Standardni jezik podrazumijeva nadregionalni jezik koji obuhvaća sve slojeve društva. Osnovno njegovo svojstvo je nadregionalnost koja je i glavni motiv nastanka. Obzirom na nadregionalnost drugačiji je od dijalekata koji se smatraju regionalnim jezicima.
Standardni jezici mogu biti policentrični, kad određene nacije upotrebljavaju standardnu varijantu zajedničkog jezika poput njemačkog, engleskog ili francuskog te monocentrični poput islandskog, japanskog i ruskog.
Policentrični jezici odnose se na jezik koji koristi više nacija od kojih svaka od njih ima prepoznatljivu varijantu po pitanju jezičnih razlika.
Između različitih slojeva društva i regija postoje problemi u komunikaciji. Kako bi se takvi problemi mogli riješiti i da bi se poteškoće mogle ukloniti, važna je standardizacija jezika. U tom se slučaju jedan jezik odabire kao nadregionalni, dok regije koje ga nisu govorile te slojevi društva gdje nije bio uobičajen, ga krenu koristiti.
Standardni jezik se može širiti u svim slojevima društva kao i u svim regijama. Odluka o implementaciji je donesena kraljem 19. stoljeća nakon što je postao obavezan u školama.
Da bi učenje standardnog jezika bilo jednostavnije, stvarala su se kodificirajuća djela poput pravopisa, rječnika i gramatike, a koja su označavala uporabne norme.
Kad se koristi u različitim područjima društvenog života kao npr. u znanosti, književnosti, administraciji, svakodnevnoj komunikaciji i novinarstvu, može se primijetiti da je standardni jezik naspram sociolekata i dijalekata polivalentan i polifunkcionalan.
Polifunkcionalnost se sastoji od toga da je standardni jezik rastavljen na funkcionalne stilove kao što su administrativni, književnički, znanstveni, razgovorni i novinski. Polivalentnost se sastoji od toga da standardni jezik služi sve dijelove društvenog života.
Standardni jezik se smatra kodificiranim oblikom jezika. Često se zna dogoditi da ga se miješa s pojmom literarnog ili književnog jezika, što nije dobro iz dva razloga.
Prvi razlog je da se standardni jezik ne koristi samo u književnosti, nego isto tako u medijima, administraciji i znanosti.
Drugi razlog je da se u književnosti ne koristi samo standardni jezik, nego isto tako žargoni, dijalekti itd.
Odgovori