Djelo “Sveta Rožalija” napisao je Antun Kanižlić, koji je bio predstavnik slavonskog književnog kruga u hrvatskom baroku. Ovo je djelo religiozna barokna poema u četiri pjevanja, pisano slavonskom štokavštinom tj. ikavicom.
Djelo ima epistolarni oblik, a to znači da je pisano u obliku pisma (o čemu se više saznaje već iz prvih redaka djela). Djelo obrađuje tematiku vezanu uz sveticu Rožaliju iz Palerma koja je na dan svoga vjenčanja u ogledalu ugledala Krista i doživjela obraćenje. Tada odlazi u divljinu živjeti mirnim životom.
Djelo je pisano u obliku monološkog kazivanja budući da Rožalija pripovijeda o svom životu u obliku izravnog obraćanja pismom.
Djelo je objavljeno tek nakon autorove smrti, točnije 1780. godine. Iako je djelo nastalo duboko u prosvjetiteljstvu 18. stoljeća, ima odlike baroka popraćene elementima rokokoa. Zbog tematike koju obrađuje, djelo se smatra najznačajnijim djelom katoličke obnove u nas.
“Sveta Rožalija” dulja je pripovijest napisana u stihu, koja govori o svetici Rožaliji (Ruži) iz Palerma. Ona je proglašena zaštitnicom Sicilije od kuge o čemu se govori i u samome djelu.
Ova poema podsjeća na dubrovačke religiozne poeme, ali se od njih razlikuje svojim opsegom, kompozicijom i alegorijskim jezikom. Ovo djelo kao i druga Kanižlićeva djela jasno govore o njegovu poznavanju dubrovačkih baroknih pisaca, kao što su Ivan Gundulić i Ignjat Đurđević. Ovaj požeški isusovac preuzeo je njihove stihove, a od njih je učio i rukovati stilskim figurama, koje su u djelu brojne.
Kratak sadržaj
DIO PRVI (Što Rožalija knjigi, koju doma šalje, govori)
I. Rožalija knjigi put čestituje
Rožalija šalje ovu knjigu svome narodu. Govori neka je Bog vodi i sreća prate. Želi joj sreću gdje god da pođe i upozorava na zapreke na putu. Ipak, neka je one ne plaše. Govori knjizi neka joj je Sunce pomoć po danu, a Mjesec noću. Upozorava kako svakog putnika prati nesreća, pa tako ona može sustići i knjigu. Rožalija govori kako će se brinuti za knjigu cijelo vrijeme njezina putovanja, a pošto ne može tijelom brinut će se duhom. Svakodnevno će se pitati gdje je knjiga, a srce će joj biti podijeljeno na dva dijela dok knjiga putuje.
II. Rožalija daje knjigi nauk od držanja, ako joj na vlastito tko prigovarat počne
Poručuje knjizi neka bude slična njoj jer koliko ima ljudi, toliko ima i ćudi te joj započinje pričati priču o pticama. Ptice su se skupile, a svaka se ptica drugačije glasala. Neke su ptice cvrkutale, neke graktala… Zatim su sve zajedno napale sovu, osim malog strižića koji je cijelo vrijeme stajao sa strane. Govorile su joj da je ružna pa neka sljedeći put ostane sama kod kuće hučati. Zatim su je sve ptice počele tući. Sova je bila tužna. Pokušala se braniti, ali uzalud. Tom pričom knjizi poručuje neka se pazi tih koji su slatkorječivi. Na putu će naići na one koji ju pozdravljaju, ali i one koji će ju napadati. Daje joj savjet da se ne brani od napada nego neka samo šuti jer jedino takvi imaju mir. Cilj joj ionako nije braniti se nego opisati stanje u kojem se nalazi.
