Suvišan u Svemiru

“Suvišan u Svemiru” je roman Milivoja Matošeca, kriminalističko-fantastične tematike, koji je ujedno i dječji ljubavni roman. Djelo govori o dječaku pehistu, Peri Katastrofi, koji je neshvaćen i progonjen u školi. Uz to ga muče i problemi zbog neuzvraćene ljubavi prema Renati. Lik Pere prikazao je mladića “buntovnika bez razloga”, koji čini lude stvari samo kako bi se dokazao svijetu, a i sebi. Tek kada je grdno pogriješio, shvatio je pravu istinu i vrijednosti koje treba njegovati: istinu i znanje prije svega.

Ovo je prije svega znanstveno-fantastična priča, koja je sa svim robotima, svemirskim brodom i opisom Marsa i Marsovaca bila daleko ispred svog vremena kada ju je Milivoj Matošec pisao. U roman je utkano i devet reportaža novinara ENKE, koje ovo djelo čine napetim kriminalističkim slučajem kojeg dijelom razotkriva znatiželjni novinar.

Naslov romana “Suvišan u Svemiru” govori o nemoći i razočaranosti jednog dječaka koji se osjeća bezvrijedno i neželjeno. To ukazuje ne samo na njegovu borbu, nego i na borbu svakog pojedinca da se iskaže i pokaže svijetu, da vrijedi nešto i da ima smisao na Zemlji. Pero je svojim postupcima i avanturama pokazao i da čovjek često shvati svoje pogreške tek kada je već prekasno i kada se mora svojim snagama iščupati iz njih. No, za svakog postoji druga prilika, samo ju treba znati iskoristiti. Treba učiti na svojim pogreškama.

Kratak sadržaj

Roman započinje u školi, na nastavi povijesti. Nastavnik je u imeniku otvorio Peru da izađe odgovarati. Čim se Pero ustao, u razredu nastaje smijuljenje, jer ga zovu Pero Katastrofa. Peri se taj nadimak ne sviđa i ljuti se zbog njega. Nastavnik ga je pitao što zna o Aleksandru Makedonskom. Sve što se Pero mogao sjetiti je da kaže da je bio sin jedinac makedonskog kralja. Pero je dobio još jednu jedinicu zbog neznanja. Oni su negativne ocjene zvali “drugi red”. Bila je to Peri peta jedinica iz povijesti, a Pero je, po nastavnikovom mišljenju, bio nedoličnog ponašanja, pa je rekao da će sve reći njegovom ocu.

Veliki lokalni list zvao se “Grmljavina”. Za njega je pisao veliki reporter N. K. , kojeg su svi zvali ENKA. Bilo je to njegovo novinarsko ime. I tog poslijepodneva tražio je senzaciju i razgovarao s reporterom Oštroperom. Listao je novine i tražio, kada je naišao na jedan čudan oglas: Profesor G. napisao je Nepoznatom da se pristaje sastati s njim na dogovorenom mjestu. ENKA je odmah povezao da se radi o profesoru Galaktiću, te je htio biti na tom dogovorenom mjestu u dogovoreno vrijeme, u lovu za vijesti.

Tata nije razumio Peru i njegove loše ocjene. Samo se prešetavao po sobi i pokušao shvatiti razloge Perinog lošeg ponašanja u zadnje vrijeme. A bio je tako dobar dječak i odjednom se pokvario. Mislio je tata da nije kakva zaljubljenost posrijedi. Pero pak nije razumio tatu, bio je tužan i očekivao je razumijevanje od tate. U razredu su mu se podrugivali, Renata, djevojčica koja mu se sviđala, nije ga ni primjećivala. Kada je došao kući slijedio mu je razgovor s tatom. Bilo mu je teško objasniti da se Peri ne da ispravljati jedinice jer svi u razredu misle da on ne vrijedi i da nema smisla truditi se. Otac je pobjesnio i počeo vikati na Peru da je nezahvalnik i lijenčina. Pero je istrčao iz sobe i otišao na ulicu.

Reporter ENKA još uvijek je bio zaokupljen otkrivanjem identiteta Profesora G.-a. Pošao je stoga u oglasni odjel ne bi li saznao puno i pravo ime profesora. No tamo nije ništa doznao. Ali vjerovao je svojem šestom čulu da se zaista radi o profesoru Galaktiću. Profesor je u svom institutu stvarao velika djela, a najpoznatiji mu je bio izum robota. Profesor je puno vremena provodio u proučavanju tog robota i pokušavao ga usavršiti. Svake večeri u šest sati je išao s njim u šetnju. ENKA je tako razmišljao o profesoru Galaktiću i uputio se prema vratima da se u šest sati nađe na mjestu gdje će sresti profesora i napraviti od toga vijest. Ali zaustavio ga je Perin tata s viješću da je njegov sin nestao i da moli reportera da napišu vijest u novinama o tome, ne bi li se Pero vratio kući.

Nakon što je Pero istrčao iz kuće, nenadano se našao pred Renatinom kućom. Kao da su ga noge same tamo odnijele da se pozdravi i s njom. Ona je stajala kraj ograde, pred svojom kućom. Razgovor nije dobro protekao. Ona je rekla da ne želi njegova pisma jer on ima puno jedinica. Uz sve to mu se i rugala i bila jako drska. A Pero joj je vratio s uvredom da je ona hrušt i da ide skupljati hrušteve za ogrlicu. Izgledalo je kao da ju je rasplakao, otrčala je u kuću, a Pero nastavio hodati ulicom.

