanju se realističke tehnike obnavljaju, a realističkim dotjeranim stilom u novinskim reportažama služio se Ernest Hemingway.
S jedne strane u poeziji se nastavlja s ekskluzivnošću avangarde, dok se s druge strane od nje zazire te se javlja sklonost prema drugim stilskim formama, odnosno ciklusu pjesama ili poema. Pablo Neruda postiže vrhunska ostvarenja jednostavnim stilom zbirke u djelu “Stotinu ljubavnih soneta”.
Epski teatar – pobuditi kritiku kod gledatelja
Epski teatar temelji svoje značajke na antiaristotelovoj poetici. Tako se umjesto poistovjećivanja od strane gledatelja očekuje njihov kritički stav. Cilj je gledatelje potaknuti na aktivno sudjelovanje u važnim društveno-političkim pitanjima.
Bertolt Brecht koristi se naracijom, svjetlosnim efektima i glazbenim songovima, a posebno se ističe efekt začudnosti, odnosno “V-efekt”.
Do efekta začudnosti dolazi se umetanjem neuobičajenih i upadljivih elemenata u tijek radnje koja se odvija na pozornici. Glumci se komuniciraju s publikom, obraćaju joj se te govore u trećem licu. Isto tako oni komentiraju radnju u kojoj su se zatekli ili izgovaraju didaskalije. Tako se skreće pozornost gledatelja na anomalije društva. Glavni predstavnik i utemeljitelj epskog teatra je Bertolt Brecht.
Egzistencijalizam – filozofska tematika
Filozofska problematika prisutna je već u djelima “Dr. Faustus” i “Čarobni brijeg” autora Thomasa Manna, dok u filozofsko-književnom pravcu – egzistencijalizmu postaje i pravilo. Egzistencijalizam je jedno od razdoblja filozofskog promišljanja Jeana Paula Sartrea. Njegovi likovi raspravljaju o odgovornosti i slobodi te o tome koliko je moderni pojedinac osamljen, a zbog isticanja osobne samosvijesti ne može se solidarizirati s drugima te ostvariti zajedništvo.
Odgovori