III. Rožalija govori knjigi da ide u rodni dvor paleramski i ispisuje lipotu vrata dvora svoga
Rožalija knjigu šalje u Palermo, svoj dom. Tu započinje opis dvora koji je sav od zlata i mramora. U dvoru se nalazi nekoliko kipova, a to su Krepost (ima štit i koplje te brani svoj narod), Sreća (promjenjiva je jer pretvara kraljeve u robove i obratno, krepost je veže za krila kako bi bila stalna), Dika (ima zlatno ruho i bisere), Vrijeme (prikazano kao starac bijele brade, ali snažan jer daje uvid u dan i noć, godišnja doba i sl.).
Uz Vrijeme se nalazi i dvanaest mjeseci koji su opisani prema karakteristikama (npr. Lipanj predstavljaju pčele i med, Kolovoz prikazan kao odvoz žita, sjena i slame, Prosinac je ljuti vjetar kada svi stoje uz peć od hladnoće…).
Prikazuju se drugi kipovi. Uz Vrijeme se nalazi Dika kojoj je Nenavidnost pod nogama (prikazana kao crna i ružna). U sredini dvora nalazi se vila od mramora Cvjetnica (najljepša od svih, drži buket ruža u ruci koji simbolizira dvor, kraljevsku krvi i rod).
IV. Rožalija od vrata dvornih svraća se na spasonosni nauk
Rožalija razmišlja o tome što je Sreća jer ona daje i uzima ljudima. Bog je na vrhu svega jer drži sve konce u svojim rukama. On daje ljudima po svojoj volji. Ako nekoga ne služi Sreća, neka se ne obraća njoj, već neka moli Boga koji će mu pomoći.
Govori kako je udes došao s nebesa, a suđen je na Nebu. Opisuje i Diku govoreći kako je ona promjenjiva jer je danas ima, a sutra ne, a Diku treba steći sam jer postoji jako puno onih koji su diku stekli na tuđoj slavi tj. preuzeli su ju od svojih predaka. Tu promišlja i o vremenu navodeći kako je Vrijeme brže od svega, svime upravlja, sve mijenja, nosi sa sobom i kvari.
V. Rožalija govori knjigi da u dvor rodni uniđe i što će se dogoditi, kaže
Rožalija poručuje knjizi neka putuje u dvor jer tamo će susresti njezinu majku. Kada majka primi knjigu objavit će je svima. Svi će se raspitivati o njoj, širit će se laži, ali i dobre stvari o njoj. Govori kako će cijela rodbina doći vidjeti što im knjiga ima za reći. Njezina majka će biti tužna i neće moći suspregnuti suze, a rodbina će je tješiti. Rožalija govori knjizi da, kada vrijeme u tim trenutcima bude pogodno, progovori njezinim jezikom.
DIO DRUGI (Kako se je Rožalija od svita otrgla i u pustinji živila)
I. Knjiga o kipu Rožalije iliti Rožalija ista majci govori
Na samom početku Rožalija ne želi otkriti gdje se nalazi. Boji se osuda ljudi jer je otišla bez pozdrava. Kada je otišla svi su nagađali gdje je. Neki su je tražili, ali je nisu mogli naći. Ona je ošišala kosu i promijenila izgled. Mnogi su se brinuli za nju. Prije šest godina otišla je u svijet. Sada razmišlja o svojoj majci i pita se tuguje li ona za njom, misli li da je mrtva, nosi li crninu… Rožalija se brine za svoju majku jer se u njoj miješaju različiti osjećaji (ljutnja, žalost, briga, stid jer ona uživa u raskošnom dvoru, a ne zna što joj je s kćerkom). Njezina majka sigurno moli za pomoć Djevicu Mariju, ali se sigurno boji da je ona mrtva jer joj pomoć ne stiže. Ona je svojoj majci nanijela najveću bol, ali i njoj majka jer ju je navikla na lijepo oblačenje i rekla joj da će ići za mladića koji je istoga statusa, mlad, bogat, lijep, zgodan… Od tada se Rožalija svaki dan sve više uljepšavala i uređivala.