Profesor Galaktić upravo se spremao na svoju svakodnevnu šetnju. Ali ta šetnja bila je nešto drukčija od bilo koje druge. Jučer, dok je pregledavao poštu, profesor je primio pismo od Nepoznatog. Molio ga je da se nađu u šest sati i deset minuta na uglu Tihe i Zelene ulice, kako bi mu Nepoznati, koji je bjegunac, otkrio tajnu o strašnom oružju koje može učiniti mnogo štete. A profesor Galaktić je jedini koji bi mogao to oružje onesposobiti. Profesor je pred samu šetnju počeo razmišljati nije li bilo možda nepromišljeno ne provjeriti tko je taj nepoznati čovjek. Hoće li upasti u zamku? U ovom trenutku prepliću se profesorova i Perina sudbina.

Pero je u svojim besciljnim lutanjima po gradu primijetio profesora i njegovog robota na drugoj strani ulice. Pošao je za njima. Skrenuo je u Tihu ulicu za profesorom i kada su već došli do križanja sa Zelenom ulicom, Pero je primijetio čovjeka koji baca cigaru i briše čelo. Odjednom se pojavio i crni automobil. Jurio je strelovitom brzinom, zabio se u robota i odbacio ga u ogradu. Pero je s te udaljenosti vidio profesora kako razgovara s dvojicom ljudi u autu i kako ga uvlače unutra, ali nije čuo što razgovaraju. Automobil je odjurio s profesorom unutra, a beživotno robotovo tijelo ležalo je na ulici. Pero je hrabro i oprezno prišao robotu. Robot nije više bio upotrebljiv, a dok ga je Pero promatrao pojavila su se dva nevaljala radoznalca. Pero ih je otjerao tako što je rekao da je profesorov asistent i da je robot opasan za okolinu. Robot se nenadano pomaknuo i ova dvojica su pobjegli s jednom robotovom nogom u rukama, a prema Peri se približavao novi automobil. Bio je to reporter ENKA.

Reporter je odmah počeo Peru ispitivati o robotu i o profesoru. Pero se lažno predstavio kao profesorov asistent, te je reporteru rekao da je profesor otišao u autu s dvojicom prijatelja. Reporter nije doznao ništa od Pere, kojem je bilo svejedno za sve, ali je zato ENKA u robotu pronašao skrivenu kameru, koju je potajno spremio u džep.

Perin tata je za to vrijeme tražio odbjeglog sina. Na ulici se sudario s Tik-Takom, dječakom koji je s Perom išao u razred. Budući da je Perin tata znao da je Pero zaljubljen u Renatu, ispitivao je Tik-Taka što zna o njoj. On mu je rekao gdje Renata stanuje i pošao dalje svojim putem. Kod Renatine kuće Perin tata nije naišao na gostoprimstvo. Njen tata ga je potjerao jer se Renata učinila uplašena i nije ništa rekla što bi pomoglo da tata nađe Peru.
Pero i ENKA i dalje su stajali na mjestu zločina, a oko robota se skupljalo sve više ljudi. Vraćao se crni automobil s profesorom. Pero je brže bolje dotrčao do auta i preduhitrio reportera. Rekao je potiho profesoru da mora s njim o nečem važnom razgovarati. Profesor ga je pozvao u auto, gdje je Pero ispričao kako je vidio da je auto udario robota i da su dva dječaka ukrala njegovu nogu. ENKA je bio nestrpljiv i kuckao po staklu automobila. Tražio je senzaciju. Zamolio je profesora za izjavu za novine, jer je ovo bio prvi robot koji je stradao u automobilskoj nesreći. Pero je opravdao svoje zvanje pomoćnika, jer nije ništa previše rekao reporteru i profesor je bio zadovoljan. Ono što je profesor rekao reporteru bilo je da je robot imao kvar i da je iznenada prešao na drugu stranu ulice. Zatim je našao auto i pokupio ga. Nakon što su uspjeli potjerati nevjernog reportera, nekoliko prolaznika pomoglo je robota premjestiti u prtljažnik automobila, nakon čega su Pero i profesor isto ušli u auto. Pero nije mogao vjerovati da je zaista postao pomoćnik slavnog profesora Galaktića. No, ENKA nije pošao u redakciju, nego je svojim autom slijedio Peru i profesora. Dok ih je slijedio svađao se sam sa sobom i razgovarao o onome što je vidio. Odlučio je sve istražiti i napisati reportažu, koja će ga kasnije proslaviti.

Vožnja Pere i profesora u automobilu nije bila prijatna. Vozač nije bio prijateljski nastrojen prema Peri, a i profesoru se obraćao oštro i s visoka. Kada je Pero otkrio da je pobjegao, vozač je zaustavio auto i htio Peru izbaciti zbog sumnje da radi za nekoga. Vozaču nije bilo ni jasno zašto je odjednom Pero postao profesorov pomoćnik. Dok su se tako njih trojica prepirala u autu, vozač je primijetio da ih prati novinar ENKA. Stoga je vozio najkraćim i najbržim mogućim putem u institut. Onamo su Pero i profesor izašli.

