Antička ili klasična književnost napisana je u antičko doba, a osim što obuhvaća književnost Rimskog Carstva i stare Grčke, u nju se ubrajaju i prapovijesne književnosti od razvoja prvog pisma te književnosti u Egiptu, Mezopotamiji, Indiji, Perziji i Palestini pa sve do srednjovjekovne književnosti.
Takva je književnost pisana klasičnim latinskim, grčkim i hebrejskim jezikom za vrijeme antičkog doba. Pod ovom književnošću smatra se samo pisana književnost, ne usmena.
Starohebrejska književnost
Do sada najpoznatiji i najstariji zapis na hebrejskom jeziku datira iz 10. stoljeća prije Krista, a to je “Gezer kalendar”. Svi ostali tekstovi na hebrejskom jeziku većinom su natpisi: “Siloamski natpis”, “Meša ploča” te ostrakon koji govori o Nabukodonosorovom osvajanju Jeruzalema 586. godine prije Krista. Narav spomenute književnosti je dokumentarna.
Biblijski hebrejski ili kako se još naziva klasični hebrejski, nastao je u 6. stoljeću prije Krista i koristio se aramejskim pismom. U to vrijeme nastale su i knjige iz Tanakhe, odnosno Starog zavjeta te apokrifi. Oni su se bavili opisima o tome kako je svijet nastao, o zakonima i lirici, o povijesnim pričama, proročanstvima i knjigama mudrosti.
Talmud iz Jeruzalema, Tosefta i Mišna te Bakarni svitci i Bar Kohbea nastali su za vrijeme ranog rabinskog razdoblja, negdje između 2. i 4. stoljeća dok si svitci s Mrtvog mora nastali u periodu između 3. stoljeća prije Krista i 2. stoljeća.
Najveći dio hebrejske književnosti napisan je od nepoznatih autora, no u Bibliji se ponekad spominje ime autora.
Nakon što je Jeruzalem uništen 70. godine, razvija se pismo i na drugim jezicima. Tako je Josip Flavije pisao na latinskom jeziku, a Justus na tiberijskom jeziku.
Odgovori