II. Rožaliji nemoguće zaspati, nespokoj
Opisuje se noć prije vjenčanja u kojem Rožalija nije mogla zaspati. Mučila se, prevrtala po krevetu, ali uzalud. Molila je san cijelu noć, uspoređivala ga s prolaznošću života, mislila je da ne može zaspati zbog buke, ali buke nije bilo. Zatim se obraća zvijezdi Danici te je moli da što prije dođe kako bi ova nemirna noć prošla. Na kraju je Rožalija ipak zaspala, ali jako kasno, kada je noć već prošla. San je došao na njezine oči pred samu zoru.
III. San Rožalije od zore
Rožalija prepričava san koji je sanjala u tom kratkom vremenu do zore. Na jednoj gori vidjela je vilu koja je bila odjevena u ruže, imala je rumene obraze i plave oči. U snu vila je kitila ljiljane rosnim biserima. Tada je došlo još dvanaest vila koje predstavljaju sate u danu. Kada su se oglasile prve ptice, pojavila se prva vila koja je rastjerala zvijezde, mjesec i tamu svojim zrakama. Rastjerala je i snove koji su puni laži. Tada se Rožalija probudila te shvatila kako je svanulo novo jutro.
IV. Rožalija se kiti ustade pred ogledalom
Čim se ustala iz kreveta Rožalija se počela spremati. Obukla je crvenu haljinu, uredila svoju zlatnu kosu, a zatim maže lice. Na kraju gleda svoj odraz u ogledalu kako bi prosudila svoju ljepotu jer prvo ljepotu sudi ogledalo, a tek onda ljudi.
Kada je sve završila, zadovoljna je svojim izgledom i hvali svoju ljepotu.
V. Ljubav nebeska Rožaliji s ogledalom prikaže se
U tom trenutku Rožalija u ogledalu ugleda mladića s bijelim licem kako drži luk i strijelu. Taj mladić bio je toliko lijep da joj je skoro srce stalo od tolike ljepote. Taj je mladić bio Ljubav Božja i upita je zašto se toliko sređuje, što je nju iznenadilo.
VI. Rožalija, vidjevši priliku Isusovu, cvili i uzdiše
Tada Rožalija shvaća da je to Isus i počinje osjećati stid te mu se klanja tri puta. Oči joj postadoše pune suza te ona krene ispovijedati svoje grijehe. Kaje se zbog svog sređivanja i gledanja samo vanjske ljepote. Govori da je cijelo ovo vrijeme bila slijepa jer je gledala samo svoju vanjsku ljepotu, a zapravo je trebala gledati svoju dušu kakva je. Moli Isusa za oprost što se toliko uređivala izvana.
VII. Rožalija, vidivši u ogledalu Sunce, od njega ugrijana za novi život, priporodi se na izgled ptice, imenom Fenice
Tada se u ogledalu pojavi Sunce (lik Isusa je postao sunce). Počinje se prikazivati priča o ptici Fenici. Ta ptica se obraća Suncu govoreći kako želi umrijeti. Sunce pruža svoje zrake te ptica ugiba, ali se odmah zatim ponovno rađa. Tako je Isus, koji se ukazao Rožaliji, pustio zrake i promijenio Rožalijin život. Ona tada poželi da može biti mrtva svijetu, ali živa Bogu.
VIII. Rožalije uzdisanje u ostavljenju svijeta
Rožalija odluči u potpunosti promijeniti svoj život. Oprašta se sa svime što je do tada cijenila, a bilo je materijalne prirode. Napušta oca i majku, zaručnika, zlato i bisere, a sve zaradi Isusa. Napušta sve te se nada kako joj nitko neće zamjeriti, ali ipak se ne želi nikome javiti kako je ne bi spriječili u njezinu naumu. Ona sada prima veće blago od svega drugoga, a to je Isus.