ENKA je već smišljao novu reportažu. Gledao je profesora, Peru i vozača kako neuspješno pokušavaju otključati vrata instituta. Na kraju su se dogovorili da vozač obije vrata stražnjim dijelom automobila. ENKA je pripremao svoj fotoaparat kako bi uhvatio taj prizor. No, desilo se nešto neočekivano. Pero se sjetio da vrata otvara robot. Profesor i Pero su ga iskrcali, a vozač u automobilu krenuo je dalje. ENKA je bio u nedoumici da li da ostane ili da krene za autom. Odlučio se u potjeru, jer će institut ostati gdje je i bio do sada. U toj jurnjavi za crnim automobilom, vozač je naglo stao jer je primijetio da ga novinar prati. Obojica su izašli iz auta, vozač se sakrio, probušio novinaru prednje gume na autu i vratio se u svoj auto. Kada je ENKA pokušao krenuti za njim, shvatio je podvalu. Nije mu preostalo ništa drugo nego propješačiti do redakcije.

Pero i profesor prolazili su dvorištem instituta. Naglo su se upalila svjetla, a profesor je uzeo pištolj. Pred njima se našao jedan robot, a na kraju su bili okruženi cijelom četom limenih stražara. Peri je sve skupa bilo jako čudno: prvo profesor nije znao otključati vrata, sada je iznenađen svjetlima, a njegovi roboti se ponašaju neprijateljski prema njemu. Obojica su odjednom postali zarobljeni među mnoštvom robota i stajali tako u strahu.
ENKA je požurio u fotografski studio da izradi svoje fotografije i snimke što ih je napravio robot. Imao je što i vidjeti. Robot je snimao jedan prizor ispred, a drugi iza sebe. Po fotografijama reporter je shvatio da se Pero i profesor nikad prije nisu sreli. Također, novinar je uvidio da profesor na snimci pred institutom ima isti rupčić kao čovjek koji je brisao znoj sa čela u ulici kada ga je Pero primijetio. Novinarova promatranja prekinuo je Perin tata koji je donio fotografiju odbjeglog sina kako bi je stavili u novine. Kada je ENKA vidio fotografiju, prepoznao je Peru i sve ispričao njegovom tati, o profesoru, o tome kamo je Pero pošao, gdje je sada.

Pero i profesor bez ikakvih zapreka su ušli u kuću. Kretali su se tamo, a profesor kao da je skroz izgubio pamćenje i nije više znao raspored svoje kuće. Pero je već bio i umoran i gladan, a profesoru je to sve više išlo na živce. Roboti su ih pratili u stopu. Zazvonio je telefon, a profesor je naglo pojurio. Pero nije čuo glas s druge strane žice. Bio je to novinar ENKA. Bio je znatiželjan što se to zapravo događa nakon što je Perin otac zbunjen otišao iz redakcije. Upitao je profesora zašto mu je lagao da je robot bio na mjestu na kojem nije bio u vrijeme nesreće. Zatim ga je zamolio da posegne u svoj džep i izvadi rupčić te da ga opiše. Profesor se sam izdao i novinaru je bilo jasno da su čovjek na uglu i profesor imali isti rupčić. Nakon toga je htio razgovarati s dječakom Perom. Prvo mu profesor nije dao slušalicu, ali nakon toga se Pero zaderao da mu ne želi dati slušalicu, pa je dobio pravo glasa. Rekao je novinaru neke stvari zbog kojih je ENKA posumnjao da profesor prijeti dječaku i ne da mu da otiđe. Rekao je Peri i da ga otac moli da se vrati kući, a i da ga Renata pozdravlja. Profesor je prekinuo Peru usred razgovora u kojem je otkrio novinaru i više nego dovoljno, i spustio slušalicu.

Došlo je vrijeme za spavanje. Pero je spavao u jednom, a profesor u drugom naslonjaču. Oko njih su stajali roboti. Usred noći opet je zvonio telefon. Profesor je mislio da Pero spava i ne čuje razgovor. Ali čuo je kako mu glasovi iz slušalice govore da mora što prije naći uređaj za upravljanje robotima i da ih ne zanima što je profesor gladan i umoran. Razgovarao je još s tim ljudima i o Peri i da je bilo potpuno bespotrebno da ga uzme za pomoćnika. Natjerali su ga da čim prije pođe tražiti šifru, a oni će se pobrinuti za Peru i ostalo. Profesor je probudio Peru da mu pomogne tražiti šifru, ali Peru to nije zanimalo, jer je slutio o čemu se radi i nastavio spavati.

ENKA i kolega Oštroper u rano jutro vratili su se na ugao Zelene i Tihe ulice. ENKA je pokušao rekonstruirati iz koje kuće se pojavio čovjek koji se iza ugla ukrcao u auto. Nije im preostalo ništa drugo nego da čekaju da se pojavio automobil opet, jer nisu uspjeli sami skužiti ništa više od onoga što je ENKA znao. On nije htio biti sam jer mu je netko probušio gume na autu dok je pokušavao slijediti taj auto. Ipak, Oštroper je pristao čekati u zasjedi, a ENKA je imao drugog posla.

