“Šestinski kišobran” spada pod pripovijetku ili priču, odnosno u manje prozno djelo nego roman jer ima manje događaja i likova. Priča se bavi opisom samo jednog događaja.
Priča “Šestinski kišobran” pripada istoj zbirci koja sadrži do 26 kraćih priča. U priči se može vidjeti kako autorica uz stvarne događaje, ubacuje i one nestvarne pa tako imamo dio gdje Ivek ide do Zagreba ploveći u svom kišobranu koji mu je poslužio kao lađa.
Priče su napisane jednostavnim rječnikom što nam još više može dočarati veselu atmosferu i toplu priču. Tako nam se može činiti da čujemo glasanje životinja što nam još više može približiti seoski ugođaj. Uz to, autorica se poigrava riječima oponašajući zvuk vode ili vjetra.
Često se u priči mogu vidjeti i pjesmice koje su umetnute kako bi još više dočarale veselu atmosferu, a sve to zaokruženo je i rimom.
Sva ova stilska sredstva mogu nam pomoći da se još više uživamo u cijelu priču te na kraju imamo dojam da i sami lutamo ulicama Zagreba tražeći s Ivekom njegov izgubljeni kišobran.
Kratak sadržaj
Iznad Zagreba, u selu Šestine, živio je dječak po imenu Ivek. On je bio jako radoznao pa se tako jednoga dana zaputio u grad po najvećem pljusku. Bio je zaštićen jedino svojim velikim kišobranom.
Kako je prolazio, putem je naišao na začuđena lica gusaka i koka, ali nije želio odustati. Jedino što mu je bilo važno u tom trenu je da vidi Zagreb.
Kada mu je postalo preteško da nosi kišobran, Ivek se snašao i okrenuo ga kao lađu te je u njemu plovio zagrebačkim ulicama.
Naposljetku je stigao u Zagreb, ali od umora se nije mogao pomaknuti pa je zaspao na klupi. Probudio ga je vjetar, a tada je shvatio kako više nema šestinskog kišobrana. Vjerojatno ga je odnio vjetar.
Ivek se kući vratio jako umoran, ali i tužan. Roditelji su se jako ljutili na njega jer su se zabrinuli pošto ga dugo nije bilo. No, iako je bio umoran, Ivek tu nije mogao spavati. Danima nakon toga, tražio je kišobran, ali ga nikako nije uspijevao naći.
Tada se odlučio iskrasti i potajice vratiti u Zagreb kako bi ga mogao potražiti. Ukrcao se u teretni automobil kojim je njegov susjed Francek odvozio jabuke u Zagreb.
Ivek je posvuda tražio svoj kišobran koji mu je izradio još njegov djed pa mu je bio jako vrijedan, ali kišobrana nije bilo nigdje. Tražio ga je Ivek i oko tržnice Dolac, a tada je već jako gladan, a i umoran.
Skoro je već bio odustao i sve ispričao susjedu Franceku, ali onda ga je ipak ugledao. Vidio je kako ga prodaje neka nepoznata žena strancima kao suvenir.
Ivek joj je prišao, ispričao joj je cijelu priču i tražio je svoj kišobran nazad. No, žena mu ga nije htjela dati. U taj čas naišli su policajci i nastala je prava zbrka.
Hladne glave pokazao se susjed Francek koji je uspio razriješiti stvar. Pokazao je svima prisutnima da je na kišobranu ugravirano ime Ivekovog djeda, mjesto i godina – Martin Škalar, Šestine, 1895.
Ivek je bio sretan jer je dobio svoj kišobran te se nakon toga vratio sa susjedom Francekom kući.
Uvod ove priče nastupa lagano, a i pomalo je komičan. Ivek se zaputio po najvećem pljusku u Zagreb. Zaplet se događa kada Ivek shvati da je ostao bez kišobrana, a vrhunac radnje dolazi kada Ivek ugleda kišobran kod nepoznate žene. Rasplet priče je kada susjed Francek razriješi nepoznanice oko kišobrana, a priča završava kada se Ivek sa susjedom Francekom sretan vraća kući jer je pronašao svoj izgubljeni kišobran.
Ovo je kratka priča u kojoj pratimo Iveka i njegove pustolovine. Vrlo lako se s njim možemo poistovjetiti jer je veseo, hrabar i radoznao.
Pouka djela je da roditeljima uvijek treba sve govoriti i da u dogovoru s njima treba djelovati. Iako se na kraju sve sretno završilo za Iveka, vrlo lako sve se moglo i zakomplicirati.
Priča ima i elemente bajke, a oni se mogu vidjeti u onom trenutku kada Ivek plovi svojim kišobranom do Zagreba.
Priča je i poučna jer se kroz nju mogu saznati informacije i detalji o šestinskom kišobranu.
Mjesto radnje: Šestine i grad Zagreb
Vrijeme radnje: neodređeno (jedino što nam je poznato je to da se radnja događala “jednog lijepog jutra…”)
Analiza likova
Ivek – dječak koji je glavni lik i koji pokreće sve događaje u priči. Voli Šestine i brine s puno ljubavi i pažnje prema svom kišobranu koji mu je bio uspomena na djeda. Karakter mu je bio veseo, a bio je hrabar, bistar i maštovit. Pošto je bio radoznao, zaigrane i vesele naravi često je znao postupati nepromišljeno. Tako je zadavao glavobolje svojim roditeljima.
Francek – Ivekov susjed s kojim se on otisnuo do grada Zagreba. On je dobar, brižan i pažljiv čovjek. Malo se ljutio na Iveka što mu nije rekao da je otišao s njim u automobilu u Zagreb, ali mu je ipak odlučio pomoći jer je imao osjećaj da je odgovoran za njega.
Žena koja je Iveku uzela kišobran – negativni lik u priči. Kada joj je Ivek bio rekao da je to njegov kišobran, nije ga htjela slušati te ga je još uz to optužila da laže i da je lopov. Kada ju je policija uhitila, susjed Francek ih je zamolio da je puste jer je ipak ona kišobran pronašla, nije ga ukrala.
Bilješka o autoru
Nada Iveljić je cijenjena književnica koja je napisala mnogo pripovijetki, romana, pjesama te igrokaza. Rođena je 4. travnja 1931. godine u Zagrebu gdje se i školovala, pa je nakon završene gimnazije upisala Filozofski fakultet, smjer književnost.
Prije nego što se počela baviti književnošću Nada je radila kao profesor iz hrvatskog jezika u osnovnim i srednjim školama, a osim toga neko je vrijeme djelovala kao urednica časopisa za djecu “Radost”.
Iako iza sebe ima mnoštvo napisanih djela, ona je i danas zapamćena kao autorica s najviše kratkih priča od bilo koga u Hrvatskoj. Njezine su priče poznate zbog toga što u njima postoji ispreplitanje stvarnog života s elementima fantastike i bajke.
U bajkama koje je napisala najviše je koristila životinje koje su skoro uvijek bile idealizirane. Neka od njezinih poznatijih djela su: “Dođi da ti pričam”, “Školsko dvorište”, “Vodena Sokolica”, “Sat očeva”, “Šestinski kišobran” i “Konjić sa zlatnim sedlom”. Umrla je 6. rujna 2009., u Zagrebu, u 79-oj godini života.
Autor: M.L.
Odgovori