IX. Rožaliju priobučenu u pustoš Ljubav nebeska prinese
Rožalija proklinje svoju kosu govoreći da nije lijepa i zlatna nego da je to zmija na tijelu žene. Baca sa sebe ruže, zlato i drago kamenje te oblači crnu haljinu s užetom. Odlazi u pustinju gdje pronalazi spilju obavijenu granjem u kojoj će živjeti.
X. Rožalija, privoljivši svitovanju Ljubavi, odluku svoju u spilji pribivat napiše strilom. Ljubav joj ogledalo dade
U spilji se Rožaliji obraća Ljubav (Bog). Govori joj kako je ovo njezin novi dom u kojem će vladati samo mir i molitva, a ne buka, ples, zabave, veselje i sl. Ona mora biti ovdje jer je u svijetu nemoguće naći spokoj budući da je svijet pun laži. Isus je ono što je dobro i lijepo i jedino vrijedno jer bi jedino Isus sve dao za nas. Bog tj. Ljubav traži od nje uzvraćanje te ljubavi. Ona mu obećava vjernost. Ona ne zna gdje se točno nalazi samo zna da je oko nje mir i da je ona sretna. Ljubav joj daje strijelu kojom mora urezati na zid špilje zakletvu Bogu. Ona urezuje zakletvu, a slova se nikada neće moći uništiti. Isus je sada njezina ljubav u kojoj je dobila novo ogledalo sebe.
XI. Radost špilje i kupanje slavića
Rožalija je u potpunosti okrenula leđa životu izvan špilje. U špilji je sretna i Bog je s njom. Dok piše, suzama kvasi lice i papir, ali to su suze ljubavi, a ne tuge. Sretna je i pita se zašto prije nije otkrila tu sreću. Govori kako se tu hrani samo biljkama i vodom u kojoj se kupa slavuj. Slavuj je malena ptičica koju Rožalija promatra dok se kupa (uranja i izranja iz vode, lamata krilima) te govori kako on pjeva najljepše pjesme u slavu vodi.
XII. Rožalija, čuvši slavića, prilikuje sebe duhovniku, koji tri stotine godina za pticom jest hodao i razmišlja radost nebesku
Ujutro Rožalija čuje pjev slavuja te se čudi kako je toliki glas u toliko malom tijelu. Dok ptica pjeva, Rožalija razmišlja o svom životu u osami, a vrijeme joj brzo prolazi. Razmišlja kako je ona slična jednom starcu koji je tristo godina hodao za jednom pticom. Nije ništa ni jeo ni pio, glas ptice bila mu je hrana. Kada je ptica prestala pjevati on se vratio kući i sve je bilo drugačije. On tada odlazi u Raj. Rožalija sebe uspoređuje s tim starcem.
XIII. Prigibe na ljubav Božju, s kojima prignuta Rožalija bliži križiće na drvenih korah
Rožalija govori kako je sada jedini smisao njezina života živjeti kako bi služila Bogu. Razmišlja o tome što je čovjek. Govori kako Bog čovjeku daje hranu i piše, mijenja godišnja doba i čini sve na korist čovjeka. Ona se pita čime je zaslužila toliku Božju ljubav da joj se on ukaže i u potpunosti promijeni njezin život. Rožalija je zahvalna Bogu i u njegovu čast urezuje križiće u drvo.
XIV. Rožalija, pogledanjem u ogledalo zanešena u duhu, želi umriti. Vara je Jeka. Nauk od Jeke
Rožalija se nalazi pred ogledalom te govori kako joj mozak slijedi Isusa, a rane na tijelu joj govore da trpi. Još uvijek misli da ne ljubi Boga dovoljno te se počinje uspoređivati s Isusom i time koliko je on volio Boga, koliko je on patio za njega, a koliko ona.
Rožalija poželi umrijeti na križu. Na te njezine riječi dolazi joj Jeka. Ona je mislila da joj to govori Bog, ali je to bila samo vila Jeka. Razočarala se jer se već prije susrela s jekom u špilji koja samo ponavlja njezine riječi, sve obeća, ali ništa ne daje zauzvrat.