Pero i profesor imali su jadan doručak, jeli su samo suhi kruh. Profesor je tjerao Peru da mu pomogne i dalje tražiti šifru, za koju je bio siguran da je u blagajni. Na to je opet zazvonio telefon, zvao je Perin otac. Molio je Peru na telefon, ali Pero nije smio. Derao se da ga tata čuje. Perin tata zvao je iz redakcije “Grmljavine”, a na drugoj, pomoćnoj slušalici bio je ENKA i snimao cijeli razgovor na mikrofon. Profesor ipak dopusti Peri da se javi, ali mu zaprijeti da pazi što govori. Tata kaže Peri da se vrati kući i da će sve popraviti zajedno. Pero bi i htio možda otići da mu profesor nije u džepu uperio pištolj u njega i da vani nema onih silnih robota od kojih ne može proći. Profesor je poklopio slušalicu, a tata je opet zvao i rekao da će za pola sata doći po Peru. Na to je dječak viknuo da ne dolazi jer neće više moći otići, što je u tati izazvalo još veću sumnju. Razgovor je završio, a ENKA se zadovoljno smješkao jer je on polako slagao priču.

Oštroper je čekao pred kućom i uspio ugledati vozača i skužiti iz koje kuće je izašao. Vidio je i automobil, ali pokušali su ga zavarati da slijedi auto, kako bi pažnju skrenuli s kuće i vozača. Automobil je projurio, a budući da je Oštroper bio pješak, naišao je taksi kojemu je naredio da slijedi crni auto. Slijedili su tako auto, a kada je Oštroper shvatio da vozač taksija ubrzava , a trebao bi usporiti, bilo je prekasno. Vozač taksija bio je isti onaj vozač s fotografije kojeg je Oštroper tražio. Udario ga je u potiljak i Oštroper je izgubio svijest. Kada je došao sebi ustanovio je da se nalazi u napuštenom dvorištu, iza šljunka. U ruci mu je bio neki papirić na kojem je pisalo da poruči ENKI neka odustane od svega. No, i Oštroper i ENKA odlučili su nastaviti svoju potragu.

Pero i profesor pretražili su svaku sobu u potrazi za šifrom, a telefon je zvonio nebrojeno puta. Pero se sjeti da bi mogli u peći pronaći nešto vrijedno. Kada je profesor otvorio peć, bila je puna papira. Počeo ih je odmah pregledavati. Našao je papirić koji je tražio. Bio je to dokaz o postojanju svemirskog broda što ga je profesor izgradio. Sada ga je samo trebalo pronaći, kao i otkriti na koje gorivo se pokreće. Peri tek tad ništa nije bilo jasno, bio je sve sigurniji da je ovaj profesor samo lažni profesor Galaktić.

Oštroper i ENKA su se već sreli, a Oštroper se oporavljao od udarca. Bio je spreman na osvetu vozaču iz tajanstvene kuće, ali ENKA ga je obuzdao. Poslao je Oštropera u radiostanicu po snimku predavanja što ga je profesor Galaktić održao prije mjesec ili dva. Tada je govorio o putu Svemir i o mogućnostima suvremene znanosti. To bi im otkrilo i što se zaista dogodilo u tajanstvenoj kući. Za to vrijeme ENKA će sam ući u kuću i istražiti. Preskočio je ogradu i dok je pokušavao smisliti kako da uđe, čuo je razgovor. Skužio je da se radi o tamničaru i otetoj osobi koja im ne želi otkriti neke vrlo važne informacije.

Pero je za to vrijeme u institutu razmišljao o tome da treba nešto poduzeti. Profesor ga je držao u strahu, bio je gladan i nimalo sretan. Profesor je spavao u naslonjaču, pa je Pero odlučio iskoristiti priliku. Podigao je slušalicu i nazvao redakciju. Tražio je reportera ENKU. Pero je tražio pomoć od novinara, ali nije stigao do kraja reći Peri što mu je činiti jer se profesor probudio i uzeo slušalicu. Razgovarali su, a ENKA mu je postavljao sumnjičava pitanja, no profesor se nije dao. Objasnio je scenu s čovjekom s rupčićem tako kao da je to bilo iznenađenje za profesora od njegovog starog prijatelja. ENKA je bio sve sumnjiviji budući da je taj čovjek s ugla jako sličio profesoru, a znao je da se plastična kirurgija toliko popravila da može napraviti što god od čovjeka. Također, ENKA je rekao da se profesorov glas promijenio, slušao ga je naime na magnetofonskim snimkama njegovih predavanja. Profesor se zaprijetio novinaru, na što je ovaj spustio slušalicu. Pero je bio u neviđenom strahu.

ENKA je smišljao kako da uđe u kuću i vidi je li pravi profesor Galaktić tamo. Kada se domogao ljestvi, popeo se na prozor i u sobi ugledao profesora. Odmah mu se javio i rekao da je sve saznao. Profesor je rekao da je lažni profesor vjerojatno bio na plastičnoj operaciji da bi izgledao kao on, ali da on i njegov tim imaju opasne planove pronaći izume i zloupotrijebiti ih. Jedan od glavnih izuma svemirski je brod. Gorivo za brod ima razornu snagu i u opasnost dovodi čitav grad. Dok je ENKA govorio profesoru da će doći uskoro i prepiliti rešetku na prozoru da ga spasi, netko je zaljuljao novinareve ljestve i on ja pao. Zgrabili su ga i odnijeli u neku sobu nakon pada. Zavezali su ga za stolac i otišli. No nisu računali na to da se reporter u mladosti često igrao Indijanaca, kada bi jedni druge vezali za stablo ili stup. Novinar se brzo oslobodio i kroz prozor skočio u park, sjeo u svoj automobil i krenuo za neprijateljima.