XV. Zabava vrimena u ljubavi i uzdisanje Rožalije
Na Boga pomisli čim se probudi pa skroz dok ne ode spavati. Moli Isusa da je nikada ne napusti jer je on njezino Sunce. Moli suze da isperu njezine grijehe. Opisuje se što Rožalija radi tijekom godišnjih doba. U ljeti joj srce gori za Isusom, u jeseni se pita jesu li njezina djela draga Bogu, u zimi je ljubav grije, a u proljeće želi u Raj jer je Raj najljepši vrt.
DIO TREĆI
I. Ljubav Rožaliju zabavlja s prikazom mora kano prilike svita. Vidi svoju lađu
Ljubav daje Rožaliji priviđenje mora, a na moru lađe. Ona ugleda grad koji je okružen morem. U moru je mnogo lađa i sve stižu u luku. Tada ona ugleda jednu lađu koju je vjetar zarobio pa ne može ići naprijed. Ljubav joj reče kako je to slika svijeta. More predstavlja svijet, a lađe ljude. Ne stignu svi ljudi u Raj pa tako ne mogu ni sve lađe u luku. Rožalija tada ugleda jednu lađu na kojoj je pisalo “Rožalija” i na toj lađi nalazile su se dvije djevice (Ufanje i Sigurnost). Ta lađa sretno putuje prema raju.
II. Prikaza na livoj strani dvoputja, kako mami Svit i Dika
Zatim Ljubav prikazuje Rožaliji jednu goru na kojem se nalaze dva puteljka. Lijevi puteljak prekriven je zlatom i novcem i svi ga žele jer brzo zaslijepi ljude. Ipak taj put slijede brige, a one su stare preko sto godina. Mnogi ljudi za novac prodaju i dušu. Tu se nalazi Dika koju ljudi žele, ali također kvari ljude.
III. Prikazanje pet Ćutenja varajućih
Rožalija krene dalje puteljkom te susreće petero braće koji predstavljaju pet osjetila čovjeka. Vid sve želi vidjeti te uvijek traži nešto lijepo za gledanje. Sluh sluša i zaigra na lijepe zvukove. Miris je lažljiv jer voli cvijeće i ljepotu. Okus voli svu hranu i piće, a ona na hrani vidi samo ljute pčele, a u čaši zmije. Dodir pak sve dodiruje, a kada nekog zagrli tada ga davi.
IV. Prikazanje ostalih svitovnih veselja i njihovih naslidnika
Nakon osjetila Rožalija ugleda razna veselja. To su sloboda, smijeh, ljepota, igra, pjesme, šale, radost, raskoš i sl. Tada Rožalija ugleda vile koje pjevaju o radosti, mudrosti, vinu, plesu, smrti te joj se tada prikazuje Stid koji se postidio njihovih grijeha.
V. Dušnoga Spoznanja ogledalo Sloboda od života razbije; zauzda ju Strah Božji, ali se uzde oslobodi
Ogledalo duše tjera sve da se suoče sa svojim grijesima. Kada je došao red na Slobodu, Sloboda razbije ogledalo. Ogledalo je tada zazvalo Boga koji je na nju stavio uzde straha. Sloboda se otimala, pokušavala pregristi uzde no nije uspijevala. Na kraju je uz sve moguće napore ipak pregrizla uzde i oslobodila se, a tada su došle sve one vile i slavile slobodu što se ipak oslobodila.
VI. Strah Božji kaže livoga puta svrhu, Zmaja paklenoga
Strah Božji ih opominje da ako ih jednom obuzme Bludnost neće im biti spasa i neka se brže odluče hoće li ostati na tom lijevom puteljku ili će ići na desni. Rožalija tada ugleda ogromnog zmaja koji riga vatru i nalazi se na tom lijevom putu, a odlaze tamo svi koji slijede svijet i slobodu. Kada jednom završe u ustima zmaja svi se žele pokajati, ali tada je već kasno. Rožalija se uplašila i odlučuje da ona želi ići desnim putem, a ne ovim kojim kroči većina.