Nije više bilo potrebe ni da se lažni profesor skriva pred Perom jer je dječak ionako sve već shvatio. Lažni profesor mu je rekao da će se ENKE riješiti, ali da im Pero još treba. Lažov je ispričao Peri kako je prošao tešku i bolnu operaciju kako bi izgledao kao pravi Galaktić, a da su pravog htjeli likvidirati jer im nikada nije pristao dati svoje izume, čak ni za velike svote novca. Najviše ih je zanimao svemirski brod, kojim će zagospodariti svijetom. Lažni profesor će tako postati slavan, makar pod tuđim imenom, ali to mu nije bilo važno. Imao je planove da za sve optuži Peru koji je pristao biti njegov pomoćnik. Peri je postalo jasno da je ovaj čovjek jako zao i velika varalica. Znao je da će nastradati ako se ne pokori zapovijedima. Pero se sada više nego ikada osjećao buntovnikom i prognanikom.

Kada su neprijatelji srušili ENKU s ljestava i ošamućenog ga prenijeli u sobu,cijelo vrijeme je u grmu u zasjedi čučao Oštroper. Kada se vozač crnog automobila maknuo iz auta, Oštroper je iskoristio priliku i sakrio se u prtljažnik automobila. Očekivao je da će tamo ubaciti ENKU, ali ne, u prtljažniku je završio pravi profesor Galaktić. Brzo su se dogovorili da će Oštroper profesoru odvezati ruke i noge i da će profesor iskočiti za vrijeme vožnje. Profesor je iskočio, a malo za njim i Oštroper. Nisu znali što se s ENKOM dogodilo, ali su požurili prema redakciji. Bio je to prvi uspjeh u borbi protiv zlikovaca.

Pero je promatrao lažnog profesora kako spava u naslonjaču. Njegov plan bio je oteti pištolj i uperiti ga u varalicu. Uspio je, a kada se ovaj prenuo iz sna, Pero je u njega uperio cijev pištolja. Pero ga je utjerao u jednu malu prostoriju ispod stuba i zaključao ga tamo. Samo mu je otvorio prozorčić na vratima za ventilaciju, kroz koji će mu Pero davati i hranu. Zazvonio je telefon i tražili su profesora. Poruka je bila da je blizanac pobjegao i da oni dolaze za pola sata u institut i neka im otvori kako god zna. Pero je brže nazvao redakciju “Grmljavine”, a javio mu se Oštroper. Rekao je da će u institut doći neprijatelji za pola sata i neka Oštroper osigura da budu uhvaćeni. Zatim je na telefon tražio pravog profesora. On i Pero dogovorili su se da će Pero pomoći da se ovi ne dokopaju raketodroma. Profesor je rekao Peri gdje se nalazi komandna ploča za upravljanje robotima. U blagajni su se nalazile upute koje slušaju roboti.

Oštroper nije ni riječi rekao ENKI o onome što mu je Pero rekao. ENKA je pomislio da bi mogao razgovarati s lažnim profesorom. Javio mu se Pero, koji baš i nije bio za suradnju. Peri su rekli da je ENKA uklonjen i Peri nije bilo jasno kako to da se on javlja. Pero je ujedno lagao i da se lažni profesor dokopao raketodroma, a samo jedan metak tamo krivo ispaljen mogao bi u zrak dići čitav grad. Pero je rekao i da je sada on gospodar instituta, ali da ne želi napustiti institut. Tražio je da ga puste na miru jer može grad dići u zrak. ENKA nakon toga više nije mogao ništa napisati. Bila je to ujedno i njegova posljednja reportaža o ovom slučaju.

Te noći u školskoj zbornici održana je sjednica kojoj su prisustvovali svi nastavnici, Perin otac i ENKA. Složili su se da dječak strahuje od kazne ako izađe iz instituta. Pero je za njih bio zločinac. Postojali su prijedlozi i da nazovu Peru i kažu da će mu zaboraviti sve loše ocjene. ENKA je otišao sa sjednice, a na ulici se pitao može li Renata spasiti svijet. Odjurio je do Renatine kuće. Razgovarao je s Renatom i molio ju da im ona pomogne tako što će Peri reći da ne čini to što namjerava. Jedan od mladih nastavnika sa sjednice, nazvao je Peru u institut i rekao da je glup jer mu nije jasno da ako digne grad u zrak, poginut će i on.