VII. Na desnom putu Rožaliju susriti diva imenom Milost, koja grišnike u čudni od pokore vrutak poziva
Na desnom putu Rožalija ugleda djevu Milost. Ona skida grijehe s grešnika. Ona je najveća pomoć ljudima jer pomaže u činjenju dobrih djela, a i vraća zalutale ljude s lijevog puta. Zatim se nalaze na vrelu pokore gdje se crne duše pretvaraju u bijele. Tamo se crni gavran okupao i postao bijeli golub. Pored vrela nalazi se Pokora koja svojim suzama stalno nadopunjava vrelo kako ne bi presušilo. Od njezinih suza ispiru se grijesi grešnika.
VIII. Putovanje različitih putnika, osobito mučenika, prikazuje se
Na tom desnom putu ima mnogo staza, no bitno je samo slijediti put. Tamo ima svih ljudi, starih i mladih, siromašnih i bogatih i sl. Na tom putu nalaze se mnoge prepreke koje ljudima priređuje Nevjera i zato je bitno da ljudi vjeru u vilu Vjeru jer će im ona pomoći na tom putu naravno pobijediti zlo.
IX. Prikaziva različne dive imenom kriposti, imajuće na pomnju putnike, koje diva imenom Ufanje pivajući pokripljuje.
Sada se prikazuju različite djevojke. To su Milost, Krepost, Istina, Poniznost i sl. Diva Strpljenje kaže da sve ima uspona i padova i ako je Isus mogao nositi svoj težak križ, onda i grešnici mogu izdržati svoje križiće. Vila Ufanje podržava ljude kako bi ustrajali na pravom putu i kako bi došli bliže Bogu.
X. Čudno vrilo želje od raja od udarca strile izvirajuć; priobraćenje strile na stablo pomu iliti palmu.
Na sredini gore nalazi se vrelo čija voda pobuđuje srce. Čim je Rožalija popila vode iz toga vrela poželjela je ići k Bogu. Iz tog vrela pio je i David te je i on odmah poželio ići bliže Bogu. Tko god pije iz tog vrela bit će vječno blizu Bogu.
XI. Prikaza nove staze k divi imenom Samoći; k njoj pustinjaci idu. Paula i Antuna sastajanje
Ljubav Rožaliji prikazuje novu stazu, a na njoj Rožalija ugleda Samoću koja je sama, uzdiše i moli. Tu su dva čovjeka Pavao i Antun. Pavao ima 88 godina i prije je volio vilu Samoću. Antun ima 90 godina i također voli Samoću. Njih dvojica su se susreli na putu. Pavao priča kako ima slugu gavrana koji mu svaki dan donese pola kruha, a baš danas mu je donio cijeli kruh kao da je znao da će ga s nekim trebati podijeliti. To je bio Bog.
XII. Rožaliji, kad pozdravi divu Samoću, Ljubav svrhu puta prikaže, lipotu mista i cvitnjaka nebeskoga
Rožalija pozdravlja vilu Samoću. Samoća je grli i kaže joj neka slijedi Ljubav jer će je Ljubav odvesti na pravi put. Ljubav ubode Rožaliju strelicom i oni se nađu pred gradom. Taj Grad bio je sav od zlata. To je grad u kojem se nalazi stablo Života kojem Smrt ne može ništa. Rožalija govori kako se ovdje osjeća sretnom.
XIII. Prikaza kužnog pomora u Siciliji
Rožalija je zalutala i susrela vilu Kugu koja je bila ružna, a nju prate Strah i Glad. Kuga svojim strijelama pogađa kuće i u njima ljudi umiru. Rožalija opisuje kako od kuge nema lijeka jedini spas je udaljavanje od oboljelih.