Pero je tog jutra bio jako zabrinut. Bilo mu je jasno da će kako god okrene nastradati. Lažni profesor ga je htio ubiti, ostali ga žele poslati u popravilište ili zatvor. Došao je do raketodroma is tao kraj broda do kojeg se penjalo stubama. Pero se uspeo tim stubama i promatrao brod s platforme. Bilo je to čudo tehnike, a Pero mu se neizmjerno divio. S druge strane platforme bila je neka građevina. Tamo su se nalazila niska vratašca pored kojih je stajao robot. Njega Pero nije uspio isključiti, a robot ga je spriječio da priđe komandnoj ploči koja se tamo nalazila. Kada se Pero vratio u kuću, na telefon ga je ponovno zvao ENKA i molio ga da napusti institut i da neće biti ni riječi objavljeno o Perinom pothvatu. Rekao mu je i da u dvanaest sati sjedne kraj radioprijemnika i posluša predavanje. Pero je spustio slušalicu i pošao u kuhinju da sebi i lažnom profesoru pripremi ručak.

Točno u podne počela je radio-emisija u kojoj je ENKA intervjuirao profesora Galaktića. Obavijestili su javnost o opasnosti koja im prijeti od dječaka Pere i molili su Peru ako ih sluša da nazove i preda se. Profesor je zatim pričao o izgradnji svemirskog broda. Dijelove su pravile mnoge tvornice, ali nisu znale za čega. Profesor je imao u planu prvi poletjeti u Svemir i tako iskušati letjelicu. Za odredište svog puta odabrao je Mars. S Marsa je primio poruku i zato je odlučio onamo poći. Pomoću elektronskih mozgova dešifrirao je poruku koja je bila na drugom jeziku, jeziku stanovnika Marsa. Na kraju emisije zamolili su još jednom Peru da nazove i preda se i da će svi sve zaboraviti. Vijest o opasnosti koja prijeti brzo se proširila gradom. Obitelji su što brže željele napustiti grad.

Vijest je brzo obišla i svijet. U Renatinoj kući odvijala se drama. Njeni roditelji spakirali su se i željeli napustiti grad, ali ona se zatvorila u svoju sobu i odbijala poći s njima. Osjećala se krivom za sve što je Pero napravio.

Peru su u institut zvali mnogi ljudi, čak i veoma važni, i molili ga da napusti institut i spasi čovječanstvo. Lažni profesor ga je molio da ga oslobodi i da zajedno nađu svemirski brod. Nad institutom je letio helikopter, a Pero je dohvatio slušalicu i odmah pozvao ENKU i zaprijetio da ako se još jedan helikopter približi, dići će sve u zrak. No, reporter je imao drugi prijedlog. Za desetak minuta stigao bi auto u kojem bi bili samo vozač i Perin otac. Zatim bi ga odvezli na avion i otišli u koji god grad želi gdje ga nitko ne pozna i započeli život iznova. Renata je otela slušalicu ENKI i molila Peru da odustane od svega, da zna da on nije loš i joj je žao što je bila prema njemu onakva. No, Pero je shvatio da njihov razgovor prenose preko radija i prekinuo vezu. Istog trena Pero u neke torbe potrpa sve nacrte i papire koji su se nalazili u blagajni i krene prema brodu. Odgonetnuto je svrhu one čudne naprave, bio je to lift koji vozi putnika do ulaza u brod. Ušao je začuđen izgledom unutrašnjosti letjelice, ugledao ležaj i tamo legao.

Za to vrijeme grad su napustili svi osim Perinog tate, Renate, njenih roditelja, ravnatelja škole, novinara ENKE i naravno profesora Galaktića. Vojska je tenkovima i helikopterima krenula u osvajanje instituta, ali bilo je prekasno. Pero je pokrenuo gumb za paljenje rakete i lansirao se u Svemir. U zadnjim sekundama lansiranja pokajao se i počeo moliti za pomoć i da ne želi u Svemir, ali bilo je prekasno. Pao je u nesvijest, a kad je došao sebi, već je lebdio u Svemiru. Razriješio je kopče koje su ga držale na ležaju, ali nije znao za nepostojanje sile teže i počeo je letjeti po kabini. Zaključio je da je na Zemlji ipak ljepše.

Pero je kroz prozore promatrao Svemir i pitao se zašto je ljudima toliko stalo da odu u Svemir, jer se njemu uopće nije sviđao. Budući da je prošlo dosta vremena od zadnjeg puta kad je jeo , potražio je hranu. Hrana je izlazila iz neke vrste spremnika, a Pero je uzeo grašak s mesom u limenci i vodu u tubi. Dok se najeo, legao je u naslonjač, ali se privezao da ne bi letio okolo po kabini. Odjednom je čuo profesorov glas. Kad je gradio brod, profesor je na sve mislio. Ugradio je i radio uređaj kako bi komunicirao s ljudima na zemlji. Tako su Pero i profesor mogli razgovarati. Naravno da je profesor Galaktić bio ljut na Peru zbog onoga što je učinio, ali sada nije bilo povratka na Zemlju. Morao mu je dati upute do dolaska na Mars. Nakon pola sata, radio stanica je utihnula, a Pero se vratio u naslonjač.

Prošlo je nekoliko dugih dana. Peri baš i nije bilo najzanimljivije jer je samo spavao, jeo i razgovarao s profesorom. Morao mu je davati detaljne izvještaje o onome što vidi. Pero se sve više kajao što je bio toliko glup da sjedne u svemirski brod i pritisne gumb “A” za polijetanje. Ugledao je i Mars, s crvenim licem i snijegom na polovima. Profesor je govorio Peri da je ulazak u orbitu Marsa zadnje što će se sa Zemlje učiniti, od tada Pero sam mora upravljati brodom. Bilo ga je strah. Ali u jednom trenu sve Perine nevaljalštine i sve ovo besmisleno putovanje dobilo je itekakav smisao. Profesor ga je molio da ako ikako može neka sleti i prikupi podatke. Osjećao se važno i kao pravi pomoćnik profesora Galaktića. Brod je nakon nekoliko eliptičnih putanja sletio na Mars.

Obukao je zaštitno odijelo, koje mu je bilo preveliko jer je bilo namijenjeno profesoru, a ne dječaku i stao u dizalo koje će ga spustiti na tlo. Prizor je ličio na veliku crvenu pustinju na Zemlji. Nedugo nakon njegovog slijetanja, pojavilo se šest ili sedam neobičnih letjelica iz kojih je izašlo stotinjak čudnih bića. Brzo su ga okružili, a jedan od njih došao je do Pere s nekim čudnim oružjem i počeo u njegovo odijelo nešto uštrcavati. Ubrzo su ga ostali počeli dodirivati. Pokazali su mu da ih slijedi u njihovu letjelicu. Dali su mu veoma udobno mjesto, a pod je bio sasvim proziran. Naposljetku su sletjeli u neku vrstu podzemnog aerodroma, kroz koji su doveli Peru do marsovskog grada. Kuće su ličile na staklenike, sa staklenim kupolama umjesto crvenih krovova. Marsovci su Peru odveli u neku vrstu laboratorija i naredili mu da skine zaštitno odijelo te pustili neki plavičasti dim.
Nakon toga su ga poveli u golemu dvoranu, sličnu kazalištu. U dvorani je bilo stotine Marsovaca koji su ga pozdravili tako što su stavili ruke na čelo. Pero je uzvratio. Jedan mu je stavio neki čudan šljem na glavu i odjednom ih je Pero mogao razumjeti. Komunicirali su pomoću misli. Započeo je razgovor Svjetova. A Zemlju je zastupao Pero Katastrofa.

Nakon pola sata, Marsovci su sve znali o Peri Katastrofi, a bilo im je malo i žao što tu nije bio profesor Galaktić jer Pero nije znao odgovore na njihov pitanja. No, šljem koji je Pero imao je bio šljem istine i svaku najmanju misao nije mogao skriti. Marsovcima je to bilo urođeno, tako da kod njih nije postojalo ni zločina. Zatim su Marsovci objasnili Peri kako funkcionira život na planetu Marsu. Biljke postoje i koriste ugljični dioksid koji se nalazi u atmosferi Marsa. Zatim oni proizvode kisik u tvornicama. Imaju i rijeke, a sav život na planetu održavaju umjetnim načinima. Žive u unutrašnjosti planeta pod velikom kupolom, jer je vanjska atmosfera davno postala jako opasna za njih. Na Marsu nije postojao ni novac, svatko je radio određeni posao, a dobivao je sve što mu je potrebno za život.

Odlučili su zatim da se vrate do Perinog broda. Tamo ga je dočekao glas profesora Galaktića, koji je bio neizmjerno sretan što je čuo živog Peru. Sljedećeg jutra oko Perinog broda skupilo se čitavo mnoštvo, svi su se pripremali za razgovor s profesorom i ostatkom Zemljanina. Pero je sa šljemom istine na glavi trebao biti prevoditelj. Osjećao je odgovornost po prvi put u životu i bio je sretan. Kada je uspostavio radio-vezu sa Zemljom, profesor mu je dao ENKU. Pitao je Peru ljuti li se još uvijek za onaj radioprijenos razgovora s Renatom. Upitao je Peru može li snimati njegov razgovor s Marsa s profesorom. Pero je pristao, kao i Marsovci.

Pero je prvo pozdravio sve na Zemlji i rekao da mu je žao i da se kaje za svoje ponašanje. Zatim je Marsovac pomislio, a Pero na glas rekao preko radija, da želi da postanu prijatelji sa Zemljanima i da žele čuti profesora Galaktića. Pitali su ga kad će ih profesor posjetiti. Rekao je da će se vratiti čim Pero sleti na Zemlju i profesor opskrbi brod novim gorivom. Pozdravili su se i prekinuli vezu. Pero se pozdravio s Marsovcima i ušao sam u svemirski brod. Legao je u naslonjač i privezao se. Pao je u nesvijest od eksplozije pri polijetanju. Vraćao se na Zemlju.

Na Zemlji se za to vrijeme vijećalo što učiniti s Perom Katastrofom. Neki su smatrali da ga treba dočekati sa svim počastima, neki da ga treba prognati na pusti otok, a neki da ga treba poslati na veliki svemirski brod i poslati da luta Svemirom da dobro promisli o svojim djelima. ENKA je predlagao da cijeli svijet postane porota koja će odlučiti treba li oprostiti Peri ili ne. U sljedećem broju Grmljavine izašao je glasački listić. Na čelu komiteta kao predsjednica bila je Renata. Nakon što su prikupljeni svi rezultati glasanja, bilo je odlučeno, svijet oprašta Peri.