XIV. Rožalija, pogledanjem u ogledalo zanešena u duhu, želi umrti. Vara ju Jeka. Nauk od Jeke
Kraljica Sicilija tuguje zbog kuge, skida krunu i priznaje poraz protiv crne vile. Kraljica se obraća Bogu i govori kako puk ponekad zaslužuje kaznu za grijehe, ali također zna da je Božja milost veća od grijeha ljudskih. Moli se dobrim divama da kuga prestane. Tada se nebo razvedrilo, ukazalo se sunce i Kuga je pobjegla. Vila je Milosrđe darovala Siciliji Ružu kao simbol obrane od kuge i od tada je Ruža znak Sicilije. Tada je Rožalija ugledala Djevicu Mariju i Isusa i kaže kako zbog tog jednog pogleda vrijedi izgubiti vid.
DIO ČETVRTI
I. Rožalija napast paklenu prikrstivši se otira i napisanom odlukom pokripljuje se
Rožaliju je strah jer se pred njezinom spiljom nalazi crni stvor s krilima, a to je Napast. Strah ju je jer je u spilji tama, a ona je sama, no onda shvaća da je Bog uz nju i prestaje je biti strah. Napast napušta njezinu spilju.
II. Rožaliju napastuje Razbluda i sin Ljubićak. Štijući pismo stalna u svojoj odluki odgovori
Napast se vraća pred Rožalijinu spilju, ali sad ima pomoćnike. Uz njega su vila Razbluda i njezin sin Ljubićak koji budi bludnu ljubav. Razbluda ju pokušava nagovoriti neka se vrati kući i pođe za nekog mladića jer je lijepa, govori joj da joj je dosta bilo pokore. Govori da je prelijepa za spilju, da je stvorena za dvor i raskoš. Rožalija je tjera govoreći kako je ona svog zaručnika već odabrala, a on je Isus jer je on dao život za nju pa će mu ona isto tako i vratiti tu ljubav podarivši mu svoj život.
III. Rožalija s bičem pristraši Ljubićka, koji s Razbludom pobigne. Rožalije suze na ruže bile, a krv na rumene se obrati. Zafali Gospi
Rožalija uzme bič i otjera ih s praga. Zatim se počne udarati bičem. Suze koje je tada pustila postadoše bijele ruže, a krv crvene ruže. Tada Rožalija zahvaljuje Gospi što ju je spasila od ovih napasti.
IV. Rožalija, u snu hoteći zagrliti Gospu i Isuseka, probuđena najde se držeći u ruci križ i patrice. Ljubav ruže u vinacplete. Nauk
Rožalija sanja Gospu i Isusa. Ljubi im ruke. Tada se pojavi Ljubav koja je brala ruže koje su nastale od Rožalijine krvi i suza. Ljubav ih je plela u vijenac no odjednom je zastala te je Rožalija shvatila da će se nešto dogoditi.
V. Rožaliju Ispraznost svita napastuje
Sedam je dana Rožalija strahovala, a tada se pojavila vila koja joj počne nuditi zlato, drago kamenje i sl. To nije pravo zlato nego lažno, a daruje je vila Ispraznost. Govori Rožaliji neka se odrekne svoga doma i neka ode u Palermo, gdje će biti na dvoru. Savjetuje joj neka slijedi svoj prvi put.
VI. Rožalij odgovori i s ogledalom svojim Ispraznost otira
Rožalija uzima ogledalo u ruke i ponovno se sjeća Isusa te odlučuje da neće ići u Palermo. Žali Ispraznost jer joj se ljudi tako klanjaju, a nemaju ništa od toga. Rožalija tada ogledalom tjera vilu Ispraznost govoreći kako je samo uništava kao i mnoge poznate gradove (Rim, Troja…). Smrt sve tare i uništava, vrijeme leti, a svijet je samo privid koji predstavlja Ispraznost.
VII. Ljubav, kazivajući Rožaliji nedovršeni vinac, zapovidi primistiti se u drugu goru, otkud vidivši dvor svoj, nadvladavajući napasti, dovrši vinac. Privoli k tomu
Ljubav govori Rožaliji da njezin vijenac još nije gotov jer se mora obraniti od najveće napasti. Ove do sada bile su male napasti. Rožalija mora otići u drugu spilju gdje će joj na vrata kucati njezini najbliži i moliti je da se vrati kući (u to vrijeme bilo je normalno da mladi slušaju zapovjedi odraslih te da im se ne protive). Bog joj poručuje ako preživi ovaj boj kako će dobiti dovršeni vijenac. Ona je spremna na zadnji boj pa makar on trajao do smrti.
VIII. Rožalij svoju knjigu dovršujuć njoj napokon govori.
Rožalija se kao i na početku obraća knjizi. Moli je neka joj utješi majku i prenese majci njezine riječi. Govori neka knjižicu drže u njezinoj kutiji za nakit, a ona će se moliti za njih u svojim molitvama Bogu. Poručuje im da ima i zadnju želju, a ta je, da se jednom svi nađu u Raju.
Vrsta djela: religiozna poema
Mjesto radnje: špilja u kojoj se Rožalija nalazi (negdje na području Sicilije).
Vrijeme radnje: za života svetice Rožalije (1130-1166).
Likovi: Rožalija, Bog, napasti u obliku vila, djevojki ili zmajeva.
Analiza likova
Rožalija – djevojka koja je odrasla na dvoru u svoj raskoši koja se može zamisliti. Ima zlatnu dugu kosu, skupe haljine, drago kamenje i bisere. Treba se vjenčati te joj se na dan vjenčanja ukazuje Bog i ona mijenja svoj život. Od tada napušta vanjsku ljepotu, urese i drago kamenje i oblači crninu. Postaje dobra, pobožna, sveta. Kroz cijelo djelo napadaju je razne napasti, ali se ona uz božju pomoć uspijeva osloboditi ih se. Krasi je lijepa duša, dobrota, pokornost, odricanje i molitva.
Bog prikazan kao Ljubav – pojavljuje se kroz cijelo djelo u raznim oblicima. Ponekad je Bog prikazan kao ogledalo, ponekad kao sunce, ponekad kao duga i sl. Uvijek pomaže čovjeku, bori se za njega, daje mu svu svoju ljubav, pomaže mu kada padne, nosi ga kada mu je teško. Bog je pomoć Rožaliji u svakom trenutku kada ju sustižu različite napasti.
Napasti – u djelu se pojavljuju različite napasti koje muče ljude pa tako i Rožaliju. One su prikazane ili kao lijepe djevojke ili kao vile ili kao ružne spodobe u obliku zmaja. Napasti daju svjetovne poklone ljudima te ih tako zavode. Napasti rade na štetu ljudi, ali im uvijek daruju lijepe poklone, zlato, dijamante, bisere i slično.
Bilješka o autoru
Antun Kanižlić rođen je u Požegi 1699. godine. Bio je hrvatski pjesnik, bogoslov i isusovac.
U rodnom gradu Požegi završio je nižu gimnaziju, te se dalje školovao u Zagrebu, gdje se pridružio Družbi isusovaca, te u Beču i Leobenu. U Grazu je odslušao tri godine filozofije, ali je tamo diplomirao teologiju. U Trnavi je zaređen za svećenika 1728. godine.
Radio je kao gimnazijski profesor u Varaždinu i Zagrebu. Vratio se u Požegu i tamo bio predsjednik biskupskog konzistorija.
Prevodio je knjige s njemačkog, pisao je pobožne knjige i molitvenike, a za njegova djela karakteristična ke kićenost baroka i rokokoa.
Napisao je Svetu Rožaliju, svoje najpoznatije djelo i “Kamen pravi, smutnje velike”, uz još mnogo bogoljubnih djela.
Kanižlić je umro u Požegi 1777. godine.
Autor: R.Ž.
Odgovori