Pero je pristajao na mjesto s kojeg je uzletio sa Zemlje. Bojao se tate, profesora, ENKE. Prvi putnik vratio se iz Svemira. U gomili lica Pero je prvo prepoznao tatu. Obećao mu je da će biti bolji i da će se popraviti. Prišla mu je i Renata i rekla da su mu svi oprostili. A profesor Galaktić rekao je da treba imati povjerenja u ljude i da su pokazali da znaju i praštati.

Vrsta djela: roman

Vrijeme radnje: suvremeno doba

Mjesto radnje: grad, svemirski brod

Likovi: Pero Katastrofa, Perin tata, N. K. (ENKA), Oštroper, profesor Galaktić, Tik-Tak, Renata, Renatin otac, lažni profesor Galaktić, Marsovci

Analiza likova

Profesor Galaktić – star, poguren i sijedi znanstvenik koji unutar svog instituta stvara brojne izume. Jedan od njegovih poznatijih izuma je robot s kojim svake večeri točno u šest kreće u šetnju. Profesor je bio intrigantna ličnost u svom gradu, a njegovi izumi bili su nešto čega su se svi htjeli dokopati. Budući da ih nije htio prodati, banda ga je otela i na njegovo mjesto postavila njegovog dvojnika koji se trebao dočepati svemirskog broda. Profesor je pomalo čudan, kao i svi znanstvenici. Bio je jako ljut i razočaran što je Pero umjesto njega poletio u Svemir, ali mu je na kraju, kao i svi ostali, oprostio.

Pero Katastrofa – osnovnoškolac kojeg muče mnogi problemi. Najprije ga muči to što mu se svi u razredu smiju i podruguju, jer misle da ništa ne vrijedi. Oni su mu dali i nadimak Katastrofa, jer sve čega se Pero dohvati pođe naopako. Zato se Pero osjeća neshvaćeno i kao inat ne želi učiti i reda negativne ocjene u imenik. Pored svega, nesretno je zaljubljen u Renatu koja trga njegova pisma prije nego ih i pročita. Ni od tate ne nailazi na razumijevanje i osjeća se suvišan među svima. Perina pustolovina počinje onog časa kada odlazi od kuće u namjeri da pronađe bolji, novi život. Pero je bio čudan, tvrdoglav, ali prije svega neshvaćen. Želio je svijetu dokazati da nešto vrijedi i da ne zavrjeđuje nadimak “Katastrofa”. Pero je tek odlaskom u Svemir shvatio da je griješio i da ne treba lagati, a još gore od toga je biti neznalica. Pokajao se i molio za oprost, koji je na kraju dobio od svih.

Renata – djevojčica koja s Perom ide u razred. Pero je u nju potajno zaljubljen i šalje joj ljubavna pisma za koja ona ne želi ni čuti. Zapravo to i nije bila tako tajna zaljubljenost jer je cijeli razred znao ponešto o Perinoj ljubavi prema Renati. Ona se priklonila većini razreda, pa se ruga Peri i omalovažava ga. Ne želi čitati njegova pisma jer on ima previše jedinica, a ona ne želi imati ništa s takvim dječakom. Drska je i umišljeno se drži kada Pero dolazi kod nje pozdraviti se prije puta u novi život. Nakon što Pero okupira institut i ne želi izaći, te se prijeti da će uništiti grad, Renata se osjeća krivom jer mu se rugala da ružno piše. Pokazala je suosjećanje i dobrotu, ali se kao većina djece njene dobi priklonila ruganju i lošem ophođenju prema svojim vršnjacima. Shvatila je da griješi,odlučila pomoći Peri i oprostiti mu.

ENKA – ovo nije bilo njegovo pravo ime, nego novinarski pseudonim. Nastao je od njegovih inicijala N.K. Ubrzo su ga svi u redakciji tako prozvali. Bio je jedan od ponajboljih novinara lista “Grmljavina”. Smatrao je da posjeduje šesto čulo i da je u stanju namirisati dobru vijest. Odvažan je i bez straha se upušta u avanture u potrazi za senzacionalnim vijestima o kojima bi mogao pisati u svojim reportažama. Posebnu pažnju privlači mu slučaj profesora Galaktića, koji mu je donio i slavu.

Bilješka o autoru

Milivoj Matošec rođen je u Zagrebu 1929. godine. Završio je studij prava, ali je radio kao novinar i urednik nekoliko časopisa. Bio je i dramaturg Radio-televizije Zagreb u redakciji programa za djecu.

Napisao je brojne priče, romane, radio-igre (od kojih je šezdesetak emitirano), scenarije za televizijske emisije, serije i crtane filmove. Sva svoja djela namijenio je dječjoj publici.

Objavio je petnaest romana među kojima su najpoznatiji: “Tragom brodskog dnevnika”, “Suvišan u Svemiru”, “Kapetan Tornado”, “Tiki traži neznanca”, “Putovima gospodina Foga”, “Strah u Ulici Lipa2 i brojni drugi.

Neki od ovih romana prevedeni su na ruski, albanski, slovenski i mađarski, a Matošec je za neke od njih dobio i književne nagrade. Tako je roman “Strah u Ulici Lipa” nagrađen 1968. godine Nagradom “Grigor Vitez” i “Mlado pokolenje”, a roman “Okuka na zlatnoj rijeci” 1974. Nagradom “Ivana Brlić-Mažuranić”.

Milivoj Matošec umro je u Zagrebu 1982. godine.

Autor: